Sljedbenici sunneta i džema’ata kažu: „Iman1 (vjera) se sastoji od vjerovanja srcem, govora jezikom i rada udova; nije ispravno jedno bez drugog, i da su djela od suštine imana. Oni smatraju da onaj ko učini veliki grijeh ili ostavi neko djelo (mimo namaza, zbog koncenzusa ashaba po pitanju namaza) – nije nevjernik. Njima su po ovom pitanju oprečne slijedeće skupine novotara:
Prva skupina: haridžije i mu’tezile. Kod njih je iman kao i kod ehli sunneta i džema’ata - govor, djelo i vjerovanje, ali se nakon toga razilaze, jer kažu onaj ko ostavi pojedina djela, ili pak onaj ko učini veliki grijeh, u srcu takvog nema nimalo imana (vjere). I on će na ahiretu (budućem svijetu) biti vječito u Vatri. Što se tiče njegovog propisa na dunjaluku, tu se razilaze, pa haridžije kažu: “On je nevjernik”, a mutezile, pak, kažu: “On je na stepenu između dva stepena”.
Druga skupina: džehmije. Kod njih je iman samo spoznaja bez potvrde srca, izgovora jezikom i bez djela udova. Pa, ukoliko čovjek ne potvrdi svojim srcem, ne govori jezikom i ne radi udovima – on je vjernik, dok god je spoznao svojim srcem, jer tri spomenute stvari kod njih ne spadaju u iman. Ono što nužno proističe iz njihovih riječi jeste da su Iblis, faraon, a i Ebu Džehl vjernici, jer su oni spoznali Allaha. Ovo mišljenje zastupaju i neke ešarije.
Treća skupina: keramije. Iman je kod njih govor jezika bez potvrde srca i rada udovima. Onaj ko progovori imanom, taj je vjernik potpuna imana, jer se iman kod njih ne djeli. Oni ne poriču obaveznost (vudžub) potvrde srcem i kod njih je onaj ko potvrdi jezikom, a porekne srcem munafik koji će na ahiretu biti vječno u Vatri. Tako da su se po pitanju potvrde srcem (tasdika) razišli sa ehlis-sunnetom u definiciji, a složili u propisu.
Četvrta skupina: ešarije. Kod njih je iman samo potvrda srcem, bez djela srca i udova i bez govora jezika. Ali, oni kažu iman zahtijeva određene elemente kojih, kada ih nestane, nestane imana.
Peta skupina: murdžietul-fukaha. Iman je kod njih govor jezika i vjerovanje srcem bez djela. Iz tog razloga kod njih se iman ne povećava niti smanjuje. Iako se sve skupine murdžija slažu da djelo ne spada u suštinu imana niti spada u pojam imana, ipak su murdžietul-fukaha najbliža skupina ehli sunnetu. Najudaljenija skupina jesu džehmije koji kažu da je iman samo spoznaja. Iz tog razloga skupina selefa je njih proglasila nevjernicima mimo ostalih skupina murdžija.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je ukazao da je uzrok greške ovih skupina bio taj što su oni mislili da se iman ne dijeli i ne razdvaja, da se ne povećava niti smanjuje i da, ukoliko iman postoji, njegov vlasnik je vjernik, a ako pak nestane, nestao je cjelokupan iman. (Pogledaj: El-Fetava 13/47, 50.)
Iz knjige “Akvalu zevil irfan” (Govor uleme da se djelo udova svrstava u suštinu imana)
Prevod sa arapskog: I.B.
Prva skupina: haridžije i mu’tezile. Kod njih je iman kao i kod ehli sunneta i džema’ata - govor, djelo i vjerovanje, ali se nakon toga razilaze, jer kažu onaj ko ostavi pojedina djela, ili pak onaj ko učini veliki grijeh, u srcu takvog nema nimalo imana (vjere). I on će na ahiretu (budućem svijetu) biti vječito u Vatri. Što se tiče njegovog propisa na dunjaluku, tu se razilaze, pa haridžije kažu: “On je nevjernik”, a mutezile, pak, kažu: “On je na stepenu između dva stepena”.
Druga skupina: džehmije. Kod njih je iman samo spoznaja bez potvrde srca, izgovora jezikom i bez djela udova. Pa, ukoliko čovjek ne potvrdi svojim srcem, ne govori jezikom i ne radi udovima – on je vjernik, dok god je spoznao svojim srcem, jer tri spomenute stvari kod njih ne spadaju u iman. Ono što nužno proističe iz njihovih riječi jeste da su Iblis, faraon, a i Ebu Džehl vjernici, jer su oni spoznali Allaha. Ovo mišljenje zastupaju i neke ešarije.
Treća skupina: keramije. Iman je kod njih govor jezika bez potvrde srca i rada udovima. Onaj ko progovori imanom, taj je vjernik potpuna imana, jer se iman kod njih ne djeli. Oni ne poriču obaveznost (vudžub) potvrde srcem i kod njih je onaj ko potvrdi jezikom, a porekne srcem munafik koji će na ahiretu biti vječno u Vatri. Tako da su se po pitanju potvrde srcem (tasdika) razišli sa ehlis-sunnetom u definiciji, a složili u propisu.
Četvrta skupina: ešarije. Kod njih je iman samo potvrda srcem, bez djela srca i udova i bez govora jezika. Ali, oni kažu iman zahtijeva određene elemente kojih, kada ih nestane, nestane imana.
Peta skupina: murdžietul-fukaha. Iman je kod njih govor jezika i vjerovanje srcem bez djela. Iz tog razloga kod njih se iman ne povećava niti smanjuje. Iako se sve skupine murdžija slažu da djelo ne spada u suštinu imana niti spada u pojam imana, ipak su murdžietul-fukaha najbliža skupina ehli sunnetu. Najudaljenija skupina jesu džehmije koji kažu da je iman samo spoznaja. Iz tog razloga skupina selefa je njih proglasila nevjernicima mimo ostalih skupina murdžija.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je ukazao da je uzrok greške ovih skupina bio taj što su oni mislili da se iman ne dijeli i ne razdvaja, da se ne povećava niti smanjuje i da, ukoliko iman postoji, njegov vlasnik je vjernik, a ako pak nestane, nestao je cjelokupan iman. (Pogledaj: El-Fetava 13/47, 50.)
Iz knjige “Akvalu zevil irfan” (Govor uleme da se djelo udova svrstava u suštinu imana)
Prevod sa arapskog: I.B.
Fusnota:
1. iman - govor srca i jezika, i djela srca i jezika, i djela tjelesnih udova kojima se ispoljava (manifestuje, izražava) vjerovanje u Allaha.
_____________________________
