Dragi brate i poštovana sestro !
Pred vama je nekoliko važnih savjeta koji se odnose na namaz, a koji će vam poslužiti u odgoju djece kako bi ih vaspitali kao prave Allahove robove.
1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora. Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.
2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu, subhanehu ve te'ala za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim, alejhisselam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" Ibrahim 41
3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.
4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukorit zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.
5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.
6. Još od malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.
7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.
8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem: " Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina !" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.
9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, roditelj treba da tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.
10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaže važnosti namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe. Prenosi se od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: " Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj !"
11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.
12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu, kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.
13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.
14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.
15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.
16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetu, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod sljedećim uslovom kao što je rekao Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina! (radi neposlušnosti)" Roditelj će postupiti sa djetetom na način kako bi ga privolio i ohrabrio u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep način će mu ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod sljedećim uslovima: - da ne udare dijete zbog svega i svačega prije desete godine; - da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe; - udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više od deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesto ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošao bol od prvog udarca; - potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste; - u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha i zaštitu od Njega, subhanehu ve te’ala, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i; - da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.
17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.
18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još od malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.
19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi ništa iznenadilo, te će mu mnogo pred njim pominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.
20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.
21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.
22. Dijete ce pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.
23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.
24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštovanja istih.
25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio dječaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" rekao je dječak: "Došao sam samo da klanjam." Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu ponovi: "O dječače, idi i igraj se!" I dodade: "Onda ćeš sjediti dok imam ne iziđe?" Dječak reče: "Da." Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.
26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno dijete ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje se njegove koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s pažnjom slušao predavanje.
Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazao, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budućnost našeg ummeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.
islambih.org
__________________________________________________________________
