Halid Tulić
Zahvala pripada samo Allahu, Slavljen je i Uzvišen, i neka je blagoslov i spas Njegov na posljednjeg Poslanika Njegova i one što ga slijediše na Istini i sve ostale Božije Poslanike i one koji ih slijediše na Uputi.
Čovjekovo je da se kad - tad upita: " Zbog čega sam se našao na ovoj kugli zemaljskoj i zbog čega ću umrijet, a radije ne bih? Pametnom je jasno da to zacijelo ima neki smisao, samo od koga ga saznati i kako ga doseći ? Svakom razumnom koji se zagleda u nebo osuto sazvježđima ili se zgrane nad tvornicom što neprestano djeluje u tijelu njegovu, a on ni habera nema, jasno je da iza toga stoji Tvorac, a Stvaranje je njegovo posigurno s određenim ciljem, ali kako ga otkriti ?
Svemogući nije pustio ljude da lutaju, već im je slao Objave putem poslanika, ljudi običnih i smrtnih, poznatih po pravednosti, istinoljublju, kako bi im ljudi lakše povjerovali kada Objava počne silaziti. Dostavljač Objava od Boga je melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) i svi su Božiji Poslanici pozivali u istu vjeru, jer je taj poziv dolazio iz istog izvora, pozivaše u predavanje (Predavanje-Islam; Predani-Muslim) Jednom Bogu (Allah). Lanac poslanika počinje s prvim čovjekom Ademom (Adam), a završava s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, preko kojeg je tokom 23 godine došla poslednja Božija Objava čovječanstvu, a ime joj je "Knjiga koja se čita" (Kur'an).
Poslanici koji su prethodili Muhammedu bili su od jevrejskog naroda: Musa (Mojsije) čija se objava zove Tevrat (Tora; Stari Zavjet) i njegov brat Harun (Aron), zatim Davud (David) čija se objava zove Zebur (Psalmi Davidovi), i sin mu Sulejman (Solomon) i drugi Poslanici, a oni koji su neposredno prethodili posljednjem Poslaniku bili su Zekerijja (Zakaria) i sin mu Jahja (Ivan Krstitelj) i Isa (Isus), neka je na sve njih blagoslov Božiji i spas.
Neki jevrejski svećenici, međutim, nisu htjeli prihvatiti poslanstva Jahje niti Isaa tako da Jevreji i dan - danas čekaju poslanika, jer nisu htjeli priznati niti Muhammedovo poslanstvo, kao ni neki od onih koji su prihvatili istinitost Isaova poziva, iako je dolazak posljednjeg Božijeg Poslanika najavljen i preko Musaa i preko Isaa. Jevreji su očekivali da posljednji poslanik bude od loze drugog sina Poslanika Ibrahima - Ishaka, od kojeg i sami potiču, a ne od loze prvog mu sina Ismaila, kojeg je Ibrahim skupa s majkom mu Hadžerom ostavio u Mekki i gdje je skupa sa sinom obnovio Božiji Hram (Ka'ba) kojeg mi i danas hodočastimo. Ismail se oženio među tamošnjim plemenima, i posljednji je Božiji Poslanik Muhammed od njegove loze. Sljedbenici Isaova poslanstva su držali vjeru neiskvarenom tri stoljeća nakon što ga je Allah uzdigao kod Sebe i sačuvao od pokušaja ubistva od strane Rimljana. Zadnji nas Božiji Poslanik obavještava da će Isa biti vraćen na Zemlju pred kraj ovog dunjaluka, u vrijeme Mehdije čija će vojska doći do Rima. Tada se pojavljuje i Dedždžal (Antikrist) koji će pozivati ljude da povjeruju u njega kao Boga. Isa ga ubija i ubija svinju i prelama krst, što će uvjeriti kršćane da prime Islam.
Treba ovdje napomenuti da ovaj dolazak Isaa na Zemlju ne znači poslanstvo, jer on ne dolazi s novom Objavom Božijom, nego s novom određenom zadaćom - ubistvo Dedždžala i dokazivanje istinitosti Islama. U četvrtom stoljeću nakon Isaa počelo je vjerovanje u njegovu božanstvenost. Rimski car koji je tada prešao u kršćansku vjeru naredio je spaljivanje svih knjiga koje govore da je Isa samo čovjek i Poslanik Božiji i proganjanje svih onih koji ne vjeruju u Isaovo Božanstvo. Tako danas sve različite kršćanske crkve pozivaju u vjerovanje u "Trojstvo", tj. u tri osobe koje su sadržane u jednoj osobi: Otac - Sin - Duh Sveti. "Otac" bi trebalo da predstavlja Boga, "Sin" Njegova sina - Isaa, a "Duh Sveti" meleka Džibrila - prenosioca objava. Ako upitate kakvog kršćanskog svećenika da vam objasni kako to da tri može da bude jednako jedan, ili kakav je to Bog koji jede i pije i spava i biva razapet na križu (ko se onda brine za kosmos?) Odgovore vam da je to tajna koja će biti objašnjena na drugom svijetu. Stoga nije čudo da mnogi ljudi na kršćanskom Zapadu danas ni sami ne znaju kakvoj vjeri pripadaju. Naša je odgovornost pred Bogom da ih pozovemo Istini. To je bio cilj islamskih vojni kroz povijest - upoznati čovječanstvo s Istinom, ne sileći nikoga u nju.
Danas Zapad, bar za sada, ne pravi otvorene smetnje pozivu u Islam, i svakodnevno ulazi u našu vjeru veliki broj ljudi. Jedna kršćanska sekta koja se i dalje drži kroz vjekove izvornog vjerovanja u Jednog Boga i smatra Isaa samo Poslanikom i čovjekom jesu "Unitaristi" (Jednobošci). Mnogi su američki predsjednici njima pripadali, kao i mnogi poznati učenjaci. Za vrijeme Osmanske carevine, nalazili su skloništa u njoj i podrške od progona onih što vjerovaše u "trojstvo". Iz razgovora s mnogim mladim ljudima na Zapadu, lično sam bio uvjeravan da je mali broj mladih ljudi koji se još drže vjerovanja u "trojstvo".
Problem današnjih Jevreja i Kršćana je što su se zagubili originali Objava njihovih Poslanika, a u jedinu sačuvanu Božiju Objavu - Kur'an, ne žele da povjeruju. Na nama je prevoditi Kur'an na sve jezike i neumorno ga dijeliti, jer i onom ko ga čita u prijevodu biva jasno da mu autor nije čovjek. Dok su prijašnjim Poslanicima davana od Boga čudesa kako bi im ljudi povjerovali, zadnjem je Božijem Poslaniku dat Kur'an kao najveći dokaz. I sam Kur'an opetovano poziva sve ljude i džine da se sakupe i sastave nešto slično njemu. Danas kršćani posjeduju 76 verzija o životopisu Isaovom, a priznaju od njih samo četiri, iako se i ove međusobom u mnogo čemu suprotstavljaju. Ove životopise nazivaju Evanđeljima (Indžil), kako se zvala Objava poslana po Isau, iako je malo u tim životopisima ostalo od izvorne Objave. Čak ni u ta četiri, kod njih, priznata životopisa, nema ništa što bi upućivalo u božanstvenost Isaovu, jer se "Sin Božiji" može shvatiti preneseno, a i sam se Isa obraća u tim životopisima svom narodu sa: "Djeco Božija". S druge strane, činjenica je da je Isa rođen bez oca, po Allahovoj Odredbi, ne znači da je on Božiji sin. Prvi čovjek Adem, stvoren je i bez oca i bez majke, i niko za njega ne tvrdi da je Božiji sin, kao što niko ne tvrdi za Havvu (Evu) da je Božija kći. Jedan od nepriznatih Isaovih životopisa je životopis koji je zapisan od strane njegova učenika Barnabe. Dok se od četiri priznata životopisa, samo jedan pripisuje Isaovom učeniku (Matijino Jevanđelje) i u njemu nema spomena "trojstva". Ivanovo Jevanđelje koje se pripisuje Isaovom sljedbeniku Ivanu Ribaru, očito da nije njegovo, jer stil odgovara kakvom filozofu iz drugog stoljeća. To je jedino Jevanđelje u kojem se direktno spominje Isusovo "Božansko" porijeklo. Druga dva Jevanđelja se pripisuju učenicima učenika.
Barnabino Jevanđelje se sačuvalo u grobu svoga autora, čiji je grob pronađen u petom stoljeću. Odatle je dospio u Papinsku knjižnicu, a iz nje u Dvorsku knjižnicu u Beču, gdje se i sad nalazi. Kad je prvi put preveden na engleski jezik i štampan 1907. u Londonu, tajanstveno je nestao iz knjižara. Sačuvane su samo dvije kopije, jedna u Britanskom muzeju, a druga u Kongresnoj knjižnici u Vašingtonu. Odatle je krišom iznesen mikrofilm, što je omogućilo njeno ponovno štampanje. U ovom životopisu, Barnaba pripovijeda (str.220) kako su plakali i tugovali za Isaom skupa sa njegovom majkom Merjemom (Marija), misleći da su ga Rimljani razapeli skupa s razbojnicima. Međutim, Isa se pojavio nakon tri dana i objasnio im kako je Allah dao da Juda koji ga je odao Rimljanima, naliči njemu, pa su razapeli Judu umjesto Isaa i da će ova varka ostati do pojave Muhammeda, koji će razjasniti istinu o Isau onima koji slijede Božiji Zakon. I doista, Kur'an veli za ovu zgodu: "Niti ga ubiše, nit ga razapeše, već im se pričini." Nisa' 157
I u onom što se danas naziva Starim Zavjetom i Novim Zavjetom iako sadrže tek ponešto od originalnog Starog, (Musau objavljenog) odnosno novog, (Isau objavljenog) Zavjeta, nalazimo pasuse koji upućuju na dolazak Muhammeda ("Pohvaljeni") kao posllednjeg Božijeg Poslanika.
U poglavlju "Ponovljeni Zakon" iz Starog Zavjeta nalazimo: "Podignut ću im poslanika između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje Riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao Mojih Riječi što ih Poslanik bude govorio u Moje Ime, taj će odgovarati preda mnom." (18:18).
Braća Jevreja mogu biti samo Arapi, kao što smo spomenuli, jer im je zajednički predak Ibrahim, a poslije Musaa kojem se ovdje obraća Bog, nije bilo poslanika koji nije bio Jevrej osim Muhammeda. S druge strane, prijašnji poslanici nisu prenosili riječi doslovno, kako su im silazile od Džibrila, nego su prenosili narodu njihovo značenje. Muhammedu je međutim naređeno da prenosi Objavu doslovno pisarima, kao što se ovdje kaže: "Staviću svoje Riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim."
Što se tiče Novog Zavjeta, čiji original ne postoji, kao što je slučaj i sa Starim Zavjetom, ali kršćani danas zovu "Novim Zavjetom" životopise poslanika Isaa, i kao što smo ranije spomenuli, priznaju vjerodostojnim od tih životopisa samo četiri: Matijino, Markovo, Lukino, Ivanovo, dok za sve ostale kažu da su proturena, čak i u tim životopisima za koje kažu da su vjerodostojni, nailazimo na ono na što nas upućuje Svemogući u Kur'anu: "A kada Isa, sin Merjemin reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije će ime biti Ahmed ('Pohvaljeni')." Saff 6
Ako pogledamo Ivanovo Jevanđelje, jedno od četiri priznata kod kršćana, naći ćemo ovaj pasus u kojem se Isa obraća svojim učenicima: "Ako me volite držat ćete se mojih naredbi, a ja ću se moliti Ocu i On će vam dati drugog Utješitelja koji će biti s vama zauvijek." (14:15-16). "Ali Utješitelj, koji je duh istine, koga će Otac poslati u moje ime, potsjetit će vas svemu što sam vam govorio" (14:26). "Kad vam on, duh istine dođe, vodit će vas prema potpunoj istini, pošto on ne govori od sebe, nego govori ono što čuje, i reći će vam o stvarima koje tek trebaju da dođu.' (16:13).
Ako se povratimo originalnom grčkom prijevodu, vidjećemo da riječ "Utješitelj" glasi na grčkom "Parakletos" dok "Pohvaljeni" (kako Isa naziva Poslanika iza njega) se u grčkom kaže "Praklete". Osim zamjene slova, grčki su prevodioci sa izvornog armejskog jezika još dodali: "...koji je duh istine...", sadašnja crkva veli da se to misli na Svetog Duha, koji predstavlja jednog od činioca trojstva u kojeg vjeruju: (Otac - Sin - Duh Sveti). S ovim tumačenjem, da je "Utješitelj" u stvari Duh Sveti, crkva upada u nerazmrsivu proturječnost, jer to znači da Svetog Duha nije bilo u vrijeme dok se Isa obraća učenicima, a s druge strane, kad Isa kaže da će Otac poslati drugog "Utješitelja", ispada da ima više "Svetih Duhova". U isto vrijeme, nalazimo u povijesti ranog kršćanstva veći broj osoba koje su za sebe tvrdile da su obećani "Utješitelj", što ne bi bilo moguće ako se vjerovalo da je "Utješitelj" Duh Sveti.
Ne nailazimo na nagovještaj dolaska poslednjeg Božijeg Poslanika samo u kršćanstvu. Pogledajmo u svete hinduske knjige za trenutak:
U svetoj knjizi Hindusa "Bhavishya Purana" nalazimo: "Pojavit će se duhovni Učitelj, stranac sa svojim drugovima. Zvat će se "Pohvaljeni"... O, ponosu čovječanstva, stanovniče pustinje! Okupio si veliku silu da ubiješ Sotonu, a sam si zaštićen od neprijatelja." (Khand 3, Adhya 3, Shalok 5-8).
U svetoj knjizi stare perzijske vjere "Dasatir" -14- čitamo:
"Kad Perzijanci nisko padnu u ćudoređu, rodit će se čovjek u Arabiji čiji će sljedbenici oboriti njihov prijesto i vjeru. Naduti moćnici Perzije bit će savladani. Kuća koja je bila sagrađena, i u kojoj su mnogi kipovi postavljeni, biće očišćena od njih, i ljudi će se njoj usmjeravati za vrijeme molitve. Njegovi će sljedbenici pokoriti gradove Perzije i okolo nje. Ljudi će se izmiješati među sobom. Časni ljudi Perzije i drugi pridružit će se njegovim sljedbenicima."
No i pored nagovještaja o dolasku posljednjeg Božijeg Poslanika, neki su ga porekli. Stoga danas imamo na svijetu oko četvrtinu ljudstva koja prihvata posljednjeg Božijeg Poslanika i slijedi posljednju Božiju Poruku, dok druga četvrtina čovječanstva naziva sebe "kršćanima", premda nemaju zajedničke vjere, nego su podijeljeni na bezbrojne grupe od kojih svaka vjeruje da je samo njeno vjerovanje ispravno i često čak ratuju među sobom, protestanti protiv katolika, katolici protiv pravoslavnih itd. Neki od njih vjeruju u "trojstvo", drugi ne vjeruju, nego smatraju da je Isa samo Poslanik, a ne Bog, a najveći ih dio i ne zna šta vjeruje, niti zna da li bi se Bogu obraćao za pomoć ili kakvom svecu. Veliki broj ljudi u onom što se zove "kršćanskom civilizacijom", u stvari žedno je istine i traga za njom.
Što se tiče onih koji ne samo da ne priznaju Muhammeda, nego ni Isaa za Božije Poslanike, nego još uvijek očekuju da im dođe neko od njihova jevrejskog roda, njihov broj u čitavom svijetu ne prelazi 15 miliona, raštrkanih po čitavom svijetu, najviše u SAD, ali su moćni zbog međusobne brige i potpomaganja. Mnogi svjetski centri moći su u njihovim rukama, poput banaka i sredstava obavještavanja. Čak su uspjeli uz pomoć kršćanskog svijeta, koji je prema njima osjetio grižnju savjesti zbog progona koje su činili nad Jevrejima tokom povijesti, da otmu od muslimana Palestinu i uspostave svoju državu u njoj. Ona je otvorena svakom Jevreju svijeta da se doseli i živi u njoj. I po našoj vjeri musliman smije da živi samo u muslimanskoj državi kojom vladaju muslimani. Na žalost, većina muslimanskih država spremna je materijalno pomoći muslimanskim manjinama koje žive u nemuslimanskim državama, ali im nije spremna dozvoliti da se nasele. To je dokaz da su njihovi vladari više nacionalno usmjereni nego islamski. Oni pak vladari čija je vjera jača, otvorit će vrata bratu muslimanu, što im je vjerska dužnost.
Preostala polovica čovječanstva još uvijek se klanja kipovima i vjeruje u bezbrojna božanstva, poput Hindusa, Budista, Šintoista itd.. Čak i među muslimanima ima neznalica koji traže posrednika do Boga i ne shvatajući da time čine neoprostiv grijeh, pripisivanje sudruga Allahu. Ima među ljudima i onih koji ne vjeruju niušta i misle da je čitav kosmos stvoren slučajno i sam po sebi. Takvi su čak imali i svoje države u vrijeme komunizma, ali su danas isčezle.
I na kraju da se upitamo: Kad bi čovjek vjerovao da je samo Jedan Bog i da Isa nije nego čovjek i poslanik Božiji, ali ne vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posljednjeg Božijeg Poslanika upućenog čovječanstvu niti se drži propisa koje je propisao, dali mu se takva vjera prihvata kod Boga? Ovako odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to pitanje: "Tako mi Onog u čijoj je ruci duša Muhammedova, koji god Jevrej ili Kršćanin čuje za mene, pa umre ne povjerujući u ono što mi je poslano, biva od drugova vatre."
Drugi može da upita: "A oni koji ne čuju za Islam?" Odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Četvero se požale Sudnjega Dana: gluhi što ništa ne čuje, nerazumni, od starosti posenilio i ko umre ne čuvši za Islam. Pa veli gluhi: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne čujem. I veli nerazumni: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne shvatam, a djeca se za mnom bacaju balegom." A matuh kaže: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne razumijem." A onaj što umrije ne čuvši za Islam veli: "Gospodaru, ne dođe mi Tvoj Poslanik." Potom se obavežu na poslušnost, pa im se naredi da uđu u vatru. Onaj koji uđe bude mu hlad i spas, a koji ne uđe bude odvučen u nju."
A što se tiče djece nemuslimanskih roditelja, veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Djeca mušrika su posluga stanovnika dženneta." Kad spomenusmo djecu, da vidimo šta je s muslimanskom djecom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Djeca vjernika su u džennetskom brdu, brine se o njima Ibrahim i Sara, dok ih ne povrati roditeljima Sudnjeg Dana."
"Sretne jedan od njih roditelja svoga, pa ga uzme za odjeću i ne pušta ga dok ih Allah ne uvede skupa u džennet."
I na kraju važna napomena. Nije musliman svako ko sebe naziva muslimanom. Možda ste čuli za različite čudne nazive: Šije, Ahmedije, Ismailije, Bektašije, Alevije, Be-haije... Svi oni sebe nazivaju muslimanima, ali je njihova vjera sasvim različita od naše. Ahmedije i Behaije vjeruju u nova "poslanstva". Bektašije i Alevije vjeruju u trojstvo. Ismailije vjeruju u sedam nepogrešivih imama nakon Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Šije u dvanaest! Riječi tih imama smatraju objavom! Čak i oni što su poznati pod imenom "derviši" (sufije) vjeruju u nepogrešivost svojih šejhova, a ti šejhovi ih podučavaju kako je ono što je stvoreno dio Boga! Svi ovi gore navedeni vjeruju da Kur'an ima svoje vanjsko značenje za obične ljude, i tajno skrovito značenje, koje samo oni znaju, pa će vam onda tim svojim tajnim značenjima dokazivati ispravnost svoje vjere. No, Božiji nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unaprijed upozorio da će se njegova zajednica podijeliti u 73 skupine, 72 će u vatru, a jedna u džennet. Kad ga ashabi upitaše za džennetsku skupinu, odgovori im:... "Zajednica.... Koja se drži vjere moje i mojih drugova." Ta se grupa zove "Ehli-sunnetom", pošto se pridržavaju sunneta - pravca Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni čine oko 90% od onih koji sebe zovu muslimanima. A veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Moj se ummet (zajednica) neće okupiti na zabludi."
Zamolimo Allaha Svemogućeg da nas učvrsti na ispravnoj stazi i sačuva od zablude. Amin!
Ovim je zahvaljujući Allahu s.v.t. i uz Njegovu pomoć, završena ova korisna knjižica.
Zahvala pripada samo Allahu, Slavljen je i Uzvišen, i neka je blagoslov i spas Njegov na posljednjeg Poslanika Njegova i one što ga slijediše na Istini i sve ostale Božije Poslanike i one koji ih slijediše na Uputi.
Čovjekovo je da se kad - tad upita: " Zbog čega sam se našao na ovoj kugli zemaljskoj i zbog čega ću umrijet, a radije ne bih? Pametnom je jasno da to zacijelo ima neki smisao, samo od koga ga saznati i kako ga doseći ? Svakom razumnom koji se zagleda u nebo osuto sazvježđima ili se zgrane nad tvornicom što neprestano djeluje u tijelu njegovu, a on ni habera nema, jasno je da iza toga stoji Tvorac, a Stvaranje je njegovo posigurno s određenim ciljem, ali kako ga otkriti ?
Svemogući nije pustio ljude da lutaju, već im je slao Objave putem poslanika, ljudi običnih i smrtnih, poznatih po pravednosti, istinoljublju, kako bi im ljudi lakše povjerovali kada Objava počne silaziti. Dostavljač Objava od Boga je melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) i svi su Božiji Poslanici pozivali u istu vjeru, jer je taj poziv dolazio iz istog izvora, pozivaše u predavanje (Predavanje-Islam; Predani-Muslim) Jednom Bogu (Allah). Lanac poslanika počinje s prvim čovjekom Ademom (Adam), a završava s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, preko kojeg je tokom 23 godine došla poslednja Božija Objava čovječanstvu, a ime joj je "Knjiga koja se čita" (Kur'an).
Poslanici koji su prethodili Muhammedu bili su od jevrejskog naroda: Musa (Mojsije) čija se objava zove Tevrat (Tora; Stari Zavjet) i njegov brat Harun (Aron), zatim Davud (David) čija se objava zove Zebur (Psalmi Davidovi), i sin mu Sulejman (Solomon) i drugi Poslanici, a oni koji su neposredno prethodili posljednjem Poslaniku bili su Zekerijja (Zakaria) i sin mu Jahja (Ivan Krstitelj) i Isa (Isus), neka je na sve njih blagoslov Božiji i spas.
Neki jevrejski svećenici, međutim, nisu htjeli prihvatiti poslanstva Jahje niti Isaa tako da Jevreji i dan - danas čekaju poslanika, jer nisu htjeli priznati niti Muhammedovo poslanstvo, kao ni neki od onih koji su prihvatili istinitost Isaova poziva, iako je dolazak posljednjeg Božijeg Poslanika najavljen i preko Musaa i preko Isaa. Jevreji su očekivali da posljednji poslanik bude od loze drugog sina Poslanika Ibrahima - Ishaka, od kojeg i sami potiču, a ne od loze prvog mu sina Ismaila, kojeg je Ibrahim skupa s majkom mu Hadžerom ostavio u Mekki i gdje je skupa sa sinom obnovio Božiji Hram (Ka'ba) kojeg mi i danas hodočastimo. Ismail se oženio među tamošnjim plemenima, i posljednji je Božiji Poslanik Muhammed od njegove loze. Sljedbenici Isaova poslanstva su držali vjeru neiskvarenom tri stoljeća nakon što ga je Allah uzdigao kod Sebe i sačuvao od pokušaja ubistva od strane Rimljana. Zadnji nas Božiji Poslanik obavještava da će Isa biti vraćen na Zemlju pred kraj ovog dunjaluka, u vrijeme Mehdije čija će vojska doći do Rima. Tada se pojavljuje i Dedždžal (Antikrist) koji će pozivati ljude da povjeruju u njega kao Boga. Isa ga ubija i ubija svinju i prelama krst, što će uvjeriti kršćane da prime Islam.
Treba ovdje napomenuti da ovaj dolazak Isaa na Zemlju ne znači poslanstvo, jer on ne dolazi s novom Objavom Božijom, nego s novom određenom zadaćom - ubistvo Dedždžala i dokazivanje istinitosti Islama. U četvrtom stoljeću nakon Isaa počelo je vjerovanje u njegovu božanstvenost. Rimski car koji je tada prešao u kršćansku vjeru naredio je spaljivanje svih knjiga koje govore da je Isa samo čovjek i Poslanik Božiji i proganjanje svih onih koji ne vjeruju u Isaovo Božanstvo. Tako danas sve različite kršćanske crkve pozivaju u vjerovanje u "Trojstvo", tj. u tri osobe koje su sadržane u jednoj osobi: Otac - Sin - Duh Sveti. "Otac" bi trebalo da predstavlja Boga, "Sin" Njegova sina - Isaa, a "Duh Sveti" meleka Džibrila - prenosioca objava. Ako upitate kakvog kršćanskog svećenika da vam objasni kako to da tri može da bude jednako jedan, ili kakav je to Bog koji jede i pije i spava i biva razapet na križu (ko se onda brine za kosmos?) Odgovore vam da je to tajna koja će biti objašnjena na drugom svijetu. Stoga nije čudo da mnogi ljudi na kršćanskom Zapadu danas ni sami ne znaju kakvoj vjeri pripadaju. Naša je odgovornost pred Bogom da ih pozovemo Istini. To je bio cilj islamskih vojni kroz povijest - upoznati čovječanstvo s Istinom, ne sileći nikoga u nju.
Danas Zapad, bar za sada, ne pravi otvorene smetnje pozivu u Islam, i svakodnevno ulazi u našu vjeru veliki broj ljudi. Jedna kršćanska sekta koja se i dalje drži kroz vjekove izvornog vjerovanja u Jednog Boga i smatra Isaa samo Poslanikom i čovjekom jesu "Unitaristi" (Jednobošci). Mnogi su američki predsjednici njima pripadali, kao i mnogi poznati učenjaci. Za vrijeme Osmanske carevine, nalazili su skloništa u njoj i podrške od progona onih što vjerovaše u "trojstvo". Iz razgovora s mnogim mladim ljudima na Zapadu, lično sam bio uvjeravan da je mali broj mladih ljudi koji se još drže vjerovanja u "trojstvo".
Problem današnjih Jevreja i Kršćana je što su se zagubili originali Objava njihovih Poslanika, a u jedinu sačuvanu Božiju Objavu - Kur'an, ne žele da povjeruju. Na nama je prevoditi Kur'an na sve jezike i neumorno ga dijeliti, jer i onom ko ga čita u prijevodu biva jasno da mu autor nije čovjek. Dok su prijašnjim Poslanicima davana od Boga čudesa kako bi im ljudi povjerovali, zadnjem je Božijem Poslaniku dat Kur'an kao najveći dokaz. I sam Kur'an opetovano poziva sve ljude i džine da se sakupe i sastave nešto slično njemu. Danas kršćani posjeduju 76 verzija o životopisu Isaovom, a priznaju od njih samo četiri, iako se i ove međusobom u mnogo čemu suprotstavljaju. Ove životopise nazivaju Evanđeljima (Indžil), kako se zvala Objava poslana po Isau, iako je malo u tim životopisima ostalo od izvorne Objave. Čak ni u ta četiri, kod njih, priznata životopisa, nema ništa što bi upućivalo u božanstvenost Isaovu, jer se "Sin Božiji" može shvatiti preneseno, a i sam se Isa obraća u tim životopisima svom narodu sa: "Djeco Božija". S druge strane, činjenica je da je Isa rođen bez oca, po Allahovoj Odredbi, ne znači da je on Božiji sin. Prvi čovjek Adem, stvoren je i bez oca i bez majke, i niko za njega ne tvrdi da je Božiji sin, kao što niko ne tvrdi za Havvu (Evu) da je Božija kći. Jedan od nepriznatih Isaovih životopisa je životopis koji je zapisan od strane njegova učenika Barnabe. Dok se od četiri priznata životopisa, samo jedan pripisuje Isaovom učeniku (Matijino Jevanđelje) i u njemu nema spomena "trojstva". Ivanovo Jevanđelje koje se pripisuje Isaovom sljedbeniku Ivanu Ribaru, očito da nije njegovo, jer stil odgovara kakvom filozofu iz drugog stoljeća. To je jedino Jevanđelje u kojem se direktno spominje Isusovo "Božansko" porijeklo. Druga dva Jevanđelja se pripisuju učenicima učenika.
Barnabino Jevanđelje se sačuvalo u grobu svoga autora, čiji je grob pronađen u petom stoljeću. Odatle je dospio u Papinsku knjižnicu, a iz nje u Dvorsku knjižnicu u Beču, gdje se i sad nalazi. Kad je prvi put preveden na engleski jezik i štampan 1907. u Londonu, tajanstveno je nestao iz knjižara. Sačuvane su samo dvije kopije, jedna u Britanskom muzeju, a druga u Kongresnoj knjižnici u Vašingtonu. Odatle je krišom iznesen mikrofilm, što je omogućilo njeno ponovno štampanje. U ovom životopisu, Barnaba pripovijeda (str.220) kako su plakali i tugovali za Isaom skupa sa njegovom majkom Merjemom (Marija), misleći da su ga Rimljani razapeli skupa s razbojnicima. Međutim, Isa se pojavio nakon tri dana i objasnio im kako je Allah dao da Juda koji ga je odao Rimljanima, naliči njemu, pa su razapeli Judu umjesto Isaa i da će ova varka ostati do pojave Muhammeda, koji će razjasniti istinu o Isau onima koji slijede Božiji Zakon. I doista, Kur'an veli za ovu zgodu: "Niti ga ubiše, nit ga razapeše, već im se pričini." Nisa' 157
I u onom što se danas naziva Starim Zavjetom i Novim Zavjetom iako sadrže tek ponešto od originalnog Starog, (Musau objavljenog) odnosno novog, (Isau objavljenog) Zavjeta, nalazimo pasuse koji upućuju na dolazak Muhammeda ("Pohvaljeni") kao posllednjeg Božijeg Poslanika.
U poglavlju "Ponovljeni Zakon" iz Starog Zavjeta nalazimo: "Podignut ću im poslanika između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje Riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao Mojih Riječi što ih Poslanik bude govorio u Moje Ime, taj će odgovarati preda mnom." (18:18).
Braća Jevreja mogu biti samo Arapi, kao što smo spomenuli, jer im je zajednički predak Ibrahim, a poslije Musaa kojem se ovdje obraća Bog, nije bilo poslanika koji nije bio Jevrej osim Muhammeda. S druge strane, prijašnji poslanici nisu prenosili riječi doslovno, kako su im silazile od Džibrila, nego su prenosili narodu njihovo značenje. Muhammedu je međutim naređeno da prenosi Objavu doslovno pisarima, kao što se ovdje kaže: "Staviću svoje Riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim."
Što se tiče Novog Zavjeta, čiji original ne postoji, kao što je slučaj i sa Starim Zavjetom, ali kršćani danas zovu "Novim Zavjetom" životopise poslanika Isaa, i kao što smo ranije spomenuli, priznaju vjerodostojnim od tih životopisa samo četiri: Matijino, Markovo, Lukino, Ivanovo, dok za sve ostale kažu da su proturena, čak i u tim životopisima za koje kažu da su vjerodostojni, nailazimo na ono na što nas upućuje Svemogući u Kur'anu: "A kada Isa, sin Merjemin reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije će ime biti Ahmed ('Pohvaljeni')." Saff 6
Ako pogledamo Ivanovo Jevanđelje, jedno od četiri priznata kod kršćana, naći ćemo ovaj pasus u kojem se Isa obraća svojim učenicima: "Ako me volite držat ćete se mojih naredbi, a ja ću se moliti Ocu i On će vam dati drugog Utješitelja koji će biti s vama zauvijek." (14:15-16). "Ali Utješitelj, koji je duh istine, koga će Otac poslati u moje ime, potsjetit će vas svemu što sam vam govorio" (14:26). "Kad vam on, duh istine dođe, vodit će vas prema potpunoj istini, pošto on ne govori od sebe, nego govori ono što čuje, i reći će vam o stvarima koje tek trebaju da dođu.' (16:13).
Ako se povratimo originalnom grčkom prijevodu, vidjećemo da riječ "Utješitelj" glasi na grčkom "Parakletos" dok "Pohvaljeni" (kako Isa naziva Poslanika iza njega) se u grčkom kaže "Praklete". Osim zamjene slova, grčki su prevodioci sa izvornog armejskog jezika još dodali: "...koji je duh istine...", sadašnja crkva veli da se to misli na Svetog Duha, koji predstavlja jednog od činioca trojstva u kojeg vjeruju: (Otac - Sin - Duh Sveti). S ovim tumačenjem, da je "Utješitelj" u stvari Duh Sveti, crkva upada u nerazmrsivu proturječnost, jer to znači da Svetog Duha nije bilo u vrijeme dok se Isa obraća učenicima, a s druge strane, kad Isa kaže da će Otac poslati drugog "Utješitelja", ispada da ima više "Svetih Duhova". U isto vrijeme, nalazimo u povijesti ranog kršćanstva veći broj osoba koje su za sebe tvrdile da su obećani "Utješitelj", što ne bi bilo moguće ako se vjerovalo da je "Utješitelj" Duh Sveti.
Ne nailazimo na nagovještaj dolaska poslednjeg Božijeg Poslanika samo u kršćanstvu. Pogledajmo u svete hinduske knjige za trenutak:
U svetoj knjizi Hindusa "Bhavishya Purana" nalazimo: "Pojavit će se duhovni Učitelj, stranac sa svojim drugovima. Zvat će se "Pohvaljeni"... O, ponosu čovječanstva, stanovniče pustinje! Okupio si veliku silu da ubiješ Sotonu, a sam si zaštićen od neprijatelja." (Khand 3, Adhya 3, Shalok 5-8).
U svetoj knjizi stare perzijske vjere "Dasatir" -14- čitamo:
"Kad Perzijanci nisko padnu u ćudoređu, rodit će se čovjek u Arabiji čiji će sljedbenici oboriti njihov prijesto i vjeru. Naduti moćnici Perzije bit će savladani. Kuća koja je bila sagrađena, i u kojoj su mnogi kipovi postavljeni, biće očišćena od njih, i ljudi će se njoj usmjeravati za vrijeme molitve. Njegovi će sljedbenici pokoriti gradove Perzije i okolo nje. Ljudi će se izmiješati među sobom. Časni ljudi Perzije i drugi pridružit će se njegovim sljedbenicima."
No i pored nagovještaja o dolasku posljednjeg Božijeg Poslanika, neki su ga porekli. Stoga danas imamo na svijetu oko četvrtinu ljudstva koja prihvata posljednjeg Božijeg Poslanika i slijedi posljednju Božiju Poruku, dok druga četvrtina čovječanstva naziva sebe "kršćanima", premda nemaju zajedničke vjere, nego su podijeljeni na bezbrojne grupe od kojih svaka vjeruje da je samo njeno vjerovanje ispravno i često čak ratuju među sobom, protestanti protiv katolika, katolici protiv pravoslavnih itd. Neki od njih vjeruju u "trojstvo", drugi ne vjeruju, nego smatraju da je Isa samo Poslanik, a ne Bog, a najveći ih dio i ne zna šta vjeruje, niti zna da li bi se Bogu obraćao za pomoć ili kakvom svecu. Veliki broj ljudi u onom što se zove "kršćanskom civilizacijom", u stvari žedno je istine i traga za njom.
Što se tiče onih koji ne samo da ne priznaju Muhammeda, nego ni Isaa za Božije Poslanike, nego još uvijek očekuju da im dođe neko od njihova jevrejskog roda, njihov broj u čitavom svijetu ne prelazi 15 miliona, raštrkanih po čitavom svijetu, najviše u SAD, ali su moćni zbog međusobne brige i potpomaganja. Mnogi svjetski centri moći su u njihovim rukama, poput banaka i sredstava obavještavanja. Čak su uspjeli uz pomoć kršćanskog svijeta, koji je prema njima osjetio grižnju savjesti zbog progona koje su činili nad Jevrejima tokom povijesti, da otmu od muslimana Palestinu i uspostave svoju državu u njoj. Ona je otvorena svakom Jevreju svijeta da se doseli i živi u njoj. I po našoj vjeri musliman smije da živi samo u muslimanskoj državi kojom vladaju muslimani. Na žalost, većina muslimanskih država spremna je materijalno pomoći muslimanskim manjinama koje žive u nemuslimanskim državama, ali im nije spremna dozvoliti da se nasele. To je dokaz da su njihovi vladari više nacionalno usmjereni nego islamski. Oni pak vladari čija je vjera jača, otvorit će vrata bratu muslimanu, što im je vjerska dužnost.
Preostala polovica čovječanstva još uvijek se klanja kipovima i vjeruje u bezbrojna božanstva, poput Hindusa, Budista, Šintoista itd.. Čak i među muslimanima ima neznalica koji traže posrednika do Boga i ne shvatajući da time čine neoprostiv grijeh, pripisivanje sudruga Allahu. Ima među ljudima i onih koji ne vjeruju niušta i misle da je čitav kosmos stvoren slučajno i sam po sebi. Takvi su čak imali i svoje države u vrijeme komunizma, ali su danas isčezle.
I na kraju da se upitamo: Kad bi čovjek vjerovao da je samo Jedan Bog i da Isa nije nego čovjek i poslanik Božiji, ali ne vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posljednjeg Božijeg Poslanika upućenog čovječanstvu niti se drži propisa koje je propisao, dali mu se takva vjera prihvata kod Boga? Ovako odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to pitanje: "Tako mi Onog u čijoj je ruci duša Muhammedova, koji god Jevrej ili Kršćanin čuje za mene, pa umre ne povjerujući u ono što mi je poslano, biva od drugova vatre."
Drugi može da upita: "A oni koji ne čuju za Islam?" Odgovara Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Četvero se požale Sudnjega Dana: gluhi što ništa ne čuje, nerazumni, od starosti posenilio i ko umre ne čuvši za Islam. Pa veli gluhi: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne čujem. I veli nerazumni: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne shvatam, a djeca se za mnom bacaju balegom." A matuh kaže: "Gospodaru, dođe Islam, a ja ništa ne razumijem." A onaj što umrije ne čuvši za Islam veli: "Gospodaru, ne dođe mi Tvoj Poslanik." Potom se obavežu na poslušnost, pa im se naredi da uđu u vatru. Onaj koji uđe bude mu hlad i spas, a koji ne uđe bude odvučen u nju."
A što se tiče djece nemuslimanskih roditelja, veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Djeca mušrika su posluga stanovnika dženneta." Kad spomenusmo djecu, da vidimo šta je s muslimanskom djecom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Djeca vjernika su u džennetskom brdu, brine se o njima Ibrahim i Sara, dok ih ne povrati roditeljima Sudnjeg Dana."
"Sretne jedan od njih roditelja svoga, pa ga uzme za odjeću i ne pušta ga dok ih Allah ne uvede skupa u džennet."
I na kraju važna napomena. Nije musliman svako ko sebe naziva muslimanom. Možda ste čuli za različite čudne nazive: Šije, Ahmedije, Ismailije, Bektašije, Alevije, Be-haije... Svi oni sebe nazivaju muslimanima, ali je njihova vjera sasvim različita od naše. Ahmedije i Behaije vjeruju u nova "poslanstva". Bektašije i Alevije vjeruju u trojstvo. Ismailije vjeruju u sedam nepogrešivih imama nakon Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Šije u dvanaest! Riječi tih imama smatraju objavom! Čak i oni što su poznati pod imenom "derviši" (sufije) vjeruju u nepogrešivost svojih šejhova, a ti šejhovi ih podučavaju kako je ono što je stvoreno dio Boga! Svi ovi gore navedeni vjeruju da Kur'an ima svoje vanjsko značenje za obične ljude, i tajno skrovito značenje, koje samo oni znaju, pa će vam onda tim svojim tajnim značenjima dokazivati ispravnost svoje vjere. No, Božiji nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unaprijed upozorio da će se njegova zajednica podijeliti u 73 skupine, 72 će u vatru, a jedna u džennet. Kad ga ashabi upitaše za džennetsku skupinu, odgovori im:... "Zajednica.... Koja se drži vjere moje i mojih drugova." Ta se grupa zove "Ehli-sunnetom", pošto se pridržavaju sunneta - pravca Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni čine oko 90% od onih koji sebe zovu muslimanima. A veli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Moj se ummet (zajednica) neće okupiti na zabludi."
Zamolimo Allaha Svemogućeg da nas učvrsti na ispravnoj stazi i sačuva od zablude. Amin!
Ovim je zahvaljujući Allahu s.v.t. i uz Njegovu pomoć, završena ova korisna knjižica.
