Ashabi Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem - Ebu Zerr El-Gifari radijallahu anhu.
" Zemlja nije nosila i nebo nije pružalo hlad iskrenijem čovjeku od Ebu Zerra. " (Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem)
U dolini Veddan koja spaja Mekku sa vanjskim svijetom smjestilo se pleme Gifar. To pleme je živjelo od onog najminimalnijeg što su mu ostavljale kurejšijske karavane koje su odlazile u trgovinu u Siriju ili se vraćale iz Sirije. Nekad je pleme bilo primorano i da napada ove karavane, ako im one nisu davale ono što bi ih zadovoljilo. Džundub ibn Džunade, poznatiji kao Ebu Zerr, je bio jedan od sinova ovog plemena, ali se on od ostalih isticao čistoćom srca, bistrim umom i dubokom pronicljivošću. Najteže mu je padalo to što njegov narod obožava kipove mimo jednog Boga - Allaha. Osuđivao je pokvarenost i zabludjelost koja je vladala među Arapima. Stalno je išćekivao pojavu novog Vjerovjesnika koji bi ljudima vratio razum i smirio im srca, te ih izveo iz tmine na svjetlo.
" Zemlja nije nosila i nebo nije pružalo hlad iskrenijem čovjeku od Ebu Zerra. " (Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem)
U dolini Veddan koja spaja Mekku sa vanjskim svijetom smjestilo se pleme Gifar. To pleme je živjelo od onog najminimalnijeg što su mu ostavljale kurejšijske karavane koje su odlazile u trgovinu u Siriju ili se vraćale iz Sirije. Nekad je pleme bilo primorano i da napada ove karavane, ako im one nisu davale ono što bi ih zadovoljilo. Džundub ibn Džunade, poznatiji kao Ebu Zerr, je bio jedan od sinova ovog plemena, ali se on od ostalih isticao čistoćom srca, bistrim umom i dubokom pronicljivošću. Najteže mu je padalo to što njegov narod obožava kipove mimo jednog Boga - Allaha. Osuđivao je pokvarenost i zabludjelost koja je vladala među Arapima. Stalno je išćekivao pojavu novog Vjerovjesnika koji bi ljudima vratio razum i smirio im srca, te ih izveo iz tmine na svjetlo.
Do Ebu Zerra, koji tada još živješe u pustinji, dopriješe vijesti o novom Vjerovjesniku koji se pojavio u Mekki. On reče svom bratu Enisu:-Idi u Mekku i raspitaj se o tom čovjeku koji tvrdi da je Vjerovjesnik i da mu dolazi Objava sa nebesa. Zapamti nešto od njegovog govora, pa ćeš mi to ispričati. Enis ode u Mekku i sastade se sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Kada se vrati u pustinju, Ebu Zerr radijallahu anhu ga dočeka s nestrpljenjem i zapita šta je saznao o novom Vjerovjesniku. Ovaj reče: - Allaha mi, sreo sam čovjeka koji poziva lijepom ponašanju, a govori riječi koje nisu nikakvi stihovi. A šta ljudi govore o njemu? - upita Ebu Zerr radijallahu anhu. - Govore da je vračar, mađioničar i pjesnik. - Boga mi, nisi mi moju žeđ ugasio, niti si moju potrebu zadovoljio. Nego, bi li se ti postarao za moju porodicu, a da ja odem i vidim o čemu se to radi? - Bih, ali dobro se čuvaj stanovnika Mekke - odgovori Enis. Ebu Zerr radijallahu anhu se opremi za put, ponese sa sobom malu posudu za vodu i uputi se u pravcu Mekke, kako bi se susreo sa Vjerovjesnikom i nešto više o njemu saznao.
On stiže u Mekku strahujući od njenih stanovnika, jer je čuo kako su Kurejšije ljute zbog svojih idola, i kako su spremni da se osvete svakom ko bi samo pomislio da slijedi Muhammeda sallallahu alejhi ve selem. Zbog toga nikog nije htio pitati za Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, jer nije mogao znati da li bi taj upitani bio njegov sljedbenik ili neprijatelj. Kada nastupi noć on se pruži u Hramu (Kabi) da tu prenoći. Pokraj njega naiđe Ali ibn Ebi Talib radijallahu anhu, pa vidjevši da je on stranac reče mu: - Hajde kod nas, čovječe! On ode i prenoći tu noć kod Alija radijallahu anhu, a ujutro uze svoj prtljag i posudu s vodom, pa se vrati u Hram, a da jedan drugog ništa ne upitaše. Ebu Zerr radijallahu anhu provede i drugi dan, a da se ne upozna sa Vjerovjesnikom. Kada se smrknu on opet leže u Hramu, a Ali radijallahu anhu ponovo naiđe, pa mu reče: - Pa zar čovjek još nije saznao za svoje boravište? Onda ga povede sa sobom, pa on i drugu noć prenoći kod njega i opet jedan drugog ne zapita ništa. Treće noći, Ali radijallahu anhu reče svome gostu: - Hoćeš li mi reći šta te je dovelo u Mekku? Ebu Zerr radijallahu anhu reče: - Ako mi daš obećanje da ćeš me uputiti na ono što tražim, reći ću ti. Ali radijallahu anhu mu dade obećanje koje je tražio, pa Ebu Zerr radijallahu anhu reče: - Došao sam u Mekku iz dalekih krajeva iz želje da se susretnem sa novim Vjerovjesnikom i da čujem šta govori. Lice Alija radijallahu anhu se ozari srećom dok je govorio: - Bogami, on je uistinu Allahov Poslanik! - pa mu ispriča još mnogo toga o njemu. Ujutro kada ustanemo, slijedi me kud god budem išao; ako ja primijetim nešto sumnjivo, onda ću zastati. A kada produžim, slijedi me dok god ne udeš tamo gdje ja uđem. Te noći Ebu Zerr radijallahu anhu nikako nije mogao zaspati iz žudnje da što prije vidi Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem i čuje nešto od onoga što mu se objavljuje.
A ujutro Ali radijallahu anhu krenu sa svojim gostom kući časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Zerr radijallahu anhu ga je neupadljivo slijedio dok je on išao ne osvrčuči se nikuda, sve dok ne uđoše kod Vjerovjesnika. Ebu Zerr radijallahu anhu reče: - Es-Selamu alejke ja Resulullah! (neka je na tebe spas i mir, o Allahov Poslaniče!) Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem odgovori: -'Ve alejke selamullahi ve rahmetuhu ve berekatuhu - (I na tebe neka je Allahov spas, milost i bereket!) Ebu Zerr radijallahu anhu bijaše prvi koji je Vjerovjesnika poselamio sa islamskim pozdravom (selamom), a onda se taj selam raširio i udomaćio. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem poče pozivati u Islam i poučavati ga Kur'anu. Za kratko vrijeme on izgovori riječi istine i uđe u novu vjeru prije nego je napustio to mjesto. Tako postade četvrti ili peti musliman uopšte.
Dajmo riječ Ebu Zerru radijallahu anhu lično, neka nam on dalje ispriča šta je bilo.
- Ostao sam iza toga u Mekki sa Vjerovjesnikom sallallahu alejhi ve sellem koji me je poučavao Islamu, učio me poglavlja iz Kur'ana, a onda mi reče: - Nemoj nikome u Mekki spomenuti da si prešao na Islam, jer bojim se da te ne ubiju! Ja mu rekoh: - Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša neću napustiti Mekku sve dok ne odem u mesdžid i pred svim Kurejšijama ne uzviknem riječi istine. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na to ne reče ništa. Ja odoh u Harem, a tamo bijahu okupljene Kurejšije koji su sjedili u krugu. Stadoh u samu sredinu njih i na sav glas povikah: - O skupino Kurejšija, zaista ja svjedočim da je samo Allah Bog, a da je Muhammed Njegov Poslanik! I samo što moje riječi dopriješe do njihovih ušiju, oni se zaprepastiše i poskakaše govoreći: - Držite tog otpadnika od vjere! Onda navališe na mene i počeše me tako tući kako bi me usmrtili. Potom me zgrabi Abbas ibn Abdulmuttalib, amidža Vjerovjesnikov, pa me zaštiti od njih govoreći im: - Teško vama! Hoćete li da ubijete čovjeka iz plemena Gifar, a vaše karavane uvijek prolaze pored njih?! Oni me onda ostaviše.
Kada sam došao sebi odoh Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa vidjevši me, on upita: Zar ti nisam zabranio da obznanjuješ svoj prelazak na Islam? Ja mu rekoh: - O Vjerovjesniče, imao sam neku potrebu u duši, a sada sam je zadovoljio. On mi reče: - Idi svome narodu, i ispričaj im o svemu što si vidio i čuo. Pozivaj ih Allahu, jer možda če Allah dati da im ti budeš od koristi, a i ti bi, u tom slučaju, imao veliku nagradu. Kada čuješ da sam ja ojačao, onda mi dođi. Ja odoh i stigoh u područje svoga plemena. Srete me moj brat Enis koji me upita: - Šta si uradio? Ja mu odgovorih: - Uradio sam to što sam primio Islam i posvjedočio istinitost Vjerovjesnika. Allah dade da i njegove grudi prihvate istinu pa on reče: - Nemam ni ja ništa protiv tvoje vjere, jer i ja primam Islam i svjedočim šta i ti! Onda odosmo našoj majci, pa je pozvasmo u Islam našto ona odgovori: - Nemam ništa protiv vaše vjere, - pa i ona pređe na Islam."
Od tog dana vjernička porodica poče pozivati svoje saplemenike iz plemena Gifar u vjeru u Allaha, ne posustajući i ne gubeći nadu. Na Islam pređe veliki broj ljudi iz plemena Gifar, tako da su namaz obavljali zajednički, tj. u džematu. Jedni od njih rekoše: - Ostaćemo u našoj vjeri dok Vjerovjesnik ne preseli u Medinu, a onda cemo priznati Islam. I stvarno kada Vjerovjesnik dođe u Medinu, oni prihvatiše Islam, tako da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem govorio: "Neka Allah oprosti plemenu Gifar, i neka spasi pleme Eslem." Ebu Zerr radijallahu anhu osta u svojoj pustinji tako da prođe i Bedr, Uhud i Hendek. Onda on dođe u Medinu i ponudi se Vjerovjesniku da ga služi i zatraži dozvolu za to. Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem mu to dozvoli i bi zadovoljan s njegovim društvom i sretan zbog njegove službe. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi mu stalno ukazivao počast i davao mu prednost u odnosu na druge. Nikad ga nije sreo, a da se nije s njim rukovao i toplo mu se nasmiješio. Kada se Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem preselio u najviše društvo, Ebu Zerr radijallahu anhu ne iznade sabura za dalji boravak u svijetloj Medini nakon što je napustio njen najveći uglednik, i što je ostala bez njegovih uputa i sijela. Ebu Zerr radijallahu anhu tada otputova u Sirijsku pustinju, gdje osta za vrijeme hilafeta Ebu Bekra i Omera El-Faruka, radijallahu anhuma.
U vrijeme vladavine halife Osmana radijallahu anhu pređe u Damask, gdje vidje trku ljudi za dunjalukom i njihovo nastojanje za ovosvjetskim uživanjima. To ga veoma začudi i nikako nije mogao s tim da se pomiri. Onda ga Osman ibn Affan radijallahu anhu pozva u Medinu. Kada dođe, i tu osjeti neku tjeskobu zbog žudnje ljudi za dunjalukom, a ljudi se osjetiše pogođeni zhog njegove oštre kritike i prijetnji koje im je redom upućivao. Onda mu halifa Osman radijallahu anhu naredi da se preseli u Rebzu, jedno malo selo nedaleko od Medine. On ode tamo i tu ostade daleko od ljudi, neobračajući pažnju na ono što su ljudi imali od dunjaluka, a čvrsto se držeći onog na čemu su bili Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegova dva najbolja ashaba. Bilo je to davanje prednosti onom što je vječno - tj. Ahiretu, u odnosu na ono što je prolazno - tj. dunjaluk.
Jedanput neki čovjek dođe kod Ebu Zerra radijallahu anhu, pa poče da razgleda na sve strane ne vidjevši u kući nikakve hrane niti pokućstva. On upita: - O Ebu Zerre, gdje su vam stvari i hrana. Imamo mi drugu kuću odgovori Ebu Zerr radijallahu anhu, misleći na Ahiret - pa tamo šaljemo ono što nam je najvrjednije; čovjek shvati na šta cilja Ebu Zerr radijallahu anhu, pa reče: - Ali ipak moraš imati nešto dok si u ovoj kući! - misleći na dunjaluk. Ebu Zerr radijallahu anhu mu odgovori: - Gospodar ove kuće nas neće dugo u njoj ostaviti!
Jednom, namjesnik Sirije posla Ebu Zerru radijallahu anhu tri stotine dinara poručujući mu: - Pomogni se s ovim za svoje potrebe. On mu vrati pare govoreći: - Zar namjesnik Sirije nije našao nikog ko je za njega bjedniji od mene? A trideset druge godine po Hidžri ruka sudbine zadesi i pobožnog asketu za kojeg je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Niti je zemlja nosila, niti je nebo prekrivalo iskrenijeg čovjeka od Ebu Zerra."
A ujutro Ali radijallahu anhu krenu sa svojim gostom kući časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Zerr radijallahu anhu ga je neupadljivo slijedio dok je on išao ne osvrčuči se nikuda, sve dok ne uđoše kod Vjerovjesnika. Ebu Zerr radijallahu anhu reče: - Es-Selamu alejke ja Resulullah! (neka je na tebe spas i mir, o Allahov Poslaniče!) Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem odgovori: -'Ve alejke selamullahi ve rahmetuhu ve berekatuhu - (I na tebe neka je Allahov spas, milost i bereket!) Ebu Zerr radijallahu anhu bijaše prvi koji je Vjerovjesnika poselamio sa islamskim pozdravom (selamom), a onda se taj selam raširio i udomaćio. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem poče pozivati u Islam i poučavati ga Kur'anu. Za kratko vrijeme on izgovori riječi istine i uđe u novu vjeru prije nego je napustio to mjesto. Tako postade četvrti ili peti musliman uopšte.
Dajmo riječ Ebu Zerru radijallahu anhu lično, neka nam on dalje ispriča šta je bilo.
- Ostao sam iza toga u Mekki sa Vjerovjesnikom sallallahu alejhi ve sellem koji me je poučavao Islamu, učio me poglavlja iz Kur'ana, a onda mi reče: - Nemoj nikome u Mekki spomenuti da si prešao na Islam, jer bojim se da te ne ubiju! Ja mu rekoh: - Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša neću napustiti Mekku sve dok ne odem u mesdžid i pred svim Kurejšijama ne uzviknem riječi istine. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na to ne reče ništa. Ja odoh u Harem, a tamo bijahu okupljene Kurejšije koji su sjedili u krugu. Stadoh u samu sredinu njih i na sav glas povikah: - O skupino Kurejšija, zaista ja svjedočim da je samo Allah Bog, a da je Muhammed Njegov Poslanik! I samo što moje riječi dopriješe do njihovih ušiju, oni se zaprepastiše i poskakaše govoreći: - Držite tog otpadnika od vjere! Onda navališe na mene i počeše me tako tući kako bi me usmrtili. Potom me zgrabi Abbas ibn Abdulmuttalib, amidža Vjerovjesnikov, pa me zaštiti od njih govoreći im: - Teško vama! Hoćete li da ubijete čovjeka iz plemena Gifar, a vaše karavane uvijek prolaze pored njih?! Oni me onda ostaviše.
Kada sam došao sebi odoh Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa vidjevši me, on upita: Zar ti nisam zabranio da obznanjuješ svoj prelazak na Islam? Ja mu rekoh: - O Vjerovjesniče, imao sam neku potrebu u duši, a sada sam je zadovoljio. On mi reče: - Idi svome narodu, i ispričaj im o svemu što si vidio i čuo. Pozivaj ih Allahu, jer možda če Allah dati da im ti budeš od koristi, a i ti bi, u tom slučaju, imao veliku nagradu. Kada čuješ da sam ja ojačao, onda mi dođi. Ja odoh i stigoh u područje svoga plemena. Srete me moj brat Enis koji me upita: - Šta si uradio? Ja mu odgovorih: - Uradio sam to što sam primio Islam i posvjedočio istinitost Vjerovjesnika. Allah dade da i njegove grudi prihvate istinu pa on reče: - Nemam ni ja ništa protiv tvoje vjere, jer i ja primam Islam i svjedočim šta i ti! Onda odosmo našoj majci, pa je pozvasmo u Islam našto ona odgovori: - Nemam ništa protiv vaše vjere, - pa i ona pređe na Islam."
Od tog dana vjernička porodica poče pozivati svoje saplemenike iz plemena Gifar u vjeru u Allaha, ne posustajući i ne gubeći nadu. Na Islam pređe veliki broj ljudi iz plemena Gifar, tako da su namaz obavljali zajednički, tj. u džematu. Jedni od njih rekoše: - Ostaćemo u našoj vjeri dok Vjerovjesnik ne preseli u Medinu, a onda cemo priznati Islam. I stvarno kada Vjerovjesnik dođe u Medinu, oni prihvatiše Islam, tako da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem govorio: "Neka Allah oprosti plemenu Gifar, i neka spasi pleme Eslem." Ebu Zerr radijallahu anhu osta u svojoj pustinji tako da prođe i Bedr, Uhud i Hendek. Onda on dođe u Medinu i ponudi se Vjerovjesniku da ga služi i zatraži dozvolu za to. Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem mu to dozvoli i bi zadovoljan s njegovim društvom i sretan zbog njegove službe. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi mu stalno ukazivao počast i davao mu prednost u odnosu na druge. Nikad ga nije sreo, a da se nije s njim rukovao i toplo mu se nasmiješio. Kada se Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem preselio u najviše društvo, Ebu Zerr radijallahu anhu ne iznade sabura za dalji boravak u svijetloj Medini nakon što je napustio njen najveći uglednik, i što je ostala bez njegovih uputa i sijela. Ebu Zerr radijallahu anhu tada otputova u Sirijsku pustinju, gdje osta za vrijeme hilafeta Ebu Bekra i Omera El-Faruka, radijallahu anhuma.
U vrijeme vladavine halife Osmana radijallahu anhu pređe u Damask, gdje vidje trku ljudi za dunjalukom i njihovo nastojanje za ovosvjetskim uživanjima. To ga veoma začudi i nikako nije mogao s tim da se pomiri. Onda ga Osman ibn Affan radijallahu anhu pozva u Medinu. Kada dođe, i tu osjeti neku tjeskobu zbog žudnje ljudi za dunjalukom, a ljudi se osjetiše pogođeni zhog njegove oštre kritike i prijetnji koje im je redom upućivao. Onda mu halifa Osman radijallahu anhu naredi da se preseli u Rebzu, jedno malo selo nedaleko od Medine. On ode tamo i tu ostade daleko od ljudi, neobračajući pažnju na ono što su ljudi imali od dunjaluka, a čvrsto se držeći onog na čemu su bili Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegova dva najbolja ashaba. Bilo je to davanje prednosti onom što je vječno - tj. Ahiretu, u odnosu na ono što je prolazno - tj. dunjaluk.
Jedanput neki čovjek dođe kod Ebu Zerra radijallahu anhu, pa poče da razgleda na sve strane ne vidjevši u kući nikakve hrane niti pokućstva. On upita: - O Ebu Zerre, gdje su vam stvari i hrana. Imamo mi drugu kuću odgovori Ebu Zerr radijallahu anhu, misleći na Ahiret - pa tamo šaljemo ono što nam je najvrjednije; čovjek shvati na šta cilja Ebu Zerr radijallahu anhu, pa reče: - Ali ipak moraš imati nešto dok si u ovoj kući! - misleći na dunjaluk. Ebu Zerr radijallahu anhu mu odgovori: - Gospodar ove kuće nas neće dugo u njoj ostaviti!
Jednom, namjesnik Sirije posla Ebu Zerru radijallahu anhu tri stotine dinara poručujući mu: - Pomogni se s ovim za svoje potrebe. On mu vrati pare govoreći: - Zar namjesnik Sirije nije našao nikog ko je za njega bjedniji od mene? A trideset druge godine po Hidžri ruka sudbine zadesi i pobožnog asketu za kojeg je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Niti je zemlja nosila, niti je nebo prekrivalo iskrenijeg čovjeka od Ebu Zerra."
islambih.org
________________________________________________________________________________
