Deseti muharrem hidžretskog mjesečevog islamskog kalendara je dan kada postimo iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu Koji je spasio Svog Poslanika Musaa, 'alejhisselam, i njegov, u tom vremenu odabrani vjernički narod Benu Israila od nevjernika i zlikovca faraona, kojeg je zajedno sa njegovom svom vojskom uništio. Tom prilikom desilo se čudo rascjepljenja mora. Podsjećamo se na taj značajni dan i veliki događaj u historiji čovječanstva i crpimo pouke i uzimamo poruke za naš svakodnevni rad i djelovanje.
Poziv svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika u pogledu temelja vjere je jedinstven. To je čisti tewhid i ostavljanje širka. To je praktična predanost i pokornost Uzvišenom Allahu sa ispoljavanjem Njegove jednoće i odricanjem od višeboštva i njegovih sljedbenika. To je poznato i bliskom i udaljenom, pokornom i nepokornom, vjerniku i nevjerniku. Pogledajmo kako je u opisu faraonovog stradanja i u kontekstu pouke svim generacijama do Sudnjeg dana, spomenuto u Kur´anu ovo veliko načelo. "A on, kad se poče daviti, uzviknu: 'Ja vjerujem da nema nikakvog drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!'" (Prijevod značenja Junus, 90)
Priznao je nesretnik da je jedini istinski bog Allah, subhanehu ve te'ala, Koji nije nepoznat, Gospodar prvih i posljednjih, nebesa i Zemlje, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Svjestan je da ga samo Allah može spasiti iz stanja u kojem se našao, čime priznaje svoju nemoć, a Allahovu svemoć. I ne samo to, već iskazuje svoju spremnost da svoje svjedočenje praktično dokaže, kako riječi ne bi bile puste i neutemeljene, jer kakva korist od riječi i priznanja bez rada i pokornosti. Iskrena vjera je ubjeđenje i predanost, to je iman i islam koji se traži od svakog čovjeka i džina. Dočim, to priznanje ovome nije koristilo zato što je vrijeme koje mu je dato na raspolaganje na ovom svijetu već isteklo i što ovo izgovara u času kazne.
Kada kazna dođe, kasno je za kajanje. Mnoge njihova nepokornost toliko udalji od istine koja je itekako jasna, i srca im učini tvrdim da i ne pomišljaju da se pokaju. Mnogi bi da vode politiku i pregovore sa Allahom kada im zatreba spas i misle da mogu sa Njime Uzvišenim kao što rade sa ljudima. Mnogi i ne razmišljaju o moći Uzvišenog kada čine nered na Zemlji. Svemoćni je u stanju ne samo da ih uništi i spriječi u zlu, već često čini stradanja takvih poukom za druge. Uzvišeni kaže: "Zar sada, a prije si neposlušan bio i nered činio?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe,- ali mnogi ljudi su nemarni u pogledu Naših znakova." (Prijevod značenja Junus, 91- 92)
Vjernici, sljedbenici Allahovih poslanika su potpomognuti i na ovom i na budućem svijetu. Onaj Kojeg izvorno i iskreno vjeruju i Kojem su predani ibadetom posvetivši svoj život i smrt Njemu Uzvišenom, neće ih napustiti niti zanemariti. On ima savršenu mudrost i znanje i moramo imati najljepše mišljenje o svom istinskom Gospodaru. I kada dođemo u iskušenje trebamo znati da vjernik nije gubitnik ako je strpljiv, pokoran i poslušan. Čak i iskušenja u tom slučaju bivaju korisnim i dobrim. To je zadovoljstvo Allahovom odredbom i potpuna predanost. Potrebno je moliti Uzvišenog za učvršćenje i postojanost, rješenje koje je najbolje i da nas sačuva kušnji koje ne možemo podnijeti. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na dan kad se dignu svjedoci, na dan kad nepravednicima pravdanja njihova neće od koristi biti; njima pripada prokletstvo i najgore prebivalište." (Prevod značenja Gafir, 51- 52)
Allahova pomoć dolazi kada je najpotrebnije i kada su svi uzroci pokidani i nije ostao nijedan osim Njegovog. Uzvišeni kaže: "Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: 'Samo što nas nisu stigli!' 'Neće!' - reče on- 'Gospodar moj je sa mnom, On će me uputiti.'" (Prijevod značenja Eš-Šuara, 61-62)
Velika je pouka u stradanju nepravednika, a ovog posebno. Koliko li ih je samo uništeno i to na vrhuncu njihove obijesti i sile. Kada su mislili da im niko ništa ne može i da svim vladaju i upravljaju došla im je iznenadna i bolna Allahova kazna. Uzvišeni kaže: "I Faraon posla po gradovima sakupljače: 'Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni!'" (Prijevod značenja Eš-Šuara, 53- 56) i kaže: "I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne." (Prijevod značenja sura Junus, 90) "a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio." (Prijevod značenja Junus, 83)
Zulumćar bî ponižen i kažnjen, iza njega ostadoše imanja i ljepote, a vjernici naslijediše Allahovu zemlju: "I koliko ostaviše bašča i izvora i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti provodili! - tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili." (Prijevod značenja Ed-Duhan, 25 - 28)
Niko ne žali za zlotvorom niti je ikome teško zbog njegovog nestanka. Zemlja i njeni stanovnici ga se oslobode, a on nemilosrdno bude kažnjen onim što zaslužuje. Uzvišeni kaže: "Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nije im nimalo roka dato." (Prijevod značenja Ed-Duhan, 29)
Nepravednici poriču istinu i pored njene jasnoće i svoga saznanja u pogledu iste. Dakle, nije manjkavost u objavi vjere već je oholost i nepravednost uzrok odbijanja istine i nepokoravanja svome Gospodaru. Takav je bio slučaj sa faraonom i takav je slučaj sa ostalim silnicima i zulumćarima. Uzvišeni kaže: "I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!' I oni ih, nepravedni i oholi porekoše, ali su u sebi bili ubjeđeni da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci." (Prijevod značenja En-Neml, 13 - 14)
Nužnost potpomaganja strpljivošću i ibadetom Allahu, subhanehu ve te'ala, posebno u vremenu iskušenja i smutnji koje vladaju među ljudima. Oslanjanje na Allaha je vidljivi znak islama i praktičnog ispoljavanja vjere. Dovom vjernik svoje potrebe izlaže Uzvišenom, Koji opet od njega hoće skrušenost i obraćanje i Koji najbolje poznaje sve njegove tajne i javne potrebe i radnje. Uzvišeni kaže: "I Musa reče: 'O narode moj!, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste Mu predani (muslimani)!' 'U Allaha se uzdamo!' rekoše oni. 'Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!' I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: 'U Misiru narodu svome kuće pripremite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike!'"
(Prijevod značenja Junus, 84- 87) i kaže: "O vjernici, pomozite se strpljivošću i namazom! Allah je doista uz strpljive." (Prijevod značenja El-Bekara, 153)
U najtežim iskušenjima Uzvišeni traži od Musaa i Haruna, Svojih poslanika i predvodnika Benu Israila, istikamet, tj. dosljedno pridržavanje propisa i ustrajnost na tome i ne slijeđenje puta neznalica. Upravo u vremenu smutnji i nereda nužno je još više i čvršće prihvatiti se pravoga puta i sa njega nikako ne skretati. To je velika odgovornost onih na koje se ljudi ugledaju i za kojima se povode. Tada neki popuštaju i dolaze sa svojim mišljenjima i pretpostavkama koje još više slabe i njih i one koji ih slušaju i slijede. Uzvišeni kaže: "Uslišena je dova vaša!" - reče On -, "a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako ne slijedite put onih koji ne znaju!" (Prijevod značenja Junus, 89)
Velika je nada u mlađim generacijama koje su odvažne i postojane u iskušenjima i koje su nepokolebljive, sa Allahovom pomoći, pred nasrtajima batila, i pored njihove malobrojnosti. Uzvišeni kaže: "I ne povjerova Musau niko, osim mali broj potomaka njegovog (faraonovog) naroda, iz straha da ih Faraon i glavešine njihove ne počnu zlostavljati, - a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio." (Prijevod značenja Junus, 83)
Faraon i njegove glavešine oprobali su sve metode u odvraćanju ljudi od Pravoga puta. Optužuju Musaa i Haruna da odvraćaju ljude od vjere njihovih predaka i da žele vlast na Zemlji i otvoreno prkose i iskazuju svoje nevjerovanje i nijekanje njihove uzvišene misije, kako bi se i drugi za njima poveli. Uzvišeni kaže: "A oni rekoše: 'Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati!'" (Prijevod značenja Junus, 78) Koliko li je samo danas takvih koji izvornom pozivu u Allahovu čistu vjeru pretpostavljaju i suprotstavljaju adete i navike predaka?! Koji optužuju da'ije da svojim radom, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla žele vlast i slično?!
Optužuju ih da su došli sa čarolijom kojom obmanjuju ljude. Uzvišeni kaže: "Kada im je od Nas došla istina, rekli su: 'Ovo je zaista prava čarolija!' - 'Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?' - reče Musa-, a čarobnjaci neće nikad uspjeti!" (Prijevod značenja Junus, 76-77) Ustvari, Faraon i njegove glavešine su upravljale narodom čarolijama, ali ne prezaju da istinu optuže onim što oni sami rade.
Faraon nemajući drugih dokaza poče isticati svoju vlast i silu ne bi li se narod za tim poveo u slijepoj pokornosti njemu. Uzvišeni kaže: "I Faraon obznani narodu svome: 'O narode moj,' - reče on - 'zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispod mene teku, - Zar ne shvaćate?'" (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 51)
Poče ponižavati Musaa, a sebe uzdizati: "I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori?" (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 52) Zar to danas umišljeni faraoni isto ne govore o nosiocima emaneta izvorne Allahove vjere?!
Nekada je Faraon prijetio, a nekada se predstavljao kao dušebrižnik svog naroda. "Pustite vi meni" -reče Faraon - "da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove." (Prijevod značenja Gafir, 26)
Poče jadnik u svom bunilu i sljepoći da spominje zahtjeve Allahovom Poslaniku, koji su, ustvari, zahtjevi Onom Koji ga je poslao, i to ne radi istine, već radi odvraćanja od Pravog puta: "Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 53) Ovo su samo neki metodi koji se spominju da ih je koristio Faraon sa svojim narodom u odvraćanju od istine i koji su i danas u opticaju.
Tako je zaveo svoj narod koji ga je slijedio u zabludi, a da nisu bili za nje ne bi je ni prihvatili: "I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod griješni." (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 54)
To je neminovno prouzrokovalo Allahovu srdžbu i njihovu propast i postaše primjerom za pouku drugima. "A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim." (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 55-56)
Zulumćari nakon opomene bivaju još gori i okrutniji i savjet im nimalo ne koristi: "I Mi smo Faraonu sve Naše dokaze pokazali, ali je on ipak porekao i odbio." (Prijevod značenja Ta-Ha, 56)
Nakon svih pokušaja da mu ukaže na Pravi put i da ih ovaj prihvati, a samim tim i njegov narod, Musa, 'alejhisselam, uputio je dovu Uzvišenom Allahu protiv nevjernika i silnika, a Harun, 'alejhisselam, je na nju aminao: "I Musa reče: 'Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim raskoš i bogatstva na ovom svijetu, Gospodaru naš, kako bi zavodili sa puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!'" (Prijevod značenja Junus, 88) Zaista teška dova koju zaslužuju nasilnici. Nestanak imetka, okorjelost srca, nevjerovanje i nesnosna kazna.
I današnji nasilnici idu stopama Faraona i nadamo se da će završiti kao i njihov predvodnik, a na nama je da se strpimo, budemo ispravni i ustrajni i dovu da činimo.
_______________________________________________________________
