Sira (životopis) Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, je živ primjer skromnosti,poniznosti i blagosti. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah mi je objavio da budete toliko skromni i ponizni da se niko ni nad kim ne oholi i da niko nikome nepravdu ne čini."[1] Prenosi se da je Selemete ibn el-Ekve'a, radijallahu anhu, rekao: "Prolazio je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, pored skupine iz plemena Eslem koji su se takmičili u bacanju strijela, pa im reče: 'Gađajte sinovi Ismailovi, zaista je vaš otac bio strijelac, gađajte, ja sam sa sinovima tog i tog.'Jedna grupa je prestala gađati, pa im Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, reče: 'Šta vam je pa ne gađate?' 'Kako da gađamo a ti si sa njima'- rekoše. Onda Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, reče: 'Gađajte, ja sam sa svima.'"[2]
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada bi prolazio pored djece koja se igraju, ne bi ga spriječio njegov vjerovjesnički poziv i velik položaj, kojim je odlikovan nad svih ljudima, da poselami tu djecu, nasmješi im se i razgovara s njima.
Priča Enes, radijallahu anhu: " Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka. Jednog dana poslao me je da nešto uradim, a ja sam u sebi rekao: 'Tako mi Allaha, neću ići.' A u duši sam osjećao da hoću otići da izvršim ono što mi je naredio Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem. Izašao sam i prolazio pored djece koja se igraju na ulici. Kad odjedanput, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, uhvatio me pozadi za potiljak, pa sam pogledao u njega a on se smije i reče: 'O Unejs (Enesiću), idi i uradi ono što sam ti naredio.' Rekao sam: 'Evo idem, Allahov Poslaniče.'"[3] Kaže Enes: "Tako mi Allah, služio sam ga devet godina, ne znam da mi je rekao za nešto što sam uradio: zašto si uradio to i to, niti za nešto što sam ostavio: da si uradio to i to."[4] Ovaj ahlak je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, usađivao u duše ashaba, rekao bi: "Kada bih bio pozvan na zadnju ili prednju nogu od ovce, odazvao bih se, a kada bi mi neko poklonio prednju ili zadnju nogu od ovce prihvatio bih."[5]
Vjernik treba stalno da ima na umu, u kojim god životnim okolnostima bio, da sva moć i ponos pripadaju Allahu, te da bude ponizan radi Allaha prema Njegovim stvorenjima, blag i milostiv, a ne da se grubo ophodi ili uzdiže iznad drugih ili potcjenjuje ih, jer nam je to Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, zabranio, rekavši: "Dovoljno je čovjeku zla da omalovažava svoga brata muslimana."[6] Takođe, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: "Niko radi Allaha nije bio ponizan, a da ga Allah nije uzdigao."[7]
Ima ljudi koji se ponize pred bogatašom zbog njegovog bogatstva ili pred funkcionerom zbog njegovog položaja, a ovo nije prava poniznost, nego je istinska poniznost biti ponizan radi Uzvišenog Allaha.
[1] Muslim, Knjiga o Džennetu, poglavlje: Osobine po kojima se na dunjaluku znaju stanovnici Dženneta, broj 2865.
[2] Buharija, Knjiga hadisa o poslannicima, poglavlje: Riječi Uzvišenog: 'I spomeni u knjizi Ismaila', broj 3373.
[3] Muslim, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka, broj 3309.
[4] Muslim, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka, broj 3309.
[5] Buharija, Knjiga o braku, poglavlje: Ko se odazove na zadnju nogu, broj 5178.
[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana činjenja zuluma muslimanu, njegova omalovažavanja, njegove krvi, časti i imetka, broj 2564.
[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Preporučljivost opraštanja i poniznosti, broj 2588.
