Šejh Muhamed Salih Al-Munajjid
Ova pojava je jako raširena danas, naročito među omladinom. Neko je upitao: Naši sastanci sa prijateljima, su ispunjeni prekomjernim smijehom, koje nekad ide u krajnost. Ova pojava se sve više širi. Šta je lijek ovome?
Odgovor na ovo pitanje je da svaki problem treba razmotriti sa dva aspekta: teoretski i praktični. Teoretski dio se može, dalje rastaviti na dvije tačke:
Prvo, trebamo znati da se Resul savs čuvao prekomjernog smijanja, a on nam je savs najbolji primjer kako u ovoj tako i svim drugim stvarima. Prenosi se u sahih hadisima, da njegovo smijanje nije bilo nikad veće od osmijeha.(Ahmed). A u drugom sahih hadisu se kaže da bi on savs šutio dugo, a smijao se malo.(Ahmed). Kaže Aiša ra da nije nikad vidjela Poslanika da se grohotom smijao, da bi mu se kutnjaci pokazali, već bi se samo osmjehivao.(Abu Dawud).
Kaže Resul savs u sahih hadisu:Ne smijte se prekomjerno jer to ubija srca.(Ibn Madža). A u drugoj predaji:Previše smijeha kvari srca. Ovo bi inšaAllah bio teoretski dio.
Prije nego pređemo na praktični dio, treba napomenuti, da smijanje nije haram i da se od muslimana ne očekuje da budu kamenih lica. Smijeh je nešto prirodno a Allah kaže u suri Nedžm,43:i da On na smijeh i na plač navodi. Problem, o kojem mi ovdje govorimo, je prekomjerni smijeh, a koji ima mnogo loših posljedica, od kojih su neke: grupa koja se ovako smije, proizvodi buku ; Srce vjernika se zaokuplja nečim drugim, njegova usta su širom otvorena; nekad se desi da daija učini da se ljudi smiju, želeći ih time dobiti i omiliti im islam, ali ovo može imati drugi efekat, da se oni skupljaju oko njega, radi njegovih šala.
Problem je što mnogi ljudi koriste smijeh kao sigurnosni ventil, gdje oni ispuštaju svoje probleme i sl, koristeči način koji je slabiji a izbjegavajući ono što je bolje po njih. Sječam se jednog mladića, koji je zapao u probleme sa studijima, a i kod kuće se bilo skupilo nekih problema, pa ga je jedan drug sreo i pitao ga gdje je pošao. Kaže, idem tom i tom da me razveseli i zaboravim svoje probleme. On ne uviđa, da mogućnost njegovog druga da ga nasmije, u ovom slučaju je kao primjer droge, koja opije čovjeka na trenutak, ali kad se vrati u stvarnost, problemi su još uvijek tu.
Musliman treba da zna bolje od ovoga načina rješavanja problema, i da slijedi put Resula savs. Iz sahih hadisa znamo da bi Resul savs, kada bi ga nešto brinulo, odlazio da klanja, ili bi rekao: O Ti Živi, o Ti Jedini, Tvojom milošću ja tražim Tvoju pomoć. A u drugoj predaji bi dodao: Allah je moj Gospodar, i ja Mu ne pripisujem druga.(sahih Džamii)
Ili poznata dova Poslanika savs: OAllah, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i robinje Tvoje...
Ovo su stvari koje se moraju razumjeti, prije nego pređemo na navođenje načina na koji se ovaj problem, problem prekomjernog smijeha, može otkloniti. Neki od načina su:
-Sječanje na smrt, kabur, Sudnji dan i polaganje računa, Sirat-ćupriju, džehenemsku vatru, i druge kazne. Zato je potrebno da čitamo hadise koji opisuju ovo, kao i da sjedimo u društvu ljudi čija srca su vezana za Allaha.
-Razmišljanje o situaciji muslimana, na njihove nedaće, na probleme na koje nailaze, želeći Allahovu vjeru, na njihov nizak položaj na svim poljima, ugnjetavanje, uništavanja kojima su izloženi, internacionalnoj zavjeri protiv muslimana. Kada musliman porazmisli o ovakvim stvarima, ne može biti da ostane nedirnut.
-Osjećaj težine njegove odgovornosti prema Ummetu, koja je u potrebi za velikim žrtvama da bi se spasila propasti. Ovo mora da mu bude glavni zadatak, da čini aktivne napore da promjeni porodicu i okolinu, društvo, koliko god je u mogučnosti. Nakon ovoga, on neće imati vremena za glupe šale niti druge beskorisne stvari.
-Izbjegavaj društvo, ljude, za koje znaš da su skloni prekomjernim šalama, istovremeno pokušaj savjetovati njih i one koji ih slušaju. Već smo spomenuli da i jedan dio daija zapada u ovakve greške, pa se čuju glasovi ljudi: gdje je onaj šejh što nas onako nasmije? Ovo je korak nazad, a koji je nadati se, naš Ummet će izbjeći, jer Allahova vjera je velika i čvrsta. Kaže Allah u suri Tariq, 13: Kuran je doista govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva on nije. Kaže Resul savs: Kad bi vi znali ono što ja znam, malo bi se smijali a puno plakali, i istrčali bi na brda moleći Allaha za oprost. Kad bi samo mogli da razumijemo šta se traži od nas, i šta leži pred nama, mi ne bi mogli ni u miru da spavamo.
- Izbjegavaj da se smiješ i suzdržavaj se. Sigurno ćeš nailaziti na društva gdje smijeh odnosi većinu vremena. Pa musliman mora da prvo spriječava sebe baš kao što se spriječava od zijevanja, a zatim nek savjetuje druge. Za ovo je potrebna odlučna i svjesna osoba. Imaju različiti načini, kao na primjer, objašnjavajući im štetnost prekomjernog smijeha, koje najčešće vodi u pričanje lažnih priča i slično.
Osoba koja priča ovakve priče, je upravo ona za koju nas je Resul savs upozorio: Teško onome ko priča laži, nasmijavajući tako ljude, teško njemu, teško njemu.(Sahih Džamii). Istovremeno, ugled ovakve osobe opada, pa čak i ako on misli drugčije.
- Mjenjanje teme koja navodi na smijeh, i uvođenje druge, korisnije. Ako vidiš da su ljudi skrenuli u nešto od čega nema koristi, pokušaj ih ispraviti, koristeći ispravne metode, navedi ih da pričaju nešto ozbiljno, da urade neki koristan projekt i slično djelo sa čim će Allah biti zadovoljan.
A kao posljednje rješenje, nakon što probaš sve ovo, je da napustiš skup, čuvajući sebe od kvarenja. Šta god ko uradi, sebi uradi i svaki griješnik će samo svoje breme nositi.(Anam,164)
___________________________________________
