mr. Abdurreuf Muhammed Usman
Termin ‘ljubav’, u Kur’anu i Sunnetu je naveden radi pojašnjenja Allahove, Azze ve Dželle, ljubavi prema Njegovim robovima vjernicima, poput Njegovih riječi, u prijevodu značenja ajeta,:
- „Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.“ (El-Maide, 54)
- „Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekare, 222)
- „Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“ (Es-Saff, 4)
Prema predaji koju prenosi El-Buhari sa lancem prenosilaca od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, Azze ve Dželle, rekao je: „Ko neprijateljuje protiv mog evlije, Ja mu najavljujem rat. Moj rob Mi se neće ničim Meni dražim približiti od onoga što sam Mu propisao kao obavezu. Neprestano će Mi se rob približavati dobrovoljnim djelima sve dok ga ne zavolim...“ (Buhari, Kitabur-reqaiq, 8/131)
El-Buhari i Muslim sa lancima prenosilaca od Aiše, radijAllahu anha, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekoga čovjeka postavio na čelo izvidnice, a taj čovjek bi svojim saputnicima učio na namazu i završavao ga sa: „Kul hu vallahu ehad“. Kada su se vratili, spomenuli su to Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „Upitaj te ga zašto to čini!“ Upitali su ga, pa je odgovorio: „Zato što je ova sura osobina Milostivog, a ja volim da je učim.“ Tada je Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obavijestite ga da ga Allah voli.“(Buhari, Kitabut-tevhid, 140/9 ; Muslim, Kitabu salatil- musafirin, 1/557)
Tako se navodi potvrda ljubavi vjernika prema Njihovom Gospodaru, Azze ve Dželle, kao u riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta:
- „Ali pravi vjernici još više vole Allaha.“ (El-Bekare, 165)
- „Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole. “ (El-Maide, 54)
- „Reci: ‘’Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.“(AliImran, 31)
El-Buhari i Muslim sa lancima prenosilaca od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, navode da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,: „Kada će Sudnji dan, Allahov Poslaniče?“ Upitao je: „A šta si za njega pripremio?“ Odgovorio je: „Nisam za njega pripremio ni mnogo namaza, ni posta, a ni sadake, ali volim Allaha i Njegovog Poslanika.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ti ćeš biti sa onim koga voliš!“(Buhari, Kitabu adab, 8/49; Muslim, 4/2033)
Ovdje se očituje da je ljubav obostrana veza između Allaha i Njegovih robova vjernika. Međutim, Njegova ljubav prema robovima je jedna od Njegovih uzvišenih osobina i čista je od sličnosti sa osobinama stvorenja. Tekstovi Kur’ana i Sunneta to uveliko potvrđuju.
Veliki dio Ispravnih prethodnika (selefu salih) potvrđuje Allahovu ljubav prema Njegovim robovima kao jednu od Njegovih uzvišenih osobina, ali onako kako to Njemu Uzvišenom pristaje, bez pitanja o kakvoći, tumačenja ili davanja učešća bilo kojem stvorenju u nekoj od specifičnosti ovih osobina. Isto tako, oni potvrđuju ljubav robova prema njihovom Gospodaru kao stvarnu i srčanu ljubav.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, kaže: „Ova ljubav je istinita kao što o tome govore Knjiga i Sunnet. Prethodnici i imami ovog Ummeta, sljedbenici Sunneta i hadisa, te svi slijeđeni velikani ove Vjere i imami u pitanjima duhovne nadgradnje i suptilnosti potvrđuju da je Allah, Subhanehu ve Te’ala, voljen istinskom ljubavlju i da je to najsavršenija ljubav za koju Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta,: „Ali pravi vjernici još više vole Allaha.“ (El-Bekare, 165). Isto tako, On Uzvišeni voli Svoje robove istinskom ljubavlju.“ (Medžmu’ul- fetava, Ibn Tejmijje, 1/66)
I pored jasnosti ove činjenice, sljedbenici strasti i novotarija iz reda džehmijja i njihovih sljedbenika apologetičara (mutekellimun) uzdržali su se od potvrde Allahove ljubavi prema Njegovim robovima kao jednoj od Njegovih, Subhanehu ve Te’ala, osobina tumačeći Njegovu ljubav, “htijenjem dobročinstva”, ili,”dobročinstvom i blagodatima prema Njegovim robovima”. Tako su ljubav robova prema njihovom Gospodaru protumačili kao, “pokornost Allahu”, ili, “ljubav prema Njegovom dobročinstvu i nagradi”. (El-Keššaf an hakaik et-tenzil, Ez-Zamahšeri, 1/261-262)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, kaže:„Ovo tumačenje, pored neispravnosti, vodi negiranju ljubavi. Kada je ljubav neispravna, neispravni su svi stepeni vjerovanja i dobročinstva, a djela su odgoljena od svoje suštine, jer su ona temelj. Njihovo negiranje ljubavi znači negiranje suštine Islama, jer Islam označava predanost sa poniznošću, ljubavlju i pokornošću Allahu, Azze ve Dželle. Ko u svom srcu nema ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, taj, uopće, nema imana.“ (Medžmu’u fetava, Ibn Tejmijje, 6/477)
_________________________________________________________________________
