Abdullah Ibn Amr ibnu-l-As, radijallahu anhu prenosi od Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: ''Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani.'' (Buhari, Muslim). U ovom hadisu nas Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, obavještava o dvjema vrlinama koje čine čovjeka pravim muslimanom. Prva je, da su muslimani sigurni od njegovog jezika, ne psuje ih, ne proklinje, ne ogovara, ne prenosi riječi želeći da posije nered među njima niti se trudi da im nanese zlo bilo koje vrste. Drugim riječima, on je udaljio svoj jezik od svega onoga što je zabranjeno, a to je čovjeku jedna od najtežih stvari. Zato je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, rekao Muazu Ibn Džebelu: '' Hoćeš li da te obavjestim o osnovi svakog dobra?'' Rekao sam: ''Da, Allahov Poslaniče.'' Pa je uzeo Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, za svoj jezik i rekao: ''Čuvaj ovo!'', rekao sam: ''pa zar ćemo biti kažnjeni i zbog onoga što govorimo o Allahov Poslaniče?'' reče: ''Nemala te majka o Muaze!, a zar će ljudi u vatru naglavačke biti gurnuti zbog nečeg drugog ako ne zbog onoga što su njihovi jezici zaradili.'' (Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih)
Pred ovom velikom viješću treba da zastane svaki pametan insan i da dobro razmisli o sebi i svom stanju. Da li mi doista vodimo računa dok pričamo. Hoćemo li biti kažnjeni zbog riječi koje izgovorimo ili ne? Zar smo zaboravili ili se pravimo da smo zaboravili riječi našeg Gospodara: ''On (čovjek) ne izusti ni jednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije (melek pisar)''. (Kaf, 18)
Jesi li čuo Allahov robe, ti koji čitaš ove retke, šta je rekao tvoj Gospodar? Nije rekao ''ni jedan govor'' već kaže ''ni jednu riječ ne izusti''. A možda si tu riječ izgovorio ne posve'ujući joj pažnju kako kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, u hadisu Bilal Ibn Haris El-Muzenija: Čovjek ponekada izgovori lijepu riječ kojoj ne poklanja naročitu pažnju, jer mu se čini beznačajna, a ona mu donese Allahovo zadovoljstvo sve do dana dok se ne sretene s Njim. Isto tako ponekad izgovori hrđavu riječ na koju ne obrati pažnju, a ona mu donese Allahovu srdžbu sve do dana dok se ne sretne s Njim.''
Kaže Alkame: ''Koliko bih puta nešto htio da kažem, ali mi na um padnu riječi Bilalaa Ibn-Harisa, pa ušutim. (Predaju bilježi Et-Tirmizi i kaže da je sahih)
Spominje se o imamu Ahmedu da je ječao u svojoj smrtnoj bolesti, pa je čuo da je Tavus rekao: ''Melek piše sve, čak i ječanje.'' Poslije toga Ahmed rhm. nije ječao sve do svoje smrti.
Ibn Mesud r.a. je govorio:Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog istinskog božanstva nema, jezik je najpreči da se na njega pazi.''
Prenosi se da je neko od selefa rekao: ''Već 40 godina nisam izgovorio ni jednu riječ a da za nju nisam pripremio odgovor kod Allaha.''
Da se zaključiti iz svega citiranog da je jezik, ukoliko se ne kontrolira i ne nadzire, najopasniji čovjekov organ. Zato je pravi musliman samo onaj od čijeg su jezika mirni ostali muslimani. On kad čuje nešto loše o bratu muslimanu čuva svoj jezik od toga i ne prenosi nikom. Za razliku od onoga što danas ljudi rade, kad čuju nešto loše o bratu muslimanu, raduju se i prenose to svakom koga sretnu, a Uzvišeni kaže: ''One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu, Allah sve zna a vi ne znate.'' (En-Nur, 19.)
Druga vrlina kojom se pravi musliman odlikuje jeste da su muslimani sigurni i mirni od njegovih ruku. Zato ga nikad nećeš vidjeti da nasrće na muslimana želeći da ga udari, ili da mu uzme imetak ili tome slično. Sprječava svoju ruku od svega što mu je šeri'at zabranio. Dakle ukoliko se kod čovjeka nađu ove dvije vrline a to su, da su muslimani mirni i sigurni od njegovog jezika i ruku, tada se može kazati da je on pravi musliman.
Pred ovom velikom viješću treba da zastane svaki pametan insan i da dobro razmisli o sebi i svom stanju. Da li mi doista vodimo računa dok pričamo. Hoćemo li biti kažnjeni zbog riječi koje izgovorimo ili ne? Zar smo zaboravili ili se pravimo da smo zaboravili riječi našeg Gospodara: ''On (čovjek) ne izusti ni jednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije (melek pisar)''. (Kaf, 18)
Jesi li čuo Allahov robe, ti koji čitaš ove retke, šta je rekao tvoj Gospodar? Nije rekao ''ni jedan govor'' već kaže ''ni jednu riječ ne izusti''. A možda si tu riječ izgovorio ne posve'ujući joj pažnju kako kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, u hadisu Bilal Ibn Haris El-Muzenija: Čovjek ponekada izgovori lijepu riječ kojoj ne poklanja naročitu pažnju, jer mu se čini beznačajna, a ona mu donese Allahovo zadovoljstvo sve do dana dok se ne sretene s Njim. Isto tako ponekad izgovori hrđavu riječ na koju ne obrati pažnju, a ona mu donese Allahovu srdžbu sve do dana dok se ne sretne s Njim.''
Kaže Alkame: ''Koliko bih puta nešto htio da kažem, ali mi na um padnu riječi Bilalaa Ibn-Harisa, pa ušutim. (Predaju bilježi Et-Tirmizi i kaže da je sahih)
Spominje se o imamu Ahmedu da je ječao u svojoj smrtnoj bolesti, pa je čuo da je Tavus rekao: ''Melek piše sve, čak i ječanje.'' Poslije toga Ahmed rhm. nije ječao sve do svoje smrti.
Ibn Mesud r.a. je govorio:Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog istinskog božanstva nema, jezik je najpreči da se na njega pazi.''
Prenosi se da je neko od selefa rekao: ''Već 40 godina nisam izgovorio ni jednu riječ a da za nju nisam pripremio odgovor kod Allaha.''
Da se zaključiti iz svega citiranog da je jezik, ukoliko se ne kontrolira i ne nadzire, najopasniji čovjekov organ. Zato je pravi musliman samo onaj od čijeg su jezika mirni ostali muslimani. On kad čuje nešto loše o bratu muslimanu čuva svoj jezik od toga i ne prenosi nikom. Za razliku od onoga što danas ljudi rade, kad čuju nešto loše o bratu muslimanu, raduju se i prenose to svakom koga sretnu, a Uzvišeni kaže: ''One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu, Allah sve zna a vi ne znate.'' (En-Nur, 19.)
Druga vrlina kojom se pravi musliman odlikuje jeste da su muslimani sigurni i mirni od njegovih ruku. Zato ga nikad nećeš vidjeti da nasrće na muslimana želeći da ga udari, ili da mu uzme imetak ili tome slično. Sprječava svoju ruku od svega što mu je šeri'at zabranio. Dakle ukoliko se kod čovjeka nađu ove dvije vrline a to su, da su muslimani mirni i sigurni od njegovog jezika i ruku, tada se može kazati da je on pravi musliman.
NEKE KORISTI HADISA
1. Iz hadisa se razumje da onaj od čijeg jezika i ruku nisu sigurni ostali muslimani nije pravi musliman, jer njegova je briga samo rekla-kazala, jedenje mesa muslimana ogovarajući ih, rušenje njihove časti i sl.
2. Također se iz hadisa razumje da onaj čija briga bude samo napadanje muslimana, uzimanje njihovog imetka i tome slićno nije pravi musliman.
Na kraju molim Allaha dragoga da nas okoristi ovim riječima i da nam pomogne da ih sprovedemo u praksu, jer ukoliko ih ne sprovedemo u praksu, onda nema koristi od učenja istih napamet. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
2. Također se iz hadisa razumje da onaj čija briga bude samo napadanje muslimana, uzimanje njihovog imetka i tome slićno nije pravi musliman.
Na kraju molim Allaha dragoga da nas okoristi ovim riječima i da nam pomogne da ih sprovedemo u praksu, jer ukoliko ih ne sprovedemo u praksu, onda nema koristi od učenja istih napamet. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Priredio: Abdurahman Ibn Mustafa Kujević
Fakultet Časnog Hadisa
Islamski Univerzitet, Medina
