Odnos prema svojoj snahi
Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere i koja se odlikuje visokim moralnim osobinama, na svoju snahu gleda kao na jednu od svojih kćeri koja je predodređena da bude žena njenog sina, koja je došla u porodicu i postala jednim od njenih članova. Isto tako, djevojka muslimanka, koja je odrasla na vrijednostima islama i njegovom moralu, nakon što je napustila kuću svojih roditelja i došla u novu bračnu zajednicu, gledat će na svoju svekrvu kao na svoju majku.
Izabire sebi dobru snahu
Svaka od njih prije braka će voditi računa o dobrom odabiru i svaka od njih će se pobrinuti da oni koji stupaju u tazbinstvo budu predani vjeri, moralu, ispravnom odgoju i da imaju dobru reputaciju.
Mudra žena muslimanka kada prosi djevojku za svoga sina i kad traži odgovarajuću djevojku za njega, neprestano mora imati na umu da u svoju porodicu pridružuje novu kćer svojim kćerima, da joj kao i njima pripada podjednako poštovanje, ljubav i uvažavanje, da ona kao i one ima iste obaveze koje izvršavaju u okrilju velike porodice. Ona će svojoj snahi, koja je stupila u svoj bračni život, poželjeti uspjeh, sreću i postojanost. Stoga, kod djevojaka koje su na udaju, neće je zavesti njihova varljiva pojava čije su karakteristike ljepota, ljubaznost i privlačnost, nego će prije i poslije svega toga tražiti ispravnu vjeru, lijep moral, postojanu i staloženu ličnost, pri svemu tome povodeći se za uputom Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji je rekao:
“ Žena se uzima zbog četiri stvari: njenog imetka, dobrog roda (porijekla), njene ljepote i zbog njene vjere. Drži se one koja ima vjeru.[1] “
Prihvata realnost njene prisutnosti u bračnoj zajednici
Iz ovog mudrog i postojanog odnosa prema snahi i njenom prisustvu u bračnoj zajednici, kao i ova mudra predodžba snahinog mjesta među članovima nove porodice, kojoj će se snaha pridružti, proizilazi lijepo ophođenje svekrve prema svojoj snahi i nadvladava pravednost i pravičnost u različitim situacijama postupcima, djelima i reakcijama.
Bogobojaznoj svekrvi muslimanki, koja je napojena islamskim odgojem i njegovim vrijednostima, ne pada na pamet da joj je od nje snaha otrgnula sina kojeg je dugi niz godina odgajala, koja je za njegov odgoj i bdijenje nad njim potrošila mnoge noći i dane, pa čak i kad je odrastao i postao muškarcem koji je sposoban da daje i da se žrtvuje. Njoj ne pada na pamet da ga je njegova žena povela u sretno bračno gnijezdo, unutar kojeg će zaboraviti svoju majku i sav trud koji je potrošila i uložila u njegov odgoj i njegovu spremnost. Ova šejtanska misao ne pada na pamet dobroj ženi muslimanki, jer ona zna da je to Allahov zakon u ovom životu, kao što zna da njen sin, kojeg je nadojila islamom od ranog djetinjstva, nikako ne može zaboraviti svoju majku radi svoje lijepe žene. Ona, isto tako, zna da njena snaha, koju je izabrala između mnogih dobrih djevojaka vjernica, nikako ne može biti zadovoljna da njen muž zaboravi svoju majku, jer bi to bila neposlušnost prema roditelju što islam strogo zabranjuje.
A ako bi ipak u jednom trenutku ljudske slabosti svekrva bila ljubomorna na svoju snahu, potražit će utočište u svojoj vjeri, bogobojaznosti i pobožnosti, te će se osloboditi tog ružnog osjećaja, povratit će se budnosti svoga imana i bogobojaznosti i povratit će se mudrom i ispravnom odnosu prema svojoj snahi. Ovako postupaju bogobojazni vjernici i vjernice čim ih šejtanska sablazan dodirne, oni se prisjete i odjednom sagledaju pravu istinu:
“ Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, prisjete se i odjednom dođu sebi.”[2]
Ovako se odvija ravnoteža između snahe, svekrve i muža i ovako sve stvari teku svojim prirodnim i mirnim tokom kojim ne gospodare strasti, oluje, nedaće i zablude, nego njime gospodare vjera, intelekt, mudrost i Uputa.
Savjetuje a ne zalazi u privatne stvari
Mudra, bogobojazna žena muslimanka od prvog trenutka u kojem se njena snaha udala za njenog sina, prihvata da njena snaha ima pravo da živi svoj bračni život u izolovanosti u pravom smislu riječi, sve dok je taj brak u okviru onoga što je dozvoljeno i sve dok je u šeri`atom dozvoljenim granicama. Niko nema prava da zalazi u privatne stvari bračnih drugova, osim ako se za to ukaže potreba i neophodnost, u smislu savjeta koji se traži od svakog muslimana, povodeći se za riječima plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:” Vjera je savjetovanje...”[3]
Pravilo ovog mudrog ponašanja kod svekrve, bogobojazne muslimanke je: - njen postupak prema svojoj kćeri -. Kako ona želi svojoj kćeri da živi svoj bračni život u pravom smislu, da bude sretna, samostalna, zadovoljna, da njen život ne remeti uznemiravajuće uplitanje u njene privatne stvari, tako ni svojoj snahi, bez izuzetka, neće poželjeti ono što ne želi ni svojoj kćeri.
Čini joj dobročinstvo i lijepo se ophodi prema njoj
Mudra svekrva muslimanka čini dobročinstvo prema svojoj snahi, poštuje je, lijepo se ophodi prema njoj, nastoji da ona osjeti njenu ljubav i poštovanje, pomno sluša izlaganje njenog mišljenja, slaže se s onim što je ispravno, podržava i podstrekava na ono što je ispravno, pažljivo postupa prilikom pogreške i pri njenom ispravljanju. Njen glavni vodič pri svemu tome je nepristrasnost, pravednost i dobročinstvo, a presuda je onakva kakva bi bila prema vlastitoj kćeri da je na mjestu njene snahe, a tu presudu njena majka očituje povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha:
“ O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.”[4]
Ona ne zaboravlja da s vremena na vrijeme izrazi svoju sreću koja ispunjava njenu dušu, jer vidi da je njen sin sretan sa svojom ženom, čime će ispuniti dušu svoga sina i snahe najljepšim i najplemenitijim osjećajima. Ona, takođe, ne zaboravlja ni to da se u svim prilikama prema svojoj snahi odnosi kao što se odnosi prema svojim kćerima, pa je i ona prati zajedno s njima, što čini da se osjeća jednom od njih i ne samo to, nego i da je ona jedan dragi član porodice, od kako je ušla u bračno gnijezdo i od kako se udala za njenog dragog sina.
Tako svekrva postaje draga svojoj snahi, jer je ona potvrdila da joj je njena snaha draga, što je suprotno onome što vidimo u zalutalim i zabludjelim društvima koja su skrenula od Allahove upute. Kod njih vidimo mržnju, osvetoljublje i prijezir između svekrve i njene snahe do te mjere da je to neprijateljstvo postalo očita, tradicionalna nužnost, o čemu su izrečene mnoge poslovice, ispjevane mnoge pjesme, kao što vidimo i da je to neprijateljstvo između snahe i njene svekrve tradicionalno neprijateljstvo koje je neminovno i nezbježno. Sve to što se dešava ne bi se desilo da svaka od njih, i svekrva i snaha, istinski odluče da žive onako kako je to islam zacrtao. Sve to se ne bi desilo kada bi svaka od njih zastala na granici na kojoj joj je neređeno da zastane. Stoga su i prestala ta tradicionala neprijateljstva između svekrve i snahe u svjesnim islamskim sredinama koje se pridržavaju svoje vjere, njenih propisa, vrijednosti i običaja.
Mudra je i pravedna prilikom prosudbe o svojoj snahi
Ponekad svekrva biva iskušana snahom koja nije lijepog ponašanja, pa čak ponekad biva opisana kao neučtiva i ružnog ophođenja. U ovom slučaju do izražaja dolazi mudrost svekrve i njeno životno iskustvo po kojem zlo dobrim treba uzvratiti, čineći to na osnovu riječi Uzvišenog Allaha:
“ Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo srećni.”[5]
Pod dobrim zlo uzvratiti podrazumijeva se da svekrva od svoga sina sakrije ono što je negativno kod njene snahe, kao i njene pogreške, u onoj mjeri koliko je to ona u mogućnosti, da je u osami posavjetuje dajući joj na znanje da ona brine o tome da u njenoj kući vlada dobrota, ljubav i dobro djelovanje. Ona će nastaviti da je savjetuje sve dok se ne riješi svega toga što je negativno ili bar dok to ne umanji. Na taj način će snaha osjetiti da joj je svekrva bliska i draga prijateljica, a ne svadljivi neprijatelj koji neprestano vreba u zasjedi.
Mudra i bogobojazna svekrva muslimanka bit će pravedna prilikom presuđivanja između njene snahe i njenog sina ako uvidi da je njen sin oklevetao njenu snahu, a to je zbog toga što je njena bogobojaznost i pobožnost sprječavaju da stane na stranu svoga sina ili da bude pristrasna na račun istine. Ona neće prikrivati njegovu nepravdu, niti će šurovati s njim u nečemu što ne valja, postupajući po riječima Uzvišenog Allaha:
“... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, ...”[6]
“ ... i kada ljudima sudite da pravično sudite ...”[7]
A svjesna, mudra žena muslimanka koja razmišlja o uputi ove veličanstvene vjere, neće zapasti u grijeh i prilikom svoje presude i zadovoljit će je samo pravedna presuda, makar ona bila u korist njene snahe, a protiv njenog dragog sina.
Odnos prema zetu
Odnos punice muslimanke, koja je obasjana uputom svoje vjere, prema njenom zetu ne razlikuje se od odnosa svekrve prema njenoj snahi. Tako, kako svekrva gleda na svoju snahu kao na svoju kćer, tako i punica gleda na svoga zeta kao na svoga sina. Kako želi da njen sin bude jedan od najboljih ljudi, isto tako, želi da i njen zet bude jedan od najboljih ljudi.
Izabire sebi dobrog zeta
Stoga, punica izabire dobrog zeta za svoju kćer i bit će zadovoljna samo ako bude vjernik, ako bude lijepog ponašanja i ako bude imao lijepu reputaciju, kao što je to preporučio Allahaov poslanik sallallahu `alejhi we sellem govoreći:
“ Ako vam neko dođe, čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. Ako to ne učinite nastat će fitneluk i veliki nered na Zemlji.“ [8]
Kod zaručnika njene kćeri neće je zavesti elegantani izgled ili visoki položaj ili nepresušno bogatstvo, jer ona zna da će udajom svoje kćeri za njega, pridružiti svojim sinovima još jednog sina kojem povjerava svoju kćer, njen život i njenu sreću. Sve ovo može imati samo čovjek koji je lijepog morala, vjere, ugleda i ljudskosti.
Poštuje ga i čini mu dobročinstvo
Neminovno je da njen zet bude predmetom njenog poštovanja, dobročinstva i uvažavanja, da ona u svakoj prilici čini da on osjeća da je postao članom porodice od kako se oženio njenom kćerkom. Neminovno je da ona želi njemu i njenoj kćeri sreću i uspjeh u njihovom dugom životu, da joj je on drag, da on čuva ono što joj je najvrijednije, da je on taj koji se očekuje kako bi ostvario nadanja i velike želje njene kćeri. Ona, isto tako, nastoji da on osjeća da mu je ona druga majka koja se ne ustručava da ga posavjetuje, niti žali truda da omogući sreću njemu, njegovoj ženi i njegovoj djeci.
Savjetuje svoju kćer da bude poslušna svome mužu i da se lijepo ophodi prema njemu
Svjesna i mudra žena muslimanka neće prestati savjetovati svoju kćer, nego će joj saopćiti sve ono što je korisno za nju u kućnim poslovima, u odnosu prema mužu i prema njenoj djeci. Ona neprestano otvara oči svoje kćeri kako da usreći i oraspoloži svoga muža, ona je podstrekava na to da obavlja svoje bračne i porodične dužnosti na najljepši mogući način. Ako uvidi da kod njene kćeri postoji neki nedostatak, ili nepravda, ili nebriga, požurit će da je posavjetuje, uputi i da joj pomogne da otkloni taj nedostatak, kako ne bi svome zetu ostavila mogućnost da je omalovaži ili da umanji njenu vrijednost u njegovim očima. Ona ne zaboravlja da s vremna na vrijeme istakne vrijednosti i pozitivne strane kod njenog zeta, ponavljajući to svojoj kćeri kako bi je još više vezala za njega, kako bi povećala njenu ljubav prema njemu i kako bi povećala njeno zadovoljstvo onim što joj je Allah, dželle we `ala, odredio. Tako ona postaje najboljim pomoćnikom svojoj kćeri, kako bi se ona prihvatila svog bračnog života i kako bi ga nastavila u sreći unutar svoga braka.
Ona je pravedna i ne staje na stranu svoje kćeri
Punica muslimanka pravedna je u svom presuđivanju ako dođe do razilaženja ili nerazumijevanja između njene kćeri i njenog muža, ili ako uvidi da njena kći uskraćuje lijep suživot i poslušnost svome mužu, ili ne ispunjava svoje kućne obaveze, ili ne vodi brigu o muževim željama. U tom slučaju ona neće stati na stranu svoje kćeri, nego će govoriti istinu i onako kako je pravedno, radeći po riječima Uzvišenog Allaha:
“... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, ...”[9]
“ O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.”[10]
Ako primijeti da je njena kći sklona krađi, rasipanju i neograničenom trošenju, da njenoj kćeri ne koristi savjet, ona će govoriti istinu, pri tom ukazujući svojoj kćeri na njenu grešku i na njeno prelaženje propisane granice koja je zakonom određena za trošenje, povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha pri opisu Allahovih robova koji su na pravom putu i koji su počašćeni:
“ I oni koji kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” [11]
A ako u ličnosti svoje kćeri primjeti vladajuću snagu i nastojanje da umanjuje čovjekovu plemenitost i njegovu brigu za porodicom, požurit će da urazumi svoju kćer na najrječitiji način : da muškarci vode brigu o ženama, sprovodeći u djelo riječi Uzvišenog Allaha:
“ Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. ...”[12]
Ona će svojoj kćeri ukazati na to da briga muškarca o ženi ima dva dragocjena uzroka, koja žena nikad ne smije zaboraviti, a to su: prednost i trošenje imetka - “... Muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. ...”[13]
Snalažljiva i oštroumna punica muslimanka, koja je obasjana svjetlošću svoje vjere, u ovakvoj pravednoj i mudroj situaciji ne pravi razliku između svoje kćeri i svoga zeta. Kako ona želi da njen sin ostvari svoje pravo na brigu o svojoj ženi, kako mu želi da olakša upravljanje svojim bračnim životom uz pomoć svoje muževnosti, odlučnosti, racionalnosti i mudrosti, ona to, takođe, želi i svome zetu, pa makar njena kći osjetila malo i poteškoće, jer jezik pravednosti i pravičnosti to zahtijeva od svake žene koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan.
Kako punica muslimanka zamjeri svojoj snahi na prekomjernom trošenju, ako prekomjerno troši, a sve to iz milosti prema svome sinu i suosjećanja prema njemu, tako će i svojoj kćeri zamjeriti na tome, ako prekomjerno troši i ako je prešla granicu, kako bi ostvarila pravednost i pravičnost i kako bi slijedila uputu časnog Kur`ana:
“... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, ...”[14]
Mudra je i snalažljiva pri suočavanju s problemima
Ponekad zet bude izrazito razborit zbog čega ne miruju ni njegova žena, a ni punica, kao i izrazitog temperamenta koji njima ne odgovara. Otud dolazi do međusobne netrpeljivosti, razilaženja u mišljenju i razmirica. Dužnost punice muslimanke, koja obiluje uputom svoje vjere, je da se u ovakvoj situaciji svome zetu obraća na što je moguće ljepši način, da bude mudra prilikom ophođenja prema njemu, da bude snalažljiva i razborita kako bi doprla do njegove ličnosti i njegove razboritosti, ne odustajući, u ostvarenju toga cilja, od strpljenja, ustrajnosti i lijepog ophođenja.
Ona će veoma paziti da svojoj kćeri ne preuveliča negativnosti svoga zeta, nego će naprotiv nastojati da te negativnosti umanji koliko je to u mogućnosti. Ona će se truditi da ispravi te negativnosti na dozvoljen način i mudrim metodama, dokle god te negativnosti ne povrjeđuju ličnost muža u njegovom moralu, a niti vjeri, jer ona ne zaslužuje da bude uzrokom propasti okrilja bračnog života.
Na ovaj način punica muslimanka, koja je obasjana Allahovom uputom, biva dobrobit i blagodat za svoju kćer i zeta. Ona je jedan od čvrstih podupirača bračnog života svojom pravednošću i bogobojaznošću dajući dokaz da je ona druga majka svome zetu, a ne tradicionalni neprijatelj muževa, kao što je to rašireno u nekim zalutalim i zastranjenim zajednicama, kao što mnoge anegdote govore o tom utvrđenom i vječitom neprijateljstvu. A to je u stvari posljedica lošeg sprovođenja vjerskih propisa od strane muslimana, kao i nedostatak njihovog pridržavanja islamskog morala i njegovih vrijednosti.
Mi samo možemo pretpostaviti kolika je sreća dviju porodica: porodice njenog sina i porodice njene kćeri, zbog ovakve punice i svekrve, koja je dobra vjernica, koja je bogobojazna, dobrodušna i koja je podjednako draga prijateljica i zetu i snahi, a rezultat te ljubavi je sreća dviju porodica.
Ona je svojom mudrošću, bogobojaznošću, pravednošću, razboritošću i lijepim ophođenjem prema svome zetu i snahi povećala sreću u životu svoje kćeri i svoga sina, a na taj način je ostvarila u njihovim porodicama čistotu, rahatluk i spokojstvo, a njih je potaknula na što veću dobrobit koja će se vratiti njenom sinu i kćeri, prije snahe i zeta.
Šta ima ljepše od ovakvog postupka razborite i dovitljive punice vjernice!! Šta to ima potrebnije od toga da se sinovi i kćeri vezuju za nju!!
_____________________________________________________________________________
[1] Muttefekun `alejhi, Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 9/8, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ Ihtijaru zatel-jedejni “.
[2] El-A`raf 201.
[3] “ Sahihu Muslim “, 2/37, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanu enned-dine nasihatun “.
[4] El-Ahzab 70.
[5] Fussilet 34,35.
[6] El-En`am 152.
[7] En-Nisa 58.
[8] Hadis je hasen. Bilježe ga Et-Tirmizi, 2/274, poglavlja o “ En-nikahu “ i Ibnu Madže, 1/633, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ El-ekuffau “.
[9] El-En`am 152.
[10] El-Ahzab 70.
[11] El-Furkan 67.
[12] En-Nisa` 34.
[13] El-Bekara 228.
[14] El-En`am 152.
Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere i koja se odlikuje visokim moralnim osobinama, na svoju snahu gleda kao na jednu od svojih kćeri koja je predodređena da bude žena njenog sina, koja je došla u porodicu i postala jednim od njenih članova. Isto tako, djevojka muslimanka, koja je odrasla na vrijednostima islama i njegovom moralu, nakon što je napustila kuću svojih roditelja i došla u novu bračnu zajednicu, gledat će na svoju svekrvu kao na svoju majku.
Izabire sebi dobru snahu
Svaka od njih prije braka će voditi računa o dobrom odabiru i svaka od njih će se pobrinuti da oni koji stupaju u tazbinstvo budu predani vjeri, moralu, ispravnom odgoju i da imaju dobru reputaciju.
Mudra žena muslimanka kada prosi djevojku za svoga sina i kad traži odgovarajuću djevojku za njega, neprestano mora imati na umu da u svoju porodicu pridružuje novu kćer svojim kćerima, da joj kao i njima pripada podjednako poštovanje, ljubav i uvažavanje, da ona kao i one ima iste obaveze koje izvršavaju u okrilju velike porodice. Ona će svojoj snahi, koja je stupila u svoj bračni život, poželjeti uspjeh, sreću i postojanost. Stoga, kod djevojaka koje su na udaju, neće je zavesti njihova varljiva pojava čije su karakteristike ljepota, ljubaznost i privlačnost, nego će prije i poslije svega toga tražiti ispravnu vjeru, lijep moral, postojanu i staloženu ličnost, pri svemu tome povodeći se za uputom Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji je rekao:
“ Žena se uzima zbog četiri stvari: njenog imetka, dobrog roda (porijekla), njene ljepote i zbog njene vjere. Drži se one koja ima vjeru.[1] “
Prihvata realnost njene prisutnosti u bračnoj zajednici
Iz ovog mudrog i postojanog odnosa prema snahi i njenom prisustvu u bračnoj zajednici, kao i ova mudra predodžba snahinog mjesta među članovima nove porodice, kojoj će se snaha pridružti, proizilazi lijepo ophođenje svekrve prema svojoj snahi i nadvladava pravednost i pravičnost u različitim situacijama postupcima, djelima i reakcijama.
Bogobojaznoj svekrvi muslimanki, koja je napojena islamskim odgojem i njegovim vrijednostima, ne pada na pamet da joj je od nje snaha otrgnula sina kojeg je dugi niz godina odgajala, koja je za njegov odgoj i bdijenje nad njim potrošila mnoge noći i dane, pa čak i kad je odrastao i postao muškarcem koji je sposoban da daje i da se žrtvuje. Njoj ne pada na pamet da ga je njegova žena povela u sretno bračno gnijezdo, unutar kojeg će zaboraviti svoju majku i sav trud koji je potrošila i uložila u njegov odgoj i njegovu spremnost. Ova šejtanska misao ne pada na pamet dobroj ženi muslimanki, jer ona zna da je to Allahov zakon u ovom životu, kao što zna da njen sin, kojeg je nadojila islamom od ranog djetinjstva, nikako ne može zaboraviti svoju majku radi svoje lijepe žene. Ona, isto tako, zna da njena snaha, koju je izabrala između mnogih dobrih djevojaka vjernica, nikako ne može biti zadovoljna da njen muž zaboravi svoju majku, jer bi to bila neposlušnost prema roditelju što islam strogo zabranjuje.
A ako bi ipak u jednom trenutku ljudske slabosti svekrva bila ljubomorna na svoju snahu, potražit će utočište u svojoj vjeri, bogobojaznosti i pobožnosti, te će se osloboditi tog ružnog osjećaja, povratit će se budnosti svoga imana i bogobojaznosti i povratit će se mudrom i ispravnom odnosu prema svojoj snahi. Ovako postupaju bogobojazni vjernici i vjernice čim ih šejtanska sablazan dodirne, oni se prisjete i odjednom sagledaju pravu istinu:
“ Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, prisjete se i odjednom dođu sebi.”[2]
Ovako se odvija ravnoteža između snahe, svekrve i muža i ovako sve stvari teku svojim prirodnim i mirnim tokom kojim ne gospodare strasti, oluje, nedaće i zablude, nego njime gospodare vjera, intelekt, mudrost i Uputa.
Savjetuje a ne zalazi u privatne stvari
Mudra, bogobojazna žena muslimanka od prvog trenutka u kojem se njena snaha udala za njenog sina, prihvata da njena snaha ima pravo da živi svoj bračni život u izolovanosti u pravom smislu riječi, sve dok je taj brak u okviru onoga što je dozvoljeno i sve dok je u šeri`atom dozvoljenim granicama. Niko nema prava da zalazi u privatne stvari bračnih drugova, osim ako se za to ukaže potreba i neophodnost, u smislu savjeta koji se traži od svakog muslimana, povodeći se za riječima plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:” Vjera je savjetovanje...”[3]
Pravilo ovog mudrog ponašanja kod svekrve, bogobojazne muslimanke je: - njen postupak prema svojoj kćeri -. Kako ona želi svojoj kćeri da živi svoj bračni život u pravom smislu, da bude sretna, samostalna, zadovoljna, da njen život ne remeti uznemiravajuće uplitanje u njene privatne stvari, tako ni svojoj snahi, bez izuzetka, neće poželjeti ono što ne želi ni svojoj kćeri.
Čini joj dobročinstvo i lijepo se ophodi prema njoj
Mudra svekrva muslimanka čini dobročinstvo prema svojoj snahi, poštuje je, lijepo se ophodi prema njoj, nastoji da ona osjeti njenu ljubav i poštovanje, pomno sluša izlaganje njenog mišljenja, slaže se s onim što je ispravno, podržava i podstrekava na ono što je ispravno, pažljivo postupa prilikom pogreške i pri njenom ispravljanju. Njen glavni vodič pri svemu tome je nepristrasnost, pravednost i dobročinstvo, a presuda je onakva kakva bi bila prema vlastitoj kćeri da je na mjestu njene snahe, a tu presudu njena majka očituje povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha:
“ O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.”[4]
Ona ne zaboravlja da s vremena na vrijeme izrazi svoju sreću koja ispunjava njenu dušu, jer vidi da je njen sin sretan sa svojom ženom, čime će ispuniti dušu svoga sina i snahe najljepšim i najplemenitijim osjećajima. Ona, takođe, ne zaboravlja ni to da se u svim prilikama prema svojoj snahi odnosi kao što se odnosi prema svojim kćerima, pa je i ona prati zajedno s njima, što čini da se osjeća jednom od njih i ne samo to, nego i da je ona jedan dragi član porodice, od kako je ušla u bračno gnijezdo i od kako se udala za njenog dragog sina.
Tako svekrva postaje draga svojoj snahi, jer je ona potvrdila da joj je njena snaha draga, što je suprotno onome što vidimo u zalutalim i zabludjelim društvima koja su skrenula od Allahove upute. Kod njih vidimo mržnju, osvetoljublje i prijezir između svekrve i njene snahe do te mjere da je to neprijateljstvo postalo očita, tradicionalna nužnost, o čemu su izrečene mnoge poslovice, ispjevane mnoge pjesme, kao što vidimo i da je to neprijateljstvo između snahe i njene svekrve tradicionalno neprijateljstvo koje je neminovno i nezbježno. Sve to što se dešava ne bi se desilo da svaka od njih, i svekrva i snaha, istinski odluče da žive onako kako je to islam zacrtao. Sve to se ne bi desilo kada bi svaka od njih zastala na granici na kojoj joj je neređeno da zastane. Stoga su i prestala ta tradicionala neprijateljstva između svekrve i snahe u svjesnim islamskim sredinama koje se pridržavaju svoje vjere, njenih propisa, vrijednosti i običaja.
Mudra je i pravedna prilikom prosudbe o svojoj snahi
Ponekad svekrva biva iskušana snahom koja nije lijepog ponašanja, pa čak ponekad biva opisana kao neučtiva i ružnog ophođenja. U ovom slučaju do izražaja dolazi mudrost svekrve i njeno životno iskustvo po kojem zlo dobrim treba uzvratiti, čineći to na osnovu riječi Uzvišenog Allaha:
“ Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo srećni.”[5]
Pod dobrim zlo uzvratiti podrazumijeva se da svekrva od svoga sina sakrije ono što je negativno kod njene snahe, kao i njene pogreške, u onoj mjeri koliko je to ona u mogućnosti, da je u osami posavjetuje dajući joj na znanje da ona brine o tome da u njenoj kući vlada dobrota, ljubav i dobro djelovanje. Ona će nastaviti da je savjetuje sve dok se ne riješi svega toga što je negativno ili bar dok to ne umanji. Na taj način će snaha osjetiti da joj je svekrva bliska i draga prijateljica, a ne svadljivi neprijatelj koji neprestano vreba u zasjedi.
Mudra i bogobojazna svekrva muslimanka bit će pravedna prilikom presuđivanja između njene snahe i njenog sina ako uvidi da je njen sin oklevetao njenu snahu, a to je zbog toga što je njena bogobojaznost i pobožnost sprječavaju da stane na stranu svoga sina ili da bude pristrasna na račun istine. Ona neće prikrivati njegovu nepravdu, niti će šurovati s njim u nečemu što ne valja, postupajući po riječima Uzvišenog Allaha:
“... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, ...”[6]
“ ... i kada ljudima sudite da pravično sudite ...”[7]
A svjesna, mudra žena muslimanka koja razmišlja o uputi ove veličanstvene vjere, neće zapasti u grijeh i prilikom svoje presude i zadovoljit će je samo pravedna presuda, makar ona bila u korist njene snahe, a protiv njenog dragog sina.
Odnos prema zetu
Odnos punice muslimanke, koja je obasjana uputom svoje vjere, prema njenom zetu ne razlikuje se od odnosa svekrve prema njenoj snahi. Tako, kako svekrva gleda na svoju snahu kao na svoju kćer, tako i punica gleda na svoga zeta kao na svoga sina. Kako želi da njen sin bude jedan od najboljih ljudi, isto tako, želi da i njen zet bude jedan od najboljih ljudi.
Izabire sebi dobrog zeta
Stoga, punica izabire dobrog zeta za svoju kćer i bit će zadovoljna samo ako bude vjernik, ako bude lijepog ponašanja i ako bude imao lijepu reputaciju, kao što je to preporučio Allahaov poslanik sallallahu `alejhi we sellem govoreći:
“ Ako vam neko dođe, čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. Ako to ne učinite nastat će fitneluk i veliki nered na Zemlji.“ [8]
Kod zaručnika njene kćeri neće je zavesti elegantani izgled ili visoki položaj ili nepresušno bogatstvo, jer ona zna da će udajom svoje kćeri za njega, pridružiti svojim sinovima još jednog sina kojem povjerava svoju kćer, njen život i njenu sreću. Sve ovo može imati samo čovjek koji je lijepog morala, vjere, ugleda i ljudskosti.
Poštuje ga i čini mu dobročinstvo
Neminovno je da njen zet bude predmetom njenog poštovanja, dobročinstva i uvažavanja, da ona u svakoj prilici čini da on osjeća da je postao članom porodice od kako se oženio njenom kćerkom. Neminovno je da ona želi njemu i njenoj kćeri sreću i uspjeh u njihovom dugom životu, da joj je on drag, da on čuva ono što joj je najvrijednije, da je on taj koji se očekuje kako bi ostvario nadanja i velike želje njene kćeri. Ona, isto tako, nastoji da on osjeća da mu je ona druga majka koja se ne ustručava da ga posavjetuje, niti žali truda da omogući sreću njemu, njegovoj ženi i njegovoj djeci.
Savjetuje svoju kćer da bude poslušna svome mužu i da se lijepo ophodi prema njemu
Svjesna i mudra žena muslimanka neće prestati savjetovati svoju kćer, nego će joj saopćiti sve ono što je korisno za nju u kućnim poslovima, u odnosu prema mužu i prema njenoj djeci. Ona neprestano otvara oči svoje kćeri kako da usreći i oraspoloži svoga muža, ona je podstrekava na to da obavlja svoje bračne i porodične dužnosti na najljepši mogući način. Ako uvidi da kod njene kćeri postoji neki nedostatak, ili nepravda, ili nebriga, požurit će da je posavjetuje, uputi i da joj pomogne da otkloni taj nedostatak, kako ne bi svome zetu ostavila mogućnost da je omalovaži ili da umanji njenu vrijednost u njegovim očima. Ona ne zaboravlja da s vremna na vrijeme istakne vrijednosti i pozitivne strane kod njenog zeta, ponavljajući to svojoj kćeri kako bi je još više vezala za njega, kako bi povećala njenu ljubav prema njemu i kako bi povećala njeno zadovoljstvo onim što joj je Allah, dželle we `ala, odredio. Tako ona postaje najboljim pomoćnikom svojoj kćeri, kako bi se ona prihvatila svog bračnog života i kako bi ga nastavila u sreći unutar svoga braka.
Ona je pravedna i ne staje na stranu svoje kćeri
Punica muslimanka pravedna je u svom presuđivanju ako dođe do razilaženja ili nerazumijevanja između njene kćeri i njenog muža, ili ako uvidi da njena kći uskraćuje lijep suživot i poslušnost svome mužu, ili ne ispunjava svoje kućne obaveze, ili ne vodi brigu o muževim željama. U tom slučaju ona neće stati na stranu svoje kćeri, nego će govoriti istinu i onako kako je pravedno, radeći po riječima Uzvišenog Allaha:
“... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, ...”[9]
“ O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.”[10]
Ako primijeti da je njena kći sklona krađi, rasipanju i neograničenom trošenju, da njenoj kćeri ne koristi savjet, ona će govoriti istinu, pri tom ukazujući svojoj kćeri na njenu grešku i na njeno prelaženje propisane granice koja je zakonom određena za trošenje, povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha pri opisu Allahovih robova koji su na pravom putu i koji su počašćeni:
“ I oni koji kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” [11]
A ako u ličnosti svoje kćeri primjeti vladajuću snagu i nastojanje da umanjuje čovjekovu plemenitost i njegovu brigu za porodicom, požurit će da urazumi svoju kćer na najrječitiji način : da muškarci vode brigu o ženama, sprovodeći u djelo riječi Uzvišenog Allaha:
“ Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. ...”[12]
Ona će svojoj kćeri ukazati na to da briga muškarca o ženi ima dva dragocjena uzroka, koja žena nikad ne smije zaboraviti, a to su: prednost i trošenje imetka - “... Muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. ...”[13]
Snalažljiva i oštroumna punica muslimanka, koja je obasjana svjetlošću svoje vjere, u ovakvoj pravednoj i mudroj situaciji ne pravi razliku između svoje kćeri i svoga zeta. Kako ona želi da njen sin ostvari svoje pravo na brigu o svojoj ženi, kako mu želi da olakša upravljanje svojim bračnim životom uz pomoć svoje muževnosti, odlučnosti, racionalnosti i mudrosti, ona to, takođe, želi i svome zetu, pa makar njena kći osjetila malo i poteškoće, jer jezik pravednosti i pravičnosti to zahtijeva od svake žene koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan.
Kako punica muslimanka zamjeri svojoj snahi na prekomjernom trošenju, ako prekomjerno troši, a sve to iz milosti prema svome sinu i suosjećanja prema njemu, tako će i svojoj kćeri zamjeriti na tome, ako prekomjerno troši i ako je prešla granicu, kako bi ostvarila pravednost i pravičnost i kako bi slijedila uputu časnog Kur`ana:
“... i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, ...”[14]
Mudra je i snalažljiva pri suočavanju s problemima
Ponekad zet bude izrazito razborit zbog čega ne miruju ni njegova žena, a ni punica, kao i izrazitog temperamenta koji njima ne odgovara. Otud dolazi do međusobne netrpeljivosti, razilaženja u mišljenju i razmirica. Dužnost punice muslimanke, koja obiluje uputom svoje vjere, je da se u ovakvoj situaciji svome zetu obraća na što je moguće ljepši način, da bude mudra prilikom ophođenja prema njemu, da bude snalažljiva i razborita kako bi doprla do njegove ličnosti i njegove razboritosti, ne odustajući, u ostvarenju toga cilja, od strpljenja, ustrajnosti i lijepog ophođenja.
Ona će veoma paziti da svojoj kćeri ne preuveliča negativnosti svoga zeta, nego će naprotiv nastojati da te negativnosti umanji koliko je to u mogućnosti. Ona će se truditi da ispravi te negativnosti na dozvoljen način i mudrim metodama, dokle god te negativnosti ne povrjeđuju ličnost muža u njegovom moralu, a niti vjeri, jer ona ne zaslužuje da bude uzrokom propasti okrilja bračnog života.
Na ovaj način punica muslimanka, koja je obasjana Allahovom uputom, biva dobrobit i blagodat za svoju kćer i zeta. Ona je jedan od čvrstih podupirača bračnog života svojom pravednošću i bogobojaznošću dajući dokaz da je ona druga majka svome zetu, a ne tradicionalni neprijatelj muževa, kao što je to rašireno u nekim zalutalim i zastranjenim zajednicama, kao što mnoge anegdote govore o tom utvrđenom i vječitom neprijateljstvu. A to je u stvari posljedica lošeg sprovođenja vjerskih propisa od strane muslimana, kao i nedostatak njihovog pridržavanja islamskog morala i njegovih vrijednosti.
Mi samo možemo pretpostaviti kolika je sreća dviju porodica: porodice njenog sina i porodice njene kćeri, zbog ovakve punice i svekrve, koja je dobra vjernica, koja je bogobojazna, dobrodušna i koja je podjednako draga prijateljica i zetu i snahi, a rezultat te ljubavi je sreća dviju porodica.
Ona je svojom mudrošću, bogobojaznošću, pravednošću, razboritošću i lijepim ophođenjem prema svome zetu i snahi povećala sreću u životu svoje kćeri i svoga sina, a na taj način je ostvarila u njihovim porodicama čistotu, rahatluk i spokojstvo, a njih je potaknula na što veću dobrobit koja će se vratiti njenom sinu i kćeri, prije snahe i zeta.
Šta ima ljepše od ovakvog postupka razborite i dovitljive punice vjernice!! Šta to ima potrebnije od toga da se sinovi i kćeri vezuju za nju!!
_____________________________________________________________________________
[1] Muttefekun `alejhi, Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 9/8, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ Ihtijaru zatel-jedejni “.
[2] El-A`raf 201.
[3] “ Sahihu Muslim “, 2/37, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanu enned-dine nasihatun “.
[4] El-Ahzab 70.
[5] Fussilet 34,35.
[6] El-En`am 152.
[7] En-Nisa 58.
[8] Hadis je hasen. Bilježe ga Et-Tirmizi, 2/274, poglavlja o “ En-nikahu “ i Ibnu Madže, 1/633, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ El-ekuffau “.
[9] El-En`am 152.
[10] El-Ahzab 70.
[11] El-Furkan 67.
[12] En-Nisa` 34.
[13] El-Bekara 228.
[14] El-En`am 152.
