nedjelja, 24. veljače 2013.

Skraćena zbirka fikhskih propisa - ZEKAT, VRSTE ZEKATA, NISAB, KOME SE DAJE ZEKAT, SADEKATUL FITR

Ali Bin Ferid El-Hindi

ZEKAT

Zekat [Riječ zekat, uzeta je od glagola zekkaa juzekki tezkijeten, a znači porast i povećanje. Uzet je ovaj izraz, jer zekat treba da bude razlogom povećanja imovine.] je jedan od pet temelja Islama, i spomenut je zajedno sa namazom osamdeset i dva puta u Kur’anu. Zekat kao općenito dijeljenje, propisan je na početku Islama, a određivanje količine koja se daje od različitih vrsta imetaka uslijedio je druge godine po hidžri. Onaj ko zaniječe obavezu zekata, izlazi iz Islama, a ko se ustegne od davanja uzeće mu se silom, uz popravne mjere od strane nadležnih organa. Zekat je dužan dati onaj ko posjeduje nisab, u šta ne ulaze nužne potrebštine bez kojih čovjek ne bi mogao, kao što su: odjeća, hrana, stan, vozilo i alat za proizvodnju. Skrbnik je dužan da na ime zekata izdvoji određenu količinu iz imetka djeteta. Kad umre neko, ko je dužan dati zekat iz njegova imetka se prvo izdvoji zekat, pa tek onda se provodi oporuka i dijeli se nasljednicima. Zabranjeno je odgađanje zekata nakon što nastupi vrijeme njegove obaveze, to jest nakon što prođe godina dana. Dovoljno je dati zekat prije nego što prođe godina dana. Ništa ne smeta ako nisab bude okrnjen u toku godine. Zekat se daje na: zlato, srebro (novac), poljoprivredne proizvode, plodove, trgovačku robu, stoku koja se napasa, rudnike i blago.

ZEKAT NA NOVAC

Dužnost je dati zekat na zlato i srebro, bez obzira da li oni bili u obliku valute, u obliku određenih predmeta ili neprerađeni, pod uvjetom da imaju vrijednost nisaba i da su prekogodinili. Prema odabranijem mišljenju dužnost je dati zekat i na zlatni i srebreni nakit [Ne daje se zekat na nakit koji se upotrebljava osim u određenim uslovima. Međutim, ako se nakit drži kao imetak (imetak uložen u nakit) onda je i na njega obavezno dati zekat, dok Hanefije smatraju da se mora dati zekat u svakom slučaju. ], kao i na posuđe od zlata i srebra. Nisab na zlato je dvadeset zlatnih dinara (miskala) [Miskal iznosi 4,44 grama, što znači da je nisab u zlatu 20 x 4,44 jednako je 88,8 grama, a odredili su neki učenjaci 85 grama.], iz čega se daje četrdeseti dio, i sve iznad toga u istom omjeru. Nisab na srebro iznosi dvije stotine dirhema (srebrenjaka), a to je pet oka, jer je jedna oko četrdeset dirhema (624 grama). Ne može se dirhem (srebro) pridodati dinaru (zlatu) da bi se upotpunio nisab. Zekat se ne daje na almas i sve vrste bisera.

ZEKAT NA TRGOVAČKU ROBU

Dužnost je dati zekat na trgovačku robu, tako što će se ustanoviti da li roba, koju vlasnik posjeduje na kraju godine, dostiže vrijednost nisaba, i ako dostiže, izdvojiće se četrdeseti dio vrijednosti na ime zekata, makar u toku godine nisab bio i okrnjen.

ZEKAT NA POLJOPRIVREDNE PROIZVODE

Na poljoprivredne proizvode i plodove općenito dužnost je dati zekat što se razumije iz riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete (trgovinom) i od onog što vam Mi iz zemlje dajemo.” [Bekare 267. Ovdje je dijeljenje spomenuto općenito, ali se ne misli uopćeno na dijeljenje, već se misli na tačno određeno izdvajanje - zekat.] Na poljoprivredne proizvode koji se ne mogu ostavljati i sušiti, jer brzo propadaju, poput voća i povrća, nije uziman zekat u doba Hulefair-Rašidina, s obzirom da se ti proizvodi prodaju odmah za novac, na koji je obavezno dati zekat. Nisab na poljoprivredne proizvode i plodove iznosi pet "mjera" žita očišćenog od slame a jedna "mjera" iznosi 60 sa'a. Na poljoprivredne proizvode, ako dostignu količinu nisaba, na ime zekata mora se izdvojiti desetina, sa zemljišta koje nije navodnjavano, a pola desetine sa zemljišta koje se navodnjava. Nisab plodova i žitarica određuje se procjenom, i to prije žetve, nakon što plodovi sazriju, a zrno otvrdne kod žitarica. Nije dozvoljeno ubiranje plodova i žitarica prije procjene zekata, a nakon procjene određivanje količine zekata, vlasnici slobodno raspolažu prinosom. Onaj ko procjenjuje, dužan je prilikom procjene ostaviti trećinu ili četvrtinu vlasnicima kao odštetu za umanjenje roda zbog uzimanja ptica ili poljeganja usljed vjetra ili kiše. Prilikom izdvajanja zekata uzimaju se kvalitetni plodovi kao što je Uzvišeni Allah rekao: “Udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onog što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da bi ste to udijelili” [Bekare 267.] Zekat treba da bude djelo drage volje.

ZEKAT NA STOKU

Dužnost je dati zekat na stoku, pod uvjetom: 1. Da prođe godina dana od kupovine, odnosno posjedovanja stoke. 2. Da stoka bude na paši, jer nema zekata za stoku koja se hrani samo u stajama 3. Da dostigne nisab.

NISAB KOD DEVA


1. Za pet deva - ovca od godinu dana, ili koza od dvije godine. 2. Za deset deva - dvije ovce. 3. Za svakih slijedećih pet deva po jedna ovca. 4. Kad broj deva dostigne 25, onda se daje deva koja je napunila jednu godinu i ušla u drugu (Bintu Mehad), ili devac koji je napunio dvije godine i ušao u treću (Ibn Lebun). 5. Kad se dostigne broj od trideset i šest deva, onda se daje deva od dvije godine (ibnetu lebun). 6. Na četrdeset deva daje se deva koja je napunila tri godine i ušla u četvrtu (hikka). 7. Na šezdeset i jednu devu daje se deva koja je napunila četiri godine i ušla u petu (džezea). 8. Na sedamdeset i šest deva daju se dvije deve, od po dvije godine. 9. Od devedeset jedne do sto dvadeset deva, daje se dvije deve od po tri godine koje su prošle period parenja. 10. Ako neko ima više od navedenog broja deva onda se na svakih četrdeset, daje deva od dvije godine, a na svakih pedeset, deva od tri godine (hikka). [Hanefijski učenjaci kao i Sevri, smatraju da nakon sto dvadeset deva treba ponovo računati ispočetka. Na svakih pet, preko sto dvadeset daje se ovca, uz dvije deve od po tri godine sve do sto četrdeset i pet. Kad se daju dvije deve od po tri godine i jedna od godinu dana. Na sto pedeset deva daju se tri deve od po tri godine, a zatim opet ispočetka. (Ed-Dinul-Halis 8/113).]

NISAB KOD GOVEDA


1. Na trideset goveda daje se bik od godinu dana. 2. Kad neko dostigne imetak od četrdeset krava, onda je dužan da da kravu od dvije godine. 3. Kad neko dostigne imetak od šezdeset krava dužan je dati dva bika od po godinu dana. 4. Na imetak od sedamdeset krava daje se: krava od dvije godine i bik od godinu dana. 5. Na imetak od osamdeset krava daju se dvije krave od po dvije godine. 6. Na imetak od devedeset krava daju se: tri bika od po godinu dana. 7. Na imetak od stotinu krava daje se: jedna krava od dvije godine i dva bika od godinu dana. 8. Na imetak od sto deset krava daju se: dvije krave od po dvije godine i bik od godinu dana. 9. Na imetak od sto dvadeset krava daju se: tri krave od po dvije godine ili četiri bika od po godinu dana. 10. Na sve, što bude više od navedenoga na svakih trideset grla navedene krupne stoke daje se po jedan bik, a na svakih četrdeset po jedna krava, od po dvije godine.

NISAB NA SITNU STOKU


1. Na imetak koji broji od četrdeset do sto dvadeset ovaca daje se jedna ovca. 2. Od sto dvadeset i jedne, do dvjesto ovaca daju se dvije ovce. 3. Od dvjesto jedne do tristo ovaca daju se tri ovce. 4. Ako bude više od navedenog broja onda, na svakih stotinu ovaca daje se još po jedna ovca. Od ovaca uzimaju one koje imaju najmanje godinu dana, a od koza one koje imaju dvije godine. Vekas (količina između dvije propisane cifre) ono što je više od jednog, a manje od slijedećeg broja, računa se viškom i na njega nema zekata.

ADABI SAKUPLJAČA ZEKATA

1. Prilikom uzimanja zekata mora se strogo voditi računa o pravu vlasnika imetka. 2. Ne smije se uzeti najvrijedniji dio imetka, osim ako vlasnici lično to dozvole. 3. Nije dozvoljeno uzimanje stoke koja je pod mahanom. Na ime zekata uzima se imetak prosječne vrijednosti. Na ime zekata, od životinja uzima se samo od: deva, goveda i ovaca dok na: konje, mazge i magarce nema zekata, osim u slučaju da budu predviđeni kao trgovačka roba. Zekat je dug-obaveza, dozvoljeno je dati ga i iz druge vrste imovine, a ne samo iz one na koju je bio dužan dati zekat. Ako imetak propadne prije izmirenja zekata, obaveza ostaje osim u slučaju, da neko nije bio u mogućnosti dati zekat bez oklijevanja sa svoje strane. Ne može se dati vrijednost, umjesto imetka na koji se daje zekat, osim u slučaju kad tog imetka nema.

KOME SE DAJE ZEKAT

Zekat se može dati u osam fondova. Uzvišeni Allah kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti i za otkup iz robstva, i prezaduženima i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako. A Allah sve zna i mudar je”. [Tevbe 60 ] 1. Siromasi su oni koje je potrebno pomoći, oni koji nemaju dovoljno za izdržavanje ili nemaju imetka uopće. 2. Nevoljnici su vrsta siromaha koji se ustežu od prošnje, pa ljudi ne uočavaju njihovo stanje. Oni imaju pravo na zekat kao i siromasi, sve dok ne budu imali imetak u vrijednosti nisaba, kada i oni postaju dužni davati zekat. Nevoljnik ima nešto više imetka nego siromah, ali mu nisu dovoljni njegovi prihodi. 3. Sakupljači zekata su oni koje vladar ili njegov opunomoćenik ovlaste da sakupljaju zekat od bogatih. [Ono što skupljači uzimaju predstavlja naknadu za njihov rad. Nasuprot tome, kada bi se radilo o bogataševom sinu ili opunomoćeniku oni ne bi mogli primiti naknadu. ] 4. Oni čija srca treba pridobiti su ljudi od kojih se očekuje približavanje i ulazak u Islam, ili učvršćivanje u Islamu, onih čije vjerovanje nije stabilno ili sprečavanje da čine zlo muslimanima. U ovoj kategoriji mogu biti muslimani i nemuslimani. 5. Otkup iz robstva obuhvata one koji su sklopili ugovor o otkupu [Ugovor o otkupu (mukatebe) sastoji se u tome da čovjek sklopi ugovor sa svojim robom ili robinjom na određeni iznos koji će se davati u ratama i kad sve rate otplate rob postaje slobodan.], kao i robove općenito čija sloboda se otkupljuje iz Bejtu-l-mala. 6. Prezaduženi su oni koji su uzeli velike pozajmice ili garantovali nečiji dug, ili pozajmili radi izmirenja ljudi. 7. Pod pojmom “na Allahovom putu” [Objašnjavajući izraz “na Allahovom putu” Fahrudin Razi (4/464) kaže: “Oblik izraza - na Allahovom putu - ne ograničava značenje samo na borca. U tom slučaju Feddal u svom tefasiru spominje da su neki fikhski učenjaci dozvolili davanje zekata u sve dobrotvorne svrhe, kao što su: opremanje mrtvaca, izgradnja tvrđava, podizanje džamija, jer izraz na Allahovom putu-obuhvata sve to.] misli se na borce koji se bore za uzdizanje Allahove vjere. Po mišljenju većine učenjaka ovo se odnosi na mudžahide. Međutim, Kur'anski izraz obuhvata i sve druge ljude koji rade na Allahovom putu, a najvažniji džihad u našem vremenu je osposobljavanje onih koji će pozivati u Islam, te njihovo upućivanje u krajeve u koje su potrebni kao i izučavanje islamskih znanosti. 8. Putnik namjernik je onaj koji nema sredstava da se vrati u svoje mjesto.Takvom se daju sredstva od zekata, kako bi mu se pomoglo da ostvari svoj cilj. Nije obavezno dijeljenje zekata podjednako na sve ove kategorije, već je vladar dužan da ga raspoređuje shodno interesima društva. Mustehab je dati prioritet bližnjima koji imaju pravo na zekat poput braće ili muža. Nije dozvoljeno dati zekat nemuslimanu ili ateisti, niti potomcima Hašimovim i Mutalibovim (Poslanikovim bližim rođacima), niti onima koje smo dužni izdržavati kao što su roditelji, djeca, žene i drugi ako se lično dijeli zekat. Nije dozvoljeno iznositi zekat u drugo mjesto osim u slučaju kad u dotičnom mjestu nema nikog kome se može dati zekat.

SADEKATUL FITR

Sadekatul fitr je dužan dati onaj ko posjeduje jedan sa'a hrane više nego što mu je potrebno za njega i njegovu porodicu za jedan dan i noć. Dužnost ih je dati za sebe i za sve one koje izdržava kao što su: djeca, žena i sluge koje mu obavljaju određene poslove. Iznos sadekatul fitra je sa'a pšenice, datula, riže, ili neke druge hrane. [Hanefije smatraju da je dozvoljeno umjesto toga dati novčanu vrijednost sadekatul fitra. Bilježi Buharija, Muslim od Ibn Omera r.a. da kaže: “Naredio je Allahov Poslanik s.a.v.s. sadekatul fitr u Ramazanu sa’a hurmi ili sa'a ječma za slobodnog i roba, muško i žensko, malo i veliko od muslimana”. Podrazumijeva se mogućnost davanja drugih zrnastih plodova kao: riža, pšenica, kukuruz i nedozvoljava se davanje vrijednosti u novcu, jer Allah gdje hoće novac, a gdje hoće hranu naredi davanje hrane.] Jedan sa'a iznosi četiri mudda, a mudd je pregršt čovjeka čije su šake srednje veličine. Dužnost sadekatul fitra počinje od zalaska sunca uoči ramazanskog bajrama, a mogu se dati i prije toga, na dan ili dva. Neki dozvoljavaju da se sadekatul fitr daje od početka ramazana. Vrijeme davanja ističe izlaskom ljudi na musallu. Sadekatul fitr se daje u iste fondove kao zekat.

JOŠ NEKI PROPISI O ZEKATU


1. Jedan dio fikhskih učenjaka smatra da dug može biti izmiren zekatom. U slučaju kada je siromašan čovjek zadužen, vlasnik mu može otpisati dug na ime zekata, takav zekat je važeći. 2. Imetak koji je ostavljen na čuvanje može poslužiti na ime zekata bez obzira da li ga je vlasnik preuzeo ili nije. 3. Nije dozvoljeno kupovanje onog što je izdvojeno na ime zekata, jer bi to značilo uzimanje onog što je dato u ime Allaha. Nevevi smatra da je to mekruh tenzihen, a ne mekruh tahrimen, dok većina uleme to osuđuje. 4. Mustehab je zekat dati pobožnim ljudima, jer onaj koji daje zekat pomaže pobožne, učene, uljudne i dobre osobe. Ibn Tejmije je rekao: “Siromasima koji ne klanjaju ne treba ništa davati sve dok se ne pokaju i ne počnu obavljati namaz”. Njima treba pridodati i druge griješnike i one koji su na stranputici, osim u izuzetnim slučajevima. 5. Vladar je dužan, [Zekat kao islamska obaveza nije ni sličan porezima, taksama, carinskim dažbinama. Zekat je pravo u imetku imućnog i Allah ga je propisao robovima, a ove dažbine koje se od ljudi uzimaju bespravno i bez osvrtanja na slučaj da li je čovjek dao zekat ili da li je čovjek bogat ili siromašan, jeste uzimanje imetka bespravno i musliman ima obaveze da to daje. Allah s.v.t. kaže: “O vjernici jedni drugima ne jedite imetke bespravno”. Nisa 29] u osnovi, da ubire zekat i određuje one koji će to raditi (sakupljače). Međutim, kad su se imeci jako umnožili Osman r.a. je prepustio vlasnicima imetaka da oni sami izdvajaju zekat iz svoje imovine. Šafije smatraju da je bolje predati zekat vladaru (Bejtul malu) ako je to uobičajeno, dok Hanbelije kažu da je to dozvoljeno, ali je bolje da vlasnik lično podjeli svoj zekat. 6. Ako je vladar nepravedan može mu vlasnik predati svoj zekat, ali je bolje da ga on lično, uz saglasnost vladara podijeli.

DOBROVOLJNO DIJELJENJE

Mustehab je dobrovoljno dijeliti imetak (sadaka) mimo zekata, jer to ima brojne vrijednosti, kao što su: bereket u imetku, velika nagrada, otklanjanje Gospodareve srdžbe, produžavanje života, duhovnog uzdizanja. Zaštita od oholosti i hvalisanja, omogućuje onima koji dijele, na ahiretu brz odlazak u džennet, kao i brže ozdravljene bolesnika.

VRSTE SADAKE

Za sve sadake važi pravilo: svako dobro djelo je sadaka. Prema tome, sadaka može biti: materijalno pomaganje, dobar savjet, pomoć ugroženom, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, uklanjanje s puta onog što smeta prolaznicima, odlazak na namaz, lijepa riječ, općenje sa suprugom. A iznad svega je: tekbir, tesbih, hamd i istigfar. Međutim, ovdje se misli na materijalno dijelenje i ugošćavanje hranom, pa makar to bilo i zasađivanje voćke čiji plod će jesti neko živo biće. Nije dozvoljeno davanje sadake nekom sa strane dok se ne udovolji potrebama svoje djece, porodice i bližnjih. Prema tome, treba početi od sebe, svoje supruge i djece, zatim svog sluge, a potom ostalih ljudi. Najbolja sadaka je ona kojom se održava rodbinska veza. Sadaku kvari prigovor onome kome je učinjena kao i njegovo uznemiravanje i oholost nad njim. Sadaka koja se udijeli iz harama neispravna je i Allah je ne prima. Žena može dati sadaku iz kuće svoga muža ako zna da će se on složiti s tim, ali joj je haram da to čini ako ne zna hoće li on biti zadovoljan s tim. Iz toga se izuzima sitno, beznačajno dijeljenje za koje nije potrebna dozvola. U osnovi nije dozvoljeno da se podjeli više od trećine imetka, ali onaj ko je snažan i zarađuje, a nije zadužen, a strpljiv je i ako uz to nema nikoga koga bi morao izdržavati, može podijeliti sav svoj imetak. Ovu općenitu sadaku dozvoljeno je davati muslimanu i nemuslimanu, jer pripadnost Islamu nije uvjet da bi se mogla dati sadaka. Isto tako je dozvoljeno sadaku davati životinjama, pa makar se radilo i o psu. Najbolja sadaka je trajna sadaka. Sadaka je zahvaliti se na učinjenom dobru. Onom ko učini nešto dobro treba nadoknaditi u novcu, ili učenjem dove za njega zahvaljujući mu se riječima: “džezakellahu hajr” (neka te Allah nagradi dobrim).
___________________________________________________________________________