Islam potiče muslimane da budu uzorom među ljudima, da se ističu po svojoj odjeći, svom karakteru, postupcima i djelima, da budu primjernim uzorom, kako bi bili dostojni da ponesu odgovornost ispunjenja uzvišenog zadatka među ljudima. U hadisu, koji se prenosi od uglednog sahabije Ibnul-Hanzale, stoji da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao svojim ashabima, prilikom dolaska kod njihove braće:
“ Vi stižete svojoj braći, pa sredite svoja sedla i uredite svoju odjeću, kako biste bili uzor među ljudima. Allah, doista, ne voli neuljudnost i besramnost.”[1]
Pod sedlom se ovdje podrazumijeva ono što se stavlja na leđa deve prilikom njenog jahanja. A neuljudnost i besramnost označavaju sve ono što se žestoko prezire. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je loše ponašanje, bijedno stanje, zanemarivanje spoljašnjeg izgleda i neumjerenost u odjeći i popratnoj prostirci, označio kao neuljudnost i besramnost, a to je ono što čisti islam najviše prezire i zabranjuje.
Pošto islam općenito podstiče muslimane na to da budu uzor među ljudima, onda ženu muslimanku posebno podstiče na to da bude uočljivi, vidljivi i istaknuti uzor u svom izgledu, pojavi i ponašanju, jer se to reflektuje na njen život i život njenog muža, njene kuće i njene djece.
Zato žena neće zaboraviti samu sebe, niti će zaboravit svoj lijepi i čisti spoljašnji izgled, pored svih kućnih poslova i obaveza majčinstva. Naprotiv, ona će lijepo izgledati, umjereno i bez imalo pretjerivanja. Njena briga o spoljašnjem izgledu obavještava o njenom poimanju njene osobenost, što ukazuje na njen ukus i preciznost njenog pogleda na njenu zadaću u životu. Ta briga ukazuje na njeno ispravno zamišljanje ličnosti ispravne žene, koja ne odvaja svoj izgled od svog unutarnjeg stanja, jer njen čisti, lijepi i uredni izgled odgovara uzvišenom sadržaju i plemenitom dragulju, a od njih se tvori ličnost svjesne žene muslimanke...
Razborita i inteligentna žena muslimanka će balansirati između svog spoljašnjeg izgleda i svog unutarnjeg stanja, te će spoznati da se sastoji od tijela, intelekta i duše. Svakom od njih pružit će ono što mu pripada i neće pretpostavljati jedno nad drugima. U ovom balansiranju će se oslanjati na uputu čistog islama koji podstiče i preporučuje ovo uravnotežavanje.
Kako će žena muslimanka ostvariti ovaj balans između svog tijela, intelekta i svoje duše?
1. Njeno tijelo
Umjerena je u svojoj hrani i piću
Žena u potpunosti vodi brigu o tome da bude zdravog tijela, snažne građe, da bude aktivna, a ne mlitava niti teška. Stoga, ona se neće približavati hrani s proždrljivošću, halapljivošću i prekomjernošću, nego će uzimati tek toliko koliko je potrebno za održavanje njenog tijela, čime će voditi računa o svom zdravlju, svojoj aktvinosti, snazi i spretnosti svoga tijela. Pri tom će se oslanjati na riječi Uzvišenog Allaha, koje se nalaze u Njegovoj mudroj Knjizi:
“ ... I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.”[2]
Ugledat će se i na riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, na njegovu praksu pri umjerenosti u jelu i piću:
“ Čovjek ne puni nikakvu goru posudu od svoga stomaka. Dovoljno je nekoliko zalogaja da bi ga održali, ali kad već mora da se hrani, onda nek jednu trećinu stomaka zauzme hrana, jednu trećinu piće, a jedna trećina nek ostane slobodna za disanje.”[3]
Omer radijellahu anhu je rekao:
“ Teško vama i vašim stomacima zbog hrane i pića. Oni kvare tijelo, prenose bolesti, uljenjuju i odvraćaju od namaza. Na vama je da ih umjerite, jer je to najbolje za tijelo i udaljava od prekomjernosti. Allah, doista, prezire debelog učenjaka, a čovjek, doista, neće biti uništen sve dok njegove strasti ne počnu uticati na njegovu vjeru.”[4]
Nema sumnje da se žena muslimanka nalazi daleko od droga i stimulansa, a kamoli zabranjenih stvari, kao i od propasti koje bi ženu u iznimnim slučajevima degenerirale od upute Allaha i Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Ona je daleko od običaja koji su strani islamskom društvu i muslimanima, kao što je dugo i besposleno bdijenje u igri, kockanju i besposličarenju. Ona rano zaspe i rano se probudi, kako bi nastavila sa svojom svakodnevnom aktivnosti i kako bi aktivno, djelotvorno i sa zadovoljstvom izvršavala svoje obaveze. Ona ne gasi svjetlo svoje aktivnosti dugim bdijenjem, niti umanjuje svoju snagu lošim običajima. Ona je neprestano aktivna i djelotvorna, i ne dojade joj kućni poslovi, jer je pred sebe postavila prirodni i zdravi red, koji joj neprestano omogućava i daje slobodu, snagu i aktivnost.
Ona, takođe, zna da je snažan vjernik draži Allahu od slabog vjernika, kao što se to navodi u Poslanikovoj sallallahu `alejhi we sellem uputi. Stoga ona neprestano vodi brigu o jačanju njenog tijela, slijedeći prirodni i zdravi poredak u svom životu.
Ona je čistog tijela i odjeće
Svjesna žena muslimanka, koja postupa prema uputi njene vjere, veoma je čistog tijela i odjeće, kupa se u kratkim razdobljima i vodi brigu o čistoći svoga tijela i odjeće. Ona se time pridržava Vjerovjesnikove sallallahu `alejhi we sellem upute u kojoj preporučuje kupanje i mirisanje, a posebno petkom:
“ Okupajte se petkom i operite svoje glave, iako niste bili džunubi, i namirišite se.”[5]
“ Ko dočeka petak, od ljudi i žena, neka se okupa.”[6]
Jačina preporuke vezane za održavanje čistoće putem kupanja, dolazi do izražaja do te mjere da su neki učenjaci išli tako daleko pa su kupanje, radi klanjanja džume namaza, smatrali vadžibom.
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Pravo svakog vjernika je da se jednom u sedam dana okupa, da opere svoju glavu i svoje tijelo.”[7]
Čistoća je jedno od najobaveznijih čovjekovih svojstava, a posebno žene. Ona najviše ukazuje na njenu omiljenu, inteligentnu i ispravnu ličnost. Čistoća je ne približava samo njenom mužu, nego i svim ženama koje je poznaju i muškarcima koji su joj u srodstvu.
Imami Ahmed i En-Nesai bilježe od Džabira radijellahu anhu da je rekao:
“ Došao nam je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u posjetu, pa je vidio čovjeka prljave odjeće, te je rekao:” Zar ovaj nije ništa našao čime bi oprao svoju odjeću!”
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem prekorio je da se čovjek javno pojavi u prljavoj odjeći, sve dok je u stanju da je opere i očisti. Time je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem ukazao na to da musliman mora stalno biti čiste odjeće, lijepe spoljašnjosti i ugodnog izgleda.
Ako je ova vjerovjesnička uputa upućena muškarcu, onda je preče da je upućena ženi, jer je ona izvor čistoće, ljudskosti, izvor radosti, veselja i smirenosti u kući. Nema sumnje da se kod žene, svjesni i duboki osjećaj za čistoću, reflektuje i na njenu kuću, muža i na njenu djecu. Tako su zbog njene brige i čistoće, svi oni čisti, uredni, uljepšani, njihova odjeća miriše, kao što se iz njihovih tijela širi miris čistoće.
U svim mjestima i svim vremenima, istraživačima privlači pažnju činjenica da je ova vjerovjesnička, veličanstvena uputa o čistoći i kupanju došla prije petnaest vijekova, u vrijeme u kojem svijet nije poznavao ni kupatila, a ni kupanje. Naprotiv, svijet, osim muslimana, nije ni poslije hiljadu godina dostigao nivo ove upute, vezane za čistoću, koja je prisutna kod muslimana.
Samiha Ajvorti u svojoj knjizi “ Od ropstva do gospodstva “, kaže:
“ Nema potrebe da se vraćamo u dane krstaških pohoda da bismo saznali na kojem je civilizacijskom stepenu bila tadašnja Evropa. Dovoljno je da se vratimo unazad nekoliko stotina godina, u vrijeme osmanske države i da uporedimo na čemu su bili Europljani i na kojem stepenu je bila osmanska cvilizacija.
Princ Brandeboug je 1624.god. na pozivnicama, koje je poslao prinčevima i uglednim ljudima pozivajući ih na banket, napisao:” Gosti se zamoljavaju da ne pružaju svoje ruke prema poslužavnicima, da ne bacaju iza sebe hranu, da ne jedu prstima, da ne pljuju u tanjire i da ne brišu svoje noseve krajevima prekrivača za hranu.”
Ona kaže:
“ Ove riječi jasno ukazuju na kulturni i civilizacjski nivo Europljana kao i na stepen njihovog poznavanja pristojnog ponašanja. U isto vrijeme, u drugom dijelu Evrope, stanje se nije nimalo razlikovalo od prethodnoga. U dvorcu engleskog kralja Žaka Prvog, ružni i ogavni mirisi koji su dolazili od kralja i njegovih prinčeva i princezi prevazlazili su svaki izgled raskoša koji se uočavao na baršunastoj odjeći i francuskoj čipki. Ovo se dešavalo u Evropi. A što se tiče Istanbula, prestonice hilafeta, bilo je poznato da su evropski ambasadori koji su bili poslani u Osmansku državu, uguravani u kupatilo prije nego što uđu kod sultana. Oko 1730.god., u vrijeme vladavine sultana Ahmeda Trećeg, kada je Osmanska država počela slabiti s vojnog i političkog aspekta, supruga engleskog ambasadora pri Istanbolu ledi Montague, napisala je nekoliko pisama koja su kasnije objavljena. U njima se otkriva veo čistoće kod muslimana, njihov lijep odgoj i profinjenost njihovog morala. U tim pismima navodi jedan dio svojih sjećanja, pa kaže da joj je osmanska princeza Hafiza poklonila rukom vezeni peškir, koji joj je bio drag do te mjere da ga je brižno pazila i njime samo usne brisala. Za Europljane je bilo nevjerovatno i to da vide muslimane kako peru ruke prije nego što sjednu za sofru da jedu, a i nakon jela. Čovjeku će biti dovoljno da pročita šta je napisala poznata engleska medicinska sestra Florance Nightingale o engleskim bolnicama sredinom devetnaestog stoljeća. Ona spomnje kako su ove bolnice bile prepune prljavštine, nemara i moralnog raspada. Pisala je o tome kako su bolnička krila bila krcata stotinama bolesnika kojim nije preostajalo ništa drugo do da svoje prirodne potrebe obavljaju na krevetima.”[8]
Kako je to samo ogromna razlika između potpune i božanske civilizacije islama i drugih ograničenih i uskraćenih ljudskih civilizacija!!!
Vodi brigu o svojim ustima i svojim zubima
Inteligentna žena muslimanka se brine o svojim ustima. Niko neće iz njenih usta osjetiti ružan miris, a to je stoga što svoje zube nakon svakog obroka čisti misvakom, četkicom i sredstvima za čišćenje. Ona pregleda svoje zube, odlazi kod stomatologa najmanje jednom godišnje, makar i ne osjećala nikakav bol, kako bi svojim zubima sačuvala zdrav izgled, čistoću i sjaj. Ona se, takođe, ako za to ima potrebu, savjetuje s ljekarom za grlo i ždrijelo, kao bi njeni izdisaji bili čisti i mirisni. Nema sumnje da ovo dolikuje ženi, čak, to je nešto najljepše i najbolje.
Aiša, radijellahu anha, je veoma vodila računa o svojim zubima i nije odustajala od njihovog čišćenja misvakom. Kod Buharije i Muslima se nalaze mnoge vjerodostojne predaje koje govore o tome, a prenose ih mnogi ashabi.
U Buharijinom “Sahihu” prenosi se od Mudžahida, a on prenosi od `Urveta radijellahu anhu da je rekao:
“ Čuli smo Aišu, majku vjernika, kako u sobi čisti zube...”[9]
U Muslimovom “ Sahihu “prenosi se od `Ata`a, a on od `Urveta radijellahu anhu da je rekao:
” Čuli smo njen udarac misvakom dok je čistila zube...”[10]
Aiša, radijellahu anha, prenosi da Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ne bi nikad legao ni noću ni danju, pa ustao, a da nije očistio zube misvakom prije nego se abdesti.”[11]
Poslanikova sallallahu `alejhi we sellem briga o čistoći zuba dolazi do te mjere da je rekao:
“ Kada ne bi otežavao svome ummetu, naredio bih mu da misvak upotrebljava pri svakom namazu.”[12]
Aiša, radijellahu anha, je upitana o tome šta bi Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem prvo uradio kada bi ušao u svoju kuću? Rekla je:” Upotrijebio bi misvak.”[13]
Veoma je čudno da neke žene muslimanke zanemaruju ovu stranu, a to je jedan od najvažnijih dijelova ličnosti žene muslimanke i to je prednost koju u biti sadrži islam i njegova postojanost.
To je jedan od sastavnih dijelova njene nadahnute, omiljene, nježne i ženstvene ličnosti koja u sebi sadrži žensku ljepotu, eleganciju i prijaznost. To je jedan dio suštine islama i njegove postojanosti, jer Poslanik sallallahu `alejhi we sellem više puta tekstualno podstiče na čistoću i izražava prezir prema ružnim mirisima i bijednoj i prljavoj spoljašnjosti, pa kaže:
“ Ko jede luk, bijeli luk ili prasu, neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega je i ljudi osjećaju.”[14]
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem upozorio je one koji jedu bilo koju vrstu luka, koji ima ružan miris, da se ne približavaju džamiji, kako ne bi naštetili melekima i ljudima zbog svog zadaha ispunjenog tim mirisima. To je, doista, najvrijednija stvar i jednostavnija preventiva od mnogih drugih ružnih mirisa koji dolaze iz prljave odjeće, čarapa, prljavštine tijela i ružnih mirisa koji dolaze iz usta. Te mirise šire neki popustljivi pojedinci i oni koji ne znaju za čistoću, pa tako štete ljudima u svojim društvima.
Ona je lijepe spoljašnosti
Nema sumnje da je žena, koja vodi brigu o svojoj odjeći i svom izgledu, lijepe spoljašnosti i elegantnog izgleda bez razgolićivanja i raskalašenosti. Pogled na nju odmara oči njenog muža, njene djece, njenih mahrema i drugih žena muslimanki. Pogledom na nju duša se zadovoljava. Ona neće izaći pred ljude kojima je dozvoljeno da je vide, mizerne, bjedne i prozirne spoljašnosti, nego će se potruditi i urediti se, postupajući po uputi čistog islama koji zahtijeva lijep izgled i dozvoljene ukrase.
Prilikom tumačenja riječi Uzvišenog Allaha:“ Reci:” Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...” El-Kurtubi kaže:” Mekhul prenosi od Aiše radijellahu anha da je rekla: “Skupina ashaba Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem čekala ga je pred vratima, pa je krenuo pred njih. U kući se nalazila mala mješina u kojoj je bila voda, gledao je u vodu i uredio svoju bradu i kosu. Pričala je Aiša: ”Rekla sam mu:”Allahov poslaniče, i ti ovo radiš?” Rekao je: ” Da. Kada čovjek izlazi pred svoju braću, neka se uredi, jer je Allah, doista, lijep i voli ljepotu.”[18]
Musliman će sve ovo činiti gledajući u svim stvarima sredinu, a to je ravnomjernost u kojoj nema pretjerivanja niti nemara. On se pokorava riječima Uzvišenog Allaha:
“ I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.”[19]
Islam svojim sinovima i kćerima, a posebno svojim misionarima želi da preplave društva i da budu ugledni uzori, a ne užasni prizori koji bodu oči i odbijaju. Islam ne odobrava da čovjek, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, u svom izgledu tako nisko padne, do nivoa mizeriije i nemarnosti, vadeći se na to da je to zuhd i skromnost. Pa Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je predvodnik skromnih, ali je oblačio lijepu odjeću, uljepšavao se svojoj porodici i svojim prijateljima. Kroz to svoje uljepšavanje i lijepo dotjerivanje vidio je ispoljavanje Allahove dželle we `ala blagodati koju mu je podario:
“ Doista Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.”[20]
U djelu “ Tabekatu Ibnu Sa`din “[21] navodi se hadis koji se prenosi od Džunduba bin Mekis radijellahu anhu da je rekao:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi, kada bi mu došla delegacija, obukao najljepšu odjeću, a to bi naredio i svojim najodabranijim ashabima. Onog dana kada je došla delegacija plemena Kinde, vidio sam na Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem jemenski ogrtač, a i na Ebu Bekru i Omeru radijellahu anhu isto tako.”
Ibnul-Mubarek, Et-Taberani, El-Hakim, El-Bejheki i drugi bilježe od Omera radijellahu anhu da je rekao:” Vidio sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kako čini dovu za novu odjeću. Oblačio ju je i kada mu je došla do grla, rekao je:
“ Hvala Allahu koji me je obukao (ovom odjećom) kojom pokrivam svoje stidno mjesto i kojom se uljepšavam u svom životu.”[22]
Sve dok uljepšavanje ne prelazi granicu pretjerane elegancije, ono je lijep ukras koji je Allah dželle we `ala dozvolio svojim robovima. To je uljepšavanje na koje Allah dželle we `ala podstiče:
“ O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. Reci:” Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci:” Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.”[23]
Muslim u svom “Sahihu “ bilježi od Ibnu Mes`uda da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Neće ući u džennet onaj čovjek u čijem srcu se nalazi koliko trun kibura-ohoholosti.” Jedan čovjek je rekao:” Doista čovjek voli da mu je odijelo lijepo i da mu je obuća lijepa.” Što znači: Da li i ovo spada u kibur-oholost? Odgovorio je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem:” Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Kibur je nepriznavanje istine i omalovažavanje i ismijavanje ljudi.”[24]
Ovako su poimali časni ashabi i oni koji su ih slijedili i bili kao oni. Zato je i Imami Ebu Hanife bio lijepe spoljašnjosti i odjeće i ugodna mirisa. Redovito je vodio računa o uljepšavanju svoje odjeće. Njegova briga za uređivanjem i uljepšavanjem odijela, satojala se i u tome da ju je ljudima i preporučivao. Jednog dana je na svom sijelu vidio čovjeka stare odjeće, pa se izdvojio s njime i ponudio mu 1000 dirhema kako bi se poslužio njima i dotjerao svoju spoljašnost. Čovjek mu je rekao:” Ja sam imućan, imam blagodati i nemam potrebe za njima.” Na to mu je Ebu Hanifa prijekorno rekao:” Zar ne znaš za hadis:“ Doista Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.”[25] Moraš promijeniti svoje stanje kako se tvoj prijatelj ne bi ražalostio zbog tebe.”
Nema sumnje da Allahovi misionari, ljudi i žene, moraju biti lijepe spoljašnosti, najljepšeg izgleda, najpotpunije elegancije, moraju više privlačiti od drugih, kako bi bili u stanju da prodru do najdaljih dubina srca, da njihov poziv dospije do unutrašnjosti duša.
Naprotiv, od njih se, za razliku od drugih ljudi, traži da budu takvi pa čak i ako se ne ističu među ljudima. Allahovi misionari trebaju voditi brigu o svojoj spoljašnosti, čistoći svojh tijela, odjeće, noktiju, kose i onda kada su sami, kako bi odgovorili pozivu zdrave prirode o kojoj nas je obavijesto Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Pet je stvari koje se ubrajaju u prirodu: obrezivanje, uklanjanje dlaka sa stidnog mjesta, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, odrezivanje nokata i skraćivanje brkova.”[26]
Ova vjera preporučuje brigu o ljepoti ljudske prirode i to je ono za čim žudi svaki musliman koji ima istančan ukus i osjećaje.
Ona se neće okliznuti pred pokazivanjem draži i pretjerivanjem s ukrasima
Iskrenu ženu muslimanku, ova briga o izgledu, neće dovesti do pokazivanja draži i njenih ukrasa pred drugim ljudima, pored njenog muža i njenih mahrema. Ona je neće dovesti do raskalašenosti i pretjeranosti, nego će svoje ukrase pokazivati u granicama ravnomjernosti koje je islam uspostavio za sve svoje propise. Iskrena i svjesna muslimanka neprestano je na oprezu i budno vodi računa o ravnomjernosti i umjerenosti u svemu, kako ne bi zanemarila neki dio svoga života.
Ona ne zaboravlja da islam, koji podstiče na dozvoljene ukrase i koji ih preporučuje, zapravo upozorava na pretjerivanje i raskalašenost u svemu tome, kako žena u ovome životu ne bi postala robom i kako ne bi ostavila svoj posao i veliki, neprestani interes. U hadisu se kaže:
“ Propao je rob dinara i dirhema , kadife i ogrtača od puplina. Ako mu se dadne, zadovoljan je, a ako mu se ne dadne, nije zadovoljan.” [27]
Naše žene su danas zapale u ropstvo i pod uticajem su modnih kuća i njihovih svjetskih trgovaca. Imućna žena neće obući jednu skupu i vrijednu odjeću više od jednaput. Današnje žene su zapale u ropstvo na koje je upozorio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem. Zapale su u opasni, mutni, gnusni i odvratni glib do kojeg ih je dovelo to naivno ropstvo prema luksuznoj odjeći i ukrasima koji uz nju idu. Nakinđurenost je prešla granicu umjerenosti, što je njenu vlasnicu odvelo od cilja radi kojeg je čovjek stvoren u ovome životu.
Među nesreće u koje je zapao veliki broj muslimanki u ovom vijeku spada hvalisanje i mnogobrojnost skupe, vrijedne i raskošne odjeće u prvim bračnim noćima. Proslava sklapanja braka predstavlja modnu reviju u kojoj se pojačava takmičenje do granice bespotrebnog rasipanja i isprazne nadmenosti, daleko od bilo kakve razumnosti, promšljenosti ili umjerenosti. Ova slika dolazi do izražaja u najjasnijem obliku kada mlada, u svojoj prvoj bračnoj noći, oblači svu svoju novu odjeću. Ponekad se ta odjeća sastoji od deset vrsta odjeće koju oblači jednu za drugom. Svaki put kada obuče nešto novo, dolazi i izlaže se pred prisutnim ženama, kao što to čine manekenke na zapadu. U dubini duše gospođe koje hvale ovaj običaj, ne mogu znati da li među prisutnim ženama ima i onih koje svojim materijalnim mogućnostima ne mogu sebi obezbijediti kupovinu nekih od ovih komada odjeće. Zbog toga se njihova duša puni propašću, tugom i nezadovoljstvom, te je zaokupi ljubomora, zavidnost, pakost i mržnja prema ovoj mladi, njenoj porodici i prema onim koji su joj slični u blagostanju i blagodatima. Ovo se ne bi desilo da se mlada pridržavala umjerenosti i da je, u noći svoje udaje, obukla svega jednu ili dvije vrste odjeće. U ovoj pojavi je primjer onoga šta se može naći u iskrvljivanju duha islama koji se temelji na olakšanju, praštanju, umjerenosti i osrednjosti, kao i zabrana pretjerivanja, rasipništva i nadmenosti.
Nema sumnje da je žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjerske upute, spašena od ovog pokliznuća i iskušenja. Razlog tome je uputa ove veličanstvene vjere kojom je žena okružila samu sebe i jer je za sebe izabrala put umjerenosti i ravnomjernosti s kojom dolaze svi šeri`atski propisi.
II. Njen intelekt
Svom intelektu obećava znanje
Razborita žena muslimanka ne zaboravlja da svom intelektu obeća da će se brinuti o njemu kao što je to obećala i svom tijelu. Stoga, briga o intelektu nije ništa manje vrijednosti od brige o tijelu. Nekada davno pjesnik Zuhejr bin Ebi Selma [28] je rekao:
“ Pola je mladićev jezik, a njegovo srce je drugo pola,
I nije ostalo ništa drugo do slika od krvi i mesa.”
Čovjek se mjeri po svojim najmanjim dijelovima: po svom srcu i jeziku, kako to kažu, tj. po svom intelektu i svom razmišljanju i rezonovanju. Otud i dolazi do izražaja odgoj i obrazovanje intelekta, čije se znanje povećava korisnim saznanjima i njegovim razvijanjem pomoću izučavanja raznovrsnih znanosti.
Žena muslimanka je obveznik kao i muškarac. Obavezna je da traži znanje koje će joj koristiti u njenoj vjeri i životu. Ona kada čita riječi Uzvišenoga:”... I reci:”Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”[29] i kad čuje riječi plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:” Traženje nauke je obaveza za svakog muslimana i muslimanku”[30], spoznaje da kur`anska i sunnetska uputa istovremeno podrazumjevaju i čovjeka i ženu. Saznat će da su jednaki u znanostima koje su fardi-ajn i koje su fardi-kifaje još odkad se pojavila nauka u islamskom društvu.
Žena muslimanka je u tom društvu koje je pokorno Gospodaru, spoznala vrijednost znanja od prvih dana islama. Žene Ensarijke su Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem rekle:” Odredi nam dan u kojem ćemo učiti. Odvojili su nas ljudi od tebe.” Odgovorio im je:” Odredište vam je kuća te i te žene.” Došao im je u određeno vrijeme, posavjetovao ih je, opomenuo i podučio”.[31]
Žena muslimanka je pristupila traženju nauke. Nije se ustručavala da pita o propisima svoje vjere, jer je pitala o istini, a Allah se ne stidi istine. Zabilježeni su mnogi tekstovi koji govore o radoznalosti žene muslimanke, sazrijevanju njene ličnosti i njenoj pronicljivosti i razboritosti, zbog pitanja koja je uputila Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, veličanstvenom učitelju, želeći time da sazna fikhske propise u vjeri.
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Esma bintu Jezid bin Es-Seken El-Esdijje[32] pitala Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem o kupanju žene nakon hajda-menstruacije, pa joj je odgovorio:” Bilo koja od vas uzet će svoju vodu i sidr[33], pa će se očistiti i lijepo će to obaviti. Zatim će se politi vodom, a zatim će uzeti namirisani komad platna (od vune ili pamuka) i njime se očistiti.” Esma, radijellahu anha, je rekla:” A kako će se njime očistiti?” Rekao je:” Subhanallah! Očistit će se njime.” Aiša, radijellahu anha, je, kao da se skriva[34], rekla:” Slijedit ćeš tragove krvi.”
Pitala je i o kupanju nakon dženabeta, pa je rekao:
“ Vodom se očistiš, lijepo to obavljajući. Završiš sa čišćenjem, pa poliješ svoju glavu vodom, te je trljaš, sve dok ne završiš s čišćenjem glave. Nakon toga saliješ je vodom.”[35] Na to je Aiša radijellahu anha rekla:
”Nabolje žene su žene Ensarija! Stid im ne zabranjuje da pitaju o fikhskim pitanjima vjere.”[36]
Ummu Sulejm bintu Milhan - majka Enesa bin Malika došla je kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i rekla:” Allahov poslaniče! Doista se Allah ne stidi od istine. Pa da li se žena mora okupati ako u snu doživi seksualni užitak? Rekao joj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem: “ Da. Ako vidi (nađe tragove) tekućinu.” Ummu Sulejm je od stida pokrila svoje lice i zapitala:” Allahov poslaniče. Može li žena doživjeti seksualni užitak u snu?” Rekao je :” Da. Teribet jeminuki.[37] Pa, kako joj onda liči njen sin?”[38]
U predaji koju bilježi Muslim stoji da je Ummu Sulejm došla kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, a kod njeg je bila Aiša, radijellahu anha. Nakon što ga je pitala Ummu Sulejm, Aiša je rekla:” Ummu Sulejm, zasjenila si žene. Teribet jeminuki.” Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je rekao Aiši: “ Naprotiv, ti si. Teribet jeminuki. Ummu Sulejm, neka se žena okupa ako to (u snu) vidi.”[39]
U generaciji sahabijki, žena nije oklijevala u traženju pojašnjenja šeri`atskog propisa od strane Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji je zakonodavac. Izravno bi postavljala pitanje o onome šta ju je interesovalo, ako bi posumnjala u nečiju fetvu, ili ako nije uvjerena u ispravnost nečije fetve. Tražila je preciznost pri razumijevanju određenog pitanja, sve dok ne bi došla do jasnog dokaza, a tako je postupala svjesna, inteligentna i razborita žena. Sve ovo je sadržano u postupku sahabijke Subej`e bintu El-Haris El-Eslemijjje koja je bila udata za Sa`da bin Havle, a on je iz plemena Benu `Amr bin Luejj. Učestvovao je u bitci na Bedru, a umro je na Oprosnom hadždžu, a ona je bila trudna i ubrzo nakon njegove smrti ona se i porodila. Nakon što se očistila, uljepšala se za prosce. Kod nje je došao Ebu Senabil bin Ba`kek (čovjek iz plemena Benu Abdud-dar), pa joj je rekao:” Šta ja to vidim? Uljepšala si se za prosce? Želiš se udati? Ti se, tako mi Allaha, doista, nećeš udati sve dok ne prođu četiri mjeseca i deset dana.” Subej`a je pričala:” Pošto mi je to rekao, kada je svanulo, ja sam se obukla i otišla kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, pa sam ga pitala o tome. Izdao mi je fetvu po kojoj mi je dozvoljeno da se udam nakon što sam se porodila i naredio mi je da se udam ako za to imam potrebu.”[40]
U Subej`inoj preciznosti i traženju pojašnjenja šeri`atskog propisa, kao i u njenom istraživanju i traženju jasnog dokaza, nalazi se blagodat, dobrobit, berićet i korist, ne samo za Subej`u, nego i za sve žene do Sudnjeg dana, jer su svi učenjaci selefa i halefa, a predvode ih četiri imama, prihvatili ovaj njen hadis, pa kažu:” `Iddet žene kojoj je muž umro traje sve dok se ne porodi. Čak kada bi se porodila jedan trenutak nakon njegove smrti a prije nego se on ogasuli, prestaje njen `iddet i odmah joj je dozvoljeno da se uda.”[41]
Ima li išta veličanstveniije od jasnog dokaza koji je Subej`a predočila islamskim učenjacima, vodeći računa o tome da pojasni šeri`atski propis. Kakvu li je samo preciznost predočila u svom istraživanju pri njenom razumijevanju i dolasku do jasnog dokaza!!!
Islam je ženi stavio u obavezu traženje nauke, kao što je to stavio u obavezu i muškarcu, jer Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Traženje nauke je obaveza za svakog muslimana i muslimanku”[42] tj. svakog muslimana koji je izgovorio dva šehadeta, bez obzira da li bio muškarac ili žena. Nema sumnje da ćemo naići na to da žena muslimanka žudi za traženjem nauke i pristupa joj s punom važnošću i razumijevanjem njenih postulata. Žena muslimanka koja je u svakom vremenu i na svakom mjestu svjesna svoje vjerske upute, poznaje vrijednost svoga traženja korisne nauke, kao i vrijednost njenih tragova koje ostavlja na njenu ličnost, njenu djecu, porodicu i na njeno društvo. Ona, stoga, željno, smireno i žedno pristupa onome od čega će imati koristi u svojoj vjeri i životu.
Ono što žena muslimanka treba naučiti i temeljito poznavati
Prvo što žena muslimanka treba temeljito upoznati jeste Allahova dželle we `ala Knjiga, upoznavajući njen tilavet, tedžvid i tefsir, a zatim će upoznati hadiske zanosti, siru i vijesti o sahabijkama i tabi`inkama koje su bile najučenije među ženama. Posvetit će se i najpotrebnijim fikhskim istraživanjima koja su vezana za obredoslovlje i međuljudske odnose, kao što će se posvetiti i spoznaji vjerskih propisa koji se temelje na čvrstim osnovama.
Nakon toga, okrenut će se svojoj prvoj karakteristici u životu, a to je briga o njenoj kući, mužu, porodici i djeci. Ona je stvorenje koje je Allah dželle we `ala specijalizovao da vodi brigu o majčinstvu, intimi, smiraju, sreći, radosti i blagodati u muževoj kući. Ona je ta kojoj je islam odredio veliku odgovornost u odgoju generacija, stvaranju junaka i izrastanju junakinja. U ovom vijeku su se umnogostručile izreke u kojima se osjeća trag žene u uspjehu muža i djece u njihovom djelatnom životu. U te izreke spadaju i sljedeće:
“ ...Pita ženu” , “ Iza svakog velikana je žena “, “ Ona koja uzdrma kolijevku svojom desnom rukom, uzdrma svijet svojom lijevom rukom” ... itd.
Sve ovo ne može žena pružiti, ako nije inteligentna, prosvijetljenog uma, snažne ličnosti, ako nije pronicljiva i visokih moralnih standarda. Zato ona i ima potrebu za povećanjem odgoja, obrazovanja, prave upute i usmjerenja pri formiranju njene istaknute ličnosti muslimanke.
Nema nikakve mudrosti u tome da su njeno obrazovanje i kultura u svemu poput obrazovanja i kulture muškarca. Naprotiv, postoje stvari koje su specifične samo za ženu i koje ne može čovjek uraditi, kao što postoje stvari koje su specifične za čovjeka, a koje ne može žena učiniti, ili pak, postoje stvari zbog kojih je žena stvorena i stvari zbog kojih je čovjek stvoren. Svakom od njih olakšano je ono radi čega je i stvoren, kao što se to navodi u mudroj Vjerovjesničkoj uputi. Žena, pošto se uputi ka obrazovanju i specijalizaciji, pred sebe postavi uputu veličanstvenog islama pri njenom intelektualnom, duševnom i društvenom formiranju. To je zbog toga, da je njeno obrazovanje ne bi odvuklo od njene osnovne zadaće radi koje je stvorena i kako bi postala svjesna, proizvodna i djelotvorna osoba u svojoj porodici, svojoj zajednici i među svojm narodom, a ne primjer istovjetan čovjeku, gurajući se s njime u poslu, zauzimajući njegovo mjesto u sred muškaraca, kao što to vidimo u društvima koja ne prave razliku u obrazovnom programu između muškaraca i žene, niti u zakonima vezanim za zapošljavanje.
O bilo kojoj znanstvenoj specijalnosti da se radi, ona vodi brigu o njenom temeljitom poznavanju, dosezanju i njenom obavljanju na najbolji mogući način, postupajući po uputi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Allah, doista, voli da kada neko od vas obavlja neki posao, da to temeljito uradi.”[43]
Talentiranost žene muslimanke u nauci
Obzirom da su vrata znanja otvorena pred ženom muslimankom, ona prodire tamo gdje želi i istražuje dragocjenosti bogatog znanja, sve dok to ne smeta njenoj ženstvenosti i njenoj prirodi. Naprotiv, sve ovo sve više prosvjetljuje njen um, istančava njena osjetila, a njenu ličnost čini blistavijom i zrelijom. U istoriji učenih žena muslimanki, žena predstavlja rijetkost u traženju nauke, upijanju njenog blaga, kao i njenog temeljitog poznavanja.
Majka vjernika Aiša, radijellahu anha, bila je prvi izvor u hadisu i čistom sunnetu. U cvijetu svoje mladosti, bila je prva žena pravnik u islamu, kad još nije bila napunila ni devetnaest godina.
Imam Ez-Zuhri je rekao:” Kada bi se sabralo znanje Aiše, znanje svih Vjerovjesnikovih sallallahu `alejhi we sellem žena i znanje svih žena uopšte, Aišino znanje bi bilo najbolje.”[44]
Koliko puta su najugledniji ashabi kod nje potražili utočište, kako bi od nje čuli jasnu presudu u pitanjima usulid-dina i tananim stvarima Jasne Knjige.
Djelotvornost njenog mišljenja i njene razboritosti nije bilo samo u pitanjima vjere, nego je ona bila djelotvorna i u prenošenju pjesništva, književnosti, istorije i medicine, kao i u drugim znanostima, poznatim u njeno vrijeme. O tome svjedoče riječi muslimanskog pravnika `Urve bin Ez-Zubejr, koje prenosi njegov sin Hišam, gdje on kaže:” Nisam vidio nikog učenijeg u fikhu, niti medicini, a ni u pjesništvu od Aiše, radijellahu anha”[45]
U Muslimovom “Sahihu” nalazi se da je čula pogrešku u govoru svoga bratića El-Kasima bin Muhammed bin Ebi Bekr Es-Siddik radijellahu anhu , prilikom razgovora između njega i njegovog amidžića, a koji se odvijao pred Aišom, radijellahu anha, te mu ona tu pogrešku nije odobravala. O tome govori Imami Muslim:” Od Ibnu `Atika se prenosi da je rekao: ”Razgovarao sam sa El-Kasimom kod Aiše, radijellahu anha, a El-Kasim je griješio u govoru i bio je pravi majčin sin, pa mu je Aiša rekla:” Šta ti je pa ne govoriš poput ovoga mladića? Doista, ja znam odakle to dolazi. Ovog je odgojila njegova mati, a tebe je odgojila tvoja mati...”[46]
Među hadisima koji govore o širokom znanju Aiše, radijellahu anha, a koji ispunjavaju knjige iz književnosti, nalazi se da je Aiša bintu Talha prisustvovala medžlisu kod Hišama bin Abdul-Melika, na kojem su bili i velikodostojnici plemena Umejje. Nisu ništa spomenuli što je bilo vezano za vijesti o Arapima, njihovom pjesništvu i njihovim danima, a da ona nije s njima naširoko o tome raspravljala, kao što se nije pojavila, niti zasjala ni jedna zvijezda, a da nije spomenula njeno ime. Tada joj je rekao Hišam:” Što se tiče prvoga, slažem se s time. Ali, što se tiče zvijezda, otkud to znaš?” Odgovorila je:” Naučila sam od moje tetke Aiše.”[47]
Majka vjernika Aiša, radijellahu anha, bila je radoznala i ljubopitljiva. Kada bi čula nešto što nije znala, raspitivala bi se i vraćala tome sve dok ne bi saznala. Tako je njeno prisustvo pored Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem uzrokovalo da predstavlja spremnik (rezervoar) znanja.
U knjizi “ El-`ilmu “ Imam El-Buhari prenosi od Ebu Mulejke da Vjerovjesnikova sallallahu `alejhi we sellem supruga Aiša nije nikad čula nešto što ne zna, a da se nije vraćala na to, sve dok ne bi saznala. On takođe, prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Ko bude račun polagao bit će kažnjen.” Aiša, radijellahu anha, je pričala:” Pa sam rekla:” Zar Uzvišeni Allah ne kaže:” Lahko će račun položiti”[48] Nastavila je:” Odgovorio je:” To se odnosi na izlaganje (pokazivanje) djela (vjernika), ali od koga bude traženo da položi račun, bit će kažnjen.”[49]
Pored svog ovog znanja, Aiša, radijellahu anha, izražavala se književno i stilski. Kada bi govorila, privlačila bi svačiju pozornost i plijenila njihova srca. Na to ukazuje El-Ahnef bin Kajs u svojoj izjavi:” Slušao sam hutbu Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije i halifa nakon njih, ali nisam čuo govor iz usta nekog stvorenja koji je bio uznositiji i ljepši od govora Aiše, radijellahu anha”
Musa bin Talha je rekao:” Nisam vidio nikoga ko književnije govori od Aiše.”[50]
U učene žene koje imaju dara za nauku, spada i kći Se`ida bin El-Musejjeb koji je bio učenjak svoga vremena i koji je odbio da uda svoju kćer za sina vladara pravovjernih Abdul-Melika bin Mervan i udao je za jednog svog primjernog učenika koji je od njega učio, a to je Abdullah bin Veda`a. Ovaj Abdullah je ušao kod svoje žene, kad ono ona jedna od najljepših žena, jedna od onih koje najviše znaju napamet iz Allahove Knjige, jedna od onih koje najviše poznaju sunnet Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i bračno pravo. Kada je svanulo, Abdullah je krenuo da izađe, te mu je njegova žena rekla:” Kuda ćeš?” Odgovorio joj je:” Idem na medžlis kod tvoga oca Se`ida bin El-Musejjeb... da steknem znanje.” Na to je rekla:” Sjedi. Ja ću te naučiti onome što zna Se`id. Prošao je mjesec, a Abdullah nije prisustvovao naučnoj halki, obogaćujući se znanjem ove mlade ljepotice, koje je stekla od svoga oca.
Jedna od ovih darovitih žena-učenjaka je i Fatima bintu Alauddin Es-Semerkandi, koji je napisao “ Tuhfetul-fukaha “ a koji je umro 539. god. po hidžri. Njegova kći je bila veoma učena pravnica, a učila je od svog oca i naučila njegovo djelo napamet. Otac ju je udao za svog učenika Alauddina El-Kasani koji je bio upućen u dvije znanosti: uslulul-fikh i fikh. Napisao je svoju veličanstvenu knjigu “Bedai`us-sanai`i “ koja je komentar djela “ Tuhfetul-fukaha “. Ovo djelo je izložio svom učitelju, kojem se ovaj veoma obradovao i učinio ga mehrom svojoj kćeri, koju su tražili mnogi vladari. Njen otac je bio odlučan te je svome učeniku dao prednost nad njima. Pravnici njegovog vremena su govorili:” Komentarisao je njegov ” Tuhfetul-fukaha “ i oženio ga je svojom kćeri.” Prije udaje, pomagala je svome ocu pri izdavanju fetvi, te se tako na njima pojavljivao njen rukopis i rukopis njenog oca. Pošto se udala za vlasnika “ Bedai`us-sanai`i “, javljale su se fetve na kojiim je bio njen rukopis, rukopis njenog oca i rukopis njenog muža. Njen muž je griješio i ona bi ga ispravljala.[51]
Aiša, majke vjernika, kći Se`ida bin El-Musejjeb, Fatima Es-Semerkandijje i druge poznate i učene žene, nisu bile nikakvo čudo među ženama muslimankama. Naprotiv, broj učenih žena bio je daleko veći. Iz svake nauke su uzimale jedan dio a dosegle su do velikog broja raznovrsnih znanosti. Ibnu Sa`d je jedan dio svoje knjige “ Et-tabekatu“ posvetio ženama prenosiocima hadisa u kojem navodi više od 700 žena koje su prenosile hadis od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i njegovih pouzdanih ashaba. Od njih hadis prenosi skupina vjerskih učenjaka i imama.
El-Hafiz Ibnu `Asakir, umro 571.god. po hidžri, bio je jedan od najpouzdanijih i najiskrenijih prenosioca hadisa, pa je po tome čak dobio nadimak El-Hafiz. On je među svojim šejhovima i učiteljima imao čak preko 8o (osamdeset) žena. Ako znamo da ovaj učeni čovjek nije prošao kroz istočni dio islamske države, jer nije išao u Egipat, niti Maroko i Andaluziju, a to su zemlje u kojim najviše ima učenih i sposobnih žena, onda moramo znati da se te učene žene muslimanke, koje nije sreo, nadovezuju na broj onih koje je sreo i od kojih je učio.
Među konstrukcije kojim su se služili učenjaci u hadiskim knjigama, ubraja se i sljedeća: “ Haddesetni Eš-šejha El-musnida Es-Saliha, Fulana bintu Fulan”. Među svijetla imena žena prenosioca hadisa, koja navodi El-Buhari, spadaju: Sittul-Vuzera` Vezira bintu Muhammed bin Omer bin Es`ad bin El-Munedždža Et-Tenvihijje i Kerima bintu Ahmed El-Mirvezijje. Njih spominje Ibnu Hadžer El-`Askalani u predgovoru svoje knjige “ Fethul-bari “.[52]
Stranicu žene muslimanke ispunjava bleštavilom, ljepotom i čistoćom činjenica da je bila iskrena i povjerljiva u svojim predajama hadisa Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Bila je i daleko od potvore i ružnog mišljenja, do te mjere da mnogi muškarci nisu uspjeli doći do tog stepena. O tome svjedoče riječi Imama El-Hafiza Ez-Zehebij, koji u svojoj knjizi “ Mizanul-i`tidali fi nakdi ridžalil-hadisi “ iznosi 4000 osumnjičenih ravija- muškaraca, a zatim slijede njegove riječi:” Ne znam ni za jednu ženu koja je osumnjičena niti za neku ženu koju su izostavili.”[53]
Savremena žena muslimanka, kada stane pred ovo časno blago za ženu muslimanku u njenoj povjesti, povećat će njenu ljubav prema nauci. Spominjanje učenih žena predstavlja znanje (nauku). One su u istoriji to visoko mjesto postigle putem znanja. Njihovi umovi nisu se razvijali, niti povećavali ograničenjem mišljenja i udaljavanjem od poimanja, snage ličnosti i njene razboritosti, nego su do toga dolazile putem korisnog znanja i ispravnog usmjerenja.
Ona je daleko od bilo kakvih izmišljotina
Žena muslimanka koja traži nauku, udaljena je od slabosti legendi, mitova i izmišljotina koje običaji ugrađuju u svijst neobrazovanih majki. Naprotiv, žena, koja je svjesna svoje vjerske upute, vjeruje da oslanjanje na novotare, one koji izmišljaju legende i mitove, oslanjanje na vračeve i sihirbaze, predstavlja velike grijehe koji upropaštavaju vjernikova djela i njegov budući svijet. Muslim bilježi od nekih Vjerovjesnikovih žena da je rekao:
“ Ko ode gataru i povjeruje u ono što mu on kaže, ne prima mu se namaz četrdeset noći.”[54]
Ebu Davud u svom “ Sunenu “ bilježi hadis Ebu Hurejre od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem da je rekao:
“ Ko ode gataru i povjeruje u ono što mu on kaže, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.”[55]
Ona ne prekida učenje
Kućni poslovi i majčinske obaveze žene muslimanke ne udaljavaju je od učenja. Svjesna žena muslimanka zna da je učenje izvor koji intelekt podupire spoznajom. To je izvor koji intelekt opskrbljuje hranom koju mu poklanja otvorenost, sazrijevanje, razvoj i blještavilo.
Žena muslimanka iz upute svoje vjere zna da je traženje nauke obaveza za svakog muslimana i muslimanku. Krenula je da svoj intelekt naoruža znanjem i vječitom spoznajom. Ona nije u stanju da prekine korisno učenje (obrazovanje), bez obzira koliko je zaokupili kućni poslovi i bez obzira koliko joj je postalo teško majčinstvo. Ona će s vremena na vrijeme ugrabiti malo vremena u kojem će pročitati neku korisnu knjigu ili koristan znanstveni časopis. Njenu misao će obogatiti nova intelektualna, društvena, književna i naučna istraživanja koja su izložili nadareni učenjaci, književnici i intelektualci. Sve to će proširiti njena shvatanja, razvit će njene intelektualne sposobnosti i povećat će njeno znanje.
III.Njena duša
Ženi muslimanki koja je svjesna upute svoje vjere, neće promaći da se njena duša dotjeruje ibadetom, zikrom i učenjem Kur`ana, u vječito određenom vremenu koje se ne mijenja. Kako ona vodi brigu o svom tjelu i svom intelektu, tako vodi brigu i o svojoj duši. Ona zna da je čovjek stvoren od tijela, intelekta i duše i da svako od ova tri dijela ima svoje pravo kod čovjeka. Čovjekovo znanje teži tome da uspostavi ravnotežu između tijela, intelekta i duše, kako ne bi prevladao jedan od ovih dijelova. U uspostavljanju ravnoteže među ovim djelovima nalazi se garancija za razvoj ispravne, umjerene i otvorene ličnosti.
Ustrajava u ibadetu i čišćenju duše
Mudra žena muslimanka samoj sebi daje pravo da svoju dušu dotjeruje ibadetom. Ona pristupa ibadetu čiste, smirene i neokaljane duše, čime prodire u duhovna značenja koja se nalaze unutar nje same. Sve to čini daleko od buke, žamora i drugih poslova, onoliko koliko je to ona u mogućnosti. Kada obavlja namaz, obavlja ga u tišini i smiraju, čistih misli, kako bi se napojila značenjem onoga što izgovara u toku svog namaza, bilo da se radi o učenju Kur`ana, zikra ili tesbiha. Načas se malo osami i veliča svoga Gospodara, uči ajete iz Njegove Knjige, razmišljajući o značenju zikra koji joj protiče jezikom, razmišljajući o mislima koje kruže u njenoj duši. Ona s vremena na vrijeme izlaže svoje stanje, izlaže ono što je učinila, bilo da se radi o riječima ili djelima. Ona samu sebe prekorava ako joj je promakla neka greška, ili ako je napravila neki nedostatak u svojoj obavezi prema Allahu. Na taj način njen ibadet daje poželjne rezultate pri čišćenju duše i bića od prljavština, iskrivljivanja i neposlušnosti. Ona ibadetom vezuje šejtana pri njegovim neprestanim i pogubnim vesvesama koje čini čovjeku. Tako, iskrena i bogobojazna žena muslimanka griješi, ima nedostataka i oduvjek je griješila, ali ona žuri da se oslobodi svoje pogreške i zablude, pa traži oprosta od Allaha za svoju grešku, odriče se svoje manjkavosti i slabosti, kajući se zbog svoga grijeha koji je počinila. Ovako rade dobre i bogobojazne žene muslimanke:
“ Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.”[56]
Stoga je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem i rekao svojim ashabima:” Obnovite svoj iman”. Rečeno je:” Allahov poslaniče! A kako da obnovimo svoj iman?” Odgovorio je:” Mnogo izgovarajte -La ilahe illallah “[57]
Bogobojazna žena muslimanka neprestano vodi brigu o jačanju i čišćenju njene duše. Ona čini ibadet, zikr, ispituje svoju savjest i nastoji da bude ponizna pred Allahom i Njegovom prisutnošću u svim njenim djelima. Ono što Ga čini zadovoljnim, ona to i radi, a ono što On mrzi, ona izbjegava. Tako ostaje na pravom putu, ne ogovarajući, ne skrećući s pravog puta, ne nanoseći nikome nasilje, niti se udaljava s pravog puta.
Izabire dobru družbenicu i prisustvuje druženjima na kojim se uči o vjeri
Kako bi dosegla do ovog visokog obrazovanja, ona izabire sebi dobru, čistu i bogobojaznu družbenicu koja će je iskreno voljeti, savjetovati i neće je obmanjivati pri svojim postupcima i govoru. Dobra družbenica ima velikog udjela u pravilnom postavljanju načela mlade muslimanke i njenom vršenju lijepih običaja i uzvišenih vrlina. Družbenica ili pratilja, zapravo je istovjetna slika njenog morala i ćudi:[58]
“ Ne pitaj za čovjeka, pitaj za njegovog pratioca
Pa svaki se pratioc na onog kojeg prati ugleda.”
Druženje s plemenitim ljudima predstavlja dokaz plemenitosti i velkodušnosti onoga ko je s njima: [59]
“ Svojim druženjem s plemenitima, pripadaćeš njima
I zato ne pokazuj svoju privrženost drugima.”
Zato je i obavezno druženje s dobrim ljudima, kao što je obavezno izbjegavanje loših ljudi:[60]
“ Kada si među ljudima, druži se s najboljima
I ne druži se s propalicama, jer ćeš propast s njima.”
Žena muslimanka vodi brigu o tome da prisustvuje druženjima na kojim se odvija razgovor o islamu, njegovoj veličanstvenosti u izgradnji pojedinca, porodice i društva. Trudi se da prisustvuje na sijelima na kojim prisutne žene uživaju u Allahovoj veličanstvenoj moći, Njegovim blagodatima koje je spustio svojim stvorenjima, gdje se obavezuju da će se pridržavati Allahovih dželle we `ala zapovjedi i kloniti se Njegovih zabrana i da će Mu biti pokorne i ponizne. Na ovakvim i sličnim sijelima duša se čisti, djelovi tijela bivaju ponizni, čovjek se uzvisuje, a njegovo srce obasjava svjetlo imana.
Zato bi Abdullah bin Revaha, kada bi susreo nekog od ashaba Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Dođite da vjerujemo u Allaha jedan sahat.” To je došlo do Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je rekao:” Allah se smilovao Ibnu Revahi. On doista voli sijela kojim se hvale meleki.”[61]
Mudri halifa Omer El-Faruk radijellahu anhu , sklanjao se od poslova hilafeta i obaveza presuđivanja, pa bi uzeo za ruku jednog ili dva čovjeka, te bi rekao:” Hajde da povećamo naš iman”, pa su spominjali Allaha dželle we `ala (zikr su činili).[62]
Omer radijellahu anhu spadao je među one koji su bili bogobojazni, čestiti i lijepog ibadeta. S vremena na vrijeme bi osjećao potrebu da se uzdigne, te bi ovaj sahat ugrabio iz dunjalučke omče i životnih potreba, kako bi se u njenu osamio i osvježio svoje srce, uzdigao i očistio svoju dušu.
Isto tako, i Mu`az bin Džebel radijellahu anhu bi svojim ashabima, koji su prolazili, rekao:” Sjedite s nama da vjerujemo jedan sahat.”[63]
Musliman je odgovoran za jačanje i čišćenje njegove duše i uvijek će težiti naviše i zauvjek će je čuvati od vraćanja naniže:
“ I duše i Onoga ko je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, - uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!”[64]
Zato je poželjno da žena muslimanka pravilno izabere prijateljice, okolinu i kružoke, što će oplemeniti i očistiti njenu dušu i učiniti je bogobojaznom pri vršenju njenih djela:
“ Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od raboritosti.”[65]
Često izgovara tradicionalne konstrukcije i dove
Ženi muslimanki u jačanju njene duše, povezivanju njenog srca s Uzvišenim Allahom, pomaže: njeno pamćenje nekih tradicionalnih dova i konstrukcija od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem pri činjenju svakog djela za koje je utvrđeno da je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem učio dovu. Od njega sallallahu `alejhi we sellem prenose se mnoge veličanstvene konstrukcije dova za svaki posao koji bi činio. Pa, tako, imamo dovu za izlazak iz kuće, dovu za ulazak u kuću, dovu za početak jela, dovu na kraju jela, dovu prilikom oblačenja nove odjeće, dovu prilikom ležanja u postelji, dovu prilikom ustajanja iz sna, dovu za ispraćaj musafira, dovu za doček musafira ....Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije činio ni jedan posao, a da nije proučio dovu, koju bi upućivao Allahu dželle we `ala kako bi ga blagoslovio u njegovom trudu, kako bi odstranio od njega pogrešku, nadahnuo ga da uradi onako kako je ispravno, da mu upiše dobro djelo i da ga sačuva od zla. Sve ovo je lahko dostupno i nalazi se hadiskim zbirkama, a potvrđeno je da su predaje od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.[66] Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je podučavao ashabe ovim veličanstvenim konstrukcijama, dovama i zikrovima, kao što ih je podsticao na njihovo redovno i pravovremeno učenje (izgovaranje).
Bogobojazna žena muslimanka, koja vodi brigu o uzdizanju njene duše, pristupa učenju jednog broja ovih tradicionalnih konstrukcija, ugledajući se na Poslanika sallallahu `alejhi we sellem i njegove čestite ashabe. Ona će biti ustrajna, onoliko koliko je u mogućnosti, u njihovom ponavljanju u njihovo vrijeme i u njihovim prilikama. Time se njeno srce veže za Uzvišenog Allaha, pročišćava se njena duša, izoštravaju njena čula i povećava njen iman.
Doista, danas savremena žena muslimanka ima najveću potrebu za ovom duševnom opskrbom, kojom opskrbljuje i čeliči svoju dušu, kojom se udaljava od savremenih nedaća, iskvarenosti i degeneracija koje okružuju ženu u mnogim društvima, zalutalim od Allahove upute. To je mnoge žene odvelo u vatru džehennemsku, kao što na to ukazuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u svojim riječima:
“ Pogledao sam u vatru, i vidio sam da su njeni stanovnici najviše žene .”[67]
Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, prosvijetlit će svoj put, mnogo će činiti dobra djela i izbjeći će ovaj strahoviti završetak, kojem teže šejtani ljudi i džina, u svakom vremenu i na svakom mjestu, kako bi žena u njeg zapala.
_________________________________________________________________________________
“ Vi stižete svojoj braći, pa sredite svoja sedla i uredite svoju odjeću, kako biste bili uzor među ljudima. Allah, doista, ne voli neuljudnost i besramnost.”[1]
Pod sedlom se ovdje podrazumijeva ono što se stavlja na leđa deve prilikom njenog jahanja. A neuljudnost i besramnost označavaju sve ono što se žestoko prezire. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je loše ponašanje, bijedno stanje, zanemarivanje spoljašnjeg izgleda i neumjerenost u odjeći i popratnoj prostirci, označio kao neuljudnost i besramnost, a to je ono što čisti islam najviše prezire i zabranjuje.
Pošto islam općenito podstiče muslimane na to da budu uzor među ljudima, onda ženu muslimanku posebno podstiče na to da bude uočljivi, vidljivi i istaknuti uzor u svom izgledu, pojavi i ponašanju, jer se to reflektuje na njen život i život njenog muža, njene kuće i njene djece.
Zato žena neće zaboraviti samu sebe, niti će zaboravit svoj lijepi i čisti spoljašnji izgled, pored svih kućnih poslova i obaveza majčinstva. Naprotiv, ona će lijepo izgledati, umjereno i bez imalo pretjerivanja. Njena briga o spoljašnjem izgledu obavještava o njenom poimanju njene osobenost, što ukazuje na njen ukus i preciznost njenog pogleda na njenu zadaću u životu. Ta briga ukazuje na njeno ispravno zamišljanje ličnosti ispravne žene, koja ne odvaja svoj izgled od svog unutarnjeg stanja, jer njen čisti, lijepi i uredni izgled odgovara uzvišenom sadržaju i plemenitom dragulju, a od njih se tvori ličnost svjesne žene muslimanke...
Razborita i inteligentna žena muslimanka će balansirati između svog spoljašnjeg izgleda i svog unutarnjeg stanja, te će spoznati da se sastoji od tijela, intelekta i duše. Svakom od njih pružit će ono što mu pripada i neće pretpostavljati jedno nad drugima. U ovom balansiranju će se oslanjati na uputu čistog islama koji podstiče i preporučuje ovo uravnotežavanje.
Kako će žena muslimanka ostvariti ovaj balans između svog tijela, intelekta i svoje duše?
1. Njeno tijelo
Umjerena je u svojoj hrani i piću
Žena u potpunosti vodi brigu o tome da bude zdravog tijela, snažne građe, da bude aktivna, a ne mlitava niti teška. Stoga, ona se neće približavati hrani s proždrljivošću, halapljivošću i prekomjernošću, nego će uzimati tek toliko koliko je potrebno za održavanje njenog tijela, čime će voditi računa o svom zdravlju, svojoj aktvinosti, snazi i spretnosti svoga tijela. Pri tom će se oslanjati na riječi Uzvišenog Allaha, koje se nalaze u Njegovoj mudroj Knjizi:
“ ... I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.”[2]
Ugledat će se i na riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, na njegovu praksu pri umjerenosti u jelu i piću:
“ Čovjek ne puni nikakvu goru posudu od svoga stomaka. Dovoljno je nekoliko zalogaja da bi ga održali, ali kad već mora da se hrani, onda nek jednu trećinu stomaka zauzme hrana, jednu trećinu piće, a jedna trećina nek ostane slobodna za disanje.”[3]
Omer radijellahu anhu je rekao:
“ Teško vama i vašim stomacima zbog hrane i pića. Oni kvare tijelo, prenose bolesti, uljenjuju i odvraćaju od namaza. Na vama je da ih umjerite, jer je to najbolje za tijelo i udaljava od prekomjernosti. Allah, doista, prezire debelog učenjaka, a čovjek, doista, neće biti uništen sve dok njegove strasti ne počnu uticati na njegovu vjeru.”[4]
Nema sumnje da se žena muslimanka nalazi daleko od droga i stimulansa, a kamoli zabranjenih stvari, kao i od propasti koje bi ženu u iznimnim slučajevima degenerirale od upute Allaha i Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Ona je daleko od običaja koji su strani islamskom društvu i muslimanima, kao što je dugo i besposleno bdijenje u igri, kockanju i besposličarenju. Ona rano zaspe i rano se probudi, kako bi nastavila sa svojom svakodnevnom aktivnosti i kako bi aktivno, djelotvorno i sa zadovoljstvom izvršavala svoje obaveze. Ona ne gasi svjetlo svoje aktivnosti dugim bdijenjem, niti umanjuje svoju snagu lošim običajima. Ona je neprestano aktivna i djelotvorna, i ne dojade joj kućni poslovi, jer je pred sebe postavila prirodni i zdravi red, koji joj neprestano omogućava i daje slobodu, snagu i aktivnost.
Ona, takođe, zna da je snažan vjernik draži Allahu od slabog vjernika, kao što se to navodi u Poslanikovoj sallallahu `alejhi we sellem uputi. Stoga ona neprestano vodi brigu o jačanju njenog tijela, slijedeći prirodni i zdravi poredak u svom životu.
Ona je čistog tijela i odjeće
Svjesna žena muslimanka, koja postupa prema uputi njene vjere, veoma je čistog tijela i odjeće, kupa se u kratkim razdobljima i vodi brigu o čistoći svoga tijela i odjeće. Ona se time pridržava Vjerovjesnikove sallallahu `alejhi we sellem upute u kojoj preporučuje kupanje i mirisanje, a posebno petkom:
“ Okupajte se petkom i operite svoje glave, iako niste bili džunubi, i namirišite se.”[5]
“ Ko dočeka petak, od ljudi i žena, neka se okupa.”[6]
Jačina preporuke vezane za održavanje čistoće putem kupanja, dolazi do izražaja do te mjere da su neki učenjaci išli tako daleko pa su kupanje, radi klanjanja džume namaza, smatrali vadžibom.
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Pravo svakog vjernika je da se jednom u sedam dana okupa, da opere svoju glavu i svoje tijelo.”[7]
Čistoća je jedno od najobaveznijih čovjekovih svojstava, a posebno žene. Ona najviše ukazuje na njenu omiljenu, inteligentnu i ispravnu ličnost. Čistoća je ne približava samo njenom mužu, nego i svim ženama koje je poznaju i muškarcima koji su joj u srodstvu.
Imami Ahmed i En-Nesai bilježe od Džabira radijellahu anhu da je rekao:
“ Došao nam je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u posjetu, pa je vidio čovjeka prljave odjeće, te je rekao:” Zar ovaj nije ništa našao čime bi oprao svoju odjeću!”
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem prekorio je da se čovjek javno pojavi u prljavoj odjeći, sve dok je u stanju da je opere i očisti. Time je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem ukazao na to da musliman mora stalno biti čiste odjeće, lijepe spoljašnjosti i ugodnog izgleda.
Ako je ova vjerovjesnička uputa upućena muškarcu, onda je preče da je upućena ženi, jer je ona izvor čistoće, ljudskosti, izvor radosti, veselja i smirenosti u kući. Nema sumnje da se kod žene, svjesni i duboki osjećaj za čistoću, reflektuje i na njenu kuću, muža i na njenu djecu. Tako su zbog njene brige i čistoće, svi oni čisti, uredni, uljepšani, njihova odjeća miriše, kao što se iz njihovih tijela širi miris čistoće.
U svim mjestima i svim vremenima, istraživačima privlači pažnju činjenica da je ova vjerovjesnička, veličanstvena uputa o čistoći i kupanju došla prije petnaest vijekova, u vrijeme u kojem svijet nije poznavao ni kupatila, a ni kupanje. Naprotiv, svijet, osim muslimana, nije ni poslije hiljadu godina dostigao nivo ove upute, vezane za čistoću, koja je prisutna kod muslimana.
Samiha Ajvorti u svojoj knjizi “ Od ropstva do gospodstva “, kaže:
“ Nema potrebe da se vraćamo u dane krstaških pohoda da bismo saznali na kojem je civilizacijskom stepenu bila tadašnja Evropa. Dovoljno je da se vratimo unazad nekoliko stotina godina, u vrijeme osmanske države i da uporedimo na čemu su bili Europljani i na kojem stepenu je bila osmanska cvilizacija.
Princ Brandeboug je 1624.god. na pozivnicama, koje je poslao prinčevima i uglednim ljudima pozivajući ih na banket, napisao:” Gosti se zamoljavaju da ne pružaju svoje ruke prema poslužavnicima, da ne bacaju iza sebe hranu, da ne jedu prstima, da ne pljuju u tanjire i da ne brišu svoje noseve krajevima prekrivača za hranu.”
Ona kaže:
“ Ove riječi jasno ukazuju na kulturni i civilizacjski nivo Europljana kao i na stepen njihovog poznavanja pristojnog ponašanja. U isto vrijeme, u drugom dijelu Evrope, stanje se nije nimalo razlikovalo od prethodnoga. U dvorcu engleskog kralja Žaka Prvog, ružni i ogavni mirisi koji su dolazili od kralja i njegovih prinčeva i princezi prevazlazili su svaki izgled raskoša koji se uočavao na baršunastoj odjeći i francuskoj čipki. Ovo se dešavalo u Evropi. A što se tiče Istanbula, prestonice hilafeta, bilo je poznato da su evropski ambasadori koji su bili poslani u Osmansku državu, uguravani u kupatilo prije nego što uđu kod sultana. Oko 1730.god., u vrijeme vladavine sultana Ahmeda Trećeg, kada je Osmanska država počela slabiti s vojnog i političkog aspekta, supruga engleskog ambasadora pri Istanbolu ledi Montague, napisala je nekoliko pisama koja su kasnije objavljena. U njima se otkriva veo čistoće kod muslimana, njihov lijep odgoj i profinjenost njihovog morala. U tim pismima navodi jedan dio svojih sjećanja, pa kaže da joj je osmanska princeza Hafiza poklonila rukom vezeni peškir, koji joj je bio drag do te mjere da ga je brižno pazila i njime samo usne brisala. Za Europljane je bilo nevjerovatno i to da vide muslimane kako peru ruke prije nego što sjednu za sofru da jedu, a i nakon jela. Čovjeku će biti dovoljno da pročita šta je napisala poznata engleska medicinska sestra Florance Nightingale o engleskim bolnicama sredinom devetnaestog stoljeća. Ona spomnje kako su ove bolnice bile prepune prljavštine, nemara i moralnog raspada. Pisala je o tome kako su bolnička krila bila krcata stotinama bolesnika kojim nije preostajalo ništa drugo do da svoje prirodne potrebe obavljaju na krevetima.”[8]
Kako je to samo ogromna razlika između potpune i božanske civilizacije islama i drugih ograničenih i uskraćenih ljudskih civilizacija!!!
Vodi brigu o svojim ustima i svojim zubima
Inteligentna žena muslimanka se brine o svojim ustima. Niko neće iz njenih usta osjetiti ružan miris, a to je stoga što svoje zube nakon svakog obroka čisti misvakom, četkicom i sredstvima za čišćenje. Ona pregleda svoje zube, odlazi kod stomatologa najmanje jednom godišnje, makar i ne osjećala nikakav bol, kako bi svojim zubima sačuvala zdrav izgled, čistoću i sjaj. Ona se, takođe, ako za to ima potrebu, savjetuje s ljekarom za grlo i ždrijelo, kao bi njeni izdisaji bili čisti i mirisni. Nema sumnje da ovo dolikuje ženi, čak, to je nešto najljepše i najbolje.
Aiša, radijellahu anha, je veoma vodila računa o svojim zubima i nije odustajala od njihovog čišćenja misvakom. Kod Buharije i Muslima se nalaze mnoge vjerodostojne predaje koje govore o tome, a prenose ih mnogi ashabi.
U Buharijinom “Sahihu” prenosi se od Mudžahida, a on prenosi od `Urveta radijellahu anhu da je rekao:
“ Čuli smo Aišu, majku vjernika, kako u sobi čisti zube...”[9]
U Muslimovom “ Sahihu “prenosi se od `Ata`a, a on od `Urveta radijellahu anhu da je rekao:
” Čuli smo njen udarac misvakom dok je čistila zube...”[10]
Aiša, radijellahu anha, prenosi da Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ne bi nikad legao ni noću ni danju, pa ustao, a da nije očistio zube misvakom prije nego se abdesti.”[11]
Poslanikova sallallahu `alejhi we sellem briga o čistoći zuba dolazi do te mjere da je rekao:
“ Kada ne bi otežavao svome ummetu, naredio bih mu da misvak upotrebljava pri svakom namazu.”[12]
Aiša, radijellahu anha, je upitana o tome šta bi Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem prvo uradio kada bi ušao u svoju kuću? Rekla je:” Upotrijebio bi misvak.”[13]
Veoma je čudno da neke žene muslimanke zanemaruju ovu stranu, a to je jedan od najvažnijih dijelova ličnosti žene muslimanke i to je prednost koju u biti sadrži islam i njegova postojanost.
To je jedan od sastavnih dijelova njene nadahnute, omiljene, nježne i ženstvene ličnosti koja u sebi sadrži žensku ljepotu, eleganciju i prijaznost. To je jedan dio suštine islama i njegove postojanosti, jer Poslanik sallallahu `alejhi we sellem više puta tekstualno podstiče na čistoću i izražava prezir prema ružnim mirisima i bijednoj i prljavoj spoljašnjosti, pa kaže:
“ Ko jede luk, bijeli luk ili prasu, neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega je i ljudi osjećaju.”[14]
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem upozorio je one koji jedu bilo koju vrstu luka, koji ima ružan miris, da se ne približavaju džamiji, kako ne bi naštetili melekima i ljudima zbog svog zadaha ispunjenog tim mirisima. To je, doista, najvrijednija stvar i jednostavnija preventiva od mnogih drugih ružnih mirisa koji dolaze iz prljave odjeće, čarapa, prljavštine tijela i ružnih mirisa koji dolaze iz usta. Te mirise šire neki popustljivi pojedinci i oni koji ne znaju za čistoću, pa tako štete ljudima u svojim društvima.
Ona je lijepe spoljašnosti
Nema sumnje da je žena, koja vodi brigu o svojoj odjeći i svom izgledu, lijepe spoljašnosti i elegantnog izgleda bez razgolićivanja i raskalašenosti. Pogled na nju odmara oči njenog muža, njene djece, njenih mahrema i drugih žena muslimanki. Pogledom na nju duša se zadovoljava. Ona neće izaći pred ljude kojima je dozvoljeno da je vide, mizerne, bjedne i prozirne spoljašnosti, nego će se potruditi i urediti se, postupajući po uputi čistog islama koji zahtijeva lijep izgled i dozvoljene ukrase.
Prilikom tumačenja riječi Uzvišenog Allaha:“ Reci:” Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...” El-Kurtubi kaže:” Mekhul prenosi od Aiše radijellahu anha da je rekla: “Skupina ashaba Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem čekala ga je pred vratima, pa je krenuo pred njih. U kući se nalazila mala mješina u kojoj je bila voda, gledao je u vodu i uredio svoju bradu i kosu. Pričala je Aiša: ”Rekla sam mu:”Allahov poslaniče, i ti ovo radiš?” Rekao je: ” Da. Kada čovjek izlazi pred svoju braću, neka se uredi, jer je Allah, doista, lijep i voli ljepotu.”[18]
Musliman će sve ovo činiti gledajući u svim stvarima sredinu, a to je ravnomjernost u kojoj nema pretjerivanja niti nemara. On se pokorava riječima Uzvišenog Allaha:
“ I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.”[19]
Islam svojim sinovima i kćerima, a posebno svojim misionarima želi da preplave društva i da budu ugledni uzori, a ne užasni prizori koji bodu oči i odbijaju. Islam ne odobrava da čovjek, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, u svom izgledu tako nisko padne, do nivoa mizeriije i nemarnosti, vadeći se na to da je to zuhd i skromnost. Pa Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je predvodnik skromnih, ali je oblačio lijepu odjeću, uljepšavao se svojoj porodici i svojim prijateljima. Kroz to svoje uljepšavanje i lijepo dotjerivanje vidio je ispoljavanje Allahove dželle we `ala blagodati koju mu je podario:
“ Doista Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.”[20]
U djelu “ Tabekatu Ibnu Sa`din “[21] navodi se hadis koji se prenosi od Džunduba bin Mekis radijellahu anhu da je rekao:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi, kada bi mu došla delegacija, obukao najljepšu odjeću, a to bi naredio i svojim najodabranijim ashabima. Onog dana kada je došla delegacija plemena Kinde, vidio sam na Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem jemenski ogrtač, a i na Ebu Bekru i Omeru radijellahu anhu isto tako.”
Ibnul-Mubarek, Et-Taberani, El-Hakim, El-Bejheki i drugi bilježe od Omera radijellahu anhu da je rekao:” Vidio sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kako čini dovu za novu odjeću. Oblačio ju je i kada mu je došla do grla, rekao je:
“ Hvala Allahu koji me je obukao (ovom odjećom) kojom pokrivam svoje stidno mjesto i kojom se uljepšavam u svom životu.”[22]
Sve dok uljepšavanje ne prelazi granicu pretjerane elegancije, ono je lijep ukras koji je Allah dželle we `ala dozvolio svojim robovima. To je uljepšavanje na koje Allah dželle we `ala podstiče:
“ O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. Reci:” Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci:” Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.”[23]
Muslim u svom “Sahihu “ bilježi od Ibnu Mes`uda da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Neće ući u džennet onaj čovjek u čijem srcu se nalazi koliko trun kibura-ohoholosti.” Jedan čovjek je rekao:” Doista čovjek voli da mu je odijelo lijepo i da mu je obuća lijepa.” Što znači: Da li i ovo spada u kibur-oholost? Odgovorio je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem:” Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Kibur je nepriznavanje istine i omalovažavanje i ismijavanje ljudi.”[24]
Ovako su poimali časni ashabi i oni koji su ih slijedili i bili kao oni. Zato je i Imami Ebu Hanife bio lijepe spoljašnjosti i odjeće i ugodna mirisa. Redovito je vodio računa o uljepšavanju svoje odjeće. Njegova briga za uređivanjem i uljepšavanjem odijela, satojala se i u tome da ju je ljudima i preporučivao. Jednog dana je na svom sijelu vidio čovjeka stare odjeće, pa se izdvojio s njime i ponudio mu 1000 dirhema kako bi se poslužio njima i dotjerao svoju spoljašnost. Čovjek mu je rekao:” Ja sam imućan, imam blagodati i nemam potrebe za njima.” Na to mu je Ebu Hanifa prijekorno rekao:” Zar ne znaš za hadis:“ Doista Allah voli da vidi tragove Svoje blagodati koju je podario Svome robu.”[25] Moraš promijeniti svoje stanje kako se tvoj prijatelj ne bi ražalostio zbog tebe.”
Nema sumnje da Allahovi misionari, ljudi i žene, moraju biti lijepe spoljašnosti, najljepšeg izgleda, najpotpunije elegancije, moraju više privlačiti od drugih, kako bi bili u stanju da prodru do najdaljih dubina srca, da njihov poziv dospije do unutrašnjosti duša.
Naprotiv, od njih se, za razliku od drugih ljudi, traži da budu takvi pa čak i ako se ne ističu među ljudima. Allahovi misionari trebaju voditi brigu o svojoj spoljašnosti, čistoći svojh tijela, odjeće, noktiju, kose i onda kada su sami, kako bi odgovorili pozivu zdrave prirode o kojoj nas je obavijesto Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Pet je stvari koje se ubrajaju u prirodu: obrezivanje, uklanjanje dlaka sa stidnog mjesta, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, odrezivanje nokata i skraćivanje brkova.”[26]
Ova vjera preporučuje brigu o ljepoti ljudske prirode i to je ono za čim žudi svaki musliman koji ima istančan ukus i osjećaje.
Ona se neće okliznuti pred pokazivanjem draži i pretjerivanjem s ukrasima
Iskrenu ženu muslimanku, ova briga o izgledu, neće dovesti do pokazivanja draži i njenih ukrasa pred drugim ljudima, pored njenog muža i njenih mahrema. Ona je neće dovesti do raskalašenosti i pretjeranosti, nego će svoje ukrase pokazivati u granicama ravnomjernosti koje je islam uspostavio za sve svoje propise. Iskrena i svjesna muslimanka neprestano je na oprezu i budno vodi računa o ravnomjernosti i umjerenosti u svemu, kako ne bi zanemarila neki dio svoga života.
Ona ne zaboravlja da islam, koji podstiče na dozvoljene ukrase i koji ih preporučuje, zapravo upozorava na pretjerivanje i raskalašenost u svemu tome, kako žena u ovome životu ne bi postala robom i kako ne bi ostavila svoj posao i veliki, neprestani interes. U hadisu se kaže:
“ Propao je rob dinara i dirhema , kadife i ogrtača od puplina. Ako mu se dadne, zadovoljan je, a ako mu se ne dadne, nije zadovoljan.” [27]
Naše žene su danas zapale u ropstvo i pod uticajem su modnih kuća i njihovih svjetskih trgovaca. Imućna žena neće obući jednu skupu i vrijednu odjeću više od jednaput. Današnje žene su zapale u ropstvo na koje je upozorio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem. Zapale su u opasni, mutni, gnusni i odvratni glib do kojeg ih je dovelo to naivno ropstvo prema luksuznoj odjeći i ukrasima koji uz nju idu. Nakinđurenost je prešla granicu umjerenosti, što je njenu vlasnicu odvelo od cilja radi kojeg je čovjek stvoren u ovome životu.
Među nesreće u koje je zapao veliki broj muslimanki u ovom vijeku spada hvalisanje i mnogobrojnost skupe, vrijedne i raskošne odjeće u prvim bračnim noćima. Proslava sklapanja braka predstavlja modnu reviju u kojoj se pojačava takmičenje do granice bespotrebnog rasipanja i isprazne nadmenosti, daleko od bilo kakve razumnosti, promšljenosti ili umjerenosti. Ova slika dolazi do izražaja u najjasnijem obliku kada mlada, u svojoj prvoj bračnoj noći, oblači svu svoju novu odjeću. Ponekad se ta odjeća sastoji od deset vrsta odjeće koju oblači jednu za drugom. Svaki put kada obuče nešto novo, dolazi i izlaže se pred prisutnim ženama, kao što to čine manekenke na zapadu. U dubini duše gospođe koje hvale ovaj običaj, ne mogu znati da li među prisutnim ženama ima i onih koje svojim materijalnim mogućnostima ne mogu sebi obezbijediti kupovinu nekih od ovih komada odjeće. Zbog toga se njihova duša puni propašću, tugom i nezadovoljstvom, te je zaokupi ljubomora, zavidnost, pakost i mržnja prema ovoj mladi, njenoj porodici i prema onim koji su joj slični u blagostanju i blagodatima. Ovo se ne bi desilo da se mlada pridržavala umjerenosti i da je, u noći svoje udaje, obukla svega jednu ili dvije vrste odjeće. U ovoj pojavi je primjer onoga šta se može naći u iskrvljivanju duha islama koji se temelji na olakšanju, praštanju, umjerenosti i osrednjosti, kao i zabrana pretjerivanja, rasipništva i nadmenosti.
Nema sumnje da je žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjerske upute, spašena od ovog pokliznuća i iskušenja. Razlog tome je uputa ove veličanstvene vjere kojom je žena okružila samu sebe i jer je za sebe izabrala put umjerenosti i ravnomjernosti s kojom dolaze svi šeri`atski propisi.
II. Njen intelekt
Svom intelektu obećava znanje
Razborita žena muslimanka ne zaboravlja da svom intelektu obeća da će se brinuti o njemu kao što je to obećala i svom tijelu. Stoga, briga o intelektu nije ništa manje vrijednosti od brige o tijelu. Nekada davno pjesnik Zuhejr bin Ebi Selma [28] je rekao:
“ Pola je mladićev jezik, a njegovo srce je drugo pola,
I nije ostalo ništa drugo do slika od krvi i mesa.”
Čovjek se mjeri po svojim najmanjim dijelovima: po svom srcu i jeziku, kako to kažu, tj. po svom intelektu i svom razmišljanju i rezonovanju. Otud i dolazi do izražaja odgoj i obrazovanje intelekta, čije se znanje povećava korisnim saznanjima i njegovim razvijanjem pomoću izučavanja raznovrsnih znanosti.
Žena muslimanka je obveznik kao i muškarac. Obavezna je da traži znanje koje će joj koristiti u njenoj vjeri i životu. Ona kada čita riječi Uzvišenoga:”... I reci:”Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”[29] i kad čuje riječi plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:” Traženje nauke je obaveza za svakog muslimana i muslimanku”[30], spoznaje da kur`anska i sunnetska uputa istovremeno podrazumjevaju i čovjeka i ženu. Saznat će da su jednaki u znanostima koje su fardi-ajn i koje su fardi-kifaje još odkad se pojavila nauka u islamskom društvu.
Žena muslimanka je u tom društvu koje je pokorno Gospodaru, spoznala vrijednost znanja od prvih dana islama. Žene Ensarijke su Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem rekle:” Odredi nam dan u kojem ćemo učiti. Odvojili su nas ljudi od tebe.” Odgovorio im je:” Odredište vam je kuća te i te žene.” Došao im je u određeno vrijeme, posavjetovao ih je, opomenuo i podučio”.[31]
Žena muslimanka je pristupila traženju nauke. Nije se ustručavala da pita o propisima svoje vjere, jer je pitala o istini, a Allah se ne stidi istine. Zabilježeni su mnogi tekstovi koji govore o radoznalosti žene muslimanke, sazrijevanju njene ličnosti i njenoj pronicljivosti i razboritosti, zbog pitanja koja je uputila Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, veličanstvenom učitelju, želeći time da sazna fikhske propise u vjeri.
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Esma bintu Jezid bin Es-Seken El-Esdijje[32] pitala Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem o kupanju žene nakon hajda-menstruacije, pa joj je odgovorio:” Bilo koja od vas uzet će svoju vodu i sidr[33], pa će se očistiti i lijepo će to obaviti. Zatim će se politi vodom, a zatim će uzeti namirisani komad platna (od vune ili pamuka) i njime se očistiti.” Esma, radijellahu anha, je rekla:” A kako će se njime očistiti?” Rekao je:” Subhanallah! Očistit će se njime.” Aiša, radijellahu anha, je, kao da se skriva[34], rekla:” Slijedit ćeš tragove krvi.”
Pitala je i o kupanju nakon dženabeta, pa je rekao:
“ Vodom se očistiš, lijepo to obavljajući. Završiš sa čišćenjem, pa poliješ svoju glavu vodom, te je trljaš, sve dok ne završiš s čišćenjem glave. Nakon toga saliješ je vodom.”[35] Na to je Aiša radijellahu anha rekla:
”Nabolje žene su žene Ensarija! Stid im ne zabranjuje da pitaju o fikhskim pitanjima vjere.”[36]
Ummu Sulejm bintu Milhan - majka Enesa bin Malika došla je kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i rekla:” Allahov poslaniče! Doista se Allah ne stidi od istine. Pa da li se žena mora okupati ako u snu doživi seksualni užitak? Rekao joj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem: “ Da. Ako vidi (nađe tragove) tekućinu.” Ummu Sulejm je od stida pokrila svoje lice i zapitala:” Allahov poslaniče. Može li žena doživjeti seksualni užitak u snu?” Rekao je :” Da. Teribet jeminuki.[37] Pa, kako joj onda liči njen sin?”[38]
U predaji koju bilježi Muslim stoji da je Ummu Sulejm došla kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, a kod njeg je bila Aiša, radijellahu anha. Nakon što ga je pitala Ummu Sulejm, Aiša je rekla:” Ummu Sulejm, zasjenila si žene. Teribet jeminuki.” Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je rekao Aiši: “ Naprotiv, ti si. Teribet jeminuki. Ummu Sulejm, neka se žena okupa ako to (u snu) vidi.”[39]
U generaciji sahabijki, žena nije oklijevala u traženju pojašnjenja šeri`atskog propisa od strane Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji je zakonodavac. Izravno bi postavljala pitanje o onome šta ju je interesovalo, ako bi posumnjala u nečiju fetvu, ili ako nije uvjerena u ispravnost nečije fetve. Tražila je preciznost pri razumijevanju određenog pitanja, sve dok ne bi došla do jasnog dokaza, a tako je postupala svjesna, inteligentna i razborita žena. Sve ovo je sadržano u postupku sahabijke Subej`e bintu El-Haris El-Eslemijjje koja je bila udata za Sa`da bin Havle, a on je iz plemena Benu `Amr bin Luejj. Učestvovao je u bitci na Bedru, a umro je na Oprosnom hadždžu, a ona je bila trudna i ubrzo nakon njegove smrti ona se i porodila. Nakon što se očistila, uljepšala se za prosce. Kod nje je došao Ebu Senabil bin Ba`kek (čovjek iz plemena Benu Abdud-dar), pa joj je rekao:” Šta ja to vidim? Uljepšala si se za prosce? Želiš se udati? Ti se, tako mi Allaha, doista, nećeš udati sve dok ne prođu četiri mjeseca i deset dana.” Subej`a je pričala:” Pošto mi je to rekao, kada je svanulo, ja sam se obukla i otišla kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, pa sam ga pitala o tome. Izdao mi je fetvu po kojoj mi je dozvoljeno da se udam nakon što sam se porodila i naredio mi je da se udam ako za to imam potrebu.”[40]
U Subej`inoj preciznosti i traženju pojašnjenja šeri`atskog propisa, kao i u njenom istraživanju i traženju jasnog dokaza, nalazi se blagodat, dobrobit, berićet i korist, ne samo za Subej`u, nego i za sve žene do Sudnjeg dana, jer su svi učenjaci selefa i halefa, a predvode ih četiri imama, prihvatili ovaj njen hadis, pa kažu:” `Iddet žene kojoj je muž umro traje sve dok se ne porodi. Čak kada bi se porodila jedan trenutak nakon njegove smrti a prije nego se on ogasuli, prestaje njen `iddet i odmah joj je dozvoljeno da se uda.”[41]
Ima li išta veličanstveniije od jasnog dokaza koji je Subej`a predočila islamskim učenjacima, vodeći računa o tome da pojasni šeri`atski propis. Kakvu li je samo preciznost predočila u svom istraživanju pri njenom razumijevanju i dolasku do jasnog dokaza!!!
Islam je ženi stavio u obavezu traženje nauke, kao što je to stavio u obavezu i muškarcu, jer Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Traženje nauke je obaveza za svakog muslimana i muslimanku”[42] tj. svakog muslimana koji je izgovorio dva šehadeta, bez obzira da li bio muškarac ili žena. Nema sumnje da ćemo naići na to da žena muslimanka žudi za traženjem nauke i pristupa joj s punom važnošću i razumijevanjem njenih postulata. Žena muslimanka koja je u svakom vremenu i na svakom mjestu svjesna svoje vjerske upute, poznaje vrijednost svoga traženja korisne nauke, kao i vrijednost njenih tragova koje ostavlja na njenu ličnost, njenu djecu, porodicu i na njeno društvo. Ona, stoga, željno, smireno i žedno pristupa onome od čega će imati koristi u svojoj vjeri i životu.
Ono što žena muslimanka treba naučiti i temeljito poznavati
Prvo što žena muslimanka treba temeljito upoznati jeste Allahova dželle we `ala Knjiga, upoznavajući njen tilavet, tedžvid i tefsir, a zatim će upoznati hadiske zanosti, siru i vijesti o sahabijkama i tabi`inkama koje su bile najučenije među ženama. Posvetit će se i najpotrebnijim fikhskim istraživanjima koja su vezana za obredoslovlje i međuljudske odnose, kao što će se posvetiti i spoznaji vjerskih propisa koji se temelje na čvrstim osnovama.
Nakon toga, okrenut će se svojoj prvoj karakteristici u životu, a to je briga o njenoj kući, mužu, porodici i djeci. Ona je stvorenje koje je Allah dželle we `ala specijalizovao da vodi brigu o majčinstvu, intimi, smiraju, sreći, radosti i blagodati u muževoj kući. Ona je ta kojoj je islam odredio veliku odgovornost u odgoju generacija, stvaranju junaka i izrastanju junakinja. U ovom vijeku su se umnogostručile izreke u kojima se osjeća trag žene u uspjehu muža i djece u njihovom djelatnom životu. U te izreke spadaju i sljedeće:
“ ...Pita ženu” , “ Iza svakog velikana je žena “, “ Ona koja uzdrma kolijevku svojom desnom rukom, uzdrma svijet svojom lijevom rukom” ... itd.
Sve ovo ne može žena pružiti, ako nije inteligentna, prosvijetljenog uma, snažne ličnosti, ako nije pronicljiva i visokih moralnih standarda. Zato ona i ima potrebu za povećanjem odgoja, obrazovanja, prave upute i usmjerenja pri formiranju njene istaknute ličnosti muslimanke.
Nema nikakve mudrosti u tome da su njeno obrazovanje i kultura u svemu poput obrazovanja i kulture muškarca. Naprotiv, postoje stvari koje su specifične samo za ženu i koje ne može čovjek uraditi, kao što postoje stvari koje su specifične za čovjeka, a koje ne može žena učiniti, ili pak, postoje stvari zbog kojih je žena stvorena i stvari zbog kojih je čovjek stvoren. Svakom od njih olakšano je ono radi čega je i stvoren, kao što se to navodi u mudroj Vjerovjesničkoj uputi. Žena, pošto se uputi ka obrazovanju i specijalizaciji, pred sebe postavi uputu veličanstvenog islama pri njenom intelektualnom, duševnom i društvenom formiranju. To je zbog toga, da je njeno obrazovanje ne bi odvuklo od njene osnovne zadaće radi koje je stvorena i kako bi postala svjesna, proizvodna i djelotvorna osoba u svojoj porodici, svojoj zajednici i među svojm narodom, a ne primjer istovjetan čovjeku, gurajući se s njime u poslu, zauzimajući njegovo mjesto u sred muškaraca, kao što to vidimo u društvima koja ne prave razliku u obrazovnom programu između muškaraca i žene, niti u zakonima vezanim za zapošljavanje.
O bilo kojoj znanstvenoj specijalnosti da se radi, ona vodi brigu o njenom temeljitom poznavanju, dosezanju i njenom obavljanju na najbolji mogući način, postupajući po uputi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Allah, doista, voli da kada neko od vas obavlja neki posao, da to temeljito uradi.”[43]
Talentiranost žene muslimanke u nauci
Obzirom da su vrata znanja otvorena pred ženom muslimankom, ona prodire tamo gdje želi i istražuje dragocjenosti bogatog znanja, sve dok to ne smeta njenoj ženstvenosti i njenoj prirodi. Naprotiv, sve ovo sve više prosvjetljuje njen um, istančava njena osjetila, a njenu ličnost čini blistavijom i zrelijom. U istoriji učenih žena muslimanki, žena predstavlja rijetkost u traženju nauke, upijanju njenog blaga, kao i njenog temeljitog poznavanja.
Majka vjernika Aiša, radijellahu anha, bila je prvi izvor u hadisu i čistom sunnetu. U cvijetu svoje mladosti, bila je prva žena pravnik u islamu, kad još nije bila napunila ni devetnaest godina.
Imam Ez-Zuhri je rekao:” Kada bi se sabralo znanje Aiše, znanje svih Vjerovjesnikovih sallallahu `alejhi we sellem žena i znanje svih žena uopšte, Aišino znanje bi bilo najbolje.”[44]
Koliko puta su najugledniji ashabi kod nje potražili utočište, kako bi od nje čuli jasnu presudu u pitanjima usulid-dina i tananim stvarima Jasne Knjige.
Djelotvornost njenog mišljenja i njene razboritosti nije bilo samo u pitanjima vjere, nego je ona bila djelotvorna i u prenošenju pjesništva, književnosti, istorije i medicine, kao i u drugim znanostima, poznatim u njeno vrijeme. O tome svjedoče riječi muslimanskog pravnika `Urve bin Ez-Zubejr, koje prenosi njegov sin Hišam, gdje on kaže:” Nisam vidio nikog učenijeg u fikhu, niti medicini, a ni u pjesništvu od Aiše, radijellahu anha”[45]
U Muslimovom “Sahihu” nalazi se da je čula pogrešku u govoru svoga bratića El-Kasima bin Muhammed bin Ebi Bekr Es-Siddik radijellahu anhu , prilikom razgovora između njega i njegovog amidžića, a koji se odvijao pred Aišom, radijellahu anha, te mu ona tu pogrešku nije odobravala. O tome govori Imami Muslim:” Od Ibnu `Atika se prenosi da je rekao: ”Razgovarao sam sa El-Kasimom kod Aiše, radijellahu anha, a El-Kasim je griješio u govoru i bio je pravi majčin sin, pa mu je Aiša rekla:” Šta ti je pa ne govoriš poput ovoga mladića? Doista, ja znam odakle to dolazi. Ovog je odgojila njegova mati, a tebe je odgojila tvoja mati...”[46]
Među hadisima koji govore o širokom znanju Aiše, radijellahu anha, a koji ispunjavaju knjige iz književnosti, nalazi se da je Aiša bintu Talha prisustvovala medžlisu kod Hišama bin Abdul-Melika, na kojem su bili i velikodostojnici plemena Umejje. Nisu ništa spomenuli što je bilo vezano za vijesti o Arapima, njihovom pjesništvu i njihovim danima, a da ona nije s njima naširoko o tome raspravljala, kao što se nije pojavila, niti zasjala ni jedna zvijezda, a da nije spomenula njeno ime. Tada joj je rekao Hišam:” Što se tiče prvoga, slažem se s time. Ali, što se tiče zvijezda, otkud to znaš?” Odgovorila je:” Naučila sam od moje tetke Aiše.”[47]
Majka vjernika Aiša, radijellahu anha, bila je radoznala i ljubopitljiva. Kada bi čula nešto što nije znala, raspitivala bi se i vraćala tome sve dok ne bi saznala. Tako je njeno prisustvo pored Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem uzrokovalo da predstavlja spremnik (rezervoar) znanja.
U knjizi “ El-`ilmu “ Imam El-Buhari prenosi od Ebu Mulejke da Vjerovjesnikova sallallahu `alejhi we sellem supruga Aiša nije nikad čula nešto što ne zna, a da se nije vraćala na to, sve dok ne bi saznala. On takođe, prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Ko bude račun polagao bit će kažnjen.” Aiša, radijellahu anha, je pričala:” Pa sam rekla:” Zar Uzvišeni Allah ne kaže:” Lahko će račun položiti”[48] Nastavila je:” Odgovorio je:” To se odnosi na izlaganje (pokazivanje) djela (vjernika), ali od koga bude traženo da položi račun, bit će kažnjen.”[49]
Pored svog ovog znanja, Aiša, radijellahu anha, izražavala se književno i stilski. Kada bi govorila, privlačila bi svačiju pozornost i plijenila njihova srca. Na to ukazuje El-Ahnef bin Kajs u svojoj izjavi:” Slušao sam hutbu Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije i halifa nakon njih, ali nisam čuo govor iz usta nekog stvorenja koji je bio uznositiji i ljepši od govora Aiše, radijellahu anha”
Musa bin Talha je rekao:” Nisam vidio nikoga ko književnije govori od Aiše.”[50]
U učene žene koje imaju dara za nauku, spada i kći Se`ida bin El-Musejjeb koji je bio učenjak svoga vremena i koji je odbio da uda svoju kćer za sina vladara pravovjernih Abdul-Melika bin Mervan i udao je za jednog svog primjernog učenika koji je od njega učio, a to je Abdullah bin Veda`a. Ovaj Abdullah je ušao kod svoje žene, kad ono ona jedna od najljepših žena, jedna od onih koje najviše znaju napamet iz Allahove Knjige, jedna od onih koje najviše poznaju sunnet Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i bračno pravo. Kada je svanulo, Abdullah je krenuo da izađe, te mu je njegova žena rekla:” Kuda ćeš?” Odgovorio joj je:” Idem na medžlis kod tvoga oca Se`ida bin El-Musejjeb... da steknem znanje.” Na to je rekla:” Sjedi. Ja ću te naučiti onome što zna Se`id. Prošao je mjesec, a Abdullah nije prisustvovao naučnoj halki, obogaćujući se znanjem ove mlade ljepotice, koje je stekla od svoga oca.
Jedna od ovih darovitih žena-učenjaka je i Fatima bintu Alauddin Es-Semerkandi, koji je napisao “ Tuhfetul-fukaha “ a koji je umro 539. god. po hidžri. Njegova kći je bila veoma učena pravnica, a učila je od svog oca i naučila njegovo djelo napamet. Otac ju je udao za svog učenika Alauddina El-Kasani koji je bio upućen u dvije znanosti: uslulul-fikh i fikh. Napisao je svoju veličanstvenu knjigu “Bedai`us-sanai`i “ koja je komentar djela “ Tuhfetul-fukaha “. Ovo djelo je izložio svom učitelju, kojem se ovaj veoma obradovao i učinio ga mehrom svojoj kćeri, koju su tražili mnogi vladari. Njen otac je bio odlučan te je svome učeniku dao prednost nad njima. Pravnici njegovog vremena su govorili:” Komentarisao je njegov ” Tuhfetul-fukaha “ i oženio ga je svojom kćeri.” Prije udaje, pomagala je svome ocu pri izdavanju fetvi, te se tako na njima pojavljivao njen rukopis i rukopis njenog oca. Pošto se udala za vlasnika “ Bedai`us-sanai`i “, javljale su se fetve na kojiim je bio njen rukopis, rukopis njenog oca i rukopis njenog muža. Njen muž je griješio i ona bi ga ispravljala.[51]
Aiša, majke vjernika, kći Se`ida bin El-Musejjeb, Fatima Es-Semerkandijje i druge poznate i učene žene, nisu bile nikakvo čudo među ženama muslimankama. Naprotiv, broj učenih žena bio je daleko veći. Iz svake nauke su uzimale jedan dio a dosegle su do velikog broja raznovrsnih znanosti. Ibnu Sa`d je jedan dio svoje knjige “ Et-tabekatu“ posvetio ženama prenosiocima hadisa u kojem navodi više od 700 žena koje su prenosile hadis od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i njegovih pouzdanih ashaba. Od njih hadis prenosi skupina vjerskih učenjaka i imama.
El-Hafiz Ibnu `Asakir, umro 571.god. po hidžri, bio je jedan od najpouzdanijih i najiskrenijih prenosioca hadisa, pa je po tome čak dobio nadimak El-Hafiz. On je među svojim šejhovima i učiteljima imao čak preko 8o (osamdeset) žena. Ako znamo da ovaj učeni čovjek nije prošao kroz istočni dio islamske države, jer nije išao u Egipat, niti Maroko i Andaluziju, a to su zemlje u kojim najviše ima učenih i sposobnih žena, onda moramo znati da se te učene žene muslimanke, koje nije sreo, nadovezuju na broj onih koje je sreo i od kojih je učio.
Među konstrukcije kojim su se služili učenjaci u hadiskim knjigama, ubraja se i sljedeća: “ Haddesetni Eš-šejha El-musnida Es-Saliha, Fulana bintu Fulan”. Među svijetla imena žena prenosioca hadisa, koja navodi El-Buhari, spadaju: Sittul-Vuzera` Vezira bintu Muhammed bin Omer bin Es`ad bin El-Munedždža Et-Tenvihijje i Kerima bintu Ahmed El-Mirvezijje. Njih spominje Ibnu Hadžer El-`Askalani u predgovoru svoje knjige “ Fethul-bari “.[52]
Stranicu žene muslimanke ispunjava bleštavilom, ljepotom i čistoćom činjenica da je bila iskrena i povjerljiva u svojim predajama hadisa Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Bila je i daleko od potvore i ružnog mišljenja, do te mjere da mnogi muškarci nisu uspjeli doći do tog stepena. O tome svjedoče riječi Imama El-Hafiza Ez-Zehebij, koji u svojoj knjizi “ Mizanul-i`tidali fi nakdi ridžalil-hadisi “ iznosi 4000 osumnjičenih ravija- muškaraca, a zatim slijede njegove riječi:” Ne znam ni za jednu ženu koja je osumnjičena niti za neku ženu koju su izostavili.”[53]
Savremena žena muslimanka, kada stane pred ovo časno blago za ženu muslimanku u njenoj povjesti, povećat će njenu ljubav prema nauci. Spominjanje učenih žena predstavlja znanje (nauku). One su u istoriji to visoko mjesto postigle putem znanja. Njihovi umovi nisu se razvijali, niti povećavali ograničenjem mišljenja i udaljavanjem od poimanja, snage ličnosti i njene razboritosti, nego su do toga dolazile putem korisnog znanja i ispravnog usmjerenja.
Ona je daleko od bilo kakvih izmišljotina
Žena muslimanka koja traži nauku, udaljena je od slabosti legendi, mitova i izmišljotina koje običaji ugrađuju u svijst neobrazovanih majki. Naprotiv, žena, koja je svjesna svoje vjerske upute, vjeruje da oslanjanje na novotare, one koji izmišljaju legende i mitove, oslanjanje na vračeve i sihirbaze, predstavlja velike grijehe koji upropaštavaju vjernikova djela i njegov budući svijet. Muslim bilježi od nekih Vjerovjesnikovih žena da je rekao:
“ Ko ode gataru i povjeruje u ono što mu on kaže, ne prima mu se namaz četrdeset noći.”[54]
Ebu Davud u svom “ Sunenu “ bilježi hadis Ebu Hurejre od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem da je rekao:
“ Ko ode gataru i povjeruje u ono što mu on kaže, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.”[55]
Ona ne prekida učenje
Kućni poslovi i majčinske obaveze žene muslimanke ne udaljavaju je od učenja. Svjesna žena muslimanka zna da je učenje izvor koji intelekt podupire spoznajom. To je izvor koji intelekt opskrbljuje hranom koju mu poklanja otvorenost, sazrijevanje, razvoj i blještavilo.
Žena muslimanka iz upute svoje vjere zna da je traženje nauke obaveza za svakog muslimana i muslimanku. Krenula je da svoj intelekt naoruža znanjem i vječitom spoznajom. Ona nije u stanju da prekine korisno učenje (obrazovanje), bez obzira koliko je zaokupili kućni poslovi i bez obzira koliko joj je postalo teško majčinstvo. Ona će s vremena na vrijeme ugrabiti malo vremena u kojem će pročitati neku korisnu knjigu ili koristan znanstveni časopis. Njenu misao će obogatiti nova intelektualna, društvena, književna i naučna istraživanja koja su izložili nadareni učenjaci, književnici i intelektualci. Sve to će proširiti njena shvatanja, razvit će njene intelektualne sposobnosti i povećat će njeno znanje.
III.Njena duša
Ženi muslimanki koja je svjesna upute svoje vjere, neće promaći da se njena duša dotjeruje ibadetom, zikrom i učenjem Kur`ana, u vječito određenom vremenu koje se ne mijenja. Kako ona vodi brigu o svom tjelu i svom intelektu, tako vodi brigu i o svojoj duši. Ona zna da je čovjek stvoren od tijela, intelekta i duše i da svako od ova tri dijela ima svoje pravo kod čovjeka. Čovjekovo znanje teži tome da uspostavi ravnotežu između tijela, intelekta i duše, kako ne bi prevladao jedan od ovih dijelova. U uspostavljanju ravnoteže među ovim djelovima nalazi se garancija za razvoj ispravne, umjerene i otvorene ličnosti.
Ustrajava u ibadetu i čišćenju duše
Mudra žena muslimanka samoj sebi daje pravo da svoju dušu dotjeruje ibadetom. Ona pristupa ibadetu čiste, smirene i neokaljane duše, čime prodire u duhovna značenja koja se nalaze unutar nje same. Sve to čini daleko od buke, žamora i drugih poslova, onoliko koliko je to ona u mogućnosti. Kada obavlja namaz, obavlja ga u tišini i smiraju, čistih misli, kako bi se napojila značenjem onoga što izgovara u toku svog namaza, bilo da se radi o učenju Kur`ana, zikra ili tesbiha. Načas se malo osami i veliča svoga Gospodara, uči ajete iz Njegove Knjige, razmišljajući o značenju zikra koji joj protiče jezikom, razmišljajući o mislima koje kruže u njenoj duši. Ona s vremena na vrijeme izlaže svoje stanje, izlaže ono što je učinila, bilo da se radi o riječima ili djelima. Ona samu sebe prekorava ako joj je promakla neka greška, ili ako je napravila neki nedostatak u svojoj obavezi prema Allahu. Na taj način njen ibadet daje poželjne rezultate pri čišćenju duše i bića od prljavština, iskrivljivanja i neposlušnosti. Ona ibadetom vezuje šejtana pri njegovim neprestanim i pogubnim vesvesama koje čini čovjeku. Tako, iskrena i bogobojazna žena muslimanka griješi, ima nedostataka i oduvjek je griješila, ali ona žuri da se oslobodi svoje pogreške i zablude, pa traži oprosta od Allaha za svoju grešku, odriče se svoje manjkavosti i slabosti, kajući se zbog svoga grijeha koji je počinila. Ovako rade dobre i bogobojazne žene muslimanke:
“ Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.”[56]
Stoga je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem i rekao svojim ashabima:” Obnovite svoj iman”. Rečeno je:” Allahov poslaniče! A kako da obnovimo svoj iman?” Odgovorio je:” Mnogo izgovarajte -La ilahe illallah “[57]
Bogobojazna žena muslimanka neprestano vodi brigu o jačanju i čišćenju njene duše. Ona čini ibadet, zikr, ispituje svoju savjest i nastoji da bude ponizna pred Allahom i Njegovom prisutnošću u svim njenim djelima. Ono što Ga čini zadovoljnim, ona to i radi, a ono što On mrzi, ona izbjegava. Tako ostaje na pravom putu, ne ogovarajući, ne skrećući s pravog puta, ne nanoseći nikome nasilje, niti se udaljava s pravog puta.
Izabire dobru družbenicu i prisustvuje druženjima na kojim se uči o vjeri
Kako bi dosegla do ovog visokog obrazovanja, ona izabire sebi dobru, čistu i bogobojaznu družbenicu koja će je iskreno voljeti, savjetovati i neće je obmanjivati pri svojim postupcima i govoru. Dobra družbenica ima velikog udjela u pravilnom postavljanju načela mlade muslimanke i njenom vršenju lijepih običaja i uzvišenih vrlina. Družbenica ili pratilja, zapravo je istovjetna slika njenog morala i ćudi:[58]
“ Ne pitaj za čovjeka, pitaj za njegovog pratioca
Pa svaki se pratioc na onog kojeg prati ugleda.”
Druženje s plemenitim ljudima predstavlja dokaz plemenitosti i velkodušnosti onoga ko je s njima: [59]
“ Svojim druženjem s plemenitima, pripadaćeš njima
I zato ne pokazuj svoju privrženost drugima.”
Zato je i obavezno druženje s dobrim ljudima, kao što je obavezno izbjegavanje loših ljudi:[60]
“ Kada si među ljudima, druži se s najboljima
I ne druži se s propalicama, jer ćeš propast s njima.”
Žena muslimanka vodi brigu o tome da prisustvuje druženjima na kojim se odvija razgovor o islamu, njegovoj veličanstvenosti u izgradnji pojedinca, porodice i društva. Trudi se da prisustvuje na sijelima na kojim prisutne žene uživaju u Allahovoj veličanstvenoj moći, Njegovim blagodatima koje je spustio svojim stvorenjima, gdje se obavezuju da će se pridržavati Allahovih dželle we `ala zapovjedi i kloniti se Njegovih zabrana i da će Mu biti pokorne i ponizne. Na ovakvim i sličnim sijelima duša se čisti, djelovi tijela bivaju ponizni, čovjek se uzvisuje, a njegovo srce obasjava svjetlo imana.
Zato bi Abdullah bin Revaha, kada bi susreo nekog od ashaba Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Dođite da vjerujemo u Allaha jedan sahat.” To je došlo do Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je rekao:” Allah se smilovao Ibnu Revahi. On doista voli sijela kojim se hvale meleki.”[61]
Mudri halifa Omer El-Faruk radijellahu anhu , sklanjao se od poslova hilafeta i obaveza presuđivanja, pa bi uzeo za ruku jednog ili dva čovjeka, te bi rekao:” Hajde da povećamo naš iman”, pa su spominjali Allaha dželle we `ala (zikr su činili).[62]
Omer radijellahu anhu spadao je među one koji su bili bogobojazni, čestiti i lijepog ibadeta. S vremena na vrijeme bi osjećao potrebu da se uzdigne, te bi ovaj sahat ugrabio iz dunjalučke omče i životnih potreba, kako bi se u njenu osamio i osvježio svoje srce, uzdigao i očistio svoju dušu.
Isto tako, i Mu`az bin Džebel radijellahu anhu bi svojim ashabima, koji su prolazili, rekao:” Sjedite s nama da vjerujemo jedan sahat.”[63]
Musliman je odgovoran za jačanje i čišćenje njegove duše i uvijek će težiti naviše i zauvjek će je čuvati od vraćanja naniže:
“ I duše i Onoga ko je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, - uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!”[64]
Zato je poželjno da žena muslimanka pravilno izabere prijateljice, okolinu i kružoke, što će oplemeniti i očistiti njenu dušu i učiniti je bogobojaznom pri vršenju njenih djela:
“ Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od raboritosti.”[65]
Često izgovara tradicionalne konstrukcije i dove
Ženi muslimanki u jačanju njene duše, povezivanju njenog srca s Uzvišenim Allahom, pomaže: njeno pamćenje nekih tradicionalnih dova i konstrukcija od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem pri činjenju svakog djela za koje je utvrđeno da je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem učio dovu. Od njega sallallahu `alejhi we sellem prenose se mnoge veličanstvene konstrukcije dova za svaki posao koji bi činio. Pa, tako, imamo dovu za izlazak iz kuće, dovu za ulazak u kuću, dovu za početak jela, dovu na kraju jela, dovu prilikom oblačenja nove odjeće, dovu prilikom ležanja u postelji, dovu prilikom ustajanja iz sna, dovu za ispraćaj musafira, dovu za doček musafira ....Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije činio ni jedan posao, a da nije proučio dovu, koju bi upućivao Allahu dželle we `ala kako bi ga blagoslovio u njegovom trudu, kako bi odstranio od njega pogrešku, nadahnuo ga da uradi onako kako je ispravno, da mu upiše dobro djelo i da ga sačuva od zla. Sve ovo je lahko dostupno i nalazi se hadiskim zbirkama, a potvrđeno je da su predaje od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.[66] Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je podučavao ashabe ovim veličanstvenim konstrukcijama, dovama i zikrovima, kao što ih je podsticao na njihovo redovno i pravovremeno učenje (izgovaranje).
Bogobojazna žena muslimanka, koja vodi brigu o uzdizanju njene duše, pristupa učenju jednog broja ovih tradicionalnih konstrukcija, ugledajući se na Poslanika sallallahu `alejhi we sellem i njegove čestite ashabe. Ona će biti ustrajna, onoliko koliko je u mogućnosti, u njihovom ponavljanju u njihovo vrijeme i u njihovim prilikama. Time se njeno srce veže za Uzvišenog Allaha, pročišćava se njena duša, izoštravaju njena čula i povećava njen iman.
Doista, danas savremena žena muslimanka ima najveću potrebu za ovom duševnom opskrbom, kojom opskrbljuje i čeliči svoju dušu, kojom se udaljava od savremenih nedaća, iskvarenosti i degeneracija koje okružuju ženu u mnogim društvima, zalutalim od Allahove upute. To je mnoge žene odvelo u vatru džehennemsku, kao što na to ukazuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u svojim riječima:
“ Pogledao sam u vatru, i vidio sam da su njeni stanovnici najviše žene .”[67]
Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, prosvijetlit će svoj put, mnogo će činiti dobra djela i izbjeći će ovaj strahoviti završetak, kojem teže šejtani ljudi i džina, u svakom vremenu i na svakom mjestu, kako bi žena u njeg zapala.
_________________________________________________________________________________
[1] Bilježi ga Ebu Davud 4/83, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ Ma džae fi isbalil-izari “. Ovaj hadis ima vjerodostojan sened.
[2] Al-A`raf 31.
[3] Hadis je hasenun-sahihun. Bilježi ga Ahmed 4/132 i Et-Tirmizi 4/18 u knjizi “ Ez-zuhdu “, poglavlje “ Ma džae fi kerahijjeti kesretul-ekli “.
[4] “ Kenzul-`ummali “, 15/433. Pogledaj i vrijedni tekst o “ Štetnost prekomjernog jela na tijelo, intelekt i dušu “ od liječnika dr. Muhammeda Nazim Nesimija koji se nalazi u časopisu “Hadaretul-islami “ br.5 i 6, god.15.
[5] “ Fethul-bari “, 2/370, knjiga “ El-džumu`atu “, poglavlje “ Ed-duhnu lil-džumu`ati “.
[6] Hadis se prenosi od Abdullaha bin Omer a nalazi se u “Sahihima “ Ebi `Avane, Ibnu Huzejme i Ibnu Hibana. Pogledaj i “ Fethul-bari “, 2/356, knjiga “ El-džumu`atu “, poglavlje “ Fadlul-gusli jevmul-džumu`ati “.
[7] Muttefekun alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 2/166, knjiga “ El-hajdu “, poglavlje “ Guslul-džumu`ati “.
[8] Pogledaj djelo " Od ropstva do gospodstva “ koju je napisala Samiha Ajvorti. Izdanje DAMLA YAYINEVI NU 89, str.28 i dalje.
[9] “ Fethul-bari “, 3/599, knjiga “ El-`umretu “, poglavlje “ Kem i`temeren-nebijju “.
[10] “ Sahihu Muslimin “, 8/236, knjiga “ El-hadždžu “, poglavlje “ `Adedu `umrin-nebijji ve zemanihinne “.
[11] Hadis je hasenun. Bilježi ga Ahmed 6/160 i Ebu Davud 1/46, knjiga “ Et-taharetu “, poglavlje “Es-sivak “.
[12] “ Fethul-bari “, 2/374, knjiga “ El-džumu`atu “, poglavlje “ Es-sivaku jevmul-džumu`ati“ i “Sahihu Muslimin “,3/143, knjiga “ Et-taharetu “, poglavlje “ Es-sivak“.
[13] “ Sahihu Muslimin “ ,3/143, knjiga “ Et-taharetu “, poglavlje “ Es-sivak“.
[14] Isto, 5/50, knjiga “ El-mesadžid “, poglavlje “ Nehju akilis-sevmi vel-besali `an huduril-mesdžidi “.
[15] Bilježi ga Ebu Davud 4/107 u knjizi “ Et-teredždžulu “, poglavlje “ Islahuš-ša`ri “. Lanac predaje je hasenun.
[16] “ El-Muvetta` “, 2/949, knjiga “ Eš-ša`ru “, poglavlje “ Islahuš-ša`ri “.
[17] Hadis je vjerodostojan, a bilježe ga Ahmed 3/357 i En-Nesai 8/183, knjiga “ Ez-zinetu “, poglavlje “ Teskinuš-ša`ri “.
[18] Pogledaj Kurtubijev tefsir, 7/197, El-A`raf 32.
[19] El-Furkan 67.
[20] Hadis hasen. Bilježi ga Et-Tirmizi, 4/206, knjiga “ El-isti`zanu “, poglavlje “ Eserun-ni`meti alel-`abdi. “
[21] Isto,4/346.
[22] Pogledaj “ Et-tergibu vet-terhibu “, 3/93, knjiga “ El-libasu vez-zinetu “.
[23] El-`Araf 31,32.
[24] “ Sahihu Muslimin “, 2/89, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Tahrimul-kiburi “.
[25] Pogledaj izvod hadisa na str.78.
[26] “ Fethul-bari “, 10/334, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ Kassuš-šaribi “ i “ Sahihu Muslimin “ 3/146, knjiga “Et-taharetu“, poglavlje “ Hisalul-fiteti “.
[27] Isto, 6/81, knjiga “ El-džihadu“, poglavlje “El-hurrasetu fil-gazvi fi sebilillah “.
[28] Pogledaj “ Džemheretu eš`aril-`arebi “, 1/300, izdanje “ Darul-kalemi “, 1406.god. po hidžri.
[29] Ta ha 114.
[30] Hadis je hasenun. Bilježi ga Ibnu Madždže, 1/81, predgovor, poglavlje “ Fadlul-`ulemai vel-hassu `ala talebil-`ilmi “.
[31] “ Fethul-bari “, 1/195, knjiga “ El-`ilmu “,poglavlje " Hel jedž`alu lin-nisai jevmun `ala hiddetin fil-`ilmi “
[32] Ona je jedna od najučenijih žena muslimanki. Bila je predavač i mudžahid. Dala je prisegu Vjerovjesniku i učestvovala je u bitci na Jermuku. Ubila je devet Rimljana stubom od njenog šatora.
[33] Sidr je biljka lijepog mirisa kojom se čisti.
[34] Tj. rekla joj je tiho da bi je jedva čula, a da je niko od prisutnih ne bi mogao čuti.
[35] “ Fethul-bari “, 1/414, knjiga “ El-hajdu “,poglavlje “ Delkul-mer`eti nefseha iza tahheret minel-hajdi “ i “ Sahihu Muslimin “, 4/15,16, knjiga “ El-hajdu “, poglavlje “ Istihbabu isti`malil-mugtesileti minel hajdi el-misk “.
[36] Pogledaj “ Fethul-bari “, 1/414, knjiga “ El-`ilmu “,poglavlje “ El-haja`u fil-`ilmi “ i “ Sahihu Muslimin “ 4/16, knjiga “ El-hajdu “, poglavlje “ Guslul-mustehadati ve salatuha “.
[37] Ovo je uzrečica kod Arapa kojom se izražava ju lijepe želje.
[38] Pogledaj “ Fethul-bari “, 1/414, knjiga “ El-`ilmu “,poglavlje “ El-haja`u fil-`ilmi “ i “ Sahihu Muslimin “, 3/223,224, knjiga “ El-hajdu “, poglavlje “ Vudžubul-gusli `alel-mer`eti bi hurudžil-menijji minha. “
[39] “ Sahihu Muslimin “, 3/223,224, knjiga “ El-hajdu “, poglavlje “ Vudžubul-gusli `alel-mer`eti bi hurudžil-menijji minha. “
[40] “ Fethul-bari “, 7/310, knjiga “ El-megazi “,poglavlje “ Istifatau Subej`a bin El-Haris El-Eslemijje“ i “ Sahihu Muslimin “, 10/110, knjiga “ Et-talaku“, poglavlje “ Inkidau `iddetel-muteveffa `anha zevdžuha bi vad`il-hamli. “
[41] Pogledaj “ Šerhun-Nevevi li sahihi Muslimin “, 10/109, knjiga “ Et-talaku “, poglavlje “ Inkidau `iddetel-muteveffa`anha zevdžuha bi vad`il-hamli. “
[42] Hadis je hasenun. Bilježi ga Ibnu Madždže, 1/81, predgovor, poglavlje “ Fadlul-`ulemai vel-hassu `ala talebil-`ilmi “.
[43] Hadis je hasenun. Bilježi ga El-Bejheki od Aiše radijellahu anha u djelu “ Šu`abul-imani “, 4/334.
[44] “ El-Isti`abu “, 4/1883 i “ El-Isabetu “, 8/140.
[45] “ Tarihut-Taberi “ - “ Događaji 58.god. po hidžri “ i “ Es-semtus-seminu “, str.82 i “ El-Isti`abu“ ,4/1885.
[46] “ Sahihu Muslim “, 5/46, knjiga “ El-mesadžidu “, poglavlje “ Kerahetus-salati bi hadretit-ta`ami“.
[47] “ El-Egani “, 10/57.
[48] El-Inšikak 8.
[49] “ Fethul-bari “, 1/196, knjiga “ El-`ilmu “,poglavlje “ Men semi`a šej`en fe radže`a hatta ja`rifuhu.”
[50] Bilježi ga Et-Tirmizi, 5/364 u knjizi “ El-menakibu “, poglavlje “ Min fadli Aiše “. Rekao je : Hadis je hasenun-sahihun-garibun.
[51] “ Tuhfetl-fukahai “, 1/12.
[52] “ Fethul-bari “, 1/7.
[53] “ Mizanul-i`tidali “, 3/395.
[54] Pogledaj “ Sahihu Muslimin “, 14/227, knjiga “ Es-selamu “, poglavlje “ Tahrimul-kehaneti ve itjanul-kehani“.
[55] Hadis je hasenun. Bilježi ga Ebu Davud, 4/21, knjiga “ Et-tibbu “, poglavlje “ Fil-kehani “.
[56] El-`Araf 201.
[57] Bilježi ga Ahmed sa senedom koji je džejjdun, 2/359.
[58] Pogledaj “ `Adijj bin Zejd El-`Abadijj “,- djelo autora ove knjige,str.172.
[59] Nisam našao ko je rekao ovaj stih.
[60] Pogledaj “ `Adijj bin Zejd El-`Abadijj “, str.171.
[61] Bilježi ga Ahmed sa senedom koji je dobar (hasenun), 3/265.
[62] “ Hajatus-sahabeti “, 3/329.
[63] Isto.
[64] Eš-Šems 7-10.
[65] El-Kehf 28.
[66] Pogledaj “ Kitabul-ezkari “, En-Nevevi i “ El-Me`surat “, Hasan El-Bena.
[67] “ Sahihu Muslimin “, 17/53, knjiga “ Er-rikaku “, poglavlje “ Ekseru ehlil-dženneti el-fukarau ve ekseru ehlin-nari en-nisau “.
