Ogovaranje
Voće mnogih sijela je postalo ogovaranje muslimana i kaljanje njihove časti, a to je pojava koju je Allah s.v.t. zabranio i uporedio je sa slikom prema kojoj duše osjećaju odvratnost.
Allah s.v.t. u suri Hudžurat 12 kaže: “...I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”
Značenje ogovaranja nam je objasnio Resulullah s.a.v.s. svojim govorom: «Znate li šta je ogovaranje?» Reklli su: «Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.» Rekao je: «Tvoje spominjanje brata sa onim što on mrzi.» Upitaše: «A šta ako kažem ono što je pri mom bratu prisutno?» Rekao je: «Ako je ono što kažeš pri njemu onda si ga ogovorio, a ako nije onda si ga potvorio.»[1]
Ogovaranje je znači tvoje spominjanje tvoga brata s onim što on mrzi, svejedno da li ti spominjao njegovo tijelo, vjeru ili dunjaluk, dušu, moral, vanjštinu, a sastoji se od mnogobrojnih oblika kao što je spominjanje nedostataka ili pripovijedanje nekog njegovog ponašanja u cilju ismijavanja.
Ljudi omalovažavaju pojavu ogovaranja bez obzira na njegovu raširenost i njegovu omraženost kod Allaha subhanehu ve te'ala, a na to ukazuje govor Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: «Kamata ima 72 vrata, najbliža od njih su kao kad čovjek ima polni odnos sa svojom majkom, a najmnogobrojnija kamata je bezobrazno ponašanje čovjeka prema časti svoga brata.»[2]
Svako ko bude prisutan na sijelu dužan je da zabranjuje loša djela i da brani svog brata koga drugi ogovaraju, a ovo nam je poželio i Resulullah sallallahu alejhi ve sellem svojim govorom: «Ko odbrani čast svoga brata, Allah subhanehu ve te'ala će na Sudnjem danu odbraniti njegovo lice od vatre.»[3]
Klevetanje
Prenošenje tuđih riječi drugima radi zavade nije prestalo da bude jedan od najvećih uzroka prekidanja veza i zapaljivanja vatre zavisti i neprijateljstva između ljudi. Allah subhanehu ve te'ala kudi počinioca ovog djela.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Kalem 10-11 kaže: «I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.»
Prenosi se od Huzejfe radijallahu anhu merfuan: «U džennet neće ući klevetnik.»[4]
Prenosi se od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je prolazio pored vrtova Medine i čuo glas dva čovjeka koji su kažnjavani u svojim grobovima, pa je rekao: «Kažnjeni ste, ali niste kažnjeni za veliki grijeh.» A zatim je rekao: «Naprotiv (a u drugom rivajetu – Zaista je veliki grijeh) jedan od njih se nije čuvao svoje mokraće, a drugi je hodao i klevetao.[5]
Jedna od loših slika ovog posla je izazivanje ljubavi između supružnika i obratno, odnosno pokušaj kvarenja njihove veze. Isto tako je i prenošenje riječi pojedinih službenika direktoru ili odgovornom koje se prenose u vidu tajne prijave, a radi obaranja sa položaja nekog od službenika i činjenja štete. Sve ovo je zabranjeno.
_________________________________________________________________________________
[1] Bilježi ga Muslim 2001/4.
[2] Es-Silsiletus-Sahihatu 1871.
[3] Bilježi ga Imam Ahmed 450/6.
[4] Bilježi ga Buhari.
[5] Bilježi ga Buhari pogledaj Fethul Bari 317/1.
Voće mnogih sijela je postalo ogovaranje muslimana i kaljanje njihove časti, a to je pojava koju je Allah s.v.t. zabranio i uporedio je sa slikom prema kojoj duše osjećaju odvratnost.
Allah s.v.t. u suri Hudžurat 12 kaže: “...I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”
Značenje ogovaranja nam je objasnio Resulullah s.a.v.s. svojim govorom: «Znate li šta je ogovaranje?» Reklli su: «Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.» Rekao je: «Tvoje spominjanje brata sa onim što on mrzi.» Upitaše: «A šta ako kažem ono što je pri mom bratu prisutno?» Rekao je: «Ako je ono što kažeš pri njemu onda si ga ogovorio, a ako nije onda si ga potvorio.»[1]
Ogovaranje je znači tvoje spominjanje tvoga brata s onim što on mrzi, svejedno da li ti spominjao njegovo tijelo, vjeru ili dunjaluk, dušu, moral, vanjštinu, a sastoji se od mnogobrojnih oblika kao što je spominjanje nedostataka ili pripovijedanje nekog njegovog ponašanja u cilju ismijavanja.
Ljudi omalovažavaju pojavu ogovaranja bez obzira na njegovu raširenost i njegovu omraženost kod Allaha subhanehu ve te'ala, a na to ukazuje govor Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: «Kamata ima 72 vrata, najbliža od njih su kao kad čovjek ima polni odnos sa svojom majkom, a najmnogobrojnija kamata je bezobrazno ponašanje čovjeka prema časti svoga brata.»[2]
Svako ko bude prisutan na sijelu dužan je da zabranjuje loša djela i da brani svog brata koga drugi ogovaraju, a ovo nam je poželio i Resulullah sallallahu alejhi ve sellem svojim govorom: «Ko odbrani čast svoga brata, Allah subhanehu ve te'ala će na Sudnjem danu odbraniti njegovo lice od vatre.»[3]
Klevetanje
Prenošenje tuđih riječi drugima radi zavade nije prestalo da bude jedan od najvećih uzroka prekidanja veza i zapaljivanja vatre zavisti i neprijateljstva između ljudi. Allah subhanehu ve te'ala kudi počinioca ovog djela.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Kalem 10-11 kaže: «I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.»
Prenosi se od Huzejfe radijallahu anhu merfuan: «U džennet neće ući klevetnik.»[4]
Prenosi se od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je prolazio pored vrtova Medine i čuo glas dva čovjeka koji su kažnjavani u svojim grobovima, pa je rekao: «Kažnjeni ste, ali niste kažnjeni za veliki grijeh.» A zatim je rekao: «Naprotiv (a u drugom rivajetu – Zaista je veliki grijeh) jedan od njih se nije čuvao svoje mokraće, a drugi je hodao i klevetao.[5]
Jedna od loših slika ovog posla je izazivanje ljubavi između supružnika i obratno, odnosno pokušaj kvarenja njihove veze. Isto tako je i prenošenje riječi pojedinih službenika direktoru ili odgovornom koje se prenose u vidu tajne prijave, a radi obaranja sa položaja nekog od službenika i činjenja štete. Sve ovo je zabranjeno.
_________________________________________________________________________________
[1] Bilježi ga Muslim 2001/4.
[2] Es-Silsiletus-Sahihatu 1871.
[3] Bilježi ga Imam Ahmed 450/6.
[4] Bilježi ga Buhari.
[5] Bilježi ga Buhari pogledaj Fethul Bari 317/1.
