Pripremio Hajruddin Tahir Ahmetović prof.
" Molim Plemenitog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da te učini Svojim prijateljem i na dunjaluku i na ahiretu, da te učini blagoslovljenim gdje god bio, i da te učini od onih koji kada im se da, zahvaljuju; kada budu iskušani strpe se i koji kada počine grijeh traže oprosta. Uistinu, ove tri stvari su put do postizanja sreće."
Komentar spomenutog: - Ova poslanica "Četiri pravila" autora Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rahmetullahi te'ala alejh, zasebna je poslanica, iako se počesto, štampa zajedno sa poslanicom "Tri temeljna načela". Pravila koja Autor spominje u ovoj poslanici govore o spoznaji tewhida i širka. I upravo zbog toga, ova poslanica i pored svoje kratkoće, od izuzetne je važnosti, jer danas, više nego ikada, ljudi bespravno govore o ove dvije izuzetno značajne stvari, o tewhidu i širku.
Danas, više nego ikada, ljudi izmišljaju i svojim zabludjelim teorijama pokušavaju opravdati svoja lažna ubjeđenja, svoje strasti i prohtjeve, koji sve više, iz dana u dan gube svojstvo ljudskosti. Na vjerniku je da, sve što je vezano za njegovu vjeru, naročito stvari od ubjeđenja, vrati Kur'anu i Sunnetu i razumijevanju istih od strane ispravnih generacija, ashaba Allahovog Poslanika r i onih koji su ih slijedili u dobru. Tako i ovaj istaknuti učenjak, Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi te'ala alejh, kao što ćemo imati priliku vidjeti u narednih nekoliko tekstova, ništa od pravila spomenutih u ovoj poslanici neće reći od sebe, nego će ih izvesti iz Kur'ana i Sunneta...
Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro ukoliko spoznaš i shvatiš ova pravila, spoznaja tewhida zbog kojeg je Uzvišeni Allah objavljivao knjige i slao poslanike, bit će ti, ako Bog da, lahka, kao i spoznaja njegove suprotnosti, tj. spoznaja širka. I znaj, da je, uistinu, spoznaja tewhida i širka bitnija za tebe od poznavanja propisa namaza, zekata i drugih ibadeta i propisa, jer tewhid je prva stvar s kojom se mora upoznati svaki onaj koji odluči da uđe u islam. Znaj da je tewhid temelj islama. Čovjekov namaz, zekat, post, hadždž i ostali ibadeti neće biti ispravni ukoliko ne budu utemeljeni i izgrađeni na ispravnom, čistom vjerovanju. Tako prva naredba ljudima spomenuta u Kur'anu, po redoslijedu sura, jeste upravo naredba na tewhid, izdvajanje Allaha I, Jednog i Jedinog u ibadetu:
"O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali." (Prijevod značenja El-Bekara, 21)
I prva zabrana spomenuta u Kur'anu jeste zabrana širka:
"Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!"(Prijevod značenja El-Bekara, 22)
U samom uvodu u ovu poslanicu Autor, rahmetullahi te'ala alejh, spominje dovu za svakog onog koji traži znanje da bi spoznao svoju vjeru, upoznao istinu i klonio se zablude, obožavao svoga Gospodara I jasno bez ikakvih predrasuda i sumnjičenja. I uistinu, ovakav Allahov I rob koji svojim znanjem i svojim djelom ne želi ništa drugo do Allahovo I zadovoljstvo biva Allahovim I prijateljem i štićenikom. A onaj koga Uzvišeni Allah uzme za Svoga prijatelja i kome On I bude zaštitnik, uistinu takvom, šejtan i njegovi sljedbenici nemaju pristupa. Uzvišeni Allah kaže:
"Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu vječno ostati." (Prijevod značenja El-Bekara, 257)
Tako dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, ako te Uzvišeni Allah uzme za Svoga prijatelja i ako ti On I bude zaštitnik izvest ćete iz tmina na svjetlo, iz tmina širka, kufra, sumnjičenja, novotarija na svjetlo imana, korisnog znanja i djela koja su u skladu s praksom Allahovog Poslanika r.
"Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju." (Prijevod značenja Muhammed, 11)
Učinit ćete sretnim i na Dunjaluku i na Ahiretu. Sretan ćeš biti na dunjaluku zbog upute i slijeđenja ispravnih prethodnika, pa, kao što se oni spominju u Kur'anu, Sunnetu, izrekama učenjaka, po dobru, znaj da ćeš se i ti, nastaviš li njihovim putem, putem traganja znanja i istinskog obožavanja Allaha I po tom znanju, poziva drugih njemu i strpljenja na svemu tome, znaj da ćeš i ti biti spominjan po dobru sve dok Uzvišeni Allah ne naslijedi Zemlju i ono što je na njoj. A kada se to dogodi, kada nastupi Sudnji dan, Uzvišeni Allah iz Svoje neizmjerne milosti uvest ćete u predivne džennetske perivoje, edenske vrtove u kojima ćeš boraviti vječno s vjerovjesnicima i poslanicima, s iskrenima, šehidima i dobrim. Pa, ima li veće sreće, radosti i zadovoljstva poslije ovog?!
Zatim Autor, dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, moli za vas, za tragaocima istinskog znanja, onakvog kakvo je objavljeno Muhammedu r pa kaže: "I da te učini blagoslovljenim gdje god bio", tj. da te učini blagoslovljenim, berićetnim u tvome životu, u tvojoj opskrbi, u tvome znanju, u tvojim djelima, u tvojoj porodici i potomstvu, u tvome radu za Allahovu I vjeru i pozivu njoj. Zaista, neizmjerno dobro, neopisiva blagodat!
Nastavlja dalje pa kaže: "I da te učini od onih koji kada im se da zahvaljuju", za razliku, danas, od većine ljudi koji kada budu počašćeni od Allaha I Njegovim neizmjernim blagodatima, ne bivaju Mu I zahvalni i ne potpomažu se tim blagodatima u robovanju Njemu Uzvišenom, nego ih poriču, tvrde da su ih oni sami sebi priuštili, da su ih oni dostojni i zaslužni, zaboravljajući riječi Uzvišenog:
"Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani." (Prijevod značenja Hud, 6)
Dakle, vjernik je svjestan Allahovih I neizmjernih blagodati i zbog toga se žuri da zahvali Njemu I odazivajući se Njegovoj naredbi:
"Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!" (Prijevod značenja El-Bekara, 152)
Nakon njihove zahvale Uzvišeni Allah povećava Svoje blagodati prema iskrenim robovima:
"I kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati ...'" (Prijevod značenja Ibrahim, 7)
I ovo, dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, uzmite sebi za pravilo, ukoliko želite da vam Uzvišeni Allah poveća neku određenu blagodat vi povećajte svoju zahvalnost Njemu I na toj istoj blagodati.
Nastavlja dalje Autor i kaže: "I od onih koji kada budu iskušani strpe se".
Uzvišeni Allah kaže:
"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj strpljive." (Prijevod značenja El-Bekara, 155)
"Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i strpljive među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo." (Prijevod značenja Muhammed, 31)
Allahov Poslanik r kaže: "Kada Allah zavoli jedan narod stavi ga na iskušenje. Pa ko bude zadovoljan Allahovom odredbom njemu i pripada Allahovo zadovoljstvo, ako se rasrdi na Allahovu odredbu pa i pripada mu srdžba." (Tirmizi, Ibn-Madže i Ahmed)
Takođe, Allahov Poslanik r kaže: "Ljudi s najvećim iskušenjima su vjerovjesnici zatim slični njima." (Tirmizi, Ibn-Madže, Ahmed, Darimi, Ibn-Hibban, Hakim i Bejheki. Kaže Tirmizi: "Hadis je hasen sahih.")
Tako, Uzvišeni Allah je iskušavao vjerovjesnike i poslanike, iskrene koji su priželjkivali šehadet na Allahovom I putu da provjeri njihovu iskrenost, i znaj, dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro da ćete i vi biti stavljeni na iskušenje. Ne zaboravi riječi Uzvišenog:
"Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (Prijevod značenja El-Ankebut, 2 i 3)
Zato budimo zadovoljni Allahovom I odredbom kako bi i Uzvišeni bio zadovoljan nama. Strpimo se na Allahovoj I odredbi. Ne gubimo nadu u Allahovu I milost, spas i izlaz kod Njega. Budimo postojani u svojoj vjeri. Ne posustajmo i ne prepuštajmo se iskušenjima i smutnjama. Ne budimo kao sunđer koji sve što se razlije oko njega pokupi, upije u sebe - upijajući raznolika sumnjičenja koja neprijatelji ove vjere ubacuju među njene sljedbenike, nego budimo poput stakla niz koje se sve spušta, slijeva i odbija – odbacujući svaku sumnju i svaku potvoru na ovu vjeru, jasno i glasno, hrabro i odlučno, brzo nedvoumeći se ni jednog trenutka, ne bi li nas Uzvišeni Allah isto tako, sutra na Sudnjem danu, brzo preveo preko Sirata do dženneta! Ne budimo kao munafici o kojima kaže Uzvišeni:
"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (Prijevod značenja El-Hadždž, 11)
Zatim, dalje Autor kaže: "I koji kada grijeh počine traže oprosta".
Uzvišeni Allah kaže:
"(Džennet je pripremljen) i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju." (Prijevod značenja Alu-Imran, 135)
"Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lakosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je." (Prijevod značenja En-Nisa', 17)
Znaj dragi moj brate da nema roba koji ne griješi kao što i Allahov Poslanik r kaže: "Sve i jedan Ademov sin je griješnik, ali od griješnika su najbolji oni koji se kaju!" Neizmjerna zahvala neka je Uzvišenom Allahu kada nam je ostavio mogućnost da se pokajemo za svoje grijehe, da zatražimo oprosta kod Njega I za njih. Požurimo Allahovom I oprostu. Pokajmo se za svoje grijehe. Ne zaboravimo Njegove I riječi:
"Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222)
I ove tri stvari, ukoliko ih insan postigne kod sebe, uistinu će postići sreću i zadovoljstvo, rahatluk i smiraj duše i na dunjaluku i na ahiretu. U protivnom, bit će od stradalnika i dunjaluka i ahireta.
" Molim Plemenitog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da te učini Svojim prijateljem i na dunjaluku i na ahiretu, da te učini blagoslovljenim gdje god bio, i da te učini od onih koji kada im se da, zahvaljuju; kada budu iskušani strpe se i koji kada počine grijeh traže oprosta. Uistinu, ove tri stvari su put do postizanja sreće."
Komentar spomenutog: - Ova poslanica "Četiri pravila" autora Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rahmetullahi te'ala alejh, zasebna je poslanica, iako se počesto, štampa zajedno sa poslanicom "Tri temeljna načela". Pravila koja Autor spominje u ovoj poslanici govore o spoznaji tewhida i širka. I upravo zbog toga, ova poslanica i pored svoje kratkoće, od izuzetne je važnosti, jer danas, više nego ikada, ljudi bespravno govore o ove dvije izuzetno značajne stvari, o tewhidu i širku.
Danas, više nego ikada, ljudi izmišljaju i svojim zabludjelim teorijama pokušavaju opravdati svoja lažna ubjeđenja, svoje strasti i prohtjeve, koji sve više, iz dana u dan gube svojstvo ljudskosti. Na vjerniku je da, sve što je vezano za njegovu vjeru, naročito stvari od ubjeđenja, vrati Kur'anu i Sunnetu i razumijevanju istih od strane ispravnih generacija, ashaba Allahovog Poslanika r i onih koji su ih slijedili u dobru. Tako i ovaj istaknuti učenjak, Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi te'ala alejh, kao što ćemo imati priliku vidjeti u narednih nekoliko tekstova, ništa od pravila spomenutih u ovoj poslanici neće reći od sebe, nego će ih izvesti iz Kur'ana i Sunneta...
Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro ukoliko spoznaš i shvatiš ova pravila, spoznaja tewhida zbog kojeg je Uzvišeni Allah objavljivao knjige i slao poslanike, bit će ti, ako Bog da, lahka, kao i spoznaja njegove suprotnosti, tj. spoznaja širka. I znaj, da je, uistinu, spoznaja tewhida i širka bitnija za tebe od poznavanja propisa namaza, zekata i drugih ibadeta i propisa, jer tewhid je prva stvar s kojom se mora upoznati svaki onaj koji odluči da uđe u islam. Znaj da je tewhid temelj islama. Čovjekov namaz, zekat, post, hadždž i ostali ibadeti neće biti ispravni ukoliko ne budu utemeljeni i izgrađeni na ispravnom, čistom vjerovanju. Tako prva naredba ljudima spomenuta u Kur'anu, po redoslijedu sura, jeste upravo naredba na tewhid, izdvajanje Allaha I, Jednog i Jedinog u ibadetu:
"O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali." (Prijevod značenja El-Bekara, 21)
I prva zabrana spomenuta u Kur'anu jeste zabrana širka:
"Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!"(Prijevod značenja El-Bekara, 22)
U samom uvodu u ovu poslanicu Autor, rahmetullahi te'ala alejh, spominje dovu za svakog onog koji traži znanje da bi spoznao svoju vjeru, upoznao istinu i klonio se zablude, obožavao svoga Gospodara I jasno bez ikakvih predrasuda i sumnjičenja. I uistinu, ovakav Allahov I rob koji svojim znanjem i svojim djelom ne želi ništa drugo do Allahovo I zadovoljstvo biva Allahovim I prijateljem i štićenikom. A onaj koga Uzvišeni Allah uzme za Svoga prijatelja i kome On I bude zaštitnik, uistinu takvom, šejtan i njegovi sljedbenici nemaju pristupa. Uzvišeni Allah kaže:
"Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu vječno ostati." (Prijevod značenja El-Bekara, 257)
Tako dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, ako te Uzvišeni Allah uzme za Svoga prijatelja i ako ti On I bude zaštitnik izvest ćete iz tmina na svjetlo, iz tmina širka, kufra, sumnjičenja, novotarija na svjetlo imana, korisnog znanja i djela koja su u skladu s praksom Allahovog Poslanika r.
"Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju." (Prijevod značenja Muhammed, 11)
Učinit ćete sretnim i na Dunjaluku i na Ahiretu. Sretan ćeš biti na dunjaluku zbog upute i slijeđenja ispravnih prethodnika, pa, kao što se oni spominju u Kur'anu, Sunnetu, izrekama učenjaka, po dobru, znaj da ćeš se i ti, nastaviš li njihovim putem, putem traganja znanja i istinskog obožavanja Allaha I po tom znanju, poziva drugih njemu i strpljenja na svemu tome, znaj da ćeš i ti biti spominjan po dobru sve dok Uzvišeni Allah ne naslijedi Zemlju i ono što je na njoj. A kada se to dogodi, kada nastupi Sudnji dan, Uzvišeni Allah iz Svoje neizmjerne milosti uvest ćete u predivne džennetske perivoje, edenske vrtove u kojima ćeš boraviti vječno s vjerovjesnicima i poslanicima, s iskrenima, šehidima i dobrim. Pa, ima li veće sreće, radosti i zadovoljstva poslije ovog?!
Zatim Autor, dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, moli za vas, za tragaocima istinskog znanja, onakvog kakvo je objavljeno Muhammedu r pa kaže: "I da te učini blagoslovljenim gdje god bio", tj. da te učini blagoslovljenim, berićetnim u tvome životu, u tvojoj opskrbi, u tvome znanju, u tvojim djelima, u tvojoj porodici i potomstvu, u tvome radu za Allahovu I vjeru i pozivu njoj. Zaista, neizmjerno dobro, neopisiva blagodat!
Nastavlja dalje pa kaže: "I da te učini od onih koji kada im se da zahvaljuju", za razliku, danas, od većine ljudi koji kada budu počašćeni od Allaha I Njegovim neizmjernim blagodatima, ne bivaju Mu I zahvalni i ne potpomažu se tim blagodatima u robovanju Njemu Uzvišenom, nego ih poriču, tvrde da su ih oni sami sebi priuštili, da su ih oni dostojni i zaslužni, zaboravljajući riječi Uzvišenog:
"Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani." (Prijevod značenja Hud, 6)
Dakle, vjernik je svjestan Allahovih I neizmjernih blagodati i zbog toga se žuri da zahvali Njemu I odazivajući se Njegovoj naredbi:
"Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!" (Prijevod značenja El-Bekara, 152)
Nakon njihove zahvale Uzvišeni Allah povećava Svoje blagodati prema iskrenim robovima:
"I kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati ...'" (Prijevod značenja Ibrahim, 7)
I ovo, dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, uzmite sebi za pravilo, ukoliko želite da vam Uzvišeni Allah poveća neku određenu blagodat vi povećajte svoju zahvalnost Njemu I na toj istoj blagodati.
Nastavlja dalje Autor i kaže: "I od onih koji kada budu iskušani strpe se".
Uzvišeni Allah kaže:
"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj strpljive." (Prijevod značenja El-Bekara, 155)
"Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i strpljive među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo." (Prijevod značenja Muhammed, 31)
Allahov Poslanik r kaže: "Kada Allah zavoli jedan narod stavi ga na iskušenje. Pa ko bude zadovoljan Allahovom odredbom njemu i pripada Allahovo zadovoljstvo, ako se rasrdi na Allahovu odredbu pa i pripada mu srdžba." (Tirmizi, Ibn-Madže i Ahmed)
Takođe, Allahov Poslanik r kaže: "Ljudi s najvećim iskušenjima su vjerovjesnici zatim slični njima." (Tirmizi, Ibn-Madže, Ahmed, Darimi, Ibn-Hibban, Hakim i Bejheki. Kaže Tirmizi: "Hadis je hasen sahih.")
Tako, Uzvišeni Allah je iskušavao vjerovjesnike i poslanike, iskrene koji su priželjkivali šehadet na Allahovom I putu da provjeri njihovu iskrenost, i znaj, dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro da ćete i vi biti stavljeni na iskušenje. Ne zaboravi riječi Uzvišenog:
"Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (Prijevod značenja El-Ankebut, 2 i 3)
Zato budimo zadovoljni Allahovom I odredbom kako bi i Uzvišeni bio zadovoljan nama. Strpimo se na Allahovoj I odredbi. Ne gubimo nadu u Allahovu I milost, spas i izlaz kod Njega. Budimo postojani u svojoj vjeri. Ne posustajmo i ne prepuštajmo se iskušenjima i smutnjama. Ne budimo kao sunđer koji sve što se razlije oko njega pokupi, upije u sebe - upijajući raznolika sumnjičenja koja neprijatelji ove vjere ubacuju među njene sljedbenike, nego budimo poput stakla niz koje se sve spušta, slijeva i odbija – odbacujući svaku sumnju i svaku potvoru na ovu vjeru, jasno i glasno, hrabro i odlučno, brzo nedvoumeći se ni jednog trenutka, ne bi li nas Uzvišeni Allah isto tako, sutra na Sudnjem danu, brzo preveo preko Sirata do dženneta! Ne budimo kao munafici o kojima kaže Uzvišeni:
"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (Prijevod značenja El-Hadždž, 11)
Zatim, dalje Autor kaže: "I koji kada grijeh počine traže oprosta".
Uzvišeni Allah kaže:
"(Džennet je pripremljen) i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju." (Prijevod značenja Alu-Imran, 135)
"Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lakosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je." (Prijevod značenja En-Nisa', 17)
Znaj dragi moj brate da nema roba koji ne griješi kao što i Allahov Poslanik r kaže: "Sve i jedan Ademov sin je griješnik, ali od griješnika su najbolji oni koji se kaju!" Neizmjerna zahvala neka je Uzvišenom Allahu kada nam je ostavio mogućnost da se pokajemo za svoje grijehe, da zatražimo oprosta kod Njega I za njih. Požurimo Allahovom I oprostu. Pokajmo se za svoje grijehe. Ne zaboravimo Njegove I riječi:
"Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222)
I ove tri stvari, ukoliko ih insan postigne kod sebe, uistinu će postići sreću i zadovoljstvo, rahatluk i smiraj duše i na dunjaluku i na ahiretu. U protivnom, bit će od stradalnika i dunjaluka i ahireta.
- Znaj, Allah, subhanehu ve te'ala, te uputio na pokornost Njemu, subhanehu ve te'ala, , da je hanefijjet, prava vjera, vjera Ibrahima da obožavaš samo Allaha, subhanehu ve te'ala, iskreno Mu, subhanehu ve te'ala, ispovijedajući vjeru kao što kaže Uzvišeni:
"A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog osim da Me obožavaju." (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)
Kada spoznaš da te je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio samo radi činjenja ibadeta Njemu, subhanehu ve te'ala, onda znaj da se ibadet ne prima osim sa tevhidom, tj. izdvajanjem samo Allaha, subhanehu ve te'ala, u tom ibadetu; kao što se i namaz ne prima osim s prethodno postignutom čistoćom. Ukoliko širk uđe u ibadet pokvarit će ga, kao što će i hades pokvariti čistoću.
Kada shvatiš da će širk ukoliko se pomiješa s ibadetom pokvariti ga, uništiti to djelo i da će njegov počinioc boraviti vječno u Vatri, onda znaj da je spoznaja ove stvari najbitnija za tebe. Nadati se da te Allah, subhanehu ve te'ala, sačuva ove mreže (pripisivanja sudruga Allahu, subhanehu ve te'ala ) za koju Allah, subhanehu ve te'ala, i kaže:...
"Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje od toga kome On bude htio ..." (Prijevod značenja En-Nisa', 116)
Ovo ćeš postići spoznajom Četiri pravila koja je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u Svojoj knjizi.
Komentar spomenutog:
- Autor, rahmetullahi te'ala alejh, otpočeo je dovom moleći za svakog onog koji traži znanje pomoću kojeg će ispravno obožavati svoga Gospodara, Allaha, subhanehu ve te'ala. Lijepo ja da se ovakav postupak, koji možemo primjetiti u gotovo svim autorovim djelima, nađe kod svakog učitelja, da on moli za bereket svoga učenika i znanja kojeg traži, što će bez imalo sumnje, ostaviti velikog uticaja na samog učenika, na njegovo prihvatanje i uzimanje onoga štomu učitelj nudi od znanja.
Naravno, ko malo više prouči život autora, Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rahmetullahi te'ala alejh, vidjet će da je dosljedno slijedio sunnet Allahovog Poslanika, subhanehu ve te'ala, u svome životu, zbog čega mu je Uzvišeni Allah i dao bereketa u njegovom znanju, njegovom pozivu i njegovim sljedbenicima, ma šta govorili oni koji ne vole učenjaka Muhammed b. Abdul-Vehhaba i ono čemu je on pozivao. Svako ko ima imalo razuma vidjet će da se njegova djela uglavnom sastoje iz riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, riječi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stvarnost koja se mora priznati, sviđalo se nekome ili ne. Tako je Autor, rahmetullahi te'ala alejh, i ovaj postupak, učenje dove i molenje za onoga koji traži znanje, preuzeo iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogo je primjera iz života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se može vidjeti kako on uči dovu za svoje ashabe podstičući ih na traženje znanja. Jedan od tih mnogobrojnih primjera jeste i primjer Ibn Abbasa, radijallahu te'ala anhuma, kada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu: "Gospodaru moj, poduči ga propisima vjere".
Ovdje Autor, rahmetullahi te'ala alejh, moli za onoga koji traži ispravno korisno znanje, da ga Allah, subhanehu ve te'ala, uputi na pokornost Njemu, subhanehu ve te'ala, tj. na slijeđenje i sprovođenje Njegovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i klonjenja svega onoga što je On, subhanehu ve te'ala, zabranio, što će mu mnogo pomoći u traženju znanja. Allahova, subhanehu ve te'ala, vjera i znanje o njoj uistinu je Allahovo, subhanehu ve te'ala, svjetlo koje On Uzvišeni ne daje osim pokornima i poslušnima.
Zatim, Autor, rahmetullahi te'ala alejh, nastavlja s pojašnjenjem osnove vjere Ibrahima, alejhi selam, vjere kojoj Uzvišeni Allah poziva sve ljude:
"Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu?!" (Prijevod značenja En-Nisa', 125)
Tako Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje i našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da slijedi Ibrahima, alejhi selam:
"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim'." (Prijevod značenja En-Nahl, 123)
"Reci: 'Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, on nije Allahu druge smatrao ravnim.'" (Prijevod značenja El-En'am, 161)
Hanefijjet – prava vjera, vjera Ibrahima, alejhi selam, potiče od riječi el-hanif koja ima značenje: okretanje od zablude prema istini. Ovdje, opisujući Ibrahimaima, alejhi selam, značenje onoga koji se okreće Allahu, subhanehu ve te'ala, Koji je jedini dostojan obožavanja, svojim srcem, svojim djelima, svim svojim namjerama i neusmjeravanje ništa od toga lažnim božanstvima. Uzvišeni kaže:
"Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman'." (Prijevod značenja El-En'am, 162-163)
Ibrahim, alejhi selam, je otac svih vjerovjesnika koji su došli poslije njega. Svi su iz njegovog potomstva, kako kaže Allah, subhanehu ve te'ala:
"... i potomcima njegovim (smo) vjerovjesništvo i Knjigu dali ..." (Prijevod značenja El-Ankebut, 27)
Allah, subhanehu ve te'ala, je Ibrahima, alejhi selam, učinio vođom i uzorom, onim koji se treba slijediti:
"Allah je rekao: 'Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!'" (Prijevod značenja El-Bekara, 124)
Ibrahim, alejhi selam, je pozivao u obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala, jednog i jedinog, i ostavljanje upućivanja ibadeta nekome drugom mimo Njemu, subhanehu ve te'ala. To je jedina vjera kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan. Jedina vjera zbog koje je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio džinne i ljude. Jedina vjera kojoj su pozivali svi poslanici, od prvog do posljednjeg.
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allaha obožavajte, a taguta se klonite ...'" (Prijevod značenja En-Nahl, 36)
Što se tiče vjerozakona, tj. naredbi i zabrana, halala i harama, oni su se razlikovali shodno razlici naroda kojima su objavljivani i shodno njihovim potrebama. Allah, subhanehu ve te'ala, bi propisivao vjerozakone, zatim ih dokidao drugima, sve dok nije došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s posljednim vjerozakonom, šerijatom koji će ostati trajan do Sudnjeg dana. Ovaj vjerozakon dokinuo je sve prethodne vjerozakone. Međutim, što se tiče osnove vjere – tevhida, on ostaje isti, nikada se nije dokinuo niti će se ikada dokinuti. Osnova vjere svih poslanika i svih naroda je jedna – iskreno ispovijedanje vjere samo Allahu, subhanehu ve te'ala.
Dakle, obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala, upućivanje svih vidova ibadeta samo Njemu, subhanehu ve te'ala, iskreno Mu, subhanehu ve te'ala, ispovijedanje vjere – osnova je prave vjere, vjere Ibrahima, alejhi selam. Takav ibadet Allah, subhanehu ve te'ala, je naredio svim stvorenjima:
"A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog osim da Me obožavaju." (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)
Neophodno je naglasiti da nije dovoljno obožavati Allaha, subhanehu ve te'ala, nego se On, subhanehu ve te'ala, mora jedino obožavati. Ogromna je razlika između riječi: „Allaha, subhanehu ve te'ala, treba obožavati“ i „Samo Allaha, subhanehu ve te'ala, treba obožavati“. To Autor, rahmetullahi te'ala alejh, ovdje dobro primjećuje i naglašava kada kaže: „da obožavaš Allaha, subhanehu ve te'ala, skreno Mu, subhanehu ve te'ala, spovijedajući vjeru“, jer ukoliko se bilo šta od ibadeta uputi nekome drugom mimo Allahu, subhanehu ve te'ala, ukoliko se u bilo čemu od ibadeta Allahu, subhanehu ve te'ala, pridruži sudrug, takav ibadet je ništavan i Uzvišeni ga neće primiti. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
"A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju ..." (Prijevod značenja El-Bejjina, 5)
Kaže Autor, rahmetullahi te'ala alejh: „Kada spoznaš da te je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio samo radi činjenja ibadeta Njemu, tj. kada shvatiš Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi: "A džinne i ljude nisam stvorio osim da Me obožavaju", a ti si od ljudi, dakle, ulaziš u značenje ovih Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi, shvatit ćeš da te Allah, subhanehu ve te'ala, nije stvorio radi igre i zabave, da jedeš i piješ, bez svrhe i cilja. Nije te stvorio radi ovoga, nego radi činjenja ibadeta samo Njemu. Sve stvoreno oko tebe potčinio je tebi kako bi se time pomagao u obožavanju Njega, subhanehu ve te'ala, jednog i jedinog. Iz Svoje milosti naredio ti je da Mu, subhanehu ve te'ala, činiš ibadet čija se korist na kraju vraća tebi. Allah, subhanehu ve te'ala, je neovisan od svega. Ničega nije potreban. Ukoliko budeš obožavao Allaha, subhanehu ve te'ala, korist za svoj trud i ibadet vratit će se tebi. Uzvišeni Allah nagradit će te za tvoj trud i povećati, iz Svoje milosti i dobrote, tvoju nagradu i na dunjaluku i na ahiretu.
Kada shvatiš da te Uzvišeni Allah nije stvorio bez cilja i svrhe, nego radi obožavanja Njega, subhanehu ve te'ala, onda znaj da ibadet koji upućuješ Njemu, subhanehu ve te'ala, mora kod sebe ispuniti dva uslova da bi bio ispravan i primljen, tj. onakav kakav zahtijeva Uzvišeni Allah.
Prvi uslov jeste da taj ibadet bude učinjen čisto radi Allaha, subhanehu ve te'ala,. Ne smije u njemu biti ni najmanje primjese širka, tj. niko mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, ne smije imati udjela u njemu. Ukoliko se pri ibadetu nađe i najmanji vid širka takav ibadet neće biti ispravan i primljen kod Uzvišenog Allaha. Bit će ništavan. Kao što i postignuta čistoća, odnosno abdest biva narušen pojavom bilo kojeg hadesa, velikog (dženabeta, hajza, nifasa) ili malog (velika i mala nužda i slično njima), kao što to primjećuje Autor, rahmetullahi te'ala alejh.
Drugi uslov jeste slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u činjenju ibadeta, ispovijedanju Allahove, subhanehu ve te'ala, vjere. Svako djelo koje nema potpore u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne može se smatrati ibadetom. Naprotiv, to je samo novotarija u vjeri koja sigurno vodi u zabludu. Djelo, kao takvo, nije ispravno i neće biti primljeno kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko učini neko djelo koje nije od naše vjere, takvo djelo mu se ne prima.“ (Muslim, 1718) Dok u drugom predanju stoji: „Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se neće primiti.“ (Buharija, 2697)
Dakle, ibadet da bi bio ispravan mora kod sebe ispuniti ova dva uslova, u protivnom ibadet nema nikakve koristi, jer Uzvišeni Allah ne prima djelo osim ono koje je On, subhanehu ve te'ala, propisao u Svojoj knjizi ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome sunnetu.
"A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog osim da Me obožavaju." (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)
Kada spoznaš da te je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio samo radi činjenja ibadeta Njemu, subhanehu ve te'ala, onda znaj da se ibadet ne prima osim sa tevhidom, tj. izdvajanjem samo Allaha, subhanehu ve te'ala, u tom ibadetu; kao što se i namaz ne prima osim s prethodno postignutom čistoćom. Ukoliko širk uđe u ibadet pokvarit će ga, kao što će i hades pokvariti čistoću.
Kada shvatiš da će širk ukoliko se pomiješa s ibadetom pokvariti ga, uništiti to djelo i da će njegov počinioc boraviti vječno u Vatri, onda znaj da je spoznaja ove stvari najbitnija za tebe. Nadati se da te Allah, subhanehu ve te'ala, sačuva ove mreže (pripisivanja sudruga Allahu, subhanehu ve te'ala ) za koju Allah, subhanehu ve te'ala, i kaže:...
"Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje od toga kome On bude htio ..." (Prijevod značenja En-Nisa', 116)
Ovo ćeš postići spoznajom Četiri pravila koja je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u Svojoj knjizi.
Komentar spomenutog:
- Autor, rahmetullahi te'ala alejh, otpočeo je dovom moleći za svakog onog koji traži znanje pomoću kojeg će ispravno obožavati svoga Gospodara, Allaha, subhanehu ve te'ala. Lijepo ja da se ovakav postupak, koji možemo primjetiti u gotovo svim autorovim djelima, nađe kod svakog učitelja, da on moli za bereket svoga učenika i znanja kojeg traži, što će bez imalo sumnje, ostaviti velikog uticaja na samog učenika, na njegovo prihvatanje i uzimanje onoga štomu učitelj nudi od znanja.
Naravno, ko malo više prouči život autora, Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rahmetullahi te'ala alejh, vidjet će da je dosljedno slijedio sunnet Allahovog Poslanika, subhanehu ve te'ala, u svome životu, zbog čega mu je Uzvišeni Allah i dao bereketa u njegovom znanju, njegovom pozivu i njegovim sljedbenicima, ma šta govorili oni koji ne vole učenjaka Muhammed b. Abdul-Vehhaba i ono čemu je on pozivao. Svako ko ima imalo razuma vidjet će da se njegova djela uglavnom sastoje iz riječi Allaha, subhanehu ve te'ala, riječi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stvarnost koja se mora priznati, sviđalo se nekome ili ne. Tako je Autor, rahmetullahi te'ala alejh, i ovaj postupak, učenje dove i molenje za onoga koji traži znanje, preuzeo iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogo je primjera iz života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se može vidjeti kako on uči dovu za svoje ashabe podstičući ih na traženje znanja. Jedan od tih mnogobrojnih primjera jeste i primjer Ibn Abbasa, radijallahu te'ala anhuma, kada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu: "Gospodaru moj, poduči ga propisima vjere".
Ovdje Autor, rahmetullahi te'ala alejh, moli za onoga koji traži ispravno korisno znanje, da ga Allah, subhanehu ve te'ala, uputi na pokornost Njemu, subhanehu ve te'ala, tj. na slijeđenje i sprovođenje Njegovih, subhanehu ve te'ala, naredbi i klonjenja svega onoga što je On, subhanehu ve te'ala, zabranio, što će mu mnogo pomoći u traženju znanja. Allahova, subhanehu ve te'ala, vjera i znanje o njoj uistinu je Allahovo, subhanehu ve te'ala, svjetlo koje On Uzvišeni ne daje osim pokornima i poslušnima.
Zatim, Autor, rahmetullahi te'ala alejh, nastavlja s pojašnjenjem osnove vjere Ibrahima, alejhi selam, vjere kojoj Uzvišeni Allah poziva sve ljude:
"Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu?!" (Prijevod značenja En-Nisa', 125)
Tako Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje i našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da slijedi Ibrahima, alejhi selam:
"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim'." (Prijevod značenja En-Nahl, 123)
"Reci: 'Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, on nije Allahu druge smatrao ravnim.'" (Prijevod značenja El-En'am, 161)
Hanefijjet – prava vjera, vjera Ibrahima, alejhi selam, potiče od riječi el-hanif koja ima značenje: okretanje od zablude prema istini. Ovdje, opisujući Ibrahimaima, alejhi selam, značenje onoga koji se okreće Allahu, subhanehu ve te'ala, Koji je jedini dostojan obožavanja, svojim srcem, svojim djelima, svim svojim namjerama i neusmjeravanje ništa od toga lažnim božanstvima. Uzvišeni kaže:
"Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman'." (Prijevod značenja El-En'am, 162-163)
Ibrahim, alejhi selam, je otac svih vjerovjesnika koji su došli poslije njega. Svi su iz njegovog potomstva, kako kaže Allah, subhanehu ve te'ala:
"... i potomcima njegovim (smo) vjerovjesništvo i Knjigu dali ..." (Prijevod značenja El-Ankebut, 27)
Allah, subhanehu ve te'ala, je Ibrahima, alejhi selam, učinio vođom i uzorom, onim koji se treba slijediti:
"Allah je rekao: 'Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!'" (Prijevod značenja El-Bekara, 124)
Ibrahim, alejhi selam, je pozivao u obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala, jednog i jedinog, i ostavljanje upućivanja ibadeta nekome drugom mimo Njemu, subhanehu ve te'ala. To je jedina vjera kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan. Jedina vjera zbog koje je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio džinne i ljude. Jedina vjera kojoj su pozivali svi poslanici, od prvog do posljednjeg.
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allaha obožavajte, a taguta se klonite ...'" (Prijevod značenja En-Nahl, 36)
Što se tiče vjerozakona, tj. naredbi i zabrana, halala i harama, oni su se razlikovali shodno razlici naroda kojima su objavljivani i shodno njihovim potrebama. Allah, subhanehu ve te'ala, bi propisivao vjerozakone, zatim ih dokidao drugima, sve dok nije došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s posljednim vjerozakonom, šerijatom koji će ostati trajan do Sudnjeg dana. Ovaj vjerozakon dokinuo je sve prethodne vjerozakone. Međutim, što se tiče osnove vjere – tevhida, on ostaje isti, nikada se nije dokinuo niti će se ikada dokinuti. Osnova vjere svih poslanika i svih naroda je jedna – iskreno ispovijedanje vjere samo Allahu, subhanehu ve te'ala.
Dakle, obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala, upućivanje svih vidova ibadeta samo Njemu, subhanehu ve te'ala, iskreno Mu, subhanehu ve te'ala, ispovijedanje vjere – osnova je prave vjere, vjere Ibrahima, alejhi selam. Takav ibadet Allah, subhanehu ve te'ala, je naredio svim stvorenjima:
"A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog osim da Me obožavaju." (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)
Neophodno je naglasiti da nije dovoljno obožavati Allaha, subhanehu ve te'ala, nego se On, subhanehu ve te'ala, mora jedino obožavati. Ogromna je razlika između riječi: „Allaha, subhanehu ve te'ala, treba obožavati“ i „Samo Allaha, subhanehu ve te'ala, treba obožavati“. To Autor, rahmetullahi te'ala alejh, ovdje dobro primjećuje i naglašava kada kaže: „da obožavaš Allaha, subhanehu ve te'ala, skreno Mu, subhanehu ve te'ala, spovijedajući vjeru“, jer ukoliko se bilo šta od ibadeta uputi nekome drugom mimo Allahu, subhanehu ve te'ala, ukoliko se u bilo čemu od ibadeta Allahu, subhanehu ve te'ala, pridruži sudrug, takav ibadet je ništavan i Uzvišeni ga neće primiti. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:
"A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju ..." (Prijevod značenja El-Bejjina, 5)
Kaže Autor, rahmetullahi te'ala alejh: „Kada spoznaš da te je Allah, subhanehu ve te'ala, stvorio samo radi činjenja ibadeta Njemu, tj. kada shvatiš Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi: "A džinne i ljude nisam stvorio osim da Me obožavaju", a ti si od ljudi, dakle, ulaziš u značenje ovih Allahovih, subhanehu ve te'ala, riječi, shvatit ćeš da te Allah, subhanehu ve te'ala, nije stvorio radi igre i zabave, da jedeš i piješ, bez svrhe i cilja. Nije te stvorio radi ovoga, nego radi činjenja ibadeta samo Njemu. Sve stvoreno oko tebe potčinio je tebi kako bi se time pomagao u obožavanju Njega, subhanehu ve te'ala, jednog i jedinog. Iz Svoje milosti naredio ti je da Mu, subhanehu ve te'ala, činiš ibadet čija se korist na kraju vraća tebi. Allah, subhanehu ve te'ala, je neovisan od svega. Ničega nije potreban. Ukoliko budeš obožavao Allaha, subhanehu ve te'ala, korist za svoj trud i ibadet vratit će se tebi. Uzvišeni Allah nagradit će te za tvoj trud i povećati, iz Svoje milosti i dobrote, tvoju nagradu i na dunjaluku i na ahiretu.
Kada shvatiš da te Uzvišeni Allah nije stvorio bez cilja i svrhe, nego radi obožavanja Njega, subhanehu ve te'ala, onda znaj da ibadet koji upućuješ Njemu, subhanehu ve te'ala, mora kod sebe ispuniti dva uslova da bi bio ispravan i primljen, tj. onakav kakav zahtijeva Uzvišeni Allah.
Prvi uslov jeste da taj ibadet bude učinjen čisto radi Allaha, subhanehu ve te'ala,. Ne smije u njemu biti ni najmanje primjese širka, tj. niko mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, ne smije imati udjela u njemu. Ukoliko se pri ibadetu nađe i najmanji vid širka takav ibadet neće biti ispravan i primljen kod Uzvišenog Allaha. Bit će ništavan. Kao što i postignuta čistoća, odnosno abdest biva narušen pojavom bilo kojeg hadesa, velikog (dženabeta, hajza, nifasa) ili malog (velika i mala nužda i slično njima), kao što to primjećuje Autor, rahmetullahi te'ala alejh.
Drugi uslov jeste slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u činjenju ibadeta, ispovijedanju Allahove, subhanehu ve te'ala, vjere. Svako djelo koje nema potpore u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne može se smatrati ibadetom. Naprotiv, to je samo novotarija u vjeri koja sigurno vodi u zabludu. Djelo, kao takvo, nije ispravno i neće biti primljeno kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko učini neko djelo koje nije od naše vjere, takvo djelo mu se ne prima.“ (Muslim, 1718) Dok u drugom predanju stoji: „Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se neće primiti.“ (Buharija, 2697)
Dakle, ibadet da bi bio ispravan mora kod sebe ispuniti ova dva uslova, u protivnom ibadet nema nikakve koristi, jer Uzvišeni Allah ne prima djelo osim ono koje je On, subhanehu ve te'ala, propisao u Svojoj knjizi ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome sunnetu.
________________________________________________________________
