srijeda, 20. veljače 2013.

ADABI ISLAMSKOG BRATSTVA

Pripremio Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Obaveza svakom muslimanu je da voli svome bratu ono što voli i sebi, da ga savjetuje, potpomaže na bogobojaznosti i dobročinstvu, odvraća ga od grijeha i nasilja. Svim muslimanima je obaveza da budu poput jednog tijela. Kada se jedan od njih razboli, na ovaj ili onaj način, svi oni treba da mu se odazovu i pomognu mu u izlazu iz dotične bolesti. Obaveza im je da vole u ime Allaha i mrze u ime Allaha, jer je to najjača imanska veza.

Pokušat ćemo da ukažemo na neke adabe koji vode ka ostvarenju i jačanju ovog islamskog bratstva, jer je u njemu, doista, velika blagodat. Njime, islamskim bratstvom, lica vjernika bit će blistava, takvi vjernici će osjetiti slast imana u svome srcu, doživjeti Allahovu, subhanehu ve te'ala, ljubav, na Dan velikog straha bit će mirni i spokojni u hladu Arša, bit će na minberima od svjetlosti na kojima će im pozavidjeti i poslanici i šehidi.

Prvi adab: Odabir prijatelja i sabesjednika....

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa, neka svako od vas gleda s kim prijateljuje.“ (Ahmed, 8212; Tirmizi, 2387 i kaže da je hadis hasen-sahih; Ebu-Davud, 4833. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Dakle, čovjek je na običaju, pravcu, usmjerenju, načinu života svoga prijatelja, zato neka dobro pazi s kim prijateljuje. Čijom vjerom i ponašanjem bude zadovoljan, neka prijateljuje i druži se s njim, a čijom vjerom i moralom ne bude zadovoljan, neka ga se klone. (Avnul-Ma'bud)

Ebu-Se'id el-Hudri, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ne druži se osim s vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazni.“ (Ahmed, 10944; Tirmizi, 2395; Ebu-Davud, 4832. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

U zabranu druženja ne ulaze samo nevjernici i munafici, već i oni koji čine velike grijehe i razvratna djela. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upozorio na druženje, mješanje s onima koji nisu bogobojazni, jer sjedenje uz jelo i piće dovodi i do pojave ljubavi i simpatija u srcu.

Posljedica lošeg društva je neminovna ma koliko čovjek tvrdio da je jak vjernik. To zbog jasnih riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Primjer dobrog i lošeg društva je poput prodavača mirisa i onoga koji raspiruje vatru. Tako, prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili ćeš ti kupiti od njega miris, ili ćeš, barem, od njega osjetiti lijep, ugodan miris. Dok, onaj koji raspiruje vatru, kovač, ili će ti prožeći, progorjeti odjeću ili ćeš osjetiti od njega neugodan miris.“ (Buharija, 5534; Muslim, 2628; Ahmed, 19163)

Zbog toga, trudi se da tvoj prijatelj, sabesjednik, onaj s kim ćeš se družiti bude dobar vjernik a ne griješnik, novotar ili onaj koji žudi za dunjalukom, gledaj da bude pametan, razuman, moralan-lijepa ponašanja.

El-Me'mun je rekao: „Tri su vrste prijatelja:

- prva vrsta ti je poput hrane i ne možeš bez njih;

- druga vrsta ti je poput lijeka, pa, kada ti zatrebaju družiš se s njima;

- treća vrsta ti je poput bolesti i za takvima nikada ne budi u potrebi.“

Ukoliko ne pronađeš prijatelja od kojeg ćeš se okoristiti, ili se on okoristiti od tebe, onda budi sam. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Samoća je bolja od lošeg društva.“

Drugi adab: Ljubav u ime Allaha


Kada pronađeš pravog prijatelja, iskrenog sabesjednika, zavoli ga u ime Allaha. Uistinu, najveći stepen bratstva jeste bratstvo koje je u ime Allaha, a ne radi bliže ili kasnije ovodunjalučke koristi. Oni čija ljubav i bratstvo budu radi Allaha, subhanehu ve te'ala, neka budu radosni, neka se raduju Allahovom obećanju, spasu kod Njega Uzvišenog na Danu velikog straha.

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu će Allah na Sudnjem danu reći: 'Gdje su oni koji su se voljeli radi Mene? Danas ću ih staviti pod Svoj hlad (hlad Arša), danas kada osim Moga hlada neće biti drugog.'“ (Muslim, 2566; Ahmed, 719; Malik, 1776)

Mu'az b. Džebel, radijallahu 'anh, prenosi da je čuo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: „Svevišnji Allah je rekao: 'Moja ljubav je obavezna onima koji su se voljeli radi Mene, koji su sjedili radi Mene, koji su se posjećivali radi Mene, koji su se žrtvovali i potpomagali radi Mene.'“ (Ahmed, 21525; Malik, 1779)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Neki čovjek je krenuo da posjeti svoga brata u drugom mjestu. Allah mu je na put poslao meleka, pa, kad je došao do njega, melek je upitao: 'Kuda želiš da ideš?' Rekao je: 'Želim kod svoga brata u ovome mjestu.' Melek je upitao: 'Imaš li neku potrebu kod njega?' Rekao je: 'Nemam, osim što ga volim u ime Svevišnjeg Allaha.' Melek je rekao: 'Ja sam, doista, Allahov izaslanik tebi, da te obavijestim da je i Allah tebe zavolio kao što si i ti zavolio svoga brata u Allahovo ime.'“ (Muslim, 2567; Ahmed, 9036)

Kada zavoliš svoga brata u ime Allaha, upoznaj ga s tim. To je sunnet Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Enes, radijallahu 'anh, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je pored njih prošao neki drugi čovjek, pa je ovaj rekao: „Allahov poslaniče! Ja, doista, volim ovog čovjeka!“ Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: „A jesi li ga obavijestio o tome?!“ „Ne“ – čovjek reče. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu na to reče: „Obavijesti ga!“ Čovjek je ustao, sustigao onog drugog i rekao mu: „Ja te, doista, volim u ime Allaha!“ Ovaj mu je uzvratio: „Allah te zavolio, Onaj Koji je učinio da me zavoliš u Njegovo ime.“ (Ahmed, 13123; Ebu-Davud, 5125. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Treći adab: Dočekivanje brata vedra i prijazna lica

Kada zavoliš svoga brata samo radi Allaha i upoznaš ga s tim, kad god ga sretneš podsjećaj ga na tu ljubav vedrim i prijaznim licem. Naša vjera islam vedrinu lica ubraja u dobročinstvo, u dobra djela za koja će čovjek biti nagrađen. Zbog čega? Zbog toga što blistavo i vedro lice, uglavnom, dokazuju i čistotu duše.

Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, prenosi da mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Nemoj nipodaštavati, niti omalovažavati bilo šta od dobročinstva, pa, makar da svoga brata sretneš vedra lica.“ (Muslim, 2626; Tirmizi, 18339

U predanju Džabir b. Abdullaha, radijallahu 'anh, stoji: „Svako dobro djelo je sadaka i, doista, je od dobročinstva da sretneš svoga brata vedra lica.“ (Ahmed, 14299; Tirmizi, 1970. i kaže da je hadis hasen-sahih.)

Četvrti adab: Savjetovanje u ime Allaha, subhanehu ve te'ala

Svoju ljubav prema bratu i svoj osmijeh njemu moraš dokazati, moraš potvrditi da su iskreni. Sve to dokaži svojim iskrenim savjetima.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je vjeru nazvao savjetom rekavši: „Vjera je savjet.“ Upitali smo: „Kome Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, vladarima muslimana i općenito svim muslimanima.“ (Ahmed, 16493; Muslim, 55; Nesa'i, 4197; Ebu-Davud, 4944)

Zbog ovoga, ashabi su i davali prisegu Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, na savjetovanje. Tako, Džerir b. Abdullah, radijallahu 'anh, kaže: „Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ću obavljati namaz, izdvajati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“ (Buharija, 57; Muslim, 56)

Peti adab: Međusobno potpomaganje

Svoju tvrdnju za iskrenu ljubav dokažimo međusobnim potpomaganjem. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najbolji nam je primjer za to. Vidimo ga kako zajedno sa svojim ashabima gradi svoj mesdžid. Vidimo ga kako zajedno sa ashabima kopa hendek pred bitku. Vidimo ga kako kaže: „Vjernik je vjerniku poput građevine, jedan drugog podupiru.“ (Buharija, 4101; Ahmed, 13799)

Takođe je rekao: „ Allah je na pomoći Svome robu, sve dok je on na pomoći svome bratu.“ (Muslim, 2699)

Šesti adab: Skromnost, smirenost i blagost prema bratu bez ikakva uzdizanja, uobražavanja i omalovažavanja


Doista, blagost i skromnost jačaju bratsku vezu, učvršćuju je, dok uzdizanje, oholost, omalovažavanje drugih siguran su razlog udaljavanja jednih od drugih i kidanja postojećih veza.

Imran b. Himar, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu, Allah mi je objavio da budete blagi, skromni jedni prema drugima i da se ne uzdižete jedan nad drugim i da ne činite nasilje jedan drugom.“ (Muslim, 2865)

Ako pogledamo život Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je, uglavnom, njegov život bio protkan blagošću i nježnošću, zbog čega bi i govorio: „Blagost se neće naći ni pri jednoj stvari a da je neće uljepšati ...“ (Muslim)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je rečeno Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dovi protiv mnogobožaca!“ Rekao je: „Doista, ja nisam poslan da proklinjem, već sam poslan kao milost!“ (Muslim, 4704)

Sedmi adab: Lijepo ophođenje prema bratu muslimanu

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji ima najljepše ponašanje!“ (Buharija, 3295)

„Najviše što će uvoditi ljude u Džennet jeste bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 9319; Tirmizi, 1927. i kaže da je hadis sahih garib. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Usama b. Šurejk kaže: „Upitali smo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Allahov poslaniče! Šta je to najbolje dano čovjeku?' Rekao je: 'Lijepo ponašanje.'“ (Ahmed, 17726; Ibnu-Madže, 3427. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 433.)

U hadisu Ebu-Derda'a, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najteže što će se staviti na vagu jeste lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 26245; Tirmizi, 1925. i kaže da je hadis hasen-sahih. Šejh Albani ga jeocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 876)

Zbog toga bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otpočinjao svoj namaz dovom: „Uputi me na lijepo ponašanje. Doista, na lijepo ponašanje ne upućuje niko drugi do Ti. Sačuvaj me lošeg ponašanja, jer, doista, lošeg ponašanja me ne može sačuvati niko osim Ti.“ (Muslim, 771)

Osmi adab: Širokogrudnost

Od dova Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila je i: „Sačuvaj moje srce zavisti.“ (Sahih: Ebu-Davud, 1291) Dok, kod imama Tirmizija stoji: „Sačuvaj moja prsa od zavisti.“ (Tirmizi, 3474)

Takođe je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići.“ (Hasen: Ebu-Davud, 4158)

Deveti adab: Lijepo mišljenje o braći i njihovo neuhođenje

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.“ (Buharija, 4747; Muslim, 4646)

El-Kurtubi, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Značenje sumnjičenja jeste potvora koja nema nikakva razloga i povoda, poput slučaja kada čovjek optuži drugog čovjeka za nemoral bez ikakve osnove. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u nastavku hadisa i rekao: 'Nemojte prisluškivati i nemojte uhoditi.' Jer, kada se čovjek prepusti lošem mišljenju, neosnovanoj sumnji, onda nastoji da je dokaže, pa prisluškuje i uhodi.“

Deseti adab: Opraštanje grešaka i suzbijanje srdžbe


Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju-a Allah voli one koji čine dobra djela.“(Prijevod značenja Alu-Imran, 134.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Neće čovjek oprostiti neku grešku a da mu Allah time neće povećati ponos.“ (Ahmed, 6908)

„Ko suzbije srdžbu, a bude u stanju da je ispolji, Allah će ga pozvati pred svim ljudima i dati mu da izabere koju god hoće od hurija.“ (Ebu-Davud, 4147; Tirmizi, 1944. i šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Ibnul-Mubarek, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Mu'min traži isprike, pronalazi opravdanja, dok, munafik pronalazi greške.“

Jedanaesti adab: Zabranjenost dozivanja pokuđenim imenima


Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „I ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 11.)

Dvanaesti adab: Zabranjenost prigovaranja nakon udijeljenog poklona

Vjernici kada daruju jedni druge, moraju to činiti samo u ime Allaha. Ne smiju prigovarati na tome.

Ibnu-Muflih, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Prigovaranje na udijeljenom je strogo zabranjeno a kod imama Ahmeda je veliki grijeh.“

Ajeti i hadisi govore o strogoj zabrani prigovaranja.

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama ...“ (Prijevod značenja El-Bekara, 262.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „S trojicom ljudi Allah, subhanehu ve te'ala, neće na Sudnjem danu govoriti, neće ih pogledati, niti će ih očistiti. Njih čeka patnja nesnosna.“ Ponovio je to tri puta. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Propali da Bog da, ko su oni, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Čovjek koji pusti svoju odjeću po zemlji, onaj koji nakon što udijeli prigovori i onaj koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući.“ (Muslim, 106)

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna! Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.
__________________________________________________________