Poslanik sallallahu ‘alejhi wesellem je krenuo sa muslimanima prema Taifu u kome su se utvrdili Sekif i oni koji su bili sa njima iz plemena Hevazin. U svoje utvrde su nanijeli hranu, a iza utvrda su gađali muslimane strijelama. Osamnaest dana muslimani su opsjedali utvrdu pokušavajući da prodru unutar, ali nisu uspjeli. Bili su prisiljeni da odustanu od opsjedanja, a Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, upućuje dovu: “Bože, uputi Sekif i učini ih muslimanima!“
Nakon toga Allah, dželle šanuhu, upućuje Sekif, a njihov izaslanik dolazi u Medinu kod Resulullaha, sallallahu ‘alejhi wesellem, i obavještava ga o pristupanju islamu.
Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, se vraća sa muslimanima i dolazi do mjesta El-Dža’ranet gdje je sakupio plijen i zarobljenike. Grupa iz plemena Hevazin dolazi kod Poslanika i traže od njega da im oslobodi zarobljenice iz plemena Hevazin, što Poslanik i čini. Tada Resulullah šalje po Malika b. ’Avfa en-Nesarija koji je ostao sa Sekifom u Taifu, pa ako mu dođe oslobodiće njegovu porodicu i vratiti mu njegov imetak. On prihvata Poslanikov poziv, nakon čega prihvata i islam. Nakon toga Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, dijeli plijen i većina toga plijena je bila podijeljena Kurejšijama i arapskim plemenima tako da su se ensarije našle uvrijeđene. Sa’d b. ’Ubadet se obratio Poslaniku i on mu naredi da sakupi ensarije kojima se Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, obraća zahvaljući se Allahu, a zatim je rekao: “O ensarije, do mene je doprlo ono što ste govorili i vaša ljutnja na mene. Zar vas nisam našao u zabludi, pa vas je Allah uputio na pravi put. Bili ste siromašni, pa vas je Allah učinio bogatim. Bili ste neprijatelji, pa je Allah približio vaša srca.” Oni rekoše: “Da, Allah i Njegov Poslanik su najpouzdaniji i najbolji.“ Zatim reče: “Zar mi nećete odgovoriti?“ “A šta da odgovorimo, o Resulallah .“ “Da ste za Allaha i Njegova Poslanika. Ako hoćete reći ću vam ono što ćete mi povjerovati (jer mislite da je to tako). Došao sam vam, a drugi su me u laž utjeravali, pa ste mi povjerovali. I ostavljen na cjedilu, pa ste me pomogli. Odbačen, pa ste me prihvatili. I siromašan, pa ste me potmomogli. O ensarije, zar ćete mi zamjeriti što sam podijelio nešto od blagodati dunjaluka narodu kako bih ga pridobio za islam, a na vas se oslonio i na vaše vjerovanje. O ensarije, zar niste zadovoljni da se ljudi raziđu sa svojim ovcama i devama, a da se vi vratite sa Resulullahom svojim kućama? Tako mi Onoga u koga je moja duša, da nije bilo h?džre ja bih bio jedan od ensarija. Kada bi ovi ljudi krenuli na jednu stranu, a ensarije na drugu, ja bih krenuo sa ensarijama. Bože, smiluj se ensarijama i sinovima ensarija i sinovima sinova ensarija.“
Iz mjesta Dža’rane Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, se uputi ka Mekki. Tu obavlja umru, a zatim se vraća u Medinu u koju stiže krajem zu-l-k’adeta, osme godine po hidžri. Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, ostavlja Itaba b. Usejda i Mu’aza b. Džebela kako bi ljude u Mekki poučavali Kur’anu i vjeri.
