Predavač: Ebu Hind Muatesim Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha Milostivog, Svemilosnog. Hvala Njemu, Gospodaru svijetova. Sretan svršetak pripada bogobojaznim a neprijateljstvo nije osim prema nepravednim. Svjedočim, da nema boga osim Allaha, Boga svih, Nadzornika nebesa i zemlje, Onoga u čijoj je pokornosti ponos a u potrebi prema Njemu istinsko bogatstvo.
Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, odabrani, milost i uputa ljudima, koji je prenio poslanicu i na tome dočekao smrt. Neka je mir i spas na njega, njegovu porodicu i ashabe i sve one koji ga slijede !!!
A zatim, tema koju smo upriličili za ovaj put su zemljotresi. To zbog toga što su oni pored sličnih zbivanja uveliko učestali u ovom našem vremenu.Ljudi su po shvatanju svega toga podijeljeni pa na osnovu svoga ubjedjenja, te iz ličnih saznanja to raznoliko tumače. Medjutim, Musliman, razuman insan i Allahov rob na sve oko sebe gleda kroz prizmu svjetla Allahove, dž.š., Knjige, te prakse Božjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selem., te razmišlja o tome i uzima pouku. Musliman zna da se u ovom svemiru ne desi ništa osim po naredbi Svemogućeg i ništa ne zadesi ljude osim po Njegovoj dozvoli. Ono što On hoće, to i biva, a što neće, pa to ne može ni biti. Ne desi se ništa ni veliko ni malo, osim po odredjenju Uzvišenog.
Zemljotresi, podrhtavanja, te razna pomjeranja zemlje kao dio toga, u našem su vremenu postali svakodnevnica. O tome u zadnje vrijeme dosta slušamo i svjedoci smo tome. Rušenje gradjevina, uništenje objekata, potresanje ogromnih dijelova zemlje, te nebrojeno mnogo mrtvih, i sve to u nekoliko časova; ono je što nam je postalo gorka stvarnost. Neki ljudi na to gledaju materijalistički ili sve to opet svode na statističke podatke, drugi su zbunjeni a neke sve to čak i ne interesuje. Mi, kao Muslimani, ne možemo dopustiti da pored nas sve to prodje neopaženo. Mi nalazimo mjesta u našem vjerovanju za takve stvari. Kako? Znamo da je Uzvišeni Tvorac taj koji je uzdigao nebesa bez stubova, prostro i učvrstio zemlju i ako On želi da nešto od toga promjeni; pa, to Mu nije teško. Kaže Uzvišeni u suri Fatir 41. ajet: „ Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prasta grijehe.“ Dakle, Allah je učvrstio Zemlju da se na trese, a brda je učinio kao podupirače. On Kaže: I učinili smo brda stubovima, odnosno brda su ta koja uravnotežavaju zemlju i smanjuju njeno trenje, što dokazuje i savremena nauka.
Musliman zna da kada se umnože i učestaju ovakve pojave, to je jedan od znakova blizine Sudnjeg dana i susreta sa Gospodarom. O svemu ovome obavjestio nas je iskreni Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Buharija od Ebu Hurejre, u kojem kaže: Neće nastupiti Sudnji dan dok sa ne umnože zemljotresi.“ Učestalost potresanja zemlje je jedan od predznaka Sudnjeg dana. O tome je govorio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, jednom od svojih ashaba, Abdullahu ibni Huwali, u hadisu kojeg prenose Imami Ahmed, Tirmizi i Ebu Dawud. Kaže Abdullah: Stavio mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, ruke na glavu pa je rekao: O Abdullah, kada vidiš hilafet da dosegne do svete zemlje, već su se približili zemljotresi i katastrofe, i velike stvari, a Sudnji dan je uistinu bliži ljudima od mojih ruku tvojoj glavi. Kao što vidimo, Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, obavještava jednog od svojih plemenitih ashaba da, kada hilafet dosegne svetu zemlju, tj. Mekku, približavaju se zemljotresi i druge katastrofe. Sve je ovo dokaz i upozorenje na blizinu Sudnjeg dana kako to slikovito opisuje Poslanik, sallallahu alejhi ve selem. Kaže Allah, dž.š.: " Oni ga vide dalekim, a on je uistinu blizu ".
Musliman po ovim zbivanjima uočava blizinu kraja ovog svijeta. On uzima sve to kao upozorenje i opomenu. Kada vidi ova potresanja i ono što ona nose, od razaranja, uništenja, te ogromnog broja ljudskih žrtava, mora da zna koji su suštinski razlozi tih dogadjaja. Da li su to jednostavna prirodna pomjeranja tla, i da li se sve to, kako neki tvrde, dešava spontano, bez odredjenja i kontrole ? Ako bolje pogledamo naći ćemo da su ovi potresi, kao što nas obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, jedna vrsta Allahove, dž.š., kazne koju on šalje onim robovima koji su mu neposlušni. Ogriješili su se o Njegove naredbe i nisu slijedili Njegova Poslanika. Kada se ljudi okrenu od Allahove vjere On im šalje jednu od svojih kazni. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, radiallahu anhum: Desiće se za ovog ummeta zemljotresi, preobražaj ljudi u životinje i obrušavanje kamenja s nebesa. Upita tada Aiša, radiallahu anhum, njegova supruga: Zar ćemo biti uništeni, a medju nama ima dobrih ljudi ? Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odgovori: Da, kada se proširi nered. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, ovdje nagovještava da će se za ovog ummeta desiti velike i neobične stvari. Jedna od njih su i mnogobrojni i učestali zemljotresi kojima smo i sami svjedoci. Druga je to da će Allah, dž.š. pretvoriti likove pojedinih ljudi u životinje, kao što se već desilo nekim od Israilovih potomaka, u prošlim ummetima. Allah je neke od njih učinio majmunima i svinjama. Ono čime je Allah i ranije kažnjavao, a što će se desiti i u ovom ummetu, je padanje kamenja sa nebesa.
Aiši, radiallahu anhum, nije bilo jasno da će se tako nešto moći desiti nad ljudima koji su pokorni Allahu, dž.š. i koji mu robuju. Medjutim, kao što vidimo, ni to nije nemoguće onda kada se proširi nered i kada se uopšti griješenje, i to zbog toga što djela robova ostavljaju trag i na samu zemlju. Pomislićemo da to nije tako, uzmemo li da je zemlja samo materija, bez osvrtanja na drugu stranu stvarnosti.
Kaže Uzvišeni: I ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. Tako i zemlja zna za svoga Tvorca i ono što robovi po njoj čine ostavlja traga na nju, bilo to dobro ili loše. Dokaz da ponašanje „neživih“ bića ima veze sa onim što robovi čine. Govori Milostivi u suri Merjem: Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Taj grijeh, to ogromno nevjerstvo, uzimati ljude za božanstva ili Božje sinove, biva razlogom za ovakva zbivanja u prirodi. Allah, džellešanuhu, naredjuje svojim stvorenjima da se na taj način odnose prema tome.
Sve je to ono što danas gledamo svojim očima, opšti haos i nered s jedne, te prirodne katastrofe i razaranja s druge strane. Ljudi u svom srljanju u propast zaboravljaju na Allaha, džellešanuhu, i zaboravljaju da On sve to vidi i posmatra, a Uzvišeni Kaže: A tvoj Gospodar nije nemaran prema onome što grješnici rade; On ih samo do odredjenog roka ostavlja.
Kada griješimo Allah nam ostavlja vremena da se povratimo ali nas nikad ne zaboravlja. Od svega zlog prisutnog medju Muslimanima pred kraj svijeta, Poslanik, alejhi selam, izdvaja par uočljivih grijeha. Bilježi Tirmizi od Imrana ibnu Husajna da je rekao Poslanik, alejhi selam: Desiće se u ovom ummetu potresi, preobražaj ljudi u životinje, i padanje kamenja. Na to reče jedan Musliman: Kada to? „ Kada se pojave pjevačice, muzički istrumenti i pijenje alkohola, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve selem. On nas ovdje upozorava i skreće našu pažnju na opasnost ovakvih stvari i na to da ljude ne treba da iznenadi opšta katastrofa odnosno potres koji će sve u nekoliko trenutaka razrušiti, u prah pretvoriti i živote mnoge uzeti, te s druge strane uzdrmati kompletnu civilizaciju. I uzrok i posljedica, sve je ono čega smo danas posmatrači.
Mnoštvo pjevača i pjevačica, te onih koji ih slijede, preplavili su nas. Uz njih neminovno idu i muzički instrumenti kao nešto bez čega se ne može.
Mnogi Muslimani takodje piju alkohol u raznim vidovima, nose ga svoim kućama, čak se i natječu u ispijanju. Mnogi od njih ga ne vide zabranjenim. Nije onda čudno, nego je za očekivati, sve ovo što nas spopada. Zašto? Zato što su ljudi uveliko upali u ono od čega nas Poslanik, alejhi selam, odvraća kao uzrokom propasti. Musliman ovo ne smije da zanemari. Njegova obaveza je da spozna i izvuče pouku iz ovoga. Muslimani moraju da se otrgnu iz onoga u šta su zapali, jer ko nam garantuje sigurnost od svega ovoga. Uz sve, Allah onima koji se pokaju i povrate, obećava dobro i sreću i na ovom i na budućem svijetu, dok je za one koji ustraju u grijehu strašan svršetak.
U suri Sedžde Allah, džellašanuhu u svojoj veličini nam se obraća pa Kaže: „ Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse prije one najveće, nebi li se pokajali.
Uistinu, ako pogledamo ono što ljude danas sustiže, jeste nevolja, ali u odnosu na Sudnji dan to nije ništa. Allah zemljotresima opominje ljude, i daje im razlog više, ne bi li se osvjestili i povratili Njemu. Tako i Allah, dž.š., povraća svoje robove Sebi.
Na kraju, kako da se zaštitimo od zemljotresa te nevolja koje sustižu ljude na svakom koraku? Je li lijek u gradnji čvrstih objekata sa izdržljivim temeljima i zidovima ? To su mislili u Japanu, ali im ništa nije pomoglo. Istinska brana od svega ovoga je da se iskreno pokajemo i povratimo Allahu, dž.š. U tom slučaju nas čeka hajr i dobro koje će zamjeniti sve ovo. Kaže Allah, dž.š., u Svojoj plemenitoj Knjizi u suri Tewbe 126. ajet: Zar oni ne vide da svake godine jednom ili dvaput u iskušenje padaju, pa opet, nit se kaju, nit se opamećuju. Dužnost je stoga svakom da u svemu ovom razumije Allahov dokaz i Njegovu opomenu te da shodno tome i radi. Govorio je Poslanik Nuh, a.s., svome narodu: Pokajte se Gospodaru svome, On prašta i On je milostiv. Zaista mnogo prašta. Takvim postupkom čovjek čak biva razlogom da Allah kaznu pretvori u milost pa umjesto kamenja i nevolje pošalje kišu i izobilje na nas; umjesto potresa i smrti da nam porod i blagoslov. U suri Nuh Allah, dž.š., Kaže: On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima i daće vam basče i rijeke će vam dati.
Ono što se desava opomena je i pouka onome koji hoće da je uzme. Čovjek ima svoju šansu i priliku da uspije kod Allaha, džellešanuhu, sve dok je u životu. A ružan je primjer mnogih koje je nenadano zemljotres sravnio i osvanuli su mrtvi, nepomični, a nit su kljanjali nit postili, nit znali za Allaha, nego su utonuli u griješenje, alkohol, blud, drogu, i sve ono što je Allahu mrsko.
Tri su stvari koje svi moramo znati a vezane za ovo su: da je sve to od Allaha, dž.š., da je to posljedica ljudskog griješenja i da je to dokaz i upozorenje na blizinu Sudnjeg dana. Zaista je patnja Sudnjeg dana golema. Kaže Allah, dž.š., u suri Hadždž: O ljudi, Gospodara vašeg se bojte, zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki dogadjaj biti. Na dan kada ga doživite svaka će dojilja ono što doji zaboraviti, a svaka će trudnica svoj plod pobaciti i ti ćes vidjeti ljude pijane a oni to neće biti, vec će Allahova kazna strašna biti. Dakle, ipak ono što se sada dogadja samo je odredjeni vid kazne, dok ono što će se desiti na Sudnjem danu je nezamislivo gore. Dan kada će se sve okrenuti naopako. Kaže Uzvišeni u suri Muzzemil: Mi smo vam zaista poslali poslanika da bi svjedočio protiv vas isto kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslanika poslušao pa smo ga teškom kaznom kaznili. Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati dana koji će djecu sijedom učiniti. Nebo će se toga dana rascijepiti, prijetnja Njegova ispuniti. To je doista pouka i ko hoće put ka Gospodaru svome će izabrati.
Allah, dž.š., govori nam ovdje o strahotama Sudnjeg dana, da će to biti dan kada će se zemlja i brda potresti i biti kao razbacani pjesčani humci. Allah nam ovdje spominje i faraona kome je kao i nama poslao poslanika, ali ga je on odbio i nije povjerovao u njegove dokaze jasne. Allah mu je zbog toga dao kaznu i propast, bez obzira na sve što je on posjedovao, vojsku, narod, zemlju i ukratko sve ovog dunjaluka. U Allaha je snaga i moć i Njegove vojske nisu kao druge. To su one pred kojima snage nema i koje su nepobjedive. Kaže Allah, dž.š.,: A zaista vojske Gospodara ne zna niko do On.
Allah je dao faraonu tešku kaznu.Ta teška kazna, zbog njegovog poricanja i oholosti, bila je potapanje vodom tako da niko od njih ne osta živ. Allahov zakon je takav da On kažnjava kako On hoće. Kaže Allah u suri Hud: Eto, tako tvoj Gospodar kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Zaista je Njegovo kažnjavanje bolno i zestoko. Allah, dž.š. nam ovim kazivanjem govori da ako budemo griješili i ne budemo slijedili naseg Poslanika, da će nam dati isto, kao što je dao i našim prethodnicima, kaznu i propast. O Muslimani, o ummete Muhammedov, pazite s koje strane će vas nevolja sustići ako vi naredjenja i put vašeg Gospodara bacite za ledja. Kako ćete se sačuvati dana koji će djecu sijedom učiniti. Nebo će se tog dana rascijepiti, prijetnja obistiniti.
To je zaista pouka, pa ko hoće put ka svome Gospodaru će uzeti.
Ljudi moraju uzeti pouku iz dešavanja oko sebe. Ne treba misliti da će se nevolje zaustaviti na jednom mjestu ili dva i to samo kod drugih, pa Allah je već čitave narode uništio prije vas. Osvanuše mrtvi i nepomični. Učinio je tako sa Adom, Semudom, Medjenom - Kaže Allah, dž.š.,: I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični.
Tako su sve nevolje koje sustižu ljude ono što ukazuje da postoji mnogo veća, ogromna nesreća i apokalipsa.
Kaže Allah u suri Zilzal: Kada se zemlja najzešćim svojim potresom potrese i kada zemlja izbaci svoje terete i čovjek uzvikne: Šta joj je! - Čovjek će iznenadjeno uzviknuti baš kao i oni koji se danas probude kad sve oko njih uništeno i mrtvo. Pa šta joj je?
Dakle Kaže Allah: Toga dana će ona svoje vijesti kazivati, odnosno govoriće i biće svjedok protiv ljudi za njihova djela. Iako je sada ne vidimo živom, ona će kao što se kaže u suri Jasin biti svjedokom: Mi ćemo zaista mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili, sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.--- Sva čovjekova djela ostaju zapisana, bilo da on odlazi na namaz i čini dobro, bilo da ide ka grijehu, sve se to zapisuje. Dakle Allah nas u svojoj veličini opet obavještava da Njemu ništa ne promiče. Ove nevolje ukazuju na blizinu Sudnjeg dana i na to da su grijesi ljudi ogromni. Kaže Allah: Pojavio se nered na kopnu i moru zbog onog što ljudi čine.
Na ljudima je da iz zemljotresa i nepogoda koje se dešavaju izvuku pouku te da budu svjesni da je najgora kazna ono što dolazi iza toga i da je to prava prijetnja koje samo neposlušne čeka, a ako se povrate Gospodaru i ostave griješenje takve čeka ne samo sreća budućeg svijeta nego i zadovoljstvo i blagoslov na ovom. Kao što Omer, radiallahu anhu, odgovara jednom od svojih namjesnika, u doba svog hilafeta, koji mu se žali na potresanje zemlje u svome kraju, pa Kaže: Okreni se oko sebe, pogledaj u šta su ljudi zapali, pa kada nadješ razlog, spriječi ga i ukloni. Zaista se ona s razlogom trese i molite Allaha za oprost.
Takodje onda kada se zemlja sušila, a padavina nije bilo duže vrijeme pa nastade suša, glad i oskudica onda diže se Abas, radiallahu anhum, sa Muslimanima i reče u dovi za kišu: Zaista se ne spušta ni nevolja ni srdžba osim zbog grijeha, a ne podiže se osim pokajanjem. Gospodaru, zaista se mi Tebi kajemo!
Ono što ne treba da se desi poslije toga je da se ljudi osvjeste samo na odredjeno vrijeme pa da se ponovo vrate onome na čemu su bili ranije. Ima primjera da ljude pogodi nevolja i oni uzmu iz nje pouku. Pokaju se, osvjeste se, džamije se napune i bude sve bude kako treba, ali na žalost samo neko vrijeme. To ne smije da se desi jer znamo da je uslov ispravne tevbe ne vratiti se na griješenje.
Sve ovo je ono na što zelimo opomenuti i podsjetiti one koji opomenu primaju. Na kraju molimo Allaha Uzvišenog da vas i nas sačuva od njegove kazne i da nas učini od pokajnika i povratnika Njemu i da sav ummet zakloni od belaja i nevolja i sveg zla. I neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika Muhammeda i es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
