Pošto je Allah subhanehu ve te'ala apsolutni i jedini Gospodar ljudi i svijeta, On je vrhovni Vladar, Branitelj i Hranitelj, Milostivi, čija milost obasjava sva bića, a pošto je On svakom čovjeku dao ljudsko dostojanstvo i čast i da se među njima ne može praviti nikakva opipljiva niti stvarna razlika, na osnovu slučajnih razlika kao što su nacija, boja kože ili rasa. Tako su sva ljudska bića međusobno povezana i sva sačinjavaju jednu zajednicu bratstva u svom časnom i ugodnom služenju najmilostivijem Vladaru svijeta. U ovakvoj pobožnoj atmosferi islamsko propovijedanje jedinstvenosti Allaha subhanehu ve te'ala je dominantna i centralna tačka, i ono nužno podrazumjeva i jedinstvo čovječanstva i bratstvo ljudskih bića. Mada se islamska država može uspostaviti na bilo kojem dijelu Zemlje, islam ne želi ograničiti ljudska prava i privilegije na geografske granice vlastite države. Islam je postavio neka temeljna i univerzalna prava za cijelo čovječanstvo, koja se moraju poštivati i uvažavati u svim okolnostima, bez obzira na to da li određena osoba živi na teritoriji islamske države ili nije, i da li je u ratu ili miru s tom državom.
Kur'an vrlo jasno kaže: " O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da budete nepravedni! Budite pravedni, to je najbliže čestitosti." Maide 8
Ljudska je krv uvijek sveta i ne smije se prolijevati bez opravdanog razloga. A ako neko oskrnavi tu svetost ljudske krvi i ubije bez opravdanja, Kur'an to izjednačava sa ubistvom cijelog čovječanstva. Ko ubije, a ne da nadoknadu za ubijenu dušu, ni za štetu napravljenu na zemlji, isto kao da je poubijao sve ljude. Nije dozvoljeno ugnjetavati žene, djecu, starce, bolesne i ranjene. Čast i nevinost žene moraju se poštivati u svim prilikama. Gladnu osobu treba nahraniti, golog obući, a ranjenog ili bolesnog liječiti bez obzira da li on pripada islamskoj zajdnici ili neprijateljskom narodu. Kad govorimo o ljudskim pravima u islamu, želimo reći da je ljudima ta prava dao Allah subhanehu ve te'ala, njih nije propisao nikakav kralj niti neka zakonodavna skupština. Prava koja daju kraljevi i zakonodavna tijela mogu biti oduzeta kao što su i data. Isto je i s pravima koja priznaju i prihvaćaju diktatori. Oni ih mogu dati kad god im se to sviđa, i oduzeti ih kad god to požele, i mogu ih otvoreno kršiti kad god hoće. Ali, pošto su u islamu ljudska prava Allahov dar, nikakva zakonodavna skupština na svijetu, nikakva vlada, nema pravo ni ovlaštenje na nešto na njih dodaje ili da ih mijenja. Niko nema pravo da ih ukida ili povlači. To nisu ljudska prava napisana na papiru radi pokazivanja i izlaganja, koja se negiraju u stvarnom životu kad je predstava završena. Ona nisu ni filozofski pojmovi iza kojih stoje sankcije. Povelje, proglasi i rezolucije Ujedinjenih nacija ne mogu se usporediti sa pravima koja je dao Allah subhanehu ve te'ala, jer, prva nisu primjenjiva na bila koga, dok su druga primjenjiva za svakog vjernika. Ona su dio islamske vjere. Svaki musliman i svi vladari koji se smatraju muslimanima, moraju ih priznati, prihvatiti i provoditi. Ukoliko ih ne provode, ili ako poriču prava koja je garantirao Allah subhanehu ve te'ala ili ako ih dopunjavaju i mijenjaju, i ako ih krše u stvari, a drže ih samo na riječima, Časnog Kur'ana o ovakvom ponašanju je jasan i nedvosmislen: "A ONI KOJI NE SUDE PREMA ONOM ŠTO JE ALLAH OBJAVIO, TO SU PRAVI NEVJERNICI."Maide 44
LJUDSKA PRAVA U ISLAMSKOJ DRŽAVI
1. Sigurnost života i imovine
Na oprosnom hadždžu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem rekao je Poslanik: "Zabranjeni su vam tuđi životi i tuđe imovine sve dok ne dođete pred vašeg Gospodara na Sudnji dan." Za nemuslimanske građane u muslimanskoj državi, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Onaj ko ubije nemuslimana neće omirisati džennetski miris."
2. Zaštita časti
Časni Kur'an kaže: "O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju." ili "I ne kudite jedni druge!" ili "I ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!" ili "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!" Hudžurat 11-12
3. Svetost i sigurnost privatnog života
Kur'an je postavio sljedeći propis: - Ne uhodite jedni druge. - Ne ulazite u tuđe kuće, ako niste sigurni da je vlasnik suglasan.
4. Sigurnost lične slobode
Islam je postavio princip da nijedan građanin ne smije biti zatvoren ukoliko njegova greška nije dokazana na javnom suđenju. U islamu nije dopušteno uhapsiti čovjeka samo na osnovu sumnje i zatvoriti ga bez odgovarajućeg sudskog postupka i osiguranja mogućnosti odbrane.
5. Pravo na protest protiv tiranije
Među pravima koja islam daje ljudima nalazi se pravo na protest protiv tiranije vlade. U vezi s tim Kur'an kaže: "Allah ne voli da se pred ljudima govori loše, osim ako to ne govori neko koga su oni uvrijedili."
U islamu, kao što smo već spomenuli, sva moć i vlast pripadaju Allahu subhanehu ve te'ala, a čovjek je samo namjesnik kome je vlast povjerena, a svako ko je primalac ili uživalac prava na tu vlast mora uživati izuzetno poštivanje svog naroda, prema kojem i za čije dobro će biti pozvan da promijeni svoju vlast. Ovo je potvrdio Ebu Bekr radijallahu anhu koji je u svom prvom govoru rekao: "Surađujte sa mnom kada sam u pravu, ali me ispravite kada griješim, slušajte me dok slijedim Allahove i Poslanikove naredbe, ali ako zastranim, okrenite se od mene."
6. Sloboda izražavanja
Islam daje puno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja svim građanima Islamske države, pod uvjetom da se ona koristi za propagiranje vrline i istine, a ne za širenje zla i poroka. Islamski koncept slobode izražavanja znatno je iznad koncepta koji je usvojen na Zapadu. Islam ni u kom slučaju ne dopušta propagiranje zla i poroka. On također ne daje nikome pravo da koristi pogrdne i uvredljive riječi u ime kritike. Muslimani su praktikovali da upitaju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da li je po nekom pitanju dobio božansku uputu. Ako bi on odgovorio da nije, oni su slobodno izražavali svoja mišljenja u tome.
7. Sloboda udruživanja
Islam daje ljudima i pravo na slobodu udruživanja i formiranja organizacija. I to pravo podliježe nekim općim pravilima.
8. Sloboda svijesti i uvjerenja
Islam je postavio sljedeći stav: Nema prisile u vjeri. Za razliku od njega, totalitarna društva potpuno lišavaju pojedince njihove slobode. Naime, pretjerano uzdizanje autoriteta države dovodi do neke vrste služenja, robovanja od strane čovjeka. Nekada je ropstvo značilo potpuno upravljanje čovjeka nad čovjekom - sad je ta vrsta ropstva zakonski ukinuta, ali umjesto njega totalitarna društva nameću sličnu vrstu upravljanja pojedincima.
9. Zaštita religijskih osjećanja
Uz slobodu mišljenja i slobodu svijesti, islam daje pojedincu pravo na poštivanje njegovih religijskih osjećaja, i ništa što bi moglo uzurpirati to pravo ne smije se reći niti učiniti.
10. Zaštita od proizvoljnog lišenja slobode
Islam također priznaje pravo pojedinca da ne bude uhapšen ili zatvoren za tuđe prekršaje. Kur'an je jasno postavio taj princip: Niko neće biti opterećen tuđim teretom.
11. Pravo na osnovne životne potrebe
Islam siromašnima priznaje pravo na osiguranje pomoći: A u njihovom bogatstvu je pravo koje pripada siromašnim i ubogim.
12. Jednakost pred zakonom
Islam svim građanima daje pravo na apsolutnu i potpunu jednakost pred zakonom.
13. Vladari nisu iznad zakona
Neka žena, je pripadala uglednoj i plemenitoj obitelji, i bila je uhapšena radi krađe. Slučaj je iznešen pred Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i predlagalo se da ona bude pošteđena kazne. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio: "ALLAH JE UNIŠTIO NARODE KOJI SU ŽIVJELI PRIJE VAS ZATO ŠTO SU KAŽNJAVALI OBIČNE LJUDE ZA NJIHOVE PREKRŠAJE, A DOSTOJANSTVENIKE PUŠTALI DA BUDU NEKAŽNJENI ZA NJIHOVE ZLOČINE. KUNEM SE ALLAHOM U ČIJOJ JE RUCI MOJ ŽIVOT DA BIH I FATIMU KĆERKU MUHAMMEDOVU DA JE POČINILA OVAJ ZLOČIN, KAZNIO ODSJECANJEM RUKE."
14. Pravo na sudjelovanje u državnim poslovima
"I one koji se o poslovima svojim dogovaraju." Šura 38
"Šura" odnosno zakonodavna skupština ima samo jedno značenje: Izvršni poglavar vlade i članovi skupštine moraju biti birani kroz slobodne i nezavisne narodne izbore. I na kraju, treba naglasiti da islam nastoji da postigne gore navedena ljudska prava ne samo kroz osiguranje zakonskih sredstava, nego i pozivajući čovječanstvo da nadmaši nisku razinu životinjskog načina života, kako bi bilo u mogućnosti da se oslobodi spona istkanih srodstvom po krvi, rasnom superiornošću, jezičkom arogancijom i ekonomskim privilegijama. On poziva čovječanstvo da se uzdigne do one razine življenja na kojoj, zahvaljujući svojoj urođenoj izuzetnosti, čovjek može ostvariti bratstvo ljudi.
Kur'an vrlo jasno kaže: " O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da budete nepravedni! Budite pravedni, to je najbliže čestitosti." Maide 8
Ljudska je krv uvijek sveta i ne smije se prolijevati bez opravdanog razloga. A ako neko oskrnavi tu svetost ljudske krvi i ubije bez opravdanja, Kur'an to izjednačava sa ubistvom cijelog čovječanstva. Ko ubije, a ne da nadoknadu za ubijenu dušu, ni za štetu napravljenu na zemlji, isto kao da je poubijao sve ljude. Nije dozvoljeno ugnjetavati žene, djecu, starce, bolesne i ranjene. Čast i nevinost žene moraju se poštivati u svim prilikama. Gladnu osobu treba nahraniti, golog obući, a ranjenog ili bolesnog liječiti bez obzira da li on pripada islamskoj zajdnici ili neprijateljskom narodu. Kad govorimo o ljudskim pravima u islamu, želimo reći da je ljudima ta prava dao Allah subhanehu ve te'ala, njih nije propisao nikakav kralj niti neka zakonodavna skupština. Prava koja daju kraljevi i zakonodavna tijela mogu biti oduzeta kao što su i data. Isto je i s pravima koja priznaju i prihvaćaju diktatori. Oni ih mogu dati kad god im se to sviđa, i oduzeti ih kad god to požele, i mogu ih otvoreno kršiti kad god hoće. Ali, pošto su u islamu ljudska prava Allahov dar, nikakva zakonodavna skupština na svijetu, nikakva vlada, nema pravo ni ovlaštenje na nešto na njih dodaje ili da ih mijenja. Niko nema pravo da ih ukida ili povlači. To nisu ljudska prava napisana na papiru radi pokazivanja i izlaganja, koja se negiraju u stvarnom životu kad je predstava završena. Ona nisu ni filozofski pojmovi iza kojih stoje sankcije. Povelje, proglasi i rezolucije Ujedinjenih nacija ne mogu se usporediti sa pravima koja je dao Allah subhanehu ve te'ala, jer, prva nisu primjenjiva na bila koga, dok su druga primjenjiva za svakog vjernika. Ona su dio islamske vjere. Svaki musliman i svi vladari koji se smatraju muslimanima, moraju ih priznati, prihvatiti i provoditi. Ukoliko ih ne provode, ili ako poriču prava koja je garantirao Allah subhanehu ve te'ala ili ako ih dopunjavaju i mijenjaju, i ako ih krše u stvari, a drže ih samo na riječima, Časnog Kur'ana o ovakvom ponašanju je jasan i nedvosmislen: "A ONI KOJI NE SUDE PREMA ONOM ŠTO JE ALLAH OBJAVIO, TO SU PRAVI NEVJERNICI."Maide 44
LJUDSKA PRAVA U ISLAMSKOJ DRŽAVI
1. Sigurnost života i imovine
Na oprosnom hadždžu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem rekao je Poslanik: "Zabranjeni su vam tuđi životi i tuđe imovine sve dok ne dođete pred vašeg Gospodara na Sudnji dan." Za nemuslimanske građane u muslimanskoj državi, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Onaj ko ubije nemuslimana neće omirisati džennetski miris."
2. Zaštita časti
Časni Kur'an kaže: "O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju." ili "I ne kudite jedni druge!" ili "I ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!" ili "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!" Hudžurat 11-12
3. Svetost i sigurnost privatnog života
Kur'an je postavio sljedeći propis: - Ne uhodite jedni druge. - Ne ulazite u tuđe kuće, ako niste sigurni da je vlasnik suglasan.
4. Sigurnost lične slobode
Islam je postavio princip da nijedan građanin ne smije biti zatvoren ukoliko njegova greška nije dokazana na javnom suđenju. U islamu nije dopušteno uhapsiti čovjeka samo na osnovu sumnje i zatvoriti ga bez odgovarajućeg sudskog postupka i osiguranja mogućnosti odbrane.
5. Pravo na protest protiv tiranije
Među pravima koja islam daje ljudima nalazi se pravo na protest protiv tiranije vlade. U vezi s tim Kur'an kaže: "Allah ne voli da se pred ljudima govori loše, osim ako to ne govori neko koga su oni uvrijedili."
U islamu, kao što smo već spomenuli, sva moć i vlast pripadaju Allahu subhanehu ve te'ala, a čovjek je samo namjesnik kome je vlast povjerena, a svako ko je primalac ili uživalac prava na tu vlast mora uživati izuzetno poštivanje svog naroda, prema kojem i za čije dobro će biti pozvan da promijeni svoju vlast. Ovo je potvrdio Ebu Bekr radijallahu anhu koji je u svom prvom govoru rekao: "Surađujte sa mnom kada sam u pravu, ali me ispravite kada griješim, slušajte me dok slijedim Allahove i Poslanikove naredbe, ali ako zastranim, okrenite se od mene."
6. Sloboda izražavanja
Islam daje puno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja svim građanima Islamske države, pod uvjetom da se ona koristi za propagiranje vrline i istine, a ne za širenje zla i poroka. Islamski koncept slobode izražavanja znatno je iznad koncepta koji je usvojen na Zapadu. Islam ni u kom slučaju ne dopušta propagiranje zla i poroka. On također ne daje nikome pravo da koristi pogrdne i uvredljive riječi u ime kritike. Muslimani su praktikovali da upitaju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da li je po nekom pitanju dobio božansku uputu. Ako bi on odgovorio da nije, oni su slobodno izražavali svoja mišljenja u tome.
7. Sloboda udruživanja
Islam daje ljudima i pravo na slobodu udruživanja i formiranja organizacija. I to pravo podliježe nekim općim pravilima.
8. Sloboda svijesti i uvjerenja
Islam je postavio sljedeći stav: Nema prisile u vjeri. Za razliku od njega, totalitarna društva potpuno lišavaju pojedince njihove slobode. Naime, pretjerano uzdizanje autoriteta države dovodi do neke vrste služenja, robovanja od strane čovjeka. Nekada je ropstvo značilo potpuno upravljanje čovjeka nad čovjekom - sad je ta vrsta ropstva zakonski ukinuta, ali umjesto njega totalitarna društva nameću sličnu vrstu upravljanja pojedincima.
9. Zaštita religijskih osjećanja
Uz slobodu mišljenja i slobodu svijesti, islam daje pojedincu pravo na poštivanje njegovih religijskih osjećaja, i ništa što bi moglo uzurpirati to pravo ne smije se reći niti učiniti.
10. Zaštita od proizvoljnog lišenja slobode
Islam također priznaje pravo pojedinca da ne bude uhapšen ili zatvoren za tuđe prekršaje. Kur'an je jasno postavio taj princip: Niko neće biti opterećen tuđim teretom.
11. Pravo na osnovne životne potrebe
Islam siromašnima priznaje pravo na osiguranje pomoći: A u njihovom bogatstvu je pravo koje pripada siromašnim i ubogim.
12. Jednakost pred zakonom
Islam svim građanima daje pravo na apsolutnu i potpunu jednakost pred zakonom.
13. Vladari nisu iznad zakona
Neka žena, je pripadala uglednoj i plemenitoj obitelji, i bila je uhapšena radi krađe. Slučaj je iznešen pred Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i predlagalo se da ona bude pošteđena kazne. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio: "ALLAH JE UNIŠTIO NARODE KOJI SU ŽIVJELI PRIJE VAS ZATO ŠTO SU KAŽNJAVALI OBIČNE LJUDE ZA NJIHOVE PREKRŠAJE, A DOSTOJANSTVENIKE PUŠTALI DA BUDU NEKAŽNJENI ZA NJIHOVE ZLOČINE. KUNEM SE ALLAHOM U ČIJOJ JE RUCI MOJ ŽIVOT DA BIH I FATIMU KĆERKU MUHAMMEDOVU DA JE POČINILA OVAJ ZLOČIN, KAZNIO ODSJECANJEM RUKE."
14. Pravo na sudjelovanje u državnim poslovima
"I one koji se o poslovima svojim dogovaraju." Šura 38
"Šura" odnosno zakonodavna skupština ima samo jedno značenje: Izvršni poglavar vlade i članovi skupštine moraju biti birani kroz slobodne i nezavisne narodne izbore. I na kraju, treba naglasiti da islam nastoji da postigne gore navedena ljudska prava ne samo kroz osiguranje zakonskih sredstava, nego i pozivajući čovječanstvo da nadmaši nisku razinu životinjskog načina života, kako bi bilo u mogućnosti da se oslobodi spona istkanih srodstvom po krvi, rasnom superiornošću, jezičkom arogancijom i ekonomskim privilegijama. On poziva čovječanstvo da se uzdigne do one razine življenja na kojoj, zahvaljujući svojoj urođenoj izuzetnosti, čovjek može ostvariti bratstvo ljudi.
_________________________________________________________________
