Ova bolest je opasna od početka, a zatim sve opasnija. Ona vodi dosadi i upadanju u zabranjene stvari. Malo po malo, ako se ova bolest ne izliječi čovjek može doći na stepen murteda. Ovaj period je između perioda čovjekovog rada za islam i njegovog ostavljanja. Nećemo naći čovjeka da stekne ovu bolest, a da prethodno nije prošao prvi period, tj. period lijepog rada za islam. Svaki vjernik mora proći kroz ovaj period. Ovo može da osjeti svako od nas. Dolaze nam sigurno ovi periodi.
Ovaj zamor ili ova lijenost ima svoje stepene zavisno od ljudi i oni su različiti. Tako da je kod nekog viši, a kod nekog manji.
Tekstovi (Kur'an i sunnet) dokazuju da svaka osoba mora da prođe kroz period ovog zamora. Svaki posao ima svoj period aktivnosti, a svaka aktivnost ima svoj zamor.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: «Onaj čija neaktivnost bude po mom sunnetu, taj je upućen, a čija neaktivnost bude po nečem drugom taj je propao.»
Samo su meleci neumorni u ibadetu dok se ljudi umaraju. Neki u tom umoru ostaju kratko i izvade se, a neki u njemu ostaju do svog kraja.
Neaktivni ljudi dijele se na tri skupine: - oni koje ovaj zamor vodi u otpadništvo, - oni koji prolaze kroz period lijenosti oni su slabo aktivni, ali nešto rade. Za njih je opasnost u tome što su veoma blizu prve skupine. - oni koji taj zamor brzo savladaju, a oni su manjina na Zemlji.
Ako čovjek želi da se izliječi od ove bolesti mora znati njene simptome i način liječenja. Ako čovjek bude imao znanje o tome onda postaje obavezan liječiti ljude od te bolesti i upoznavati ih o njoj. Prije svega obaveza je sačuvati sebe od te bolesti.
ZNACI BOLESTI
1. Lijenost u ibadetima i osjećaj poteškoće prilikom obavljanja tih ibadeta. Najveći znak je poteškoća pri obavljanju namaza. Takav je sličan munaficima, jer za njih Allah subhanehu ve te'ala kaže: «idu na namaz lijeno.» Tu spada i lijenost u postu, dijeljenju, selamu, vitru, duha namazu, noćnom namazu itd.
2. Osjećaj tvrdoće srca – Čovjek sam ili neko drugi sa strane osjećaju njegovu tvrdoću srca u kontaktu s njim. Najgore stanje može biti da čovjek zaboravi na smrt tako da na njega ne ostavlja traga ni dženaza.
3. Ustrajnost u griješenju i odsutnost brige i straha zbog toga. Šejtan mu uljepšava griješenje, pa mu kaže: «Nije to ništa u odnosu na tvoja dobra djela.», tako da ode do stepena kada otvoreno počne činiti velike grijehe.
4. Odsutnost osjećaja za odgovornost, nepostojanje osjećaja za nošenje tereta islama i da'we. Takav misli da je da'wa samo na učenim ljudima i da se on može izolovati uz toplinu svoje žene i djece. Takav misli da je izvršio fard da'we ako koji put porazgovara sa nekim čovjekom, a zar nisu milioni ljudi u zabludi. Zar fard nije za svakog. Da'wa je u ovom slučaju kao i namaz. Da li izvršavamo taj fard?
5. Slaba veza sa muslimanima – Takav je izgubio volju za selamom, zijaretom, sijelom, predavanjem, čitanjem, kontaktom sa braćom, a njegova priča se svodi na dunjalučke interese: auto, stan, posao, itd. Ovo se najčešće završava džahilijjetom, tj. čovjek se vraća lošem društvu.
6. Nepostojanje osjećaja brige, mržnje i prezira kada se krše Allahove subhanehu ve te'ala granice. Njemu je normalno da sluša haram, gleda u haram i to ga nimalo ne tišti. Čuje za klanja muslimana, ali ga to ne brine.
7. Zapošljavanje dunjalukom – Koliko je muslimana koji su otvaranjem dunjaluka posustali? Pohrlili kućama, ženama, imetcima ostavivši rad za islam.
8. Mnoštvo govora, rasprave i gubljenje vremena u beskorisne stvari. Ovi ljudi su nesposobni u komuniciranju tako da protrače mnogo vremena zbog toga, raspravljajući o nepotrebnim stvarima tako da s vremenom mogu upasti u veliku provaliju u koju ih šejtan uvlači. Takvi govore: «Nema bereketa u vremenu, tako da ne možemo ništa da stignemo.» Međutim, od toga nema ništa, jer im drugi pokazuju suprotno, tj. da ima bereketa, jer oni uspiju i naučiti nešto iz Kur'ana i hadisa, provesti dosta vremena u ibadetu, raditi za dunjaluk itd.
9. Loša organizacija poslova - Npr. čovjek nema plana, pa danas počne jedan posao pa ga ne završi, uzme jednu knjigu, pa je ne završi itd. Gledajući ga sa strane ispada mnogo zauzet, ali nema plodova, jer radi neplanski i neorganizovano. Čovjek koji nema plana u svom radu u osnovi ne radi mnogo, a misli da radi.
10. Odgađanje ibadeta (poslova). Ovo je znak da je bolest uzela maha. Ovakva osoba odgađa poslove za sutra, za mjesec, za godinu sve dok ga ne zatekne smrt.
11. Iznošenje kritika za tuđi rad, tako da dođe čovjek i kaže: «Ne radite dobro.» a sam ne radi ništa da se poboljša stanje. Ponekad je ta kritika na mjestu, ali ga te mnogobrojne kritike bez rada mogu odvesti u propast.
UZROCI POJAVE OVE BOLESTI
Ima ih mnogo i često se miješaju sa simptomima ove bolesti.
1. Odsutnost ihlasa ili njegovo prisustvo u maloj mjeri. Prisustvo ihlasa dovodi čovjeka do želje za aktivnošću, a odsustvo vodi u malaksalost. Odsustvo ihlasa može biti u dva slučaja:
a) odsutstvo u osnovnim djelima (fardovima)
b) povremeno odsustvo
2. Slabost imana – Ako oslabi iman primjetiće se da čovjek oskudijeva sa dobrim djelima.
3. Zaboravljanje ahireta – Ovo dolazi od zaboravljanja poruka Kur'ana i sunneta po pitanju ahireta i njegovog značaja.
4. Druženje sa lošim ljudima – Posljedice druženja sa lošim ljudima su gubljenje imana, manjak dobrih djela i loš ahlak i osobine.
5. Druženje sa muslimanima koji su pasivni i teški. Ova skupina je vrlo opasna, jer će ona malo po malo i najvećeg aktivistu, ako joj se prepusti uvući u ljenčarenje (ležanje i komociju).
6. Griješenje – Ono vodi kamenosti srca i nezainteresovanosti.
7. Nezainteresovanost za onim čime je čovjek zadužen. Npr. zadužen je za ders, a on izmotava i ne želi to. To je znak da je kod njega oslabila volja za tim ili to radi samo zato što mora.
8. Odsustvo cilja (Allahovo subhanehu ve te'ala zadovoljstvo).
9. Nesprovođenje tačaka do određenog cilja.
10. Pretjerivanje u ibadetu i odsutnost umjerenosti ili zamorenost zbog ne vođenja računa. Ovo može dovesti do potpunog ostavljanja ibadeta.
11. Slabo šerijatsko znanje.
12. Pojedinačan rad, jer onaj ko se odvoji od džemata nakon izvjesnog vremena posustaje.
13. Ne uzimanje novih sredstava u radu. Čovjek stalno isti ne pojačava se sa znanjem, ne mijenja sredstva i načine rada.
14. Nepostojanje osjećaja za natjecanje. Allah subhanehu ve te'ala kaže: «Neka se zato natječu oni koji hoće da se natječu.»
15. Nedostatak odgoja tako da, ako ne bude potpun onda će i generacija biti nepotpuna i neće imati ispravno shvatanje da'we i ostalih stvari i obaveza. Kada vidiš ljude koji su posustali upitaj sebe: «O daijo, kakav si im odgoj dao?»
16. Postavljanje čovjeka na mjesto za koje on nije sposoban ili nadaren.
17. Dužina puta zbog nedostatka sabura. Ako nema sabura nema ni Allahove subhanehu ve te'ala pomoći, a bez nje mora se javiti lijenost.
18. Loš uzor i povođenje za vođama ili drugovima koji su nemarni ili su zapali u malaksalost.
19. Strahovanje od posljedica nastupajućih opasnosti.
20. Bolesti srca, a od njih najopasnije su zavist, zloba i ružno mišljenje o braći. Ako čovjek bude iskušan ovim bolestima njegovo srce će okameniti za kratko vrijeme.
21. Neprihvatanje savjeta i prešutkivanje grešaka.
22. Razilaženje među daijama. Kada se ovo pojavi kod daija, aktivnost opada, a pogotovo se to odrazi na ljude koji tek ulaze u vjeru.
23. Nemarnost u liječenju nemarnosti. Ovo što sada spomenemo biće lijek za one koji su oboljeli i upozorenje za one koji nisu oboljeli. Može se izliječiti samo onaj koji pokrene akciju liječenja. Čovjek će biti zdrav ako bude izbjegavao uzroke.
LIJEČENJE
Jedan od načina liječenja bio bi sprovođenje onoga što je suprotno uzrocima ove bolesti.
1. Čist nijjet i stalno podsjećanje na čistoću nijjeta i njegovo obnavljanje. Bogobojaznost mora biti stalno prisutna, a također i pomisao na nagrade od Allaha subhanehu ve te'ala obećane vjernicima. Isto je i sa kaznama za munafike i kafire.
2. Obnavljanje imana i povećavanje putem ibadeta. To se čini spominjanjem Allaha subhanehu ve te'ala, razmišljanjem o Allahovim stvorenjima i razmišljanjem o onom što je Allah rekao.
3. Zuhd na dunjaluku i neradovanje njemu kada nam on dođe i ne tugovanje za njim kada nas napusti i ne uzdisanje za njegovim odlaskom.
4. Redovno čišćenje srca od njegovih bolesti.
5. Ustrajnost u traženju znanja, a posebno zainteresovanost za znanje o halalu i haramu. Ovdje spada i znanje o iskušenjima i teškoćama koje će nas zadesiti na ovom putu.
6. Redovan samoobračun i podsjećanje na generaciju ashaba i onih iza njih. Ako čovjek posustane, vračajući se na ove divne primjere brzo će se povratiti.
7. Poznavanje stvarnosti. Kada čovjek vidi situaciju u ummetu to ga ne smije ostaviti ravnodušnim nego će mu'min biti marljiv.
8. Programiranje vremena. Ako čovjek ne rasporedi vrijeme gubi volju za radom dok je u suprotnom aktivnost.
9. Pridržavanje džemata i zajednički rad sa braćom i popravljanje veza sa njima. Ovo će pomoći rad za islam, a muslimane će učiniti jednim saffom. Razilaženje je jedan od najvećih uzroka koji dovode do umora, raskalašenosti i propasti.
10. Stalno posjećivanje ljudi koji su zapali u «FUTUR» bez imalo zlobe prema njima, jer oni možda nisu znali za ovo, pa su upali u futur. Šejtan bi tada imao otvorena vrata da ga dokrajči. Na nama je da ih ispravimo i da im ovo dobro pojasnimo i da ih na lijek uputimo.
11. Potpuni odgoj – Velika greška prilikom odgoja jeste baziranje na jednu stvar (dušu), a zapostavljanje ostalog. Druga greška prilikom odgoja jeste ne navikavanje na odgovornost. Ako ljude budemo ovako odgajali sa ovim greškama nema uspjeha.
12. Raznovrsnost u ibadetima i pokornosti i raznovrsnost načina da'we.
13. Uzimanje lijepih i dobrih uzora, a pogotovo naših savremenika, zbog toga što su u okolnostima u kojima smo i mi tako da ljudi nemaju izgovor. Nekada će govor o današnjim alimima ostaviti veći uticaj, jer je iman u Kur'an kod ljudi slab.
14. Često sjećanje na smrt i patnju u kaburu i džehennemu. Pametnim ovo neće dati da se odmaraju.
15. Dova i to je najjače oružje vjernika u vaktovima kada se prima dova.
Ovaj zamor ili ova lijenost ima svoje stepene zavisno od ljudi i oni su različiti. Tako da je kod nekog viši, a kod nekog manji.
Tekstovi (Kur'an i sunnet) dokazuju da svaka osoba mora da prođe kroz period ovog zamora. Svaki posao ima svoj period aktivnosti, a svaka aktivnost ima svoj zamor.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: «Onaj čija neaktivnost bude po mom sunnetu, taj je upućen, a čija neaktivnost bude po nečem drugom taj je propao.»
Samo su meleci neumorni u ibadetu dok se ljudi umaraju. Neki u tom umoru ostaju kratko i izvade se, a neki u njemu ostaju do svog kraja.
Neaktivni ljudi dijele se na tri skupine: - oni koje ovaj zamor vodi u otpadništvo, - oni koji prolaze kroz period lijenosti oni su slabo aktivni, ali nešto rade. Za njih je opasnost u tome što su veoma blizu prve skupine. - oni koji taj zamor brzo savladaju, a oni su manjina na Zemlji.
Ako čovjek želi da se izliječi od ove bolesti mora znati njene simptome i način liječenja. Ako čovjek bude imao znanje o tome onda postaje obavezan liječiti ljude od te bolesti i upoznavati ih o njoj. Prije svega obaveza je sačuvati sebe od te bolesti.
ZNACI BOLESTI
1. Lijenost u ibadetima i osjećaj poteškoće prilikom obavljanja tih ibadeta. Najveći znak je poteškoća pri obavljanju namaza. Takav je sličan munaficima, jer za njih Allah subhanehu ve te'ala kaže: «idu na namaz lijeno.» Tu spada i lijenost u postu, dijeljenju, selamu, vitru, duha namazu, noćnom namazu itd.
2. Osjećaj tvrdoće srca – Čovjek sam ili neko drugi sa strane osjećaju njegovu tvrdoću srca u kontaktu s njim. Najgore stanje može biti da čovjek zaboravi na smrt tako da na njega ne ostavlja traga ni dženaza.
3. Ustrajnost u griješenju i odsutnost brige i straha zbog toga. Šejtan mu uljepšava griješenje, pa mu kaže: «Nije to ništa u odnosu na tvoja dobra djela.», tako da ode do stepena kada otvoreno počne činiti velike grijehe.
4. Odsutnost osjećaja za odgovornost, nepostojanje osjećaja za nošenje tereta islama i da'we. Takav misli da je da'wa samo na učenim ljudima i da se on može izolovati uz toplinu svoje žene i djece. Takav misli da je izvršio fard da'we ako koji put porazgovara sa nekim čovjekom, a zar nisu milioni ljudi u zabludi. Zar fard nije za svakog. Da'wa je u ovom slučaju kao i namaz. Da li izvršavamo taj fard?
5. Slaba veza sa muslimanima – Takav je izgubio volju za selamom, zijaretom, sijelom, predavanjem, čitanjem, kontaktom sa braćom, a njegova priča se svodi na dunjalučke interese: auto, stan, posao, itd. Ovo se najčešće završava džahilijjetom, tj. čovjek se vraća lošem društvu.
6. Nepostojanje osjećaja brige, mržnje i prezira kada se krše Allahove subhanehu ve te'ala granice. Njemu je normalno da sluša haram, gleda u haram i to ga nimalo ne tišti. Čuje za klanja muslimana, ali ga to ne brine.
7. Zapošljavanje dunjalukom – Koliko je muslimana koji su otvaranjem dunjaluka posustali? Pohrlili kućama, ženama, imetcima ostavivši rad za islam.
8. Mnoštvo govora, rasprave i gubljenje vremena u beskorisne stvari. Ovi ljudi su nesposobni u komuniciranju tako da protrače mnogo vremena zbog toga, raspravljajući o nepotrebnim stvarima tako da s vremenom mogu upasti u veliku provaliju u koju ih šejtan uvlači. Takvi govore: «Nema bereketa u vremenu, tako da ne možemo ništa da stignemo.» Međutim, od toga nema ništa, jer im drugi pokazuju suprotno, tj. da ima bereketa, jer oni uspiju i naučiti nešto iz Kur'ana i hadisa, provesti dosta vremena u ibadetu, raditi za dunjaluk itd.
9. Loša organizacija poslova - Npr. čovjek nema plana, pa danas počne jedan posao pa ga ne završi, uzme jednu knjigu, pa je ne završi itd. Gledajući ga sa strane ispada mnogo zauzet, ali nema plodova, jer radi neplanski i neorganizovano. Čovjek koji nema plana u svom radu u osnovi ne radi mnogo, a misli da radi.
10. Odgađanje ibadeta (poslova). Ovo je znak da je bolest uzela maha. Ovakva osoba odgađa poslove za sutra, za mjesec, za godinu sve dok ga ne zatekne smrt.
11. Iznošenje kritika za tuđi rad, tako da dođe čovjek i kaže: «Ne radite dobro.» a sam ne radi ništa da se poboljša stanje. Ponekad je ta kritika na mjestu, ali ga te mnogobrojne kritike bez rada mogu odvesti u propast.
UZROCI POJAVE OVE BOLESTI
Ima ih mnogo i često se miješaju sa simptomima ove bolesti.
1. Odsutnost ihlasa ili njegovo prisustvo u maloj mjeri. Prisustvo ihlasa dovodi čovjeka do želje za aktivnošću, a odsustvo vodi u malaksalost. Odsustvo ihlasa može biti u dva slučaja:
a) odsutstvo u osnovnim djelima (fardovima)
b) povremeno odsustvo
2. Slabost imana – Ako oslabi iman primjetiće se da čovjek oskudijeva sa dobrim djelima.
3. Zaboravljanje ahireta – Ovo dolazi od zaboravljanja poruka Kur'ana i sunneta po pitanju ahireta i njegovog značaja.
4. Druženje sa lošim ljudima – Posljedice druženja sa lošim ljudima su gubljenje imana, manjak dobrih djela i loš ahlak i osobine.
5. Druženje sa muslimanima koji su pasivni i teški. Ova skupina je vrlo opasna, jer će ona malo po malo i najvećeg aktivistu, ako joj se prepusti uvući u ljenčarenje (ležanje i komociju).
6. Griješenje – Ono vodi kamenosti srca i nezainteresovanosti.
7. Nezainteresovanost za onim čime je čovjek zadužen. Npr. zadužen je za ders, a on izmotava i ne želi to. To je znak da je kod njega oslabila volja za tim ili to radi samo zato što mora.
8. Odsustvo cilja (Allahovo subhanehu ve te'ala zadovoljstvo).
9. Nesprovođenje tačaka do određenog cilja.
10. Pretjerivanje u ibadetu i odsutnost umjerenosti ili zamorenost zbog ne vođenja računa. Ovo može dovesti do potpunog ostavljanja ibadeta.
11. Slabo šerijatsko znanje.
12. Pojedinačan rad, jer onaj ko se odvoji od džemata nakon izvjesnog vremena posustaje.
13. Ne uzimanje novih sredstava u radu. Čovjek stalno isti ne pojačava se sa znanjem, ne mijenja sredstva i načine rada.
14. Nepostojanje osjećaja za natjecanje. Allah subhanehu ve te'ala kaže: «Neka se zato natječu oni koji hoće da se natječu.»
15. Nedostatak odgoja tako da, ako ne bude potpun onda će i generacija biti nepotpuna i neće imati ispravno shvatanje da'we i ostalih stvari i obaveza. Kada vidiš ljude koji su posustali upitaj sebe: «O daijo, kakav si im odgoj dao?»
16. Postavljanje čovjeka na mjesto za koje on nije sposoban ili nadaren.
17. Dužina puta zbog nedostatka sabura. Ako nema sabura nema ni Allahove subhanehu ve te'ala pomoći, a bez nje mora se javiti lijenost.
18. Loš uzor i povođenje za vođama ili drugovima koji su nemarni ili su zapali u malaksalost.
19. Strahovanje od posljedica nastupajućih opasnosti.
20. Bolesti srca, a od njih najopasnije su zavist, zloba i ružno mišljenje o braći. Ako čovjek bude iskušan ovim bolestima njegovo srce će okameniti za kratko vrijeme.
21. Neprihvatanje savjeta i prešutkivanje grešaka.
22. Razilaženje među daijama. Kada se ovo pojavi kod daija, aktivnost opada, a pogotovo se to odrazi na ljude koji tek ulaze u vjeru.
23. Nemarnost u liječenju nemarnosti. Ovo što sada spomenemo biće lijek za one koji su oboljeli i upozorenje za one koji nisu oboljeli. Može se izliječiti samo onaj koji pokrene akciju liječenja. Čovjek će biti zdrav ako bude izbjegavao uzroke.
LIJEČENJE
Jedan od načina liječenja bio bi sprovođenje onoga što je suprotno uzrocima ove bolesti.
1. Čist nijjet i stalno podsjećanje na čistoću nijjeta i njegovo obnavljanje. Bogobojaznost mora biti stalno prisutna, a također i pomisao na nagrade od Allaha subhanehu ve te'ala obećane vjernicima. Isto je i sa kaznama za munafike i kafire.
2. Obnavljanje imana i povećavanje putem ibadeta. To se čini spominjanjem Allaha subhanehu ve te'ala, razmišljanjem o Allahovim stvorenjima i razmišljanjem o onom što je Allah rekao.
3. Zuhd na dunjaluku i neradovanje njemu kada nam on dođe i ne tugovanje za njim kada nas napusti i ne uzdisanje za njegovim odlaskom.
4. Redovno čišćenje srca od njegovih bolesti.
5. Ustrajnost u traženju znanja, a posebno zainteresovanost za znanje o halalu i haramu. Ovdje spada i znanje o iskušenjima i teškoćama koje će nas zadesiti na ovom putu.
6. Redovan samoobračun i podsjećanje na generaciju ashaba i onih iza njih. Ako čovjek posustane, vračajući se na ove divne primjere brzo će se povratiti.
7. Poznavanje stvarnosti. Kada čovjek vidi situaciju u ummetu to ga ne smije ostaviti ravnodušnim nego će mu'min biti marljiv.
8. Programiranje vremena. Ako čovjek ne rasporedi vrijeme gubi volju za radom dok je u suprotnom aktivnost.
9. Pridržavanje džemata i zajednički rad sa braćom i popravljanje veza sa njima. Ovo će pomoći rad za islam, a muslimane će učiniti jednim saffom. Razilaženje je jedan od najvećih uzroka koji dovode do umora, raskalašenosti i propasti.
10. Stalno posjećivanje ljudi koji su zapali u «FUTUR» bez imalo zlobe prema njima, jer oni možda nisu znali za ovo, pa su upali u futur. Šejtan bi tada imao otvorena vrata da ga dokrajči. Na nama je da ih ispravimo i da im ovo dobro pojasnimo i da ih na lijek uputimo.
11. Potpuni odgoj – Velika greška prilikom odgoja jeste baziranje na jednu stvar (dušu), a zapostavljanje ostalog. Druga greška prilikom odgoja jeste ne navikavanje na odgovornost. Ako ljude budemo ovako odgajali sa ovim greškama nema uspjeha.
12. Raznovrsnost u ibadetima i pokornosti i raznovrsnost načina da'we.
13. Uzimanje lijepih i dobrih uzora, a pogotovo naših savremenika, zbog toga što su u okolnostima u kojima smo i mi tako da ljudi nemaju izgovor. Nekada će govor o današnjim alimima ostaviti veći uticaj, jer je iman u Kur'an kod ljudi slab.
14. Često sjećanje na smrt i patnju u kaburu i džehennemu. Pametnim ovo neće dati da se odmaraju.
15. Dova i to je najjače oružje vjernika u vaktovima kada se prima dova.
