Enes ibn Malik el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, rekao: ''Allah, dželle še'nuhu ,se više obraduje tevbi Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio, i izgubivši svaku nadu da će je pronaći, legao u hlad jednog drveta da se odmori, te u takvom stanju očaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, skočio i uhvatio je za povodac i od silne radosti, uzviknuo: ''Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar.'' Pogrešno se izrazivši od silne radosti. (Muslim) Ovaj hadis nam prenosi drug Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Enes ibn Malik ,r.a.. Njega je majka, čim je stigao Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, u Medinu, povela njemu i rekla mu: ''Evo ti ovog mog sina Enesa da ti bude sluga.'' Tako je Enes ibn Malik odrastao uz najboljeg učitelja i pedagoga, Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, okitivši se najljepšim moralnim svojstvima.
Jedan od načina na koji je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, podučavao svoje ashabe jeste navođenje primjera. Iz razloga što primjer ostavlja dubok trag i dojam na onoga kome se obraća. Ovo je i Kur'anska metoda u obraćanju ljudima. Tako, npr. Uzvišeni kaže: ''Oni koji mimo Allaha, zaštitnika uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća. Neka znaju! To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.'' (El-Ankebut)
Onaj ko bude isčitavao Allahovu knjigu, naći će mnogobrojne primjere koje Allah dželle š’enuhu navodi ljudima ne bi li shvatili. U gore navedenom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam spominje čovjeka, koji se zadesio u pustinji, sam bez ikoga, bez vode, hrane i ljudi. On je izgubio svoju devu ,na kojoj mu je bila sva potrebština. Tražio je svugdje, ali uzalud. Devi nije bilo ni traga ni glasa. Nakon što je izgubio nadu da će je naći, i izgubio nadu u život, otišao je do jednog drveta, legao ispod njega čekajući smrt. Kažu da se ovaj prizor u kojem se našao ovaj čovjek ne da opisati riječima. Tako da stanje ovog čovjeka ne može niko razumjeti osim onaj ko to doživi. I dok je on u takvom stanju očekivao smrt, kad odjednom ugleda svoju devu privezanu za drvo pored njega. Šta mislite o radosti ovog čovjeka? Ovaku radost ne može da zamisli niko, osim ko to doživi ili mu se desi nešto slično. To je uistinu velika radost. Radost životu nakon smrti. Zato je on u toj velikoj sreći uzeo devu za povodac uzviknuvši: ''Bože moj, Ti si moj Gospodar, a ja sam tvoj rob!'' pogrješivši od velike radosti.
Možete li sada, Allahovi robovi, prestaviti sebi koliko se obradovao ovaj čovjek svojoj kamili, da je iz velike radosti izgovorio riječi koje bi ga izvele iz islama da ih je namjerno rekao. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem nas obavještava da je Allahova radost tewbi svoga roba veća od radosti ovog čovjeka svojoj nađenoj devi. Allahu ekber!!! Neka si slavljen, Ti plemeniti Gospodaru, Koji se raduješ pokajanju svoga roba. Tebi hvala ,koji voliš da opraštaš Svojim robovima. Tebi hvala, onako kako to dolikuje Tvojoj veličini, jer Tebi je draže da oprostiš robu ,nego da ga kazniš ili da mu se osvetiš.
Dragi brate! Ovo je tvoj Gospodar. Spoznao si Njegovu milost, plemenitost i dobrotu. Pa šta čekaš onda? Zašto se ne pokaješ svome Gospodaru? Zar gubiš nadu u Allahovu milost i misliš da te Allah dželle š’enuhu neće primiti u Svoje dobre robove, ako se iskreno pokaješ? Šta ti je, zašto imaš tako loše mišljenje o Allahu Plemenitom?
Zar ne znaš da On poziva kršćane da se pokaju Njemu, a oni tvrde da On ima ženu i dijete. Uzvišeni, obraćajući se kršćanima, kaže: ''Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah ,dželle š’enuhu ,prašta i samilostan je.'' (El-Maide 74.)
Zato, Allahov robe, požuri oprostu Gospodara svoga. Ti budi taj čijoj će se tewbi Allah dželle š’enuhu, obradovati. Nemoj pomisliti ni jednoga trenutka da je Allah dželle š’enuhu Taj Koji je potreban te tvoje tewbe i pokajanja. Znaj da je On neovisan od svih svjetova. Znaj, kada bi On htio, mogao bi nas uništiti i dovesti druga stvorenja, koja će Ga istinski obožavati i pokoravati Mu se, a to nije Allahu teško. Čuvaj se od toga da ti dođu Allahovi ajeti, a ti ostaneš gluh prema njima, pa da ti Allah dželle š’enuhu zapečati srce, i oči, i sluh i da te više niko na pravi put izvesti ne može. Zato kada dođu do tebe ove riječi, istog trena donesi odluku i pokaj se Allahu od svih grijeha, i odluči da budeš pokoran Onome Koga veličaju i na nebesima i na zemlji.
Jedan od načina na koji je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, podučavao svoje ashabe jeste navođenje primjera. Iz razloga što primjer ostavlja dubok trag i dojam na onoga kome se obraća. Ovo je i Kur'anska metoda u obraćanju ljudima. Tako, npr. Uzvišeni kaže: ''Oni koji mimo Allaha, zaštitnika uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća. Neka znaju! To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.'' (El-Ankebut)
Onaj ko bude isčitavao Allahovu knjigu, naći će mnogobrojne primjere koje Allah dželle š’enuhu navodi ljudima ne bi li shvatili. U gore navedenom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam spominje čovjeka, koji se zadesio u pustinji, sam bez ikoga, bez vode, hrane i ljudi. On je izgubio svoju devu ,na kojoj mu je bila sva potrebština. Tražio je svugdje, ali uzalud. Devi nije bilo ni traga ni glasa. Nakon što je izgubio nadu da će je naći, i izgubio nadu u život, otišao je do jednog drveta, legao ispod njega čekajući smrt. Kažu da se ovaj prizor u kojem se našao ovaj čovjek ne da opisati riječima. Tako da stanje ovog čovjeka ne može niko razumjeti osim onaj ko to doživi. I dok je on u takvom stanju očekivao smrt, kad odjednom ugleda svoju devu privezanu za drvo pored njega. Šta mislite o radosti ovog čovjeka? Ovaku radost ne može da zamisli niko, osim ko to doživi ili mu se desi nešto slično. To je uistinu velika radost. Radost životu nakon smrti. Zato je on u toj velikoj sreći uzeo devu za povodac uzviknuvši: ''Bože moj, Ti si moj Gospodar, a ja sam tvoj rob!'' pogrješivši od velike radosti.
Možete li sada, Allahovi robovi, prestaviti sebi koliko se obradovao ovaj čovjek svojoj kamili, da je iz velike radosti izgovorio riječi koje bi ga izvele iz islama da ih je namjerno rekao. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem nas obavještava da je Allahova radost tewbi svoga roba veća od radosti ovog čovjeka svojoj nađenoj devi. Allahu ekber!!! Neka si slavljen, Ti plemeniti Gospodaru, Koji se raduješ pokajanju svoga roba. Tebi hvala ,koji voliš da opraštaš Svojim robovima. Tebi hvala, onako kako to dolikuje Tvojoj veličini, jer Tebi je draže da oprostiš robu ,nego da ga kazniš ili da mu se osvetiš.
Dragi brate! Ovo je tvoj Gospodar. Spoznao si Njegovu milost, plemenitost i dobrotu. Pa šta čekaš onda? Zašto se ne pokaješ svome Gospodaru? Zar gubiš nadu u Allahovu milost i misliš da te Allah dželle š’enuhu neće primiti u Svoje dobre robove, ako se iskreno pokaješ? Šta ti je, zašto imaš tako loše mišljenje o Allahu Plemenitom?
Zar ne znaš da On poziva kršćane da se pokaju Njemu, a oni tvrde da On ima ženu i dijete. Uzvišeni, obraćajući se kršćanima, kaže: ''Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah ,dželle š’enuhu ,prašta i samilostan je.'' (El-Maide 74.)
Zato, Allahov robe, požuri oprostu Gospodara svoga. Ti budi taj čijoj će se tewbi Allah dželle š’enuhu, obradovati. Nemoj pomisliti ni jednoga trenutka da je Allah dželle š’enuhu Taj Koji je potreban te tvoje tewbe i pokajanja. Znaj da je On neovisan od svih svjetova. Znaj, kada bi On htio, mogao bi nas uništiti i dovesti druga stvorenja, koja će Ga istinski obožavati i pokoravati Mu se, a to nije Allahu teško. Čuvaj se od toga da ti dođu Allahovi ajeti, a ti ostaneš gluh prema njima, pa da ti Allah dželle š’enuhu zapečati srce, i oči, i sluh i da te više niko na pravi put izvesti ne može. Zato kada dođu do tebe ove riječi, istog trena donesi odluku i pokaj se Allahu od svih grijeha, i odluči da budeš pokoran Onome Koga veličaju i na nebesima i na zemlji.
NEKE KORISTI OVOG HADISA
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, podstiče na tewbu, jer Allah ,dželle š’enuhu, to voli. A korist tewbe se vraća onome koji je čini.
U hadisu je potvrda da se Allah, dželle š’enuhu ,raduje. On, Uzvišeni raduje se i srdi, prezire i voli, ali ova Allahova svojstva nisu kao naša svojstva, jer Uzvišeni kaže: ''Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.'' (Eš-Šura 11.) Prema tome, Allah, dželle š’enuhu, se raduje, ali onako kako to dolikuje Njemu Uzvišenom i Njegova radost nije kao radost stvorenja, niti je radost stvorenja kao Njegova radost.
Ovaj hadis je dokaz da čovjek, ako nenamjerno izgovori riječi nevjerstva, ne biva kažnjen za to. Tako je ovaj spomenuti čovjek u hadisu izgovorio riječi nevjerstva rekavši: ''Bože moj Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar.'' Nema sumnje da su ove riječi nevjerstvo, ali znajuči da je on to nenamjerno i u velikoj radosti uradio, on se ne kažnjava zbog toga i ne uzima mu se za zlo.
Također i druge riječi koje se izgovore greškom i bez namjere imaju isti propis. Tako ako čovjek pusti svoju ženu, opsuje nekoga ili oslobodi svoga roba greškom, ne snosi posljedice tih riječi jer su nenamjerno izgovorene. Uzvišeni Allah, dželle š’enuhu, kaže: ''Allah, dželle š’enuhu, vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite.- Allah dželle š’enuhu prašta i Blag je.'' (El-Bekare 225.) Ovaj ajet se odnosi na nenamjernu zakletvu.
Ukoliko neko izgovori riječi nevjerstva ismijavajuči se i izrugivajući ,postaje nevjernik shodno riječima Allaha, dželle še'nuhu: ''A ako ih zapitaš oni će sigurno reći: ''Mi smo razgovarali i zabavljali se,'' reci: ''Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.'' (Et-Tewbe 65-66.)
Onaj ko se namjerno ruga i ismijava postaje nevjernik, za razliku od onoga koji nenamjerno izgovori riječi nevjerstva. Njegove se riječi ne uzimaju u obzir, a sve to iz Allahove milosti prema čovjeku. A naša posljednja dova je, neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
U hadisu je potvrda da se Allah, dželle š’enuhu ,raduje. On, Uzvišeni raduje se i srdi, prezire i voli, ali ova Allahova svojstva nisu kao naša svojstva, jer Uzvišeni kaže: ''Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.'' (Eš-Šura 11.) Prema tome, Allah, dželle š’enuhu, se raduje, ali onako kako to dolikuje Njemu Uzvišenom i Njegova radost nije kao radost stvorenja, niti je radost stvorenja kao Njegova radost.
Ovaj hadis je dokaz da čovjek, ako nenamjerno izgovori riječi nevjerstva, ne biva kažnjen za to. Tako je ovaj spomenuti čovjek u hadisu izgovorio riječi nevjerstva rekavši: ''Bože moj Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar.'' Nema sumnje da su ove riječi nevjerstvo, ali znajuči da je on to nenamjerno i u velikoj radosti uradio, on se ne kažnjava zbog toga i ne uzima mu se za zlo.
Također i druge riječi koje se izgovore greškom i bez namjere imaju isti propis. Tako ako čovjek pusti svoju ženu, opsuje nekoga ili oslobodi svoga roba greškom, ne snosi posljedice tih riječi jer su nenamjerno izgovorene. Uzvišeni Allah, dželle š’enuhu, kaže: ''Allah, dželle š’enuhu, vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite.- Allah dželle š’enuhu prašta i Blag je.'' (El-Bekare 225.) Ovaj ajet se odnosi na nenamjernu zakletvu.
Ukoliko neko izgovori riječi nevjerstva ismijavajuči se i izrugivajući ,postaje nevjernik shodno riječima Allaha, dželle še'nuhu: ''A ako ih zapitaš oni će sigurno reći: ''Mi smo razgovarali i zabavljali se,'' reci: ''Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.'' (Et-Tewbe 65-66.)
Onaj ko se namjerno ruga i ismijava postaje nevjernik, za razliku od onoga koji nenamjerno izgovori riječi nevjerstva. Njegove se riječi ne uzimaju u obzir, a sve to iz Allahove milosti prema čovjeku. A naša posljednja dova je, neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Preveo: Abdurahman ibn Mustafa Kujević
Fakultet Časnog Hadisa
Islamski Univerzitet, Medina
Fakultet Časnog Hadisa
Islamski Univerzitet, Medina
