SLIJEĐENJE STRASTI
Autor: prof. Hajrudin Ahmetović
Svaka zahvala pripada Allahu, subhanehu ve te'ala. Salavat i selam neka je na Njegovog Poslanika Muhammeda, sve ashabe i sve koji slijede islam do Sudnjeg dana.
Govor o ovoj temi bitan je zbog mnogo stvari:
Zbog toga što joj Kur'an posvećuje veliku pažnju. Oko dvadeset četiri ajeta u Kur'anu govori o strastima. Ibnu 'Abbas, radijallahu 'anhuma, kaže: „Allah, subhanehu ve te'ala, nije spomenuo strast u Kur'anu, a da je nije ukorio!“ (Šatibi u El-Muvafekat, 4/115. str.) Dakle, svi kur'anski ajeti govore o pogubnosti i prezrenosti strasti. Svi upozoravaju na nju.
Zbog toga što se malo ko spasio strasti.
Zbog pojave i proširenosti ove bolesti u našem društvu do te mjere da je zahvatila i učene ljude. Zato o ovoj pojavi treba govoriti prije nego li bude prekasno i nemoguće je suzbiti, ili bude moguće, ali uz veliku žrtvu.
Značenje riječi 'el-heva' Ibnul-Dževzi, rahmetullahi 'alejh, definiše strasti pa kaže: „Naginjanje čovjekove prirode, sklonosti prema onome što joj odgovara, s čim se slaže i suglasna je.“ (Zemmul-heva, 12. str.) Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, kaže za riječ el-heva: „Naginjanje duše prema nekoj stvari.“ (Revdatul-muhibbin, 26. str.)
Primjetit ćemo da su ove dvije definicije općenite, pa čovjekova duša ponekad teži dobru, a ponekad i zlu. Tako, dakle, postoje i pohvalne strasti i pokuđene strasti (o kojima ćemo govoriti).
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Niko od vas neće vjerovati sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono s čime sam ja došao!“ (Hatib el-Bagdadi u „Tarihu“, 4/369; Begavi u „Šerhu sunne“, 104; Ibn Ebi Asim u „Kitabu sunne“, 15; Dejlemi u „firdewsu“, 7791; a spomenuo ga je i Nevevi u „Erbeinu“, 41.)
Strasti u Kur'anu Kao što smo spomenuli strasti se u Kur'anu spominju na mnogo mjesta i svaki puta spomenute su u negativnom smislu, tj. spomenute su pokuđene strasti. Od tih kur'anskih ajeta jesu i riječi Uzvišenog Allaha:
„O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“ (Prijevod značenja Sad, 26.)
Allah, subhanehu ve te'ala, kaže Svome Poslaniku, Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem: „A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone. Ovaj Kur’an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.“ (Prijevod značenja El-Džasija, 18-20.)
Također, kaže Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem: „A ako bi se ti za njihovim strastima poveo, kada ti je već došla Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 145.)
Naređuje Svome Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: Reci: "Ja se ne povodim za strastima vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na Pravom putu bio." (Prijevod značenja El-En'am, 56.)
Naprotiv, nema čovjeka da je više zalutao od onoga koji slijedi strasti. Uzvišeni je rekao: „A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?“ (Prijevod značenja El-Kasas, 50.)
Zatim, Allah, subhanehu ve te'ala, onoga koji slijedi svoje strasti poistovjećuje sa posebnim, određenim, prezrenim, nečistim životinjama, izgledom i značenjem. Kaže Uzvišeni: „A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću poveo. Njegov slučaj je poput slučaja psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće.“ (Prijevod značenja El-E'araf, 176.)
Onaj koji se povede za svojim strastima, svoje strasti uzme za vodilju, pa na tebe, svejedno savjetovao ga ili pustio, on isplažena jaezika dahće i laje, na tebi je da takvu osobu ostaviš, napustiš, jer su njegovi postupci daleko od razboritosti, suludi su i takve osobe se trebaju ostaviti i ne slijediti.
Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (Prijevod značenja El-Kehf, 28.)
Naprotiv, još gore od toga. Onaj koji slijedi svoje strasti i sve podvrgava svojim strastim, na stepenu je onoga koji obožava nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala. Uzvišeni kaže: „Zar ne vidiš onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo!“ (Prijevod značenja El-Džasija, 23.) Hasan el-Basri, rahmetullahi 'alejh, kaže: „To je licemjer koji ništa ne poželi, a da to i ne uradi!“ Imam, autoritet, Ahmed b. Alijj el-Makrizi el-Misri eš-Šafi'i, rahmetullahi 'alejh, kad govori o ovome ajetu, kaže: „Ako razmisliš, shvatit ćeš da onaj koji obožava kipa, ustvari ne obožava njega, već obožava svoje strasti, tj. njegova duša naginje prema vjeri njegovih predaka i slijedi ih u tome.“ (Tedžrid tevhid mufid, 39. str.)
Dakle, oni koji slijede strasti skreću s Allahovog puta, najviše su zalutali i nepravedni su, čeka ih teška patnja na Ahiretu, dok se na Dunjaluku poistovjećuju s psima, nehajni su prema Allahu i njihovi postupci su daleko od razboritosti jer su svoje strasti pored Allaha uzeli za boga. Allah nas sačuvao ovakvih osobina!
Strasti u Sunnetu Kao što su mnogobrojni kur'anski tekstovi koji govore o zabrani slijeđenja strasti i njihovoj pogubnosti, isto tako su mnogobrojni i hadiski tekstovi koji upućuju na to. Ebu Berzete el-Eslemi, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
„Uistinu, ono čega se najviše bojim po vas jesu prohtjevi vaših stomaka i polnih organa i zabludjele strasti.“ (Ahmed, 4/420, 423; Hejsemi ga je spomenuo u „Medžme'i“ i kaže: „Bilježe ga Ahmed, Bezzar i Taberani u sva tri 'Mu'džema', a prenosioci su prenosioci Sahiha“, 1/188; Ibn Ebi Asim na sličan način a Albani, rahmetullahi alejh, kaže da je vjerodostojan, 12.)
U hadisu Enesa i Ibnu Abbasa, radijallahu 'anhum, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Tri su stvari upropaštavajuće: pohlepa kojoj se pokorava, strast koja se slijedi i samozadivljenost.“ (Albani u „Zbirci vjerodostojnih hadisa“, 4/412-416. i kaže: „Hadis je zbog mnoštva puteva kojima se prenosi u najmanju ruku dobar.“)
Strasti kod Selefa
Alija, radijallahu 'anh, je rekao: „Najviše se bojim po vas od dvije stvari: dugih nada i strasti. Duge nade zaboravljaju čovjeka na Ahiret dok ga strasti odvraćaju od istine.“ (Ahmed, Fedailu sahabe, 881.)
Ibnu 'Abbas, radijallahu 'anhuma, je rekao: „Ne sjedi sa sljedbenicima strasti, jer sjedenje s njima umrtvljuje srce.“ („Ibana“, 367.)
Hasan el-Basri, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Najgora bolest koja se može naći u srcu jeste strast.“
Ibrahim en-Neha'i, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Ne sjedite sa sljedbenicima strasti, jer, doista, sjedenje s njima doprinosi odlasku svjetlosti imana iz srca, ljepote s lica i dovodi do pojave mržnje u srcima vjernika.“ („Ibana“,371.)
Ebu Kilabe, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Ne sjedite sa sljedbenicima strasti i ne raspravljajte se s njima. Uistinu, ja vam ne garantujem da vas oni neće odvesti u svoje zablude ili će vam pomutiti ono što ste dosada poznavali.“
Mus'ab b. Sa'd, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Ne sjedi s onim koji je iskušan strastima. Doista te neće mimoići jedna od dvije stvari: ili ćete zavesti pa ćeš ga slijediti ili će se fizički obračunati s tobom prije nego se raziđete.“ („Ibana“, 385.)
Ebul-Dževza, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Da mi komšije budu majmuni i svinje draže mi je nego da mi komšija bude sljedbenik strasti!“ Također kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da moju kuću napune majmuni i svinje, meni je draže nego da mi u susjedtvu bude neko od sljedbenika strasti.“ („Ibana“, 466, 467.)
Kako li samo ove predaje odslikavaju današnje stanje! Zato dobro zapamtimo i sljedeće riječi i primjenimo ih. Abdullah b. El-Busri, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Nije sunnet kod nas da sljedbenicima strasti uzvraćamo na svaki njihov govor, već je sunnet kod nas da s njima niko ne progovara.“ („Ibana“, 478.)
Ejjub es-Sihtijani, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Ne mogu im teže po njih odgovoriti, kao što to mogu učiniti svojom šutnjom.“ („Ibana“, 479.)
Načini slijeđenja pokuđenih strasti Postoje tri načina slijeđenja pokuđenih strasti:
1. Slijeđenje strasti po pitanju dunjalučkih prohtjeva, prohtjeva stomaka i polnog organa;
2. Slijeđenje strasti po pitanju sumnjivih i manje jasnih stvari u vjeri
3. Slijeđenje strasti po pitanju dunjalučkih prohtjeva i sumnjivih stvari, pomiješanih.
Slijeđenje strasti po pitanju sumnjivih i manje jasnih stvari u vjeri Slijeđenje strasti po pitanju manje jasnih ili nejasnih pitanja vjere opasnije je od slijeđenja strasti po pitanju dunjalučkih prohtjeva, jer povođenje za strastima u manje jasnim pitanjima vjere odvodi čovjeka do uvođenja novih stvari u vjeri, a posljedice po onoga koji uvodi nove stvari u vjeru su nesagledive. Evo nekih od njih, da novotar ostane novotar poslije očigledna dokaza i da vjernik, sljedbenik sunneta i džem'ata, ostane ustrajan na tome poslije očigledna dokaza:
Novotaru se ne primaju djela.
Djelo koje je novina u vjeri svakako da se ne prima, shodno hadisu Aiše, radijallahu 'anha, u kojem kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ko u ovu našu stvar uvede ono što nije od nje, to mu se odbija!“ Međutim, šta je sa ostalim njegovim djelima, da li mu se i ona odbijaju. Islamski učenjaci se razilaze, zato neka pametan uzme pouku!
Allah, subhanehu ve te'ala, podiže Svoju zaštitu s njega i prepušta ga samom sebi, a ko bude prepušten samom sebi, doista, taj je propao. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
„Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!“ (Prijevod značenja En-Nisa, 115.)
Novotar neće učiniti neki ibadet a da ga on samo neće udaljiti od Allaha, subhanehu ve te'ala. Ejjub es-Sihtijani, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Novotar neće povećati svoj ibadet, a da ga taj ibadet neće još više udaljiti od Allaha.“
Novotar će nositi i svoje grijehe i grijehe svih onih koji se povedu za njim.
Bojati se da za novotara nema tevbe. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao:
„Doista, Allah je postavo pregradu između tevbe i svakog novotara.“ (Taberani, Bejheki i drugi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, „Zbirka vjerodostojnih hadisa“, 162.)
Bojati se smutnje i širka za novotare. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:
„Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (Prijevod značenja En-Nur, 63.)
Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, za spomenuto iskušenje u ajetu kaže da je to širk.
Odricanje od novotara: „Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili.“ (Prijevod značenja El-En'am, 159.)
Na Sudnjem danu novotari će biti crnih lica: „Na Dan kada će neka lica pobijeliti, a neka pocrnjeti.“ (Prijevod značenja Alu Imran, 106.) Ibnu Kesir, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Misli se na Sudnji Dan, kada će biti bijela lica sljedbenika sunneta i džemata, a crna lica pripadnika novotarija i nejedinstva. To navodi Ibn 'Abbas, radijallahu 'anhuma.“ (Tefsir Ibn Kesir, 221.)
Otjerat će se sa Havda.
Dok onaj koji slijedi strasti po pitanju dunjalučkih prohtjeva, prohtjeva stomaka i polnog organa, najviše što može učiniti jeste grijeh, a svaki grijeh mimo širka Allahu manji je i lakši od novotarije. Je li to doista tako? Ako pogledamo zajedničke osobine i različitosti između grijeha i novotarije, postat ćemo ubijeđeni, „ajnul jekin“. Zajedničke osobine grijeha i novotarije:
i grijeh i novotarija su zabranjeni,
i kod grijeha i kod novotarija postoje stepeni,
i grijeh i novotarija se javljaju slabljenjem vjere, zatiranjem Sunneta,
i grijeh i novotarija se suprostavljaju ciljevima Šerijata.
Razlike između grijeha i novotarije:
Novotarije su zabranjene općenitim tekstovima, dok su grijesi zabranjeni, uglavnom, posebnim pojedinačnim tekstovima.
Novotarija se pripisuje Šerijatu od strane novotara, dok grešnik nikako ne može pripisati grijeh vjeri.
Osoba koja čini grijeh, ukoliko je svjesna i ima trunku imana u sebi, pokajat će se za svoj grijeh, dočim, bojati se da se novotar nikada neće pokajati za svoju novotariju, jer svoje djelo smatra ispravnim i zbog toga ne vidi potrebu za pokajanjem. Pa da li sada uviđamo opasnost novotarije?!
Sufjan es-Sevri, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Novotarija je draža Iblisu od grijeha jer se za grijeh kaje, ali se za novotariju ne kaje.“
U predanju stoji da je Iblis rekao: „Upropaštavao sam Ademove sinove s grijesima, a oni su mene upropaštavali sa istigfarom i „La ilahe illallah“. Pa kada sam to vidio, među njih sam ubacio strasti, pa oni griješe, ali se ne kaju, jer smatraju da čine dobra djela.“ (Darimi, 308.)
Allaha molimo da nam istinu učini jasnom i da nam pomogne u njenom slijeđenju; i molimo Ga Svevišnjeg da nam zabludu učini jasnom i pomogne nas u njenom odbacivanju. Allahu pripada svaka hvala i slava ! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sve ashabe i sve one koji slijede islam do Sudnjeg dana.
