DILEMA PRED KOJOM SE NALAZI OMLADINA

Šejh Muhammed Salih ibnUsejmin

Uvod

Zaista svaka zahvala pripada Allahu. Mi mu zahvaljujemo, tražimo pomoć od Njega, i molimo za Njegovo oproštenje, i Njemu ćemo se vratiti. Kod Njega tražimo zaštitu od zla naših duša i naših dijela. Koga Allah uputi na pravi put niko ga nemože skrenuti sa njega, a koga Allah ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti. I svjedočim da nema ničeg vrijednog obožavanja sem Allaha, koji je jedan i koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed savs Njegov rob i poslanik. Molimo Allaha da ga obaspe Svojom milošću kao i njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Veliko mi je zadovoljstvo da predstavim mojoj braći jedan ozbiljan problem, ne samo u muslimanskom društvu, nego u bilo kojem društvu, a to je dilema pred kojom se nalazi omladina u ovim godinama. Srca omladine su bolesna, psihološkim bolestima, koje im čine život teškim i oni troše svoju energiju u pokušajima da se oslobode iz takvih teškoća i iz nezadovoljstva. Uklanjanje ovih problema se nikad neće postići osim sa Islamom, i osobinom u kojoj je očvršćivanje društva i dobrote ovog i budućeg svijeta. Sa ove dvije stvari (Islamom i ovakvim karakterom), zavladaće mir i dobrota a zlo i nedaće će nestati. Zemlje uspijevaju samo uz pomoć svojih stanovnika a vjera ne kupi svoju snagu osim od svojih sljedbenika. Kad sljedbenici Islama ustanu radi njega, Allah će im pomoći bez obzira koliko im bilo neprijatelja. Allah kaže: O vjernici, ako Allaha pomognete i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti (protiv vaših neprijatelja) a onima koji nevjeruju - propast njima! On neće djela njihova prihvatiti.(47;7-8). Ako Islam ne može biti jak osim sa svojim sljedbenicima, onda nam je neophodno kao njegovim pripadnicima i nosiocima njegove zastave, da prvo ojačamo sami sebe da bi time postali vrijedni vođstva i upute. Obaveza nam je učiti se iz Allahove Knjige i sunneta Muhammeda savs koji će nas opremiti sa govorom, djelima, uputom i davom. To će nam omogućiti da ponesemo oružje upute Islama svim onima koji traže istinu a i da uništimo one koji žele laž. Tako nam postaje neophodno da sprovedemo u akciju ono što smo naučili iz Kurana i hadisa, na osnovu imana, ubjeđenja i iskrenosti. Naša osboina ne smije biti samo govor jer ako govor nije popraćen djelom, njegov efekt neće dostići dalje od onoga ko ga govori i taj govor će imati suprotno značenje: O vi koji vjerujete, zašto jedno govorite a drugo radite? Kako je Allahu mrsko da jedno govorite a drugo radite.(61;2-3). Najpriličnije nam je da počnemo o početka, i porazmislimo o omladini, njihovim razmišljanjima i dijelima, da bi mogli povećati broj dobrih i ispraviti one koji su u krivom, jer ovi koji su omladina danas, sutra su ljudi i oni su temelj na kojem će buduće društvo se graditi. Zbog toga Šerijet ukazuje na davanje pažnje omladini kao i na njihovo upućivaje na dobro i loše. Oni su osnova Ummeta, na kojem će se graditi budućnost, pa ako su izgrađeni na jakim stubovima Islama, oni će inšaAllah biti svjetla budućnost.

Pogled na omladinu

Ako ih pažljivije pogledamo, zaključićemo da se omladina može podijeliti na tri grupe: Ispravno upućena grupa, iskrivljena i izopačena omladina, i oni koji su zbunjeni između ove dvije prve grupe.

Prva grupa:

Ispravno upućena grupa su: Omladina koja čvrsto vjeruje u sve sa čim je šehadet došao. Oni vjeruju u sve od Islama. Iman im je drag i oni su sa njime zadovoljni. Oni vide povečanje imana kao dobit, a njegovo slabljenje kao gubitak. To je omladina koja iskreno obožava Allaha Samog ne čineći mu sudruga. To je omladina koja slijedi Muhammeda savs u njegovim govorima i u njegovim djelima, jer oni vjeruju da je on Allahov poslanik i imam svih poslanika. To je omladina koja obavlja redovno namaz, na način na koji to najbolje umije, jer oni vjeruju u njegovu nagradu, kao i njegov vjersku, dunjalučku i društvenu vrijednost i opasne posljedice njegovog zanemarivanja kako za pojedinca tako i za cijelu naciju. To je omladina koja plaća zekat, onima kojim je on potreban, jer oni vjeruju da zekat ispunjava potrebe Islama i jer je on jedan od pet stubova Islama. To je omladina koja posti Ramazan. Oni se sustežu od svojih prohtjeva, bilo ljeto ili zima, jer oni vjeruju da su ovo djela sa kojima je Allah zadovoljan. Jer oni daju prednost Allahovom zadovoljstvu nad svojim ličnim. To je omladina koja izvršava obavezu Hadža, Svetoj kući, jer oni vole Allaha, i zbog te ljubavi oni odlaze na mjesta Njegove milosti i oprosta, i sudjeluju sa muslimanima koji im se tamo pridružuju. To je omladina koja vjeruje u Allaha koji je njihov Stvoritelj, i Stvoritelj zemlje i nebesa, i jer oni vide u Allahovim znakovima dokaze o Njegovoj postojnosti. Oni vide u svemiru, u njegovom sistemu dokaze koji jasno upućuju na postojanje njegovog Stvoritelja i Njegovu totalnu moć i potpunu mudrost, jer nije moguće da se ovaj svemir sam stvorio, a pogotovu ne slučajno. Jer svemir nije prije postojao prije nego je stvoren, a ono što ne postoji ne može ništa ni stvoriti, jer samo od sebe ne postoji. Nije moguće da je svemir sam po sebi nastao, slučajno, jer on ima perfektno razrađen sistem, koji se ne odvaja od onoga što mu je propisano. A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći(33;62). U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nečeš naći odstupanja. (35;43). Ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.(67;3-4). Činjenica da svemir ima svoj specifičan, dobro isplaniran sistem, isključuje mogučnost da je stvoren slučajno. Ono što nastane slučajno ima i svoje uređenje, svoj sistem koji je takođe slučajan koji se mijenja i ometa u kratkom vremenu. Omladina koja vjeruje u Allahove meleke, jer ih je Allah o njima obavijestio, u Svojoj knjizi Kuranu i kroz hadise Muhammeda savs. Kuran i sunet objašnjavaju njihove vrijednosti, njihov ibadet, i njihovim djelima koja su strogo podređena dobroti njihovih bića. Ovo je omladina koja vjeruje u Allahove knjige. Allah je objavio ove knjige poslanicima, kao izvor upute stvorenjima prema pravome putu. Nije moguće ljudskom mozgu da razumije ibadet niti društveni život osim sa Allahovim knjigama. Ovo je omladina koja vjeruje u poslanike i vjerovjesnike koje je Allah poslao svojim stvorenjima da bi ih pozivali ka dobru i da čine dobro, a sprečavali ih da čine loše, pa da ne bi ljudi imali neki dokaz protiv Allaha nakon slanja poslanika. Prvi vjerovjesnik je bio Nuh as a zadnji Muhammed savs. Ovo je omladina koja vjeruje u Zadnji dan, u kojem će ljudi biti proživljeni, nakon što umru, i da će odgovarati za svoja djela. Ko god učini dobra koliko jedan atom, vidjeće ga a ko god učini zla koliko jedan atom, vidjeće ga. Ovo su posljedice dunjaluka, a da nije tako, šta bi bila smisao ovog života, i šta je smisao života ako nema dana stvorenjima u kojem če onaj što je činio dobro biti za to nagrađen, a onaj koji je činio zlo, biti za to kažnjen. Omladina koja vjeruje u kader, bio dobar ili loš. Sve je Allahovim određenjem i sve je predodređeno. Ovo pored njihove vjere u uzroke i posljedice i da za dobro i zlo imaju posljedice. Ovo je omladina koja se drži Allahova savjeta, Njegova poslanika, Njegove knjige, muslimanskih emira i opštih masa. Oni se odnose prema muslimanima sa iskrenošću, oni ih neće navesti na zlo niti im prešutiti nešto. Ovo je omladina koja poziva prema Allahu, sa dubokim ubjeđenjem, prema onome što im je Allah naredio u Svojoj knjizi. Na putu Gospodara Svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i sa njima na najljepši način raspravljaj!. (16;125). Ovo je omladina koja naređuje dobro a zabranjuje zlo jer oni vjeruju da u ovome leži uspjeh nacije. Vi ste najbolji narod koji se ikad pojavio: tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete.(3;110). Ovo je omladina koja teži mijenjanju lošeg na način koji je uspostavio Resul savs: Ko god od vas vidi neko zlo, neka ga izmjeni svojom rukom. Ako nema za to mogučnost onda svojim jezikom, a ako ni to ne može onda svojim srcem(znajući u srcu da je određena stvar loša). Ovo je omladina koja govori istinu i prihvata istinu, jer istina vodi ka dobru a dobro vodi u Džennet. Čovjek se drži istine dok ga Allah ne upiše među istinoljubive. Omladina koja voli dobro svim muslimanima, jer vjeruju u hadis: Niko neće biti iskren mumin dok ne želi bratu muslimanu ono što želi i samom sebi. Omladina koja je svjesna svoje odgovornosti prema Allahu i svome Ummetu. Oni se uvijek bore za dobro Islama, Ummeta, naroda i zemlje čuvajući se egoisma i čuvajući se borbe za samog sebe na štetu drugih. Omladina koja se bori da postigne Allahovo zadovoljstvo, uz Allahovu pomoć na Allahovom putu. Omladina koja se bori iskreno bez želje za za isticanjem. Oni se bore samo uz Allahovu pomoć a ne oslanjaju se samo na sebe. Oni se bore svojim jezikom, rukama, i imetcima a način na koji to Islam od njih traži, i muslimani od njih zahtjevaju. Ovo je omladina koja ima ličnost i Islam u sebi, ta ličnost je profinjen karakter, vjera, ljubazni, čistih srca, velikodušni, saburni. Ne gube mogućnost niti dozvoljavaju svojim prohtjevima da nadvlada njihovim umovima i željom za reformacijom. Ova omladina ima taktiku. Oni rade sa mudrošću i tiho, ali izdržljivo. Zaokuplja ih želja za djelima od kojih će imati koristi i on i njegov Ummet. Uz to oni čuvaju svoju vjeru. Oni su oni koji će postići dobro oba svijeta. Oni su daleko od onoga što se suprotstavlja ovome kao kufr, tagutstvo, nepokornost, itd. Ova grupa je ponos Ummetu i simbol njegova uspjeha. Ovo je omladina za koju se mi nadamo da će inšaAllah ispraviti ono što je pokvareno kod muslimana.

Druga grupa

Druga grupa su oni sa pokvarenom vjerom, neodgovorni prema svome zadatku, zavedeni, ne prihvataju istinu ni od koga, niti odbijaju laž, samoživi, ne teže istini, ne brinu se što zapostavljaju prava Allaha i prava ljudi. Zabluđen, podređen samo sebi i svojim idejama. Nema umjerenosti u svojim djelima. Ovo je omladina dosljedna svojim ličnim idejama, kao da sama istina izlazi iz njihovih usta. On je u svojim mislima, oslobođen bilo koje greške, dok su svi drugi u krivu. Ovo je omladina koja se okrenula od pravog puta, u svojoj vjeri i prihvaćenim normama. Šejtan im pričinjava lijepim ono što rade, iako su oni najveći gubitnici baš zbog svojih djela. To su oni čiji napori su istrošeni na ovome svijetu na pogrešne stvari, a oni ubjeđeni da čine dobro. Ovakav omladinac je loš znak po sebe a gubitak za društvo, onaj koji vodi svoj Ummet ka dnu. On je prepreka između Ummeta i njegovog prosperiteta, smrtonosan utjecaj, težak za liječiti osim uz Allahovu volju, jer Allah ima moć nad svim.

Treća grupa

Ova grupa su oni koji su zbunjeni i u nedoumici. On prepoznaje istinu, i slaže sa sa njome. Ovakvi žive u sigurnom društvu osim ako im se vrata zla ne otvore. Onda to stvara kod njega sumnju u njegov iman, čini ga neodgovornim prema njegovom zadatku , slabim u njegovim djelima itd. On je vječno u razmišljanjima i unutrašnjim traganjima. On nije siguran da li istina leži u ideologijama ili kod selefu saliha. Onda je u nedoumici, nekad se priklanja jednoj a nekad drugoj strani. Ovakav je pasivan u svome životu. On treba da skupi snage koja će ga povesti ka istini i putu sreće. Kako je Allahu lako da od ovakvog napravi osobu koja će pozivati na dobro , koja je mudra sa iskrenim nijetom. Ovakva omladina ima neku islamsku naobrazbu ali je sekularna puno veća, ona koja se kosi sa islamskim principima. Oni su bespomoćni između dvije kulture. Njime je moguće da se oslobode te bespomoćnosti ako steknu islamsku naobrazbu i to iz ispravni islamskih izvora Kurana i sunneta od uleme, a to nije teško.

 

Otpadanje omladine i njihovi problemi

 

Razlog ovome i teškoće na koje omladina nailazi su mnogobrojni. Čovjek, u mladosti se nalazi u razviju, tjelesnom i duhovnom. U tom periodu je od velike važnosti da je mehanizam samokontrole dobro pripremljen, istovremeno pod mudrim upravljanjem da bi se usmjerio na pravi put.

Od važnijih uzroka su sljedeći:

-Previše slobodnog vremena

To je stanje koje ubija duhovno razvijanje, jačinu tijela, jer tijelo je uvjek u potrebi za radom i razvijanjem. Ako je tjelo besposleno, misli postaju mutne i slabe, i zamjenjuju se šejtanskim vesvisama koje zauzimaju srce. Lijek ovome je da se mladić dadne na rad koji će mu koristiti, čitanje, rad, pisanje, koja će postati prepreka između njega i besposlenosti. Neophodno je da on postane stabilan član društva, radeći na njegovom i svom poboljšanju.

-Odvojenost omladine od starijih članova. Vidimo starije koji prepoznaju loše promjene kod omladine ali oni oklijevaju, bespomoćni su da učine kakvu promjenu. Posljedica toga je da se oni ne vole, otuđuju se jedni od drugih, i nebriga za njihovo stanje, bilo da je ono pokvareno ili dobro. Stariji ponekad samo konstatuju stanje omladine i to uopšteno. Ovo razbija društvo gdje oni postaju dvije grupe koje se gledaju sa nepovjerenjem. Ovo je jedna od najvećih opasnosti po društvo. Lijek ovome problemu je da oni zajedno ulože napor da sruše ovu prepreku među njima, i postanu kao jedno tijelo. Ako jedan dio tijela se pokvari, kvari se i cijelo tijelo. Zato su stariji odgovorni da ulože napor i da pokušaju otklonuti bolesti sa srca omladine. Jer Allah je u stanju da okrene zalutale na pravi put. A za omladinu je važno da imaju poštovanje prema starijima. Kad se spoji mudrost starijih sa snagom omladine društvo napreduje uz Allahovu pomoć.

-Druženje sa pokvarenim ljudima i prijateljstvo sa njima. Ovo ima veliki uticaj na načine razmišljanja omladine. Zbog toga je rekao Resul savs: Čovjek je na na vjeri svoga druga, pa pazite sa kim se družite. I kaže Resul savs: Primjer lošeg druga je kao primjer kovača. Ili će ti spržiti odjeću ili ćeš dobiti loš miris. Lijek ovome problemu je da svaki mladić pazi na svoje društvo i da bira one koji su inteligentni i dobri i od kojih će imati koristi. Ako su mu drugovi dobri, pametni, ispravne akide nek se druži sa njima. Ukoliko nisu nek se drži podalje od takvih i nek se na zavarava slatkim riječima i vanjskom ljepotom, jer ovo je zabluda. Ovaj put je pun loših ljudi koji se međusobno potpomažu na zlu.

-Čitanje loših knjiga, novina, časopisa, koje ubacuju sumnju u iman. Ovo vodi čovjeka ka rušenju njegovog imana i kufr. Naročito kad mladić ne posjeduje jaku islamsku naobrazbu, bez mogućnosti da razluči dobro i loše. Ovakve knjige i slično, pričinjavaju lažno zadovoljstvo. Lijek ovome je da se drži podalje od ovih stvari i čitanje knjiga koje će mu povećati ljubav prema Allahu, Njegovom poslaniku, imanu i činjenju dobrih dijela. Bez sumnje uskoro će on zamrziti knjige koje je prije čitao. Najvažnija knjiga je Allahova knjiga, a zatim one koje su napisane od uleme, istovremeno sa hadisima Poslanika savs. Lijek ovome je da se skine velo koje skriva pravu istinu o Islamu i da im se prikaže u pravom obliku. Islam nije protiv slobode, nego on samo kanališe nju u pravom smjeru da se ona ne bi kosila sa Šerijatom i Allahovim granicama. Allah kaže: To su Allahove granice i ne približujte im se!(2;187). Ovo je razlika između zabranjivanje slobode i kontrole i upute koju je propisao Najmudriji Allah. Ovo u osnovi nije nikakav problem jer čovjek svojom prirodom teži redu i uređenju. Čovjek je između osjećaja gladi i žeđi i željom za hranom ali istovremeno iz straha za svoje zdravlje pazi na kvalitet i količinu hrane koje jede. Čovjek se na primjer pridržava pravila u mjestu u kojem živi jer u suprotnom smatra se nenormalnim i prema njemu se odnosi na poseban način. Cijeli život je određen granicama jer ovo spriječava anarhiju. Na isti način pokoravanje Šerijatu sadrži ono što je neophodno za očuvanje umeta, pa kako onda ljudi mogu biti nezadovoljni sa tim i misliti da je Islam protiv slobode? Zaista je ovo velika laž. Na isti način Islam ne zabranjuje razvijanje, nego je otvoreno polje mogućnosti. Islam poziva na razvijanje razuma. Allah kaže: Reci: Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica ili jedan po jedan, pa zatim razmislite...(34;46). I kaže Allah: Reci o Muhammede, pogledajte šta je na nebesima i zemlji(10;101).Islam se ne ograničava samo na pozivanje na razmišljanje nego opominje one koji ne razmišljaju pa tako kaže Allah: I zašto oni ne promisle o carstvu zemlje i nebesa i o svemu onome što je On stvorio...(7;185).I kaže Allah: A zašto oni ne razmisle samo o sebi? Allah je stvorio nebesa i zemlju i ono što je između njih - sa ciljem i do roka određenog.(30;8). I kaže Allah: Onome kome dug život dam, Mi mu izgled nagore izmjenimo. Zar oni ne razumiju?(36;68). Naredba posmatranja i razmišljanja otvara mogućnosti za razum pa kako neki mogu reći: Islam spriječava mogućnosti. Oni govore samo laži. Islam dozvoljava muslimanima sva uživanja u kojima nema štete, fizičke, mentalne i duhovne. Islam dozvoljava jelo i piće svih čistih stvari: O vjernici jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate. (2;172). I Allah kaže: Jedite i pijte i ne rasipajte. On ne voli rasipnike.(7;31). Islam dozvoljava odjeću kao zahtjev razuma i prirode: O sinovi Ademovi dali smo vam odjeću koje će pokrivati stidna mjesta vaša a i raskošna odjela ali odječa čestitosti to je ono najbolje.(7;26). Allah kaže: Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove svoje stvorio i ukusna jela? Reci: Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih.(7;32). Allah je dozvolio žene kroz brak: Ženite se sa ženama koje su vam dopuštene..(4;3).U polju ekonomije, Islam ne spriječava ljude da postižu razvoj, već im dozvoljava sve što je pravedno i u čemu je obostrana sreća. Allah kaže: Allah je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu.(2;276). I Allah kaže: On vam je zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.(67;15). I kaže Allah: A kad molitvu završite, onda se raziđite po zemlji, tražeći Allahove blagodati.(62;10). Nakon svega ovoga, zar neko može da misli da Islam spriječava razvoj?

Problemi koji se pojavljuju u srcima omladine

Zle misli poniču iz mrtvog srca koje se suprotstavlja Islamu. Zbog ovog razloga je, kad je rečeno Ibn Abbasu ili Ibn Mesudu, da židovima ne dolaze loše misli u toku njihove molitive, da je on rekao: Rekli su istinu, jer šta će šejtan sa praznim srcima? Ako je srce živo i u njemu ima samo malo imana, šejtan će ga napasti. On ubaciva u srce loše misli i sumnje na primjer o Allahu, Islamu itd. Najporaznije je ako Allahov rob prihvati ovakva mišljenja sve dok šejtan ne zavlada njegovim srcem i ne izvede ga iz dina. A ukoliko nađe da je srce čvrsto i postojano, on će smišljati razne spleke. Ove zle misli koje šejtan ubacuje, neće mu škoditi ako mladić praktikuje medicinu propisanu od Muhammeda savs: Ibn Abbas kaže da je čovjek došao Poslaniku savs i rekao: Dolaze mi misli koje bih više volio da umrem nego da ih kažem. Kaže Resul savs: Hvala Allahu koji je otklonuo šejtanske spetke. Neki od ashaba su došli i rekli: Dolaze nam misli koje se stidimo da kažemo. Pa ih upita Poslanik savs: Zar i vi to osjećate? Kažu: Da. kaže Resul savs: To je iskreni iman. Značenje da čovjek ima iskren iman je da loše misli i tvoje odbacivanje takvih neće naškoditi tvome imanu i to je dokaz da ti je iman iskren i nije zaražen. Kaže Resul savs: Šejtan dolazi nekome od vas i kaže mu: Ko je stvorio ovo? sve dok ne kaže: Ko je stvorio Allaha. Kad dođe na taj stepen, tražite zaštitu kod Allaha. U drugom hadisu na istu temu se kaže: Trebaš reći: Ja vjerujem u Allaha i Njegove poslanike. A u drugom hadisu od Abu Davuda: Reci: Allah je Jedan i Neovisan, nije rođen niti je rodio a zatim pljuni tri puta na ljevu stranu i zatraži zaštitu kod Allaha. Jednom su ashabi opisali Poslaniku stanje za koje je on savs propisao lijek iz četiri koraka:

- Uništavanje loših misli njihovim odbacivanjem i zaboravljanjem dok potpuno ne nestanu a zatim se zauzeti nečim korisnim

- Traži zaštitu kod Allaha od loših misli i od prokletog šejtana

- Kaži: Ja vjerujem u Allaha i Njegova poslanika

- Reci: Allah je Jedan, Neovisan, nije rodio i rođen nije, ništa mu slično nije, pljucni tri puta na lijevu stranu i reci: Tražim utočište kod Allaha od prokletog šejtana.

 

Zbunjenost po pitanju kadera (da je sve predodređeno)

 

Jedna od tema koja zbunjuje omladinu je kader. Vjerovanje u kader je jedno od stubova imana, i bez toga je iman nepotpun. Kader znači vjerovanje u to da je Allah , koji je Čist, sve zna i zna šta će da se desi u budućnosti, kao i šta će biti sa zemljom i nebesima, kao što Allah kaže: Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji. To je sve u Knjizi; to je uistinu, Allahu lako!(22;70). Poslanik savs nam je zabranio da o ovome raspravljamo. Abu Hureira prenosi da je Resul savs došao među ashabe a oni raspravljaju o kaderu. Poslanik savs se naljutio dok mu lice nije pocrvenilo od ljutnje. Zatim reče: Jesam li vam rekao da o ovome raspravljate? Narodi prije vas su uništavani zbog diskutovanja o ovoj stvari. Hoću čvrsto obečanje od vas da više nećete raspravljati o ovoj stvari.

Raspravljanje o kaderu vodi u stanje odakle je teško se izvući. Put rješenja je da pokušavaš činiti što više dobra jer ti je to Allah naredio, koji ti je dao razum, i poslao ti poslanike i po njima objave. Allah kaže: ..o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.(4;165). Kad je Resul savs rekao ashabima da je svima određeno mjesto ili u Džennetu ili u Džehennemu, oni su rekli: O Allahov poslaniče, pa što se onda ne oslonimo na ono što nam je predodređeno, i ostavimo činjenje dobrih dijela? Kaže Resul savs: Ne, nego činite dobra dijela, a svakom će biti olakšano ono za što je određen. Oni koji su od sretnih, djela sretnih će im biti olakšana, a oni koji su od loših, djela loših će im biti olakšana. Zatim je Resul savs proučio sljedeći ajet: Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo Džennet pripremiti, a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim, i ono najljepše smatra lažnim, njemu ćemo Džehennem pripremiti i bogatstvo njegovo mu kad se strovali neće koristiti.(92;5-10). Resul savs nam je naredio da činimo dobra djela a nije nam dozvolio da se pouzdamo u određenje jer oni kojima je predodređeno da budu u Džennetu, neće biti od njegovih stanovnika, osim ako čine djela stanovnika dženneta, a onima kojima je predodređen Džehennem, neće biti od njegovih stanovnika osim ako im djela budu od njegovih stanovnika. Djela su prema mogućnostima ljudi, jer svako zna da mu je Allah dao izbor u tome da li će da učini neko djelo i predodredio mu je. Ako hoće, on može da ili učini dotično djelo ili ne. Ako neko ima na primjer nijet putovati, onda će on odputovati, pa ako htjedne da se zaustavi on će se zaustaviti. Ako vidi vatru, bježaće od nje, a ako vidi nešto što mu se sviđa, pričiće mu. Isto tako što se tiče pokoravanja i grijeha, čovjek ih čini svojom voljom, i ostavlja ih svojom voljom. Imaju dvije stvari vezane za kader:

-Čovjek vidi da on čini nešto svojom voljom, i on ostavlja sva djela takođe svojom voljom, pa kako onda ovo spojiti sa vjerovanjem da je sve predodređeno od Allaha. Odgovor je da ako posmatramo djela i pokrete nekog čovjeka, vidjećemo da su posljedica dvije stvari: nijeta (izbora da uradi nešto) i mogućnosti. Ako ove dvije stvari ne postoje, neće se desiti nikakva radnja. Nijet i mogućnost su stvorene od Allaha, Najčistijeg, jer nijet je resultat snage razuma, a mogućnost je resultat snage tijela. Ako Allah hoće, On može oduzeti razum čovjeku i on će ostati bez nijeta, ili mu oduzeti moć pa će bilo koja radnja postati nemoguća za takvog. Kada čovjek učini čvrst nijet da učini nešto, i izvrši je, mi sa uvjerenjem znamo da je Allah bio propisao tu radnju, inače bi je njegov nijet izmjenio, ili bi našao nešto između sebe i mogućnosti da izvrši dotičnu radnju. Jedan beduin je bio upitan: Kako prepoznaješ Allaha? Kaže: Lomljenjem čvrstih nijeta i mijenjanjem odluka.

- Druga stvar koja se pojavljuje kod ljudi a u vezi kadera je kažnjavanje za grijehe. Kako se neko može kazniti za nešto što mu je propisano, a nije moguće izbjeći ono što je propisano? I kako će neko biti nagrađen za dobra djela, kad su mu ona već propisana, i on ih nije mogao izbjeći. Nepravedno je uzimati kader kao argument samo u slučajevima nepokornosti Allahu, a ne i u slučajevima pokornosti. Odgovor na ovo je kuranski ajet: Mnogobošci će govoriti: Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši niti bi smo išta zabranjenim učinili. Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok kaznu Našu nisu okusili. Reci: Imate li vi ikakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.(6;148). Allah nam je objasnio da oni koji se suprtostavljaju određenju, imaju svoje prethodnike u onima koji su porekli poslanike, i da su ostali na tome sve dok ih Allah nije uništio. Da je njihov dokaz tačan, Allah ne bi dao da okuse kaznu. Zato je Allah naredio poslanicima da ih izazovu i da dokažu ispravnost svoje tvrdnje i da im pokažu da oni nemaju nikakvih dokaza za ono što govore.

- Treća stvar u vezi kadera je da je ono tajna. Niko ga ne zna osim Allah, sve dok se ne desi. Kako može griješnik imati znanje o na primjer da mu je Allah predodredio da griješi? Odkud on zna da mu Allah možda nije odredio pokornost? Pa zašto onda umjesto da čini grijeh, ne krene prema pokornosti Allahu i ne kaže: Allah mi je odredio da mu se pokoravam.

- Četvrto, odgovor je da je Allah blagoslovio ljude razumom i razumijevanjem, objavio im knjige i slao poslanike, objasnio im ono od čega će imati koristi a šta će im štetiti i dao im mogućnost da raspoznaju puteve. Pa zbog čega griješnik izabira put zla umjesto put koristi? Ako ovaj griješnik ima nijet na primjer da ide u neko mjesto, i pred njim postoje dva puta: jedan lagan a drugi težak, pa sigurno je da će on izabrati ovaj lakši. Kad bi on izabrao teži put i rekao da mu je to Allah odredio, svi bi pomislili da je lud. Isto tako je i sa putevina dobra i zla. Treba se držati pravog puta a ne lošeg i to opravdavati sa Allahovim kaderom. Vidimo da ljudi na primjer idu raznim putevima da bi si obezbjedili sredstva za život. Niko ne sjedi kod kuće i čeka da mu rizk dođe a on sjedi. Šta je razlika između borbe za dunjaluk i i borbe za pokornost Allahu? Zbog čega se pravdaš kaderom kad zapostavljaš pokornost Allahu a ne kad treba da ostaviš dunjalučka uživanja? Argumenti su jasni, ali prohtjevi čine ljude slijepim.

Hadisi u kojma se spominje omladina

Kad smo ovoliko govorili o omladini, htio bih spomenuti neke hadise koji o njima govore. Među mnogima su:

1) Vaš Gospodar je Zadovoljan sa mladićem koji je slobodan od mladalčkih prohtjeva.(Ahmed)

2) Sedam je vrsta osoba koje će Allah zaštiti Svojim hladom na dan kada neće biti drugog hlada. Pravedan vladar, mladić koji je bio dosljedan u pokornosti Allahu, čovjek čije srce je vezano za džamiju, dvojica koja se vole samo radi Allaha. Koji se sreću radi Allaha. Čovjek kojeg pozove žena lijepa i dobrog položaja u društvu a on kaže: Ja se bojim Allaha, čovjek koji daje sadaku u tajnosti tako da mu lijeva ruka ne zna šta dijeli desna, i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći pa mu suze poteku(zbog straha od Allaha).(Buhari i Muslim)

3) Hasan i Husein ra će biti vođe omladine u Džennetu.(Tirmizi)

4) Reći će se stanovnicima Dženneta: Budite mladi i nikad nećete ostariti.( Muslim)

5) Ne desi se da mladić izrazi poštovanje starijem zbog njegovih godina, a da mu Allah ne odredi nekoga ko će njemu izraziti poštovanje kad ostari.(Tirmizi, sa slabim lancem)

6) Abu Bekr je rekao Zeidu ibn Habit dok je Omer ibnKhattab bio kraj njihh: Ti si mlad, pametan. Mi te ne sumnjičimo, i ti si bio pisar koji je zapisivao ajete koji su objavljeni Allahovom poslaniku savs, pa skupi Kuran u jednu knjigu. (Buhari)

7) Resul savs je došao mladiću kad je bio na samrti pa ga je upitao: U kakvom si stanju? Kaže: Nadam se Allahu, i bojim se za moje grijehe. Kaže Resul savs: Ove dvije stvari( nada i strah) se ne sastave u srcu roba u ovakvim trenutcima, a da Allah ne nagradi za ono čemu se nadaš i ne spasi te onoga čega strahuješ.( Ibn Madže).

8) Bera bin Azib ra kaže u vezi bitke na Huneinu: Ne, Allaha mi Resul savs se nije okrenuo od borbe, nego su i njegovi najmlađi ashabi, koji su bili iscrpljeni i loše opremljeni, odazvali se na borbu.(Buhari)

9) Ibn Masud ra kaže: Borili smo se sa Poslanikom savs dok smo bili mladi.(Ahmed)

10) Anas bin Malik ra kaže: Bilo je 70 ashaba od ansarija, koje smo zvali karije(učaći), koji su bili u mesdžidu. Kad bi se sumrak približavao, povlačili bi se u jedan dio Medine gdje bi učili, učili jedni druge i klanjali. Njihove famili su mislile da su oni u mesdžidu a oni u mesdžidu bi mislili da su oni sa svojim familijama, sve do sabaha. Tada bi donosli svježu vodu i drva koja bi stavljali pred sobu Poslanika savs. (Ahmed). Ovo bi koristili da bi kupili hranu za ahlu sufe (stanovnike verande, oni koji su izašli iz Mekke, a nisu imali nikoga u Medini pa su živjeli na verandi pred Poslanikovom džamijom.

11) Alkama, jedan od ashaba Ibn Masuda, kaže: Išao sam sa Abdullahom kod Mine, kad smo sreli Osmana ra. Abdullah je popričao sa njim, i reče: O Abu Aderahman, zar se nečeš oženiti sa mladom djevojkom, da te podsjeti na dane koji su prošli? Abdullah mu reče: Kad si to rekao, sjetio si me na riječi Poslanika savs: O omladino. Ko je od vas u stanju da se ženi, nek se ženi, jer če tako najbolje sačuvati svoj pogled i svoj spolni organ, a ko nije u stanju da se ženi, nek posti jer to je štit od grijeha.(Buhari i Muslim)

12) U predaji vazanoj za Dedžala od Poslanika savs: Dedžal će pozvati mladića i zatim ga prepoloviti svojim mačem, a zatim će ga pozvati i on će oživjeti nasmijan. (Muslim).

13) Malik bin Huvajris ra kaže: Došli smo Poslaniku savs i svi smo bili mladići otprilike istih godina. Ostali smo kod njega savs oko 20 dana i noći. On je savs bio velikodušan prema nama, pa kad je osjetio da mi želimo kućama upitao nas je šta smo ostavili tamo pa smo mu rekli. Kaže tada Resul savs: Vratite se svojim porodicama, živite sa njima, učite ih, pozivajte ih i rekao nam je još neke stvari. Klanjajte kao što vidite mene da klanjam. Kad dođe vrijeme namaza, nek se pozove na namaz ezanom, i nek najstariji među vama vodi namaz.(Buhari).

Molimo Allaha da nas okoristi ovom knjižicom i neka je hvala samo Allahu, Gospodaru svjetova. Molimo Allaha da dadne Muhammedu savs Svoj najbolji blagoslov, na njega i njegovu familiju i na njegove ashabe.

2002 Kulturni Centar Skandinavija

_________________________________________________________________