Od Abdulaziza ibn Abdullaha ibn Baza svakom ko voli da klanja kako je klanjao Poslanik s.a.v.s. radeći po njegovim riječima: “ KLANJAJTE KAKO MENE VIDITE DA KLANJAM ” Bilježi Buhari.
1. Potpunost abdesta
A to je abdest kako ga je naredio Allah s.v.t., a Njegove su riječi: “O VJERNICI, KAD HOĆETE DA MOLITVU OBAVITE, LICA SVOJA I RUKE SVOJE DO IZA LAKATA OPERITE - A DIO GLAVA SVOJIH POTARITE - I NOGE SVOJE DO IZA ČLANAKA. A AKO STE DŽUNUBI, ONDA SE OKUPAJTE, A AKO STE BOLESNI ILI NA PUTU ILI AKO STE IZVRŠILI PRIRODNU POTREBU ILI AKO STE SE SASTAJALI SA ŽENAMA, A NE NAĐETE VODE, ONDA RUKAMA SVOJIM ČISTU ZEMLJU DOTAKNITE I NJIMA PREKO LICA SVOJIH I RUKU SVOJIH PREĐITE. ALLAH NE ŽELI DA VAM PRIČINI POTEŠKOĆE, VEĆ ŽELI DA VAS UČINI ČISTIM I DA VAM BLAGODAT SVOJU UPOTPUNI, DA BI STE BILI ZAHVALNI ” Maide 6 I riječi Poslanika s.a.v.s.: “NE PRIMA SE NAMAZ BEZ ŠERI’ATSKOG ČIŠĆENJA (TAHUR).”
2. Okretanje klanjača Kibli
Kibla je Ka’ba, ma gdje bili cijelim tijelom se okrećemo kibli namjeravajući obavljanje namaza koga ćemo klanjati bio fart ili nafila. Ne izgovarati nijjet jezikom, jer izgovor nijjeta jezikom je nepropisiv. Poslanik s.a.v.s. nije nijjetio riječima, a niti ashabi Allah bio zadovoljan njima. Sunnet je uzeti perdu “sutra” i prema njoj klanjati, radilo se o imamu ili onom koji po sebi klanja, jer je Poslanik s.a.v.s. tako radio.
3. Izgovaranje početnog tekbira
“ALLAHU EKBER” gledajući na mjesto gdje se pada na sedždu.
4. Dizanje ruku
Dizanje ruku kod tekbira spram ramena ili spram ušiju.
5. Stavljanje ruku na prsa
Stavljanje ruku na prsa, desnu po šaci lijeve kako navodi hadis od Vaila ibn Hadžera i Kabisa ibn Heleba et-Taija od njegova oca.
6. dova pri početku namaza
Sunnet je učiti dovu pri početku namaza, a ova je: “ALLAHUMME BAID BEJNE VE BEJNE HATAJAJE KEMA BA’ADTE BEJNEL MEŠRIKI VEL MAGRIB, ALLAHUMME NEKKINI MIN HATAJAJE KEMA JUNEKKA SSEVBUL EBJEDU MINEDDENES, ALLAHUMME GSILNI MIN HATAJAJE BI SSELDŽI VEL MAI VEL BERED” Bilježe Buharija i Muslim, a može umjesto nje: SUBHANEKE LLAHUME VE BIHAMDIKE VE TEBAREKESMUKE VE TEALA DŽEDDUKE VE LA ILAHE GAJRUKE, (prenose sakupljači Sunena, Tirmizi i Ibn Madždže), iza toga proučiti E'UZU BILLAHI MINEŠ ŠEJTANIR RADŽIM BISMILLAHIR RAHMANIR RAHIM, proučiti Fatihu, jer Poslanik s.a.v.s. veli: “NEMA NAMAZA ONOME KO NE PROUČI FATIHU (KUR’ANA),” a iza riječi Amin - glasno u namazima na kojima se uči naglas. Zatim proučiti što je lahko iz Kur’ana.
7. Učiniti ruku’
Učiniti ruku’ izgovarajući “Allahu ekber” pri čemu dići ruke spram ramena ili ušiju, izjednačiti leđa i glavu, a ruke staviti na zglob koljena raširenih prsta. Smiriti se na ruku’u i reči: “Subhane rabbijel azim” ponoviti tri ili više puta, mustehab je uz to reći “SUBHANEKE LLAHUMME RABBENA VE BI HAMDIKE, ALLAHUMMAGFIRLI.
8. Dizanje glave (vračanje) sa ruku’a
Dizanje glave (vračanje) sa ruku’a dižući ruke spram ramenima ili ušima izgovarajući: “SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH”, ako bude imam ili pak sam klanjao kad se ispravi poslije ruku’a reći će: “RABBENA VE LEKEL HAMD HAMDEN KESIREN TAJJIBEN MUBAREKEN FIH. MIL’E SSEMAVATI VE MIL’EL ERDI VE MIL’E MA BEJNEHUMA VE MIL’E MA ŠI’TE MIN ŠEJ’IN BA’D.” Onda doda poslije toga: “EHLU SSENAI VEL MEDŽDI EHAKKU MA KALEL ABDU VE KULLUNA LEKE ABD. ALLAHUMME LA MINI’ LIMA E’TAJT VE LA MU’TIJE LIMA MEN’AT VE LA JENFEU. ZEL DŽEDDI MINKEL DŽEDD.”, to je dobro, jer je potvrđeno od Poslanika s.a.v.s. u više sahih hadisa, a ako bude klanjao iza imama govori kad se vraća s ruku’a: Rabbena velekel hamd... pa do kraja ranije navedenog, a mustehab je svima, imamu, kao i onom ko klanja za sebe, staviti ruku na prsa onako kako je radio na kijamu prije ruku’a kako navodi vjerodostojna predaja hadisa od Vaila ibn Hadžera i Sehla ibn Sa’da. Allah bio njima zadovoljan.
9. Obavljanje sedžde
Obaviti sedždu izgovarajući tekbir spuštajući koljena prije ruku ako mu je to zgodno, a ako je nezgodno spušta ruke prije koljena okrenutim ručnim i nožnim prstima prema kibli, skupljenih ručnih prsta. Pri položaju sedžde treba da dotiče tlo sa sedam dijelova tijela: čelo s nosom, dlanovi ruku, koljena, prsti nogu. Na sedždi govori “Subhane rabbijel e’ala”, ponavljajući tri i više puta. Mustehab je uz to dodati “Subhanekellahumme rabbena ve bi hamdike. Allahummagfirli, može dodati od dova po riječima Poslanika s.a.v.s. “NA RUKU’U VELIČAJTE GOSPODARA, A NA SEDŽDI POTRUDITE SE DA POVEĆATE DOVE, JER JE SEDŽDA PRIKLADNA DA SE PRI NJOJ PRIMI DOVA.” ili njegove riječi s.a.v.s.: “ROB JE NAJBLIŽI ALLAHU KAD JE NA SEDŽDI, PA POVEĆAJTE DOVE PRI SEDŽDI.” Muslim. Dovom na sedždi molimo Allaha za sebe i za muslimane od dobra dunjaluka i ahireta. Tako čini kod dobrovoljnih (nafila) i obaveznih (farz) namaza. Na sedždi treba odvojiti nadlaktice od bokova, stomak od stegana i podići podlaktice od zemlje jer Poslanik, s.a.v.s., veli: “ISPRAVNO OBAVLJAJTE SEDŽDU, NEKA NIKO OD VAS NE POLAŽE PODLAKTICE (na tlo), KAO ŠTO PAS PRUŽI NOGE PRI LEŽANJU.”
10. Dizanje glave sa sedžde
Dizanje glave sa sedžde izgovarajući Allahu ekber, polažući lijevu nogu i sjedajući na nju, uspravljajući desnu pri čemu stavlja ruke na stegna i koljena, u tom položaju uči: “RABBIGFIRLI 3X, ALLAHUMMAGFIRLI, VERHAMNI, VERZUKNI, VE AFINI, VEHDINI, VEDŽBURNI.” Potrebno je zastati u tom položaju dok se ne povrati smirenost kao pri povratku sa ruku’a, jer je Resul s.a.v.s. ostajao dugo poslije vraćanja sa ruku’a i između dvije sedžde.
11. Obavljanje druge sedžde
Obaviti i drugu sedždu izgovarajući tekbir i obaviti je kao i prvu.
12. Dizanje glave sa sedžde uz tekbir
Dići glavu sa sedžde uz tekbir, iza toga sjesti kratko kao sjedenje između dvije sedžde. Ovo se zove sjedenje predaha i mustehab je po najispravnijem mišljenu uleme. Ako se izostavi nema greške, na njoj nema ni zikra, ni dove. Potom ustati na drugi rekat oslanjajući se na koljena, a ako je teško onda na zemlju. Proučiti fatihu i poslije nje što je lahko iz Kur’ana, te obaviti drugi rekat kao i prvi. Nije dozvoljeno onom ko klanja za imamom da ga pretiče, jer je Resul s.a.v.s., upozorio nas da to ne činimo, a mekruh je činiti pokrete istovremeno sa imamom. Sunnet je da sve radnje obavljamo nakon što ih obavi imam, tačnije da ih činimo nakon što imam izgovori riječi (kao npr. tekbir), jer veli Poslanik s.a.v.s.: “IMAM JE DA SE PO NJEMU RAVNATE, NE RAZILAZITE SE OD NJEGA, KAD DONESE TEKBIR DONESITE I VI, KAD REKNE “SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH” RECITE “RABBENA VELEKEL HAMD”, PA KAD OBAVI SEDŽDU, OBAVITE JE I VI.” (Mutteffekun ’alejh).
13. sjedenje Kod namaza od dva rekata kao sabah, džuma, bajram
Kod namaza od dva rekata kao sabah, džuma, bajram - sjedimo uspravljajući desnu nogu, a polažući lijevu, zatim stavljajući desnu ruku na stegno desne noge. Skupiti mali i domali prst desne ruke, a veliki i palac sastaviti da čine halku dok kažiprstom ćemo pokazivati na tevhid, jer se tako navodi od Resula s.a.v.s. Lijevu ruku staviti na stegno i koljeno lijeve noge, pa proučiti na sjedenju tešehhud, a to je: “ETTEHIJJATU LILLAHI VE SSALAVATU VE TTAJJIBATU. ESSELAMU ALEJKE EJJUHENNEBIJJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU. ESSELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHI SSALIHIN. EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, zatim ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMED, VE ALA ALI MUHAMMED KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUN MEDŽID. VE BARIK ALA MUHAMMED, VE ALA ALI MUHAMMED KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIM, INNEKE HAMIDUN MEDŽID”, poslije ovoga utjecati se Allahu od četvoro govoreći: “ALLAHUMME INNI E'UZU BIKE MIN AZABI DŽEHENNEM, VE MIN AZABIL KABR, VE MIN FITNETIL MAHJA VEL MEMAT, VE MIN FITNETIL MESIHI DDEDŽDŽAL”, poslije dovom tražiti šta se želi od dobara ovog i budućeg svijeta. Ako čini dovu za roditelje ili ostale muslimane ne smeta to činiti pri nafili ili farz namazu. Na kraju predati selam na desnu, pa na lijevu stranu izgovarajući: “ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH, ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH”.
14. Trorekatni namazi - kao akšam ili četverorekatni - kao podne, ikindija i jacija
U namazima od tri rekata kao akšam ili od četiri rekata kao podne, ikindija i jacija, prouči se već navedeni tešehhud sa salavatom [Po ovom pitanju oko salavata, da li se uči ili ne, ulema se razišla.], iza toga ustaje oslanjajući se na koljena, držeći ruke spram ramena izgovarajući tekbir te stavljajući ruke na prsa, kako je već objašnjeno. Učiti samo fatihu, a ako bi rijetko dodali nešto iz Kur’ana ne smeta, obzirom da neke predaje na to upućuju kao hadis Ebu Seida r.a. Poslije trećeg rekata kod akšama, a četvrtog kod podne, ikindije i jacije učiti tešehhud, salavat i dovu kojom se utječemo Allahu od kazne džehennema i kabura, te kušnje Dedždžala, života i smrti, a potom možemo učiti druge dove kako smo naveli kod namaza od dva rekata. Ali sjedenje će sada biti u nagetom položaju stavljajući stopalo lijeve noge pod cjevanicu desne uspravljujući desnu kao i kod prvog sjedenja, a sjedajući sjedanom kosti na zemlju. Tako dolazi u hadisu Ebu Humejda. Potom predati selam na desnu, pa na lijevu stranu riječima “Esselamu alejkum ve rahmetullahi, Esselamu alejkum ve rahmetullahi”, iza toga reći: tri puta Estagfirullah, pa Allahumme ente sselamu ve minke sselamu tebarekte ja zel dželali ve ikram, zatim LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VELEHUL HAMDU VE HUVE ’ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, - ALLAHUMME LA MANAI LIMA E’TAJT, VE LA MU’TIJE LIMA MENAT, VE LA JENFEU ZEL DŽEDDI MINKEL DŽEDD, LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH. LA ILAHE ILLALLAHU, VE LA NA’BUDU ILLA IJJAH, LEHUNNI’METU VELEHUL FADLU VELEHU SSENAUL HASENU. LA ILAHE ILLALLAHU MUHLISINE LEHUDDIN VELEV KERIHEL KAFIRUN. Zatim proučiti Subhanallah 33 puta, El-hamdulillah isto toliko kao i Allahu Ekber, a stoti put reći LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, iza ovoga proučiti Ajetul Kursijju: “ALLAHU LA ILAHE ILLA HUVEL HAJJUL KAJJUM, LA TE’HUZUHU SINETUN VELA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL ERD, MEN ZELLEZI, JEŠFEU INDEHU ILLA BI IZNIH, JA’LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ’IN MIN ILMIHI ILLA BIMAŠAE, VESIA KURSIJJUHU SSEMAVATI VEL ERD, VE LA JEUDUHU HIFZUHUMA VE HUVEL ALIJJUL AZIM”, zatim proučiti suru "ihlas, felek i nas" po jednom poslije svakog namaza, a poslije akšama i sabaha po tri puta, - ovako navodi sahih hadis. Mustehab je poslije sabaha i akšama nakon navedenih zikrova proučiti deset puta: “LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU JUHJI VE JUMITU VE HUVE ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR”, ovo je utvrđeno od Poslanika s.a.v.s. Ko klanja kao imam okreće se licem prema ljudima poslije istigfara 3x i riječi Allahumme entesselamu ve minke..., potom čini pomenuti zikr kako nas upućuju tome brojni hadisi, od njih i hadis Aiše, r.a., kojeg bilježi Muslim. Svi ovi zikrovi su sunnet i nisu obavezni (fard) . Mustehab je svakom muslimanu i muslimanski da paze da su kod kuće 12 (dvanaest) rekata, a to su: četiri prije podne, dva poslije, dva poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabah namaza, jer ih je Resul s.a.v.s. pazio i redovno klanjao nazvavši ih (“ER-REVATIB”). Navodi Muslim od Ummi Habibe r.a., da je Resul s.a.v.s., kazao: “KO KLANJA DVANAEST REKATA U TOKU DANA I NOĆI DOBROVOLJNO, SAGRADIĆE MU ALLAH KUĆU U DŽENNETU”. Imam Tirmizi prokomentarisao je ovaj hadis onako kako smo gore naveli. Na putu Poslanik s.a.v.s. bi ostavljao sunnete podne, ikindije, akšama i jacije, a klanjao je sunnet sabaha i vitr. A nama je Poslanik s.a.v.s. najljepši uzor: “VI U ALLAHOVOM POSLANIKU IMATE DIVAN UZOR ZA ONOGA KOJI SE NADA ALLAHOVOJ MILOSTI I NAGRADI NA ONOM SVIJETU, I KOJI ČESTO ALLAHA SPOMINJE” Ahzab 21, a riječi Resula s.a.v.s. su: “KLANJAJTE KAKO MENE VIDITE DA KLANJAM” Salavat i selam na Poslanika s.a.v.s. i njegovu porodicu, ashabe i tabeine i one koji ih slijede po dobru do kijameta.
OBAVEZA KLANJANJA NAMAZA U DŽEMATU
Od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Baza onima do kojih dopre od muslimana, Allah ih uputio Njegovom zadovoljstvu i usmjerio njih, a i mene putu onih koji Ga se boje i od Njega strahuju. - Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu- Saznajem da mnogi ljudi zapostavljaju klanjanje namaza u džematu nalazeći dokaz dijela “uleme” koja o ovom pitanju daje olakšanje, otuda mi obaveza da objasnim ovu jako bitnu i opasnu pojavu. Ne mogu muslimani da umanjuju i usitnjavaju ono što je Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. označili kao veliko. Često je spominjanje namaza u Allahovoj Knjizi, a namaz kao obaveza uzdignut je na izrazito mjesto. Navedeno nam je da ga čuvamo i obavljamo u džematu. Govori Allah s.v.t. za zapostavljanje i lijenost pri obavljanju da su to svojstva munafika. Veli Allah s.v.t.: “REDOVNO NAMAZ OBAVLJATE, A POSEBNO IKINDIJU I PRED ALLAHOM PONIZNO STOJTE.” [Bekare 238] Kako ćeš znati čuvanje namaza od strane roba i veličanje namaza od njega kad izostaje od klanjanja zajedno sa braćom i zapostavlja samu bit namaza, a kaže Allah s.v.t.: “NAMAZ OBAVLJAJTE I ZEKAT DAJITE I ZAJEDNO SA ONIMA KOJI KLANJAJU I VI KLANJAJTE”. [Bekare 43] Ovaj ajet govori o obavezi obavljanja namaza u džematu i učestvovanju zajedno sa onima koji ga obavljaju u obavljanju. Da se hoće u ovom ajetu samo obavljanje namaza ne bi stajalo namjerno i jasno na kraju ajeta “Obavljajte ga sa onima zajedno koji ga obavljaju”. O samoj naredbi namaza govori početak ajeta Nisa 102. “Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu, i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu, pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni." Da ima iko kome je odobreno izostavljanje zajedničkog namaza po logici stvari prvi bi na to polagali pravo oni u redovima okrenutim neprijatelju zbog svake vjerovatnoće da se njih okomi neprijatelj. Ali pošto ni njima nema te olakšice, više je nego jasno da je obavljanje namaza u džematu od najbitnije dužnosti i da nikako nema dozvole da iza toga izostane. U sahihu Buharije i Muslima od Ebu Hurejre r.a., od Poslanika s.a.v.s. da je kazao: “Zaokuplja me misao da naredim namaz, da se učini ikamet te da odredim čovjeka da klanja ljudima kako bi pošao sa ljudima koji bi ponijeli bremenu drva i zapalili kuće ljudima koji ne prisustvuju zajedničkom namazu”. U sahihu Muslima od Abdullaha ibn Mesuda r.a., kaže: “Da bi nas vidio nije iza namaza izostajao niko osim munafika čiji je nifak poznat ili bolesnik, a bolesni su prisustvovali zajedničkom namazu vodeći ih dvojica do namaza”, i kaže Poslanik, s.a.v.s., nas je učinio sunnetima upute, a od sunneta upute je namaz u džamiji u kojoj se uči ezan. A u istoj zbirci od istog ravija kaže: “Koga čini srećnim da sretne Allaha sutra, kao musliman neka čuva ove namaze (pet dnevnih op.p.) kad god se pozove na njih, jer Allah je propisao svome Poslaniku s.a.v.s. sunnete upute, a takvi namazi (u džematu) su od sunnet upute. Ako ih budete klanjali u kućama kao što ih klanja onaj koji izostane iza džemata pa klanja u kući ostaviće sunnet svoga Poslanika s.a.v.s., a ako ostavite sunnete Poslanika s.a.v.s. zalutat će te. Koji god čovjek učini taharet (očisti se pred namaz) i upotpuni taharet, potom se uputi ka nekoj od džamija Allah će mu upisati za svaki korak koji učini dobro djelo, podići mu stepen i izbrisati loše djelo. Od nas nije izostajao iz zajedničkog namaza niko sem munafika čije licemjerstvo je znano. Čovjek je uziman i vođen među dvojicom dok stane u saff”. U sahihu Muslima od Ebu Hurejre r.a. stoji da je slijepac rekao: “Allahov Poslaniče ja nemam vodiča koji bi me otpratio do džamije, pa imam li ja kakvo olakšanje da klanjam u kući?”, - a veli mu Resul s.a.v.s.: “Da li čuješ poziv na namaz (ezan)?”- reče: “Da”,- kaže: “Obavezan si”. Hadisi koji upućuju na obavezu namaza u džematu u Allahovim kućama gdje je Allah dozvolio da se uzvisuje i spominje Njegovo ime su brojni. Svaki mumin ima obavezu da o ovom vodi neobičnu brigu i za tim se valjano stara. Naređivati i upozoravati takav namaz sinovima, ukućanima, komšijama i svoj braći muslimanima izvršavajući zapovjeđeno od Allaha i Resula s.a.v.s. u biti, a čuvajući se zabranjenog od Allaha i Resula s.a.v.s. Na taj način ćemo udaljiti se od nalikovanja munaficima i nećemo imati njihove osobine, a od njih je i lijenost prema namazu. Kaže Uzvišeni: “LICEMJERI ALLAHA VARAJU, A ALLAH NJIH VARA, KADA USTAJU NA NAMAZ USTAJU LIJENO, DA BI IH LJUDI VIDJELI, A ALAHA SE NE SJEĆAJU OSIM NEZNATNO, NEODLUČNI SU KOME DA SE PRIKLONE, DA LI OVIMA ILI ONIMA, A ONAJ KOGA ALLAH OSTAVI U ZABLUDI TI IM NEĆEŠ PUTA NAĆI”. [Nisa 142.-143] Zapostavljanje namaza u džematu najveći je razlog za ostavljanje namaza u cjelini. Nije nam nepoznato da ostavljanje namaza znači kufr, zabludu i izlazak iz okrilja Islama. O tome kaže Poslanik, s.a.v.s., “Između čovjeka i kufra i širka je ostavljanje namaza”, a bilježi Muslim od Džabira i kaže: “Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi on je kafir (nevjernik)”. Ajeti i hadisi koji veličaju namaz, obavezu čuvanja namaza, obavljanja na način kao je propisao Allah, koji upozoravaju na opasnost ostavljanja namaza su brojni i poznati. Svaki musliman dužan je da ih čuva i obavlja kad nastupe vremena za njih. Da ih obavljaju na propisani način. Da ih obavlja sa braćom u džematu u Allahovim kućama pokoravajući se Allahu i Poslaniku s.a.v.s. plašeći se Allahove srdžbe i bolne kazne. Nakon što je istina pokazana i dokazi donešeni niko nema načina da prelazi preko istine zbog riječi ovoga ili onog, jer kaže Allah: “O VJERNICI POKORAVAJTE SE ALLAHU I POSLANIKU I ONIMA KOJI VAM NAREĐUJU, A AKO SE U NEČEMU NE SLAŽETE OBRATITE SE ALLAHU I POSLANIKU, AKO U ALLAHA I SUDNJI DAN VJERUJETE TO VAM JE BOLJE I LJEPŠE TUMAČENJE”. [Nisa 59] i “NE ČINITE POSLANIKOV POZIV KAO POZIV KOJI VI JEDNI DRUGIMA UPUĆUJETE, ALLAH ZNA SIGURNO ONE MEĐU VAMA KOJI SE KRADOM IZVLAČE, NEKA SE PRIPAZE ONI KOJI SUPROTNO NAREĐENJU NJEGOVU POSTUPAJU, DA IH ISKUŠENJE KAKVO NE STIGNE ILI DA IH PATNJA BOLNA NE SNAĐE”. [Nur 63] Nije skriveno šta ima od koristi brojnih u zajedničkom namazu. A od najočitijih je poznavanje i pomaganje u dobru i bogobojaznosti sa pozivanjem na istinu i sabur. Među koristima je: ohrabrivanje na ibadet onih koji izostaju, podučavanje onih koji ne znaju, odbacivanje munafika, udaljavanje od njihova puta, podržavanje Allahovog puta i pokazivanje Allahovih znakova među ljudima, pozivanje ka Allahu i još brojne druge koristi. Uputio nas Allah, a i vas na ono u čemu je Allahovo zadovoljstvo i dobro dunjaluka i ahireta i zaštitio nas sviju od zla naših duša i naših djela, sačuvao nas poistovjećivanja i nalikovanja na kafire ili munafike. Blagoslovio Allah s.v.t. našeg Poslanika s.a.v.s., i pored njega i ashabe.
1. Potpunost abdesta
A to je abdest kako ga je naredio Allah s.v.t., a Njegove su riječi: “O VJERNICI, KAD HOĆETE DA MOLITVU OBAVITE, LICA SVOJA I RUKE SVOJE DO IZA LAKATA OPERITE - A DIO GLAVA SVOJIH POTARITE - I NOGE SVOJE DO IZA ČLANAKA. A AKO STE DŽUNUBI, ONDA SE OKUPAJTE, A AKO STE BOLESNI ILI NA PUTU ILI AKO STE IZVRŠILI PRIRODNU POTREBU ILI AKO STE SE SASTAJALI SA ŽENAMA, A NE NAĐETE VODE, ONDA RUKAMA SVOJIM ČISTU ZEMLJU DOTAKNITE I NJIMA PREKO LICA SVOJIH I RUKU SVOJIH PREĐITE. ALLAH NE ŽELI DA VAM PRIČINI POTEŠKOĆE, VEĆ ŽELI DA VAS UČINI ČISTIM I DA VAM BLAGODAT SVOJU UPOTPUNI, DA BI STE BILI ZAHVALNI ” Maide 6 I riječi Poslanika s.a.v.s.: “NE PRIMA SE NAMAZ BEZ ŠERI’ATSKOG ČIŠĆENJA (TAHUR).”
2. Okretanje klanjača Kibli
Kibla je Ka’ba, ma gdje bili cijelim tijelom se okrećemo kibli namjeravajući obavljanje namaza koga ćemo klanjati bio fart ili nafila. Ne izgovarati nijjet jezikom, jer izgovor nijjeta jezikom je nepropisiv. Poslanik s.a.v.s. nije nijjetio riječima, a niti ashabi Allah bio zadovoljan njima. Sunnet je uzeti perdu “sutra” i prema njoj klanjati, radilo se o imamu ili onom koji po sebi klanja, jer je Poslanik s.a.v.s. tako radio.
3. Izgovaranje početnog tekbira
“ALLAHU EKBER” gledajući na mjesto gdje se pada na sedždu.
4. Dizanje ruku
Dizanje ruku kod tekbira spram ramena ili spram ušiju.
5. Stavljanje ruku na prsa
Stavljanje ruku na prsa, desnu po šaci lijeve kako navodi hadis od Vaila ibn Hadžera i Kabisa ibn Heleba et-Taija od njegova oca.
6. dova pri početku namaza
Sunnet je učiti dovu pri početku namaza, a ova je: “ALLAHUMME BAID BEJNE VE BEJNE HATAJAJE KEMA BA’ADTE BEJNEL MEŠRIKI VEL MAGRIB, ALLAHUMME NEKKINI MIN HATAJAJE KEMA JUNEKKA SSEVBUL EBJEDU MINEDDENES, ALLAHUMME GSILNI MIN HATAJAJE BI SSELDŽI VEL MAI VEL BERED” Bilježe Buharija i Muslim, a može umjesto nje: SUBHANEKE LLAHUME VE BIHAMDIKE VE TEBAREKESMUKE VE TEALA DŽEDDUKE VE LA ILAHE GAJRUKE, (prenose sakupljači Sunena, Tirmizi i Ibn Madždže), iza toga proučiti E'UZU BILLAHI MINEŠ ŠEJTANIR RADŽIM BISMILLAHIR RAHMANIR RAHIM, proučiti Fatihu, jer Poslanik s.a.v.s. veli: “NEMA NAMAZA ONOME KO NE PROUČI FATIHU (KUR’ANA),” a iza riječi Amin - glasno u namazima na kojima se uči naglas. Zatim proučiti što je lahko iz Kur’ana.
7. Učiniti ruku’
Učiniti ruku’ izgovarajući “Allahu ekber” pri čemu dići ruke spram ramena ili ušiju, izjednačiti leđa i glavu, a ruke staviti na zglob koljena raširenih prsta. Smiriti se na ruku’u i reči: “Subhane rabbijel azim” ponoviti tri ili više puta, mustehab je uz to reći “SUBHANEKE LLAHUMME RABBENA VE BI HAMDIKE, ALLAHUMMAGFIRLI.
8. Dizanje glave (vračanje) sa ruku’a
Dizanje glave (vračanje) sa ruku’a dižući ruke spram ramenima ili ušima izgovarajući: “SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH”, ako bude imam ili pak sam klanjao kad se ispravi poslije ruku’a reći će: “RABBENA VE LEKEL HAMD HAMDEN KESIREN TAJJIBEN MUBAREKEN FIH. MIL’E SSEMAVATI VE MIL’EL ERDI VE MIL’E MA BEJNEHUMA VE MIL’E MA ŠI’TE MIN ŠEJ’IN BA’D.” Onda doda poslije toga: “EHLU SSENAI VEL MEDŽDI EHAKKU MA KALEL ABDU VE KULLUNA LEKE ABD. ALLAHUMME LA MINI’ LIMA E’TAJT VE LA MU’TIJE LIMA MEN’AT VE LA JENFEU. ZEL DŽEDDI MINKEL DŽEDD.”, to je dobro, jer je potvrđeno od Poslanika s.a.v.s. u više sahih hadisa, a ako bude klanjao iza imama govori kad se vraća s ruku’a: Rabbena velekel hamd... pa do kraja ranije navedenog, a mustehab je svima, imamu, kao i onom ko klanja za sebe, staviti ruku na prsa onako kako je radio na kijamu prije ruku’a kako navodi vjerodostojna predaja hadisa od Vaila ibn Hadžera i Sehla ibn Sa’da. Allah bio njima zadovoljan.
9. Obavljanje sedžde
Obaviti sedždu izgovarajući tekbir spuštajući koljena prije ruku ako mu je to zgodno, a ako je nezgodno spušta ruke prije koljena okrenutim ručnim i nožnim prstima prema kibli, skupljenih ručnih prsta. Pri položaju sedžde treba da dotiče tlo sa sedam dijelova tijela: čelo s nosom, dlanovi ruku, koljena, prsti nogu. Na sedždi govori “Subhane rabbijel e’ala”, ponavljajući tri i više puta. Mustehab je uz to dodati “Subhanekellahumme rabbena ve bi hamdike. Allahummagfirli, može dodati od dova po riječima Poslanika s.a.v.s. “NA RUKU’U VELIČAJTE GOSPODARA, A NA SEDŽDI POTRUDITE SE DA POVEĆATE DOVE, JER JE SEDŽDA PRIKLADNA DA SE PRI NJOJ PRIMI DOVA.” ili njegove riječi s.a.v.s.: “ROB JE NAJBLIŽI ALLAHU KAD JE NA SEDŽDI, PA POVEĆAJTE DOVE PRI SEDŽDI.” Muslim. Dovom na sedždi molimo Allaha za sebe i za muslimane od dobra dunjaluka i ahireta. Tako čini kod dobrovoljnih (nafila) i obaveznih (farz) namaza. Na sedždi treba odvojiti nadlaktice od bokova, stomak od stegana i podići podlaktice od zemlje jer Poslanik, s.a.v.s., veli: “ISPRAVNO OBAVLJAJTE SEDŽDU, NEKA NIKO OD VAS NE POLAŽE PODLAKTICE (na tlo), KAO ŠTO PAS PRUŽI NOGE PRI LEŽANJU.”
10. Dizanje glave sa sedžde
Dizanje glave sa sedžde izgovarajući Allahu ekber, polažući lijevu nogu i sjedajući na nju, uspravljajući desnu pri čemu stavlja ruke na stegna i koljena, u tom položaju uči: “RABBIGFIRLI 3X, ALLAHUMMAGFIRLI, VERHAMNI, VERZUKNI, VE AFINI, VEHDINI, VEDŽBURNI.” Potrebno je zastati u tom položaju dok se ne povrati smirenost kao pri povratku sa ruku’a, jer je Resul s.a.v.s. ostajao dugo poslije vraćanja sa ruku’a i između dvije sedžde.
11. Obavljanje druge sedžde
Obaviti i drugu sedždu izgovarajući tekbir i obaviti je kao i prvu.
12. Dizanje glave sa sedžde uz tekbir
Dići glavu sa sedžde uz tekbir, iza toga sjesti kratko kao sjedenje između dvije sedžde. Ovo se zove sjedenje predaha i mustehab je po najispravnijem mišljenu uleme. Ako se izostavi nema greške, na njoj nema ni zikra, ni dove. Potom ustati na drugi rekat oslanjajući se na koljena, a ako je teško onda na zemlju. Proučiti fatihu i poslije nje što je lahko iz Kur’ana, te obaviti drugi rekat kao i prvi. Nije dozvoljeno onom ko klanja za imamom da ga pretiče, jer je Resul s.a.v.s., upozorio nas da to ne činimo, a mekruh je činiti pokrete istovremeno sa imamom. Sunnet je da sve radnje obavljamo nakon što ih obavi imam, tačnije da ih činimo nakon što imam izgovori riječi (kao npr. tekbir), jer veli Poslanik s.a.v.s.: “IMAM JE DA SE PO NJEMU RAVNATE, NE RAZILAZITE SE OD NJEGA, KAD DONESE TEKBIR DONESITE I VI, KAD REKNE “SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH” RECITE “RABBENA VELEKEL HAMD”, PA KAD OBAVI SEDŽDU, OBAVITE JE I VI.” (Mutteffekun ’alejh).
13. sjedenje Kod namaza od dva rekata kao sabah, džuma, bajram
Kod namaza od dva rekata kao sabah, džuma, bajram - sjedimo uspravljajući desnu nogu, a polažući lijevu, zatim stavljajući desnu ruku na stegno desne noge. Skupiti mali i domali prst desne ruke, a veliki i palac sastaviti da čine halku dok kažiprstom ćemo pokazivati na tevhid, jer se tako navodi od Resula s.a.v.s. Lijevu ruku staviti na stegno i koljeno lijeve noge, pa proučiti na sjedenju tešehhud, a to je: “ETTEHIJJATU LILLAHI VE SSALAVATU VE TTAJJIBATU. ESSELAMU ALEJKE EJJUHENNEBIJJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU. ESSELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHI SSALIHIN. EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, zatim ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMED, VE ALA ALI MUHAMMED KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUN MEDŽID. VE BARIK ALA MUHAMMED, VE ALA ALI MUHAMMED KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIM, INNEKE HAMIDUN MEDŽID”, poslije ovoga utjecati se Allahu od četvoro govoreći: “ALLAHUMME INNI E'UZU BIKE MIN AZABI DŽEHENNEM, VE MIN AZABIL KABR, VE MIN FITNETIL MAHJA VEL MEMAT, VE MIN FITNETIL MESIHI DDEDŽDŽAL”, poslije dovom tražiti šta se želi od dobara ovog i budućeg svijeta. Ako čini dovu za roditelje ili ostale muslimane ne smeta to činiti pri nafili ili farz namazu. Na kraju predati selam na desnu, pa na lijevu stranu izgovarajući: “ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH, ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH”.
14. Trorekatni namazi - kao akšam ili četverorekatni - kao podne, ikindija i jacija
U namazima od tri rekata kao akšam ili od četiri rekata kao podne, ikindija i jacija, prouči se već navedeni tešehhud sa salavatom [Po ovom pitanju oko salavata, da li se uči ili ne, ulema se razišla.], iza toga ustaje oslanjajući se na koljena, držeći ruke spram ramena izgovarajući tekbir te stavljajući ruke na prsa, kako je već objašnjeno. Učiti samo fatihu, a ako bi rijetko dodali nešto iz Kur’ana ne smeta, obzirom da neke predaje na to upućuju kao hadis Ebu Seida r.a. Poslije trećeg rekata kod akšama, a četvrtog kod podne, ikindije i jacije učiti tešehhud, salavat i dovu kojom se utječemo Allahu od kazne džehennema i kabura, te kušnje Dedždžala, života i smrti, a potom možemo učiti druge dove kako smo naveli kod namaza od dva rekata. Ali sjedenje će sada biti u nagetom položaju stavljajući stopalo lijeve noge pod cjevanicu desne uspravljujući desnu kao i kod prvog sjedenja, a sjedajući sjedanom kosti na zemlju. Tako dolazi u hadisu Ebu Humejda. Potom predati selam na desnu, pa na lijevu stranu riječima “Esselamu alejkum ve rahmetullahi, Esselamu alejkum ve rahmetullahi”, iza toga reći: tri puta Estagfirullah, pa Allahumme ente sselamu ve minke sselamu tebarekte ja zel dželali ve ikram, zatim LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VELEHUL HAMDU VE HUVE ’ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, - ALLAHUMME LA MANAI LIMA E’TAJT, VE LA MU’TIJE LIMA MENAT, VE LA JENFEU ZEL DŽEDDI MINKEL DŽEDD, LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH. LA ILAHE ILLALLAHU, VE LA NA’BUDU ILLA IJJAH, LEHUNNI’METU VELEHUL FADLU VELEHU SSENAUL HASENU. LA ILAHE ILLALLAHU MUHLISINE LEHUDDIN VELEV KERIHEL KAFIRUN. Zatim proučiti Subhanallah 33 puta, El-hamdulillah isto toliko kao i Allahu Ekber, a stoti put reći LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, iza ovoga proučiti Ajetul Kursijju: “ALLAHU LA ILAHE ILLA HUVEL HAJJUL KAJJUM, LA TE’HUZUHU SINETUN VELA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL ERD, MEN ZELLEZI, JEŠFEU INDEHU ILLA BI IZNIH, JA’LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ’IN MIN ILMIHI ILLA BIMAŠAE, VESIA KURSIJJUHU SSEMAVATI VEL ERD, VE LA JEUDUHU HIFZUHUMA VE HUVEL ALIJJUL AZIM”, zatim proučiti suru "ihlas, felek i nas" po jednom poslije svakog namaza, a poslije akšama i sabaha po tri puta, - ovako navodi sahih hadis. Mustehab je poslije sabaha i akšama nakon navedenih zikrova proučiti deset puta: “LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU JUHJI VE JUMITU VE HUVE ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR”, ovo je utvrđeno od Poslanika s.a.v.s. Ko klanja kao imam okreće se licem prema ljudima poslije istigfara 3x i riječi Allahumme entesselamu ve minke..., potom čini pomenuti zikr kako nas upućuju tome brojni hadisi, od njih i hadis Aiše, r.a., kojeg bilježi Muslim. Svi ovi zikrovi su sunnet i nisu obavezni (fard) . Mustehab je svakom muslimanu i muslimanski da paze da su kod kuće 12 (dvanaest) rekata, a to su: četiri prije podne, dva poslije, dva poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabah namaza, jer ih je Resul s.a.v.s. pazio i redovno klanjao nazvavši ih (“ER-REVATIB”). Navodi Muslim od Ummi Habibe r.a., da je Resul s.a.v.s., kazao: “KO KLANJA DVANAEST REKATA U TOKU DANA I NOĆI DOBROVOLJNO, SAGRADIĆE MU ALLAH KUĆU U DŽENNETU”. Imam Tirmizi prokomentarisao je ovaj hadis onako kako smo gore naveli. Na putu Poslanik s.a.v.s. bi ostavljao sunnete podne, ikindije, akšama i jacije, a klanjao je sunnet sabaha i vitr. A nama je Poslanik s.a.v.s. najljepši uzor: “VI U ALLAHOVOM POSLANIKU IMATE DIVAN UZOR ZA ONOGA KOJI SE NADA ALLAHOVOJ MILOSTI I NAGRADI NA ONOM SVIJETU, I KOJI ČESTO ALLAHA SPOMINJE” Ahzab 21, a riječi Resula s.a.v.s. su: “KLANJAJTE KAKO MENE VIDITE DA KLANJAM” Salavat i selam na Poslanika s.a.v.s. i njegovu porodicu, ashabe i tabeine i one koji ih slijede po dobru do kijameta.
OBAVEZA KLANJANJA NAMAZA U DŽEMATU
Od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Baza onima do kojih dopre od muslimana, Allah ih uputio Njegovom zadovoljstvu i usmjerio njih, a i mene putu onih koji Ga se boje i od Njega strahuju. - Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu- Saznajem da mnogi ljudi zapostavljaju klanjanje namaza u džematu nalazeći dokaz dijela “uleme” koja o ovom pitanju daje olakšanje, otuda mi obaveza da objasnim ovu jako bitnu i opasnu pojavu. Ne mogu muslimani da umanjuju i usitnjavaju ono što je Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. označili kao veliko. Često je spominjanje namaza u Allahovoj Knjizi, a namaz kao obaveza uzdignut je na izrazito mjesto. Navedeno nam je da ga čuvamo i obavljamo u džematu. Govori Allah s.v.t. za zapostavljanje i lijenost pri obavljanju da su to svojstva munafika. Veli Allah s.v.t.: “REDOVNO NAMAZ OBAVLJATE, A POSEBNO IKINDIJU I PRED ALLAHOM PONIZNO STOJTE.” [Bekare 238] Kako ćeš znati čuvanje namaza od strane roba i veličanje namaza od njega kad izostaje od klanjanja zajedno sa braćom i zapostavlja samu bit namaza, a kaže Allah s.v.t.: “NAMAZ OBAVLJAJTE I ZEKAT DAJITE I ZAJEDNO SA ONIMA KOJI KLANJAJU I VI KLANJAJTE”. [Bekare 43] Ovaj ajet govori o obavezi obavljanja namaza u džematu i učestvovanju zajedno sa onima koji ga obavljaju u obavljanju. Da se hoće u ovom ajetu samo obavljanje namaza ne bi stajalo namjerno i jasno na kraju ajeta “Obavljajte ga sa onima zajedno koji ga obavljaju”. O samoj naredbi namaza govori početak ajeta Nisa 102. “Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu, i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu, pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni." Da ima iko kome je odobreno izostavljanje zajedničkog namaza po logici stvari prvi bi na to polagali pravo oni u redovima okrenutim neprijatelju zbog svake vjerovatnoće da se njih okomi neprijatelj. Ali pošto ni njima nema te olakšice, više je nego jasno da je obavljanje namaza u džematu od najbitnije dužnosti i da nikako nema dozvole da iza toga izostane. U sahihu Buharije i Muslima od Ebu Hurejre r.a., od Poslanika s.a.v.s. da je kazao: “Zaokuplja me misao da naredim namaz, da se učini ikamet te da odredim čovjeka da klanja ljudima kako bi pošao sa ljudima koji bi ponijeli bremenu drva i zapalili kuće ljudima koji ne prisustvuju zajedničkom namazu”. U sahihu Muslima od Abdullaha ibn Mesuda r.a., kaže: “Da bi nas vidio nije iza namaza izostajao niko osim munafika čiji je nifak poznat ili bolesnik, a bolesni su prisustvovali zajedničkom namazu vodeći ih dvojica do namaza”, i kaže Poslanik, s.a.v.s., nas je učinio sunnetima upute, a od sunneta upute je namaz u džamiji u kojoj se uči ezan. A u istoj zbirci od istog ravija kaže: “Koga čini srećnim da sretne Allaha sutra, kao musliman neka čuva ove namaze (pet dnevnih op.p.) kad god se pozove na njih, jer Allah je propisao svome Poslaniku s.a.v.s. sunnete upute, a takvi namazi (u džematu) su od sunnet upute. Ako ih budete klanjali u kućama kao što ih klanja onaj koji izostane iza džemata pa klanja u kući ostaviće sunnet svoga Poslanika s.a.v.s., a ako ostavite sunnete Poslanika s.a.v.s. zalutat će te. Koji god čovjek učini taharet (očisti se pred namaz) i upotpuni taharet, potom se uputi ka nekoj od džamija Allah će mu upisati za svaki korak koji učini dobro djelo, podići mu stepen i izbrisati loše djelo. Od nas nije izostajao iz zajedničkog namaza niko sem munafika čije licemjerstvo je znano. Čovjek je uziman i vođen među dvojicom dok stane u saff”. U sahihu Muslima od Ebu Hurejre r.a. stoji da je slijepac rekao: “Allahov Poslaniče ja nemam vodiča koji bi me otpratio do džamije, pa imam li ja kakvo olakšanje da klanjam u kući?”, - a veli mu Resul s.a.v.s.: “Da li čuješ poziv na namaz (ezan)?”- reče: “Da”,- kaže: “Obavezan si”. Hadisi koji upućuju na obavezu namaza u džematu u Allahovim kućama gdje je Allah dozvolio da se uzvisuje i spominje Njegovo ime su brojni. Svaki mumin ima obavezu da o ovom vodi neobičnu brigu i za tim se valjano stara. Naređivati i upozoravati takav namaz sinovima, ukućanima, komšijama i svoj braći muslimanima izvršavajući zapovjeđeno od Allaha i Resula s.a.v.s. u biti, a čuvajući se zabranjenog od Allaha i Resula s.a.v.s. Na taj način ćemo udaljiti se od nalikovanja munaficima i nećemo imati njihove osobine, a od njih je i lijenost prema namazu. Kaže Uzvišeni: “LICEMJERI ALLAHA VARAJU, A ALLAH NJIH VARA, KADA USTAJU NA NAMAZ USTAJU LIJENO, DA BI IH LJUDI VIDJELI, A ALAHA SE NE SJEĆAJU OSIM NEZNATNO, NEODLUČNI SU KOME DA SE PRIKLONE, DA LI OVIMA ILI ONIMA, A ONAJ KOGA ALLAH OSTAVI U ZABLUDI TI IM NEĆEŠ PUTA NAĆI”. [Nisa 142.-143] Zapostavljanje namaza u džematu najveći je razlog za ostavljanje namaza u cjelini. Nije nam nepoznato da ostavljanje namaza znači kufr, zabludu i izlazak iz okrilja Islama. O tome kaže Poslanik, s.a.v.s., “Između čovjeka i kufra i širka je ostavljanje namaza”, a bilježi Muslim od Džabira i kaže: “Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi on je kafir (nevjernik)”. Ajeti i hadisi koji veličaju namaz, obavezu čuvanja namaza, obavljanja na način kao je propisao Allah, koji upozoravaju na opasnost ostavljanja namaza su brojni i poznati. Svaki musliman dužan je da ih čuva i obavlja kad nastupe vremena za njih. Da ih obavljaju na propisani način. Da ih obavlja sa braćom u džematu u Allahovim kućama pokoravajući se Allahu i Poslaniku s.a.v.s. plašeći se Allahove srdžbe i bolne kazne. Nakon što je istina pokazana i dokazi donešeni niko nema načina da prelazi preko istine zbog riječi ovoga ili onog, jer kaže Allah: “O VJERNICI POKORAVAJTE SE ALLAHU I POSLANIKU I ONIMA KOJI VAM NAREĐUJU, A AKO SE U NEČEMU NE SLAŽETE OBRATITE SE ALLAHU I POSLANIKU, AKO U ALLAHA I SUDNJI DAN VJERUJETE TO VAM JE BOLJE I LJEPŠE TUMAČENJE”. [Nisa 59] i “NE ČINITE POSLANIKOV POZIV KAO POZIV KOJI VI JEDNI DRUGIMA UPUĆUJETE, ALLAH ZNA SIGURNO ONE MEĐU VAMA KOJI SE KRADOM IZVLAČE, NEKA SE PRIPAZE ONI KOJI SUPROTNO NAREĐENJU NJEGOVU POSTUPAJU, DA IH ISKUŠENJE KAKVO NE STIGNE ILI DA IH PATNJA BOLNA NE SNAĐE”. [Nur 63] Nije skriveno šta ima od koristi brojnih u zajedničkom namazu. A od najočitijih je poznavanje i pomaganje u dobru i bogobojaznosti sa pozivanjem na istinu i sabur. Među koristima je: ohrabrivanje na ibadet onih koji izostaju, podučavanje onih koji ne znaju, odbacivanje munafika, udaljavanje od njihova puta, podržavanje Allahovog puta i pokazivanje Allahovih znakova među ljudima, pozivanje ka Allahu i još brojne druge koristi. Uputio nas Allah, a i vas na ono u čemu je Allahovo zadovoljstvo i dobro dunjaluka i ahireta i zaštitio nas sviju od zla naših duša i naših djela, sačuvao nas poistovjećivanja i nalikovanja na kafire ili munafike. Blagoslovio Allah s.v.t. našeg Poslanika s.a.v.s., i pored njega i ashabe.
