Emanet ima veliko mjesto u islamu, i on je pohvalna moralna osobina kojom treba da se okiti musliman, jer Uzvišeni kaže: "I oni koji povjerene im emanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali."[1] A Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: "Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."[2]
Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak, tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.
Emanet obuhvata gore navedeno i šire, kako to pojašnjavaju mufessiri tumačeći riječi Uzvišenog: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen."[3]
Pa kažu: emanet su šerijatske dužnosti kojima je Allah obavezao robove, jezik je emanet, ruka je emanet i dijete je emanet. A onaj ko porekne i zataji povjereni emanet i ne vodi brigu o onom što mu je dato na čuvanje, bilo da je to imetak, tajna ili čast, to će ga odvesti u gubitak i propast na dunjaluku. Pa ako je bio službenik biće otpušten iz službe, a ako je bio trgovac napustiće ga ljudi i neće imati povjerenja u njegovu trgovinu.
Prenešeno je u sunnetu upozorenje na ovo značenje, naime, bilježi Buharija u Sahihu da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: "Emanet je spuštan u korijen srca ljudi, zatim su to naučili u Kur'anu, a zatim u sunnetu." Kaže Huzejfe, radijallahu anhu: "Pa nam je pričao o nestanku emaneta, kaže: 'Čovjek će zaspati kratkim snom pa će mu se emanet oduzet iz srca, i ostaće njegov mali trag, zatim će zaspati kratkim snom pa će mu se i trag emaneta oduzeti, i ostaće njegov mali dio poput žulja, kao žeravica koju trljaš po svojoj nozi pa se potprišti i vidiš nateklinu a u njoj nema ništa. Zatim će ljudi davati bej'u (prisegu), a skoro da nema nikog povjerljivog (koji izvršava povjereni emanet), pa će neko reći: 'U toj i toj porodici ima jedan povjerljiv čovjek'. O njegu se govori: kako je pametan, kako je uspješan, kako je postojan, a u njegovom srcu nema ni koliko trun gorušice imana."[4]
Tri su vrste emaneta:
1. Emanet roba sa svojim Gospodarom, tj. da mu ibadet čini, ne pripisuje mu druga, izvršava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana.
2. Emanet sa samim sobom, tj. da odgaja svoju dušu i da je čuva od zablude.
3. Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da ispoštuje ono što mu se povjeri.
[1] El-Me'aridž 32.
[2] Ebu-Davud i Tirmizi, Knjiga o trgovini, poglavlje 38, broj 1264.
[3] El-Ahzab 72.
[4] Buharija, Knjiga o rekaiku, poglavlje: Nestanak emaneta, broj 6497.
