Samilost se ubraja u temeljne islamske principe, a njeni neodvojivi atributi su: blagost, davanje utjehe, emocionalno učešće, težnja srca za pomaganjem drugih, poput: vraćanja duga siromašnih i bijednih, pomaganja nevoljniku, hizmećenja starijih, upućivanja zalutalog na putu i slično tome.
U samilost se ubraja i blago ophođenje i briga o jetimima, udovicama i siromasima. Ovo djelo je na nivou borbe na Allahovom putu, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vodi brigu o udovici i siromahu je poput mudžahida na Allahovom putu." I čini mi se da je rekao: "I klanjača koji ne malaksava i postača koji ne mrsi."[1]
Samilost se ispoljava prema slabom, mladom i starom, i ostvaruje se putem davanja svakom njegovo pravo, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nije milostiv prema mlađima i ne zna pravo starijih, on nije od nas."[2]
Milostivi se nadaju Allahovoj milosti koja sve obuhvata, u tom smislu kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: "Zaista, Allah će će se smilovati, od Njegovih robova, milostivima."[3]
[1] Muslim, Knjiga o zuhdu, poglavlje: Vrijednost činjenja dobročinstva udovici, siromahu i jetimu, broj 7468.
[2] Ebu Davud, Knjiga o adabima, Poglavlje o savjetu, broj 4943, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.
[3] Muslim, Knjiga o dženazi namaz, poglavlje: Plakanje za umrlim, broj 923.
