Allah dž.š. ljudima daje mnogobrojne blagodati, koje oni ne mogu čak ni pobrojati, kao što stoji u 34. ajetu Sure Ibrahim:
"I daje vam od svega onoga što od Njega tražite i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih pobrojali. Čovjek je uistinu nepravedan i nezahvalan." (Suretu Ibrahim: 34)
Koliko smo puta tražili pomoć od Gospodara svjetova i koliko smo blagodati dobili od Njega, na naše traženje ili bez njega, a da mu nismo bili zahvalni istinskom zahvalnošću!? Takvim postupkom su ljudi uistinu nepravedni i nezahvalni, te pored toga zahvalu upućuju onima koji je nisu dostojni i koji sami sebi ne mogu pomoći. Čovjek se u svakodnevnom životu zaboravi i nije svjestan raznih ni'meta, kojima je obasut, a kada se suoči sa određenim nevoljama onda tek počinje cijeniti ono što mu je time oduzeto ili privremeno uskraćeno. Veliki broj nas je zaboravio teško vrijeme agresije na BiH, kada je svega bilo u oskudici, a ipak smo bili ponosni i nesalomljivi. Nije se imalo dovoljno hrane i odjeće i u sličnom smo položaju bili svi. I pored tako teškog stanja nismo bili "siromašni", a pogotovo bijedni.
Danas mnogi Bošnjaci imaju daleko više nego tada, ali su u isto vrijeme bijednici, jer "prodaja dina za neznatnu dunjalučku korist" i prodaja vlastite časti i časti drugih Bošnjaka, pojedince bez obzira na njihovo materijalno stanje čini istinskim bijednicima. Prosto je nevjerovatno šta se to dešava sa Bošnjacima, nakon teške kataklizme koja se zvala agresija u njenom punom značenju. Zvuči nestvarno, ali prođite kroz entitet sa privremenom nebošnjačkom većinom, pa ćete vidjeti da javni nemoral nije toliko uzeo maha kao u gradovima herojskog otpora, gradovima junaka koji su u neravnopravnoj borbi položili svoje živote, da bi bilo Bosne i islama. U tim gradovima, na obalama rijeka i jezera se živi životom: Salihovog, Lutovog i Nuhovog naroda, koji su radi počinjenih grijeha uništavani. A nemoral je Bošnjake zahvatio kao epidemija, kojoj je lijeka teško naći!
Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Amir: Čuo sam Nu'mana bin Bešira kada je rekao: Čuo sam Poslanika s.a.v.s.: "Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari, koje ne poznaje većina ljudi. Ko se čuva sumnjivih stvari, čuva svoju vjeru i čast. A onaj ko zapada u sumnjive stvari je kao čoban koji čuva oko međe, koju lahko može preći. Svaki vladar ima zaštitu, a Allahova zaštita na Zemlji su stvari koje je On zabranio. U tijelu ima jedan organ, koji ako je ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a ako je pokvaren, cijelo tijelo je pokvareno. To je srce!" (Bilježi Buharija)
Braćo i sestre! Čuvajmo se harama i ne bavimo se sumnjivim stvarima, koje nas mogu lahko odvesti u nesreću na ovom i na budućem svijetu! Poslanik s.a.v.s. u citiranom hadisu poredi približavanje sumnjivim stvarima, sa čobanom koji čuva oko međe, a lijep li je to primjer za one koji su razumom obdareni. Koliko je u našem okruženju na prvi pogled zdravih tijela, a ona su bolesna teškom bolešću, jer su njihova srca pokvarena i ta pokvarenost zaudara na svakom koraku?!
Govoreći o srcu, Muhammed s.a.v.s. u drugom hadisu kaže:
Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Srce je nazvano "kalb" zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!" (Bilježi Ahmed) I usitinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo-ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu se šum pretvara u krik?
Zanimljive su riječi Mikdada bin Esveda:
Prenosi Sulejman bin Sulejm: Rekao je Mikdad bin El-Esved: "Neću da kažem niti o jednom čovjeku dobro ili zlo dok ne vidim kako će okončati, nakon što sam čuo Poslanika s.a.v.s.. Bi rečeno: "Šta si čuo?" Reče: "Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Ljudsko srce je prevtljivije od kazana kada ključa!"" (Bilježi Ahmed)
Muhammed s.a.v.s. je upućivao dove Allahu dž.š. da njegovo srce učini pokornim, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Sva srca se nalaze između dva prsta od prstiju Milostivog, kao jedno srce i pokreće ga kuda On hoće." Zatim je Poslanik s.a.v.s. rekao: "O ti Koji okrećeš srca, okreni naša srca u pokornost Tebi!" (Bilježi Muslim)
Kada je Muhammed s.a.v.s. kojem je obećan džennet upućivao dovu Allahu dž.š. da mu učini srce pokornim, kako bi tek mi trebali upućivati tu dovu?!
Muslimani su dužni upućivati dovu Allahu dž.š. sa ubjeđenjem da će ona biti primljena, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Molite Allaha i budite ubijeđeni u to da će to biti uslišano. Znajte da Allah dž.š. ne prima dovu iz nemarnog srca!" (Bilježi Tirmizija)
Da li smo iskreni ili nemarni u dovama koje upućujemo Gospodaru svjetova? Obraćamo li mu se u raznim prilikama i da li se sjetimo u dovama jedni drugih, sa željom da se popravi naše stanje, ili su naše dove uglavnom smještene u kontekst naših dunjalučkih potreba?
Ljudska pohlepa nema kraja, kao što stoji u slijedećm hadisu:
Prenosi Vafid El-Lejsi: Bio sam kod Poslanika s.a.v.s., kada mu je objavljivano, pa bi nam on objavu prenosio. Jednoga dana nam je rekao: "Allah je rekao: "Mi smo dali imetak radi uspostavljanja namaza i radi zekata, pa kada bi čovjek imao jednu dolinu blaga, poželio bi drugu, a kada bi imao dvije poželio bi treću. Utrobu čovječiju ne može napuniti ništa do prašina, a Allah će oprostiti onome kome hoće." (Bilježi Ahmed)
I koliko ima pojedinaca u našem okruženju koji se usitinu ponašaju u skladu sa citiranim hadisom i čiju utrobu i oči ne može nahraniti osim prašina.?!
Gospodaru, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i uvedi nas u obećani džennet!
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 17. rebiu-l-ahir 1423. h / 28. juni 2002. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
"I daje vam od svega onoga što od Njega tražite i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih pobrojali. Čovjek je uistinu nepravedan i nezahvalan." (Suretu Ibrahim: 34)
Koliko smo puta tražili pomoć od Gospodara svjetova i koliko smo blagodati dobili od Njega, na naše traženje ili bez njega, a da mu nismo bili zahvalni istinskom zahvalnošću!? Takvim postupkom su ljudi uistinu nepravedni i nezahvalni, te pored toga zahvalu upućuju onima koji je nisu dostojni i koji sami sebi ne mogu pomoći. Čovjek se u svakodnevnom životu zaboravi i nije svjestan raznih ni'meta, kojima je obasut, a kada se suoči sa određenim nevoljama onda tek počinje cijeniti ono što mu je time oduzeto ili privremeno uskraćeno. Veliki broj nas je zaboravio teško vrijeme agresije na BiH, kada je svega bilo u oskudici, a ipak smo bili ponosni i nesalomljivi. Nije se imalo dovoljno hrane i odjeće i u sličnom smo položaju bili svi. I pored tako teškog stanja nismo bili "siromašni", a pogotovo bijedni.
Danas mnogi Bošnjaci imaju daleko više nego tada, ali su u isto vrijeme bijednici, jer "prodaja dina za neznatnu dunjalučku korist" i prodaja vlastite časti i časti drugih Bošnjaka, pojedince bez obzira na njihovo materijalno stanje čini istinskim bijednicima. Prosto je nevjerovatno šta se to dešava sa Bošnjacima, nakon teške kataklizme koja se zvala agresija u njenom punom značenju. Zvuči nestvarno, ali prođite kroz entitet sa privremenom nebošnjačkom većinom, pa ćete vidjeti da javni nemoral nije toliko uzeo maha kao u gradovima herojskog otpora, gradovima junaka koji su u neravnopravnoj borbi položili svoje živote, da bi bilo Bosne i islama. U tim gradovima, na obalama rijeka i jezera se živi životom: Salihovog, Lutovog i Nuhovog naroda, koji su radi počinjenih grijeha uništavani. A nemoral je Bošnjake zahvatio kao epidemija, kojoj je lijeka teško naći!
Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Amir: Čuo sam Nu'mana bin Bešira kada je rekao: Čuo sam Poslanika s.a.v.s.: "Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari, koje ne poznaje većina ljudi. Ko se čuva sumnjivih stvari, čuva svoju vjeru i čast. A onaj ko zapada u sumnjive stvari je kao čoban koji čuva oko međe, koju lahko može preći. Svaki vladar ima zaštitu, a Allahova zaštita na Zemlji su stvari koje je On zabranio. U tijelu ima jedan organ, koji ako je ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a ako je pokvaren, cijelo tijelo je pokvareno. To je srce!" (Bilježi Buharija)
Braćo i sestre! Čuvajmo se harama i ne bavimo se sumnjivim stvarima, koje nas mogu lahko odvesti u nesreću na ovom i na budućem svijetu! Poslanik s.a.v.s. u citiranom hadisu poredi približavanje sumnjivim stvarima, sa čobanom koji čuva oko međe, a lijep li je to primjer za one koji su razumom obdareni. Koliko je u našem okruženju na prvi pogled zdravih tijela, a ona su bolesna teškom bolešću, jer su njihova srca pokvarena i ta pokvarenost zaudara na svakom koraku?!
Govoreći o srcu, Muhammed s.a.v.s. u drugom hadisu kaže:
Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Srce je nazvano "kalb" zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!" (Bilježi Ahmed) I usitinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo-ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu se šum pretvara u krik?
Zanimljive su riječi Mikdada bin Esveda:
Prenosi Sulejman bin Sulejm: Rekao je Mikdad bin El-Esved: "Neću da kažem niti o jednom čovjeku dobro ili zlo dok ne vidim kako će okončati, nakon što sam čuo Poslanika s.a.v.s.. Bi rečeno: "Šta si čuo?" Reče: "Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Ljudsko srce je prevtljivije od kazana kada ključa!"" (Bilježi Ahmed)
Muhammed s.a.v.s. je upućivao dove Allahu dž.š. da njegovo srce učini pokornim, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Sva srca se nalaze između dva prsta od prstiju Milostivog, kao jedno srce i pokreće ga kuda On hoće." Zatim je Poslanik s.a.v.s. rekao: "O ti Koji okrećeš srca, okreni naša srca u pokornost Tebi!" (Bilježi Muslim)
Kada je Muhammed s.a.v.s. kojem je obećan džennet upućivao dovu Allahu dž.š. da mu učini srce pokornim, kako bi tek mi trebali upućivati tu dovu?!
Muslimani su dužni upućivati dovu Allahu dž.š. sa ubjeđenjem da će ona biti primljena, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Molite Allaha i budite ubijeđeni u to da će to biti uslišano. Znajte da Allah dž.š. ne prima dovu iz nemarnog srca!" (Bilježi Tirmizija)
Da li smo iskreni ili nemarni u dovama koje upućujemo Gospodaru svjetova? Obraćamo li mu se u raznim prilikama i da li se sjetimo u dovama jedni drugih, sa željom da se popravi naše stanje, ili su naše dove uglavnom smještene u kontekst naših dunjalučkih potreba?
Ljudska pohlepa nema kraja, kao što stoji u slijedećm hadisu:
Prenosi Vafid El-Lejsi: Bio sam kod Poslanika s.a.v.s., kada mu je objavljivano, pa bi nam on objavu prenosio. Jednoga dana nam je rekao: "Allah je rekao: "Mi smo dali imetak radi uspostavljanja namaza i radi zekata, pa kada bi čovjek imao jednu dolinu blaga, poželio bi drugu, a kada bi imao dvije poželio bi treću. Utrobu čovječiju ne može napuniti ništa do prašina, a Allah će oprostiti onome kome hoće." (Bilježi Ahmed)
I koliko ima pojedinaca u našem okruženju koji se usitinu ponašaju u skladu sa citiranim hadisom i čiju utrobu i oči ne može nahraniti osim prašina.?!
Gospodaru, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i uvedi nas u obećani džennet!
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 17. rebiu-l-ahir 1423. h / 28. juni 2002. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
