Islamska akida (vjerovanje) III dio
| znači - potvrdu i priznanje onoga što je Allah, dž.š., Sam za Sebe potvrdio i što je o Allahu potvrdio Njegov poslanik, Muhammed, a.s., od svojstava savršenstva i negaciju svega onoga što je Allah Sebi negirao i što je negirao Muhammed, a.s., od svojstava manjkavosti i nedostataka |
Kaže Uzvišeni: "Niko nije kao On, On sve čuje i vidi.". (Prijevod značenja - Eš-Šura, 11.)
Ovu vrstu tevhida negirale su neke sekte, poput džehmija, i njihovih učenika, mu'tezila i eša'rija, što ćemo kasnije objasniti.
A što se tiče Allahovih poslanika, a.s., i njihovih sljedbenika, posebno Muhammeda, a.s., i njegovih sljedbenika - oni Allaha, dž.š., opisuju onako kako je On Sam Sebe opisao i negiraju Mu sve ono što je Allah, dž.š., za Sebe negirao.
Što se tiče kur'anskih ajeta o Allahovim svojstvima, oni spadaju u grupu jasnih (muhkem) ajeta, a ne u skupinu manje jasnih (mutešabih) ajeta. Muslimani te ajete uče i potpuno razumiju i ništa od njih ne odbacuju.
Kaže Veki: "Zapamtili smo da su E'ameš i Sufjan Sevri govorili o Allahovim svojstvima i ništa od toga nisu negirali.
Allah, dž.š., o svojim lijepim imenima kaže: "Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena; kako budu radili; onako će biti i kaženjeni!". (Prijevod značenja - A'raf, 108.)
U ovome ajetu Allah, dž.š., je Sebi potvrdio lijepa imena i naredio da se zove tim imenima. I kako onda da se zove (doziva u dovi i ostalim ibadetima) imenima koja Sebi nije pripisao i koja su nerazumljiva.
Allahova imena su sasvim određena (tevkifijje) i nije nam dozvoljeno da Ga zovemo imenima kojima On Sebe nije nazvao i kojima ga nije nazvao Njegov Poslanik, Muhammed, a.s.
Allahovih imena je mnogo i ne mogu se odrediti brojem. Ima imena koja je Allah zadržao za Sebe i nije ih otkrio nikome, ni bliskim melekima, niti poslanicima. Ovo potvrđuje hadis Allahovog Poslanika, u kome je rekao: "Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si objavio u Svojoj Knjizi, ili kojem si podučio nekog od Tvojih stvorenja ili koje si za Sebe zadržao."
U nastavku citiranog ajeta, Uzvišeni veli: "A klonite se onih koji iskreću Njegova imena.", tj. okrenite se od njih i ostavite ih. Oni će dobiti "nagradu" kakvu zaslužuju zbog onoga što rade.
Što se tiče iskretanja Allahovih imena, ono podrazumijeva izvrtanje njihovog stvarnog i objavom potvrđenog značenja.
Postoji nekoliko vrsta iskretanja Allahovih imena, a to su:
1. Nazivanje kipova (idola) Allahovim imenima, kao što je ime mušričkog idola (Lat), koje je izvedeno iz imena ilah (Bog) ili ime mušričkog idola (Uzza), koje je izvedeno iz Allahovog imena El-Aziz.
2. Nazivanje Allaha, dž.š., imenima koja ne dolikuju Njegovoj Uzvišenosti, kao što rade kršćani, nazivajući Ga - ocem, ili kao što čine filozofi, nazivajući ga nužno bivstvujućim ili djelatnim prauzrokom.
3. Opisivanje Allaha, dž.š., svojstvima manjkavosti, kao što su to uradili prokleti Židovi, pripisujući Allahu svojstvo siromaštva, zatim da se Allah u subotu odmarao nakon stvaranja i sl.
4. Negiranje stvarnog značenja Allahovim imenima, kao što su to učinile džehmije i njihovi sljedbenici, govoreći da su Allahova imena samostalni izrazi, koji ne sadrže svojstva niti značenja.
Tako kada se spomenu neka od Allahovih imena, kao što su npr. EsSemi' - Onaj Koji sve čuje ili El Besir - Onaj Koji vidi, oni kažu: "On čuje bez sluha i vidi bez vida, što predstavlja najveće skretanje i izvrtanje i na osnovu razuma i na osnovu šeriata."
Obaveza je na vjernicima da potvrde Allahova lijepa imena i da vjeruju u Allahova svojstva savršenstva bez tahrifa, - iskrivljavanja značenja; bez ta'tila, - negiranja Allahovih svojstava; bez tekjifa, - određivanja kakvoće Allahovim svojstvima i bez temsila, - upoređivanja i izjednačavanja Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja, na osnovu riječi Uzvišenog: "Niko nije kao On, On sve čuje i vidi.". (Prijevod značenja - Eš - Šura, 11.)
Obaveza je također poštivati Allahova imena i ne nazivati nikog drugog tim imenima.
Prenosi se od Ebu Šurejha da je on imao nadimak Ebul-Hukm (otac presude), pa mu je rekao Resul a.s.: "Zaista je Allah, dž.š., vladar (sudac) i Njemu pripada presuda (Hukm)." Šurejh je na to rekao: "Moj narod, je kada bi se raziđi u nečemu, dolazio meni da im ja presudim, što sam ja i činio, i oni bi bili zadovoljni mojom presudom." (Zbog toga su mu dali takav nadimak pr. prev. ). "Kako je to lijepo, reče Allahov Poslanik a.s. A imaš li djece?" "Imam.", - odgovorio je: "Šurejha, Muslima i Abdullaha.". "A koji je najstariji?", - upita Poslanik a.s. "Šurejh." "Ti si od danas Ebu Šurejh.", - reče mu Allahov Poslanik a.s. (Ebu Davud i drugi)
Od znakova poštivanja Allahovih imena jeste i da se čovjek ne zaklinje mnogo Allahom dž.š.
Kaže Uzvišeni: "I čuvajte vaše zakletve." (Prijevod značenja - Maide, 89.)
Rekao je Ibn Abbas: "Ove riječi znače: ne zaklinjite se, jer stalno zaklinjanje je dokaz omalovažavanja Allaha, dž.š.,"
Prenosi se od Selmana r.a. da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Sa tri vrste ljudi Allah, dž.š., neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih očisititi i njih čeka bolna kazna: starac bludnik, siromah koji je ohol i čovjek kome je Allah, dž.š., podario kapital, a on niti šta kupi, niti proda, a da se ne zakune." (Taberani sa sahih senedom)
Stav ehli sunneta vel džema'ata u pogledu Allahovih svojstava i imena zasnovan je na ispravnim pravilima i zdravim i čvrstim temeljima, a to su:
1. Allahova imena i svojstva su određena (tevkifijje), što znači da sljedbenici ehli sunneta ne potvrđuju Allahu, dž.š., ništa osim onoga što je On o Sebi potvrdio u Kur'anu i što je o Njemu dž.š. potvrdio Muhammed, a.s., u svom sunnetu. Oni ne potvrđuju Allahu ništa na osnovu njihovog razuma i ne negiraju Allahu, dž.š., ništa osim onoga što je On Sam zanegirao i što Mu je negirao Njegov Poslanik, Muhammed, a.s.,
2. Ono čime je Allah, dž.š.,, Sebe opisao i kako Ga je opisao Muhammed, a.s., je istina po svojoj vanjštini i u tome nema ništa skriveno ni zagonetno.
Ehli sunnet vel-džemat potvrđuje svojstva Allahu, dž.š., i njihova značenja. I ono kako je Allah sebe opisao i kako Ga je opisao Resul, a.s., ne spada u nejasne (mutešabih) ajete čija su i značenja nejasna i dvosmislena. Ako bi prihvatili mišljenje da tekstovi koji govore o svojstvima nemaju jasno značenje, tada bismo taj dio Kur'ana i Allahovog govora učinili stranim i nerazumljivim. Allah, dž.š., nam je naredio da razmišljamo o Kur'anu i njegovim ajetima u cijelosti i omogućio nam da razumijemo njegovo značenje. I ako bi tekstovi o svojstvima Uzvišenog bili nerazumljivi i ako ne bismo mogli shvatiti njihovo značenje, to bi onda značilo da nam je Allah naredio da razmišljamo i promišljamo ono što je ne moguće razumjeti i shvatiti i da vjerujemo u ono što nam nije objasnio, a Allah je visoko iznad toga. Na osnovu toga kažemo, Allahova svojstva su poznata i obaveza je vjerovati u njih, a što se tiče njihove kakvoće, to je nama nepoznato i to niko ne zna osim Allah, dž.š., Zbog toga je rekao Imam Malik ibn Enes, kada je upitan za ajet: "Milostivi iznad Arša Se uzdigao." (Prijevod značenja - Taha, 5.) Kako se uzdigao? Odgovorio je: "Uzdizanje je poznato, njegova kakvoća je nepoznata. Vjerovanje u njega je obavezno, a pitanje o Njemu je novotarija.".
Ove riječi Imama Malika o "uzdizanju" (isteva) su ujedno i pravilo za sva ostala Allahova svojstva i to je mišljenje i govor ehli sunneta vel-džema'ata.
3. Ehli sunnet potvrđuje Allahova svojstva (sifat) bez temsila - upoređivanja. Oni ne upoređuju Allahova svojstva sa svojstvima stvorenja, jer Allahu ništa nije slično i Njemu niko nije ravan i On nema ortaka niti suparnika.
Govor o Allahovim svojstvima je dio ili ogranak govora o Biću i kao što Allah posjeduje Biće Koje ne liči nikome, također On ima svojstva koja nisu slična niti se mogu uporediti sa svojstvima stvorenja.
Obaveza je također vjerovati u svojstva kojima je Allaha opisao Njegov Poslanik Muhammed, a.s.,, jer niko poslije Allaha ne poznaje bolje Allaha od Muhammeda a.s., za koga je Allah, dž.š., rekao: "On ne govori po hiru svome. To je objava koja mu se objavljuje." (Prijevod značenja - En - Nedžm, 3.)
Zamislite čovjeka koji dođe pred Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, a bio je od onih koji je negirao ono sa čime je Allah Sebe opisao i sa čime ga je opisao Muhammed, a.s., i kaže: "Gospodaru, ono čime si Ti Sebe opisao i kako Te je opisao Tvoj Poslanik a.s. ne dolikuje Tvojoj Uzvišenosti, jer u Sebi sadrži takve i takve manjkavosti. Ja sam to zbog toga tumačio (te'vil) drugačije i zamijenio sam to svojim riječima i izrazima. Ja se nisam osvrtao na Kur'an i sunnet Tvoga Poslanika, a.s., u tom pogledu, jer to navodi na pomisao o sličnosti i poistovječivanju Tvojih svojstava sa svojstvima stvorenja. Ja sam se zbog toga držao pravila koja su postavili filozofi i dr. o značenju Tvojih svojstava i lijepih imena. Kako će se tretirati stav tog čovjeka osim kao iskrivljavanje Allahove riječi i što je zaslužio zbog toga, osim Allahovu srdžbu i tešku kaznu.
Ehli sunnet vel džemat odriče Allahu, dž.š., svaki nedostatak i to manjkavost i to odricanjem koje ne vodi u negiranje Allahovih svojstava (tatil)putem vlastitog tumačenja njihovih značenja (te'vil) ili izvrtanjem (tahrif) i upotrebom izraza koji su suprotni stvarnom značenju Allahovih svojstava.
5. Put ehli sunneta vel-džema'ata u potvrđivanju Allahu, dž.š., svojstava savršenstva i negiranju svojstava manjkavosti i nedostataka jeste put Kur'ana i sunneta, a to je općenitost ili sažetost kod negacije i opširnost ili podrobnost kod potvrde. Kao što je u riječima Uzvišenog: "Niko nije kao On! On sve čuje i vidi." (Prijevod značenja - Eš-Šura, 11.) Ovdje je dakle upotrijebljen opći ili sažet izraz u pogledu negacije u riječima: "Niko nije kao On.", ali kad je u pitanju potvrda svojstava, onda slijedi opširniji i podrobniji izraz "On je onaj koji čuje i vidi.".
I svaka negacija kod Allahovih svojstava sadrži potvrdu potpunosti i savršenstva, a ne samo i isključivo negaciju manjkavosti. Dokaz za to je kur'anski ajet: "Gospodar tvoj nikome nasilje ne čini.". (Prijevod značenja - El - Kehf, 49.) Tj. zbog Njegove savršene i potpune pravednosti. Znači, putem negacije nasilja i nepravde Allahu, dž.š., potvrđuje se Njegova apsolutna pravda. I kao što je u ajetu: "Ne obuzima Ga ni drijemež ni san.". (Prijevod značenja - El - Bekare, 255.) Tj. zbog savršenstva i vječnosti Njegovog života.
Postoje dvije skupine ljudi, koje su skrenule s puta ehli sunneta vel-džema'ata u pogledu Allahovih svojstava, a to su:
1) Mušebbihe
2) Muattile
1. Mušebbihe
- to su oni koji su uspoređivali Allaha, dž.š., sa Njegovim stvorenjima i koji su Allahova svojstva poistovjetili sa svojstvima stvorenja. Zbog toga se zovu mušebbihe, jer ova riječ znači uporediti, učiniti sličnim. Prvi koji je to učinio bio je Hišam ibn Hakem Erafidi i Bejan ibn Senl'an Et-Temimi, po kojem je i nazvana šitska sekta bejanije.
Allah, dž.š., je jasno zanegirao sličnost sa stvorenjima i zabranio je da se neko s Njim upoređuje.
Kaže Uzvišeni: "Znaš li da ime Njegovo ima iko?". (Prijevod značenja - Merjem, 65.) "I niko Mu ravan nije." (Prijevod značenja - Ihlas, 4.) "Zato ne navodite Allahu slične.". (Prijevod značenja - Nahl, 74.) Onaj ko upoređuje i poistovjećuje Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, on onda, u suštini, ne obožava Allaha, dž.š.,, već obožava kipa ili idola kojeg mu je njegova mašta izgradila. I on se smatra obožavaocem kipova, a ne obožavaocem Allaha, dž.š.,
Rekao je Nuajm ibn Hamad, učitelj Buharije r.a.: "Ko uporedi Allaha sa stvorenjima, taj je nevjernik, ko zaniječe Allahu ono sa čime je Sebe opisao i sa čime Ga je opisao Muhammed, a.s., on je nevjernik, jer u onome čime je Allah Sebe opisao i čime Ga je opisao Muhammed, a.s., nema tešbiha - sličnosti (upoređivanja).
2. Muattile
- to su oni koji negiraju Allahu svojstva savršenstva smatrajući da potvrda Allahovih svojstava, vodi ka tešbihu - poistovjećivanju - i tedžsimu - (utjelovljenju). Prvi koji je na takav način govorio o Allahovim svojstvima, bio je Dža'd ibn Dirhem na početku drugog stoljeća po hidžri. Ovaj pravac od njega je naslijedio pokvarenjak Džehm ibn Safvan po kome je ova sekta i dobila ime džehmije. Nakon toga pojavile su se mu'tezile i eš'arije. Ove sekte se razlikuju u pogledu negacije Allahovih svojstava. Tako džehmije negiraju u potpunosti Allahova imena i svojstva.
Mu'tezile - potvrđuju i priznaju imena nezavisno od njihovog značenja, a negiraju svojstva.
Eš'arije - priznaju Allahova imena, a što se tiče svojstava oni priznaju samo sedam i to: ilm - znanje; el-hajat - život, el kudret - moć, el iradet - volja, es sema - sluh, el besar - vid i el kelam - govor, a negiraju ostala svojstva.
Sljedbenici ovih sekti su u pogledu tekstova koji potvrđuju Allahova svojstva zauzeli dva stava:
1. Jedni od njih vjeruju u doslovan tekst (izraz), a prepuštaju njegovo značenje Allahu, dž.š.,, ne želeći da ga tumače, negirajući ujedno bilo kakve dokaze o potvrdi Allahovih svojstava.
2. Drugi pak odvajaju jasan tekst Kur'ana od njegovog smisla i pravog značenja dajući mu novo značenje i nazivajući ovaj put i ovu metodu, put te'vila (tumačenja).
Odgovor na ove neosnovane tvrdnje
Što se tiče upoređivanja ili izjednačavanja (temsil) neosporno je da Kur'an o njemu govori odrično i da ga negira u mnogim ajetima poput ajeta: "Niko nije kao On! On sve čuje i vidi." (Prijevod značenja-Eš-Šura, 11.) "Njemu niko nije ravan." (Prijevod značenja - Ihlas, 4.) "I ne navodite Allahu slične.". (Prijevod značenja - En-Nahl, 74.) Međutim, pored toga što je Allah, dž.š., Sebi negirao sličnost (tešbih) sa stvorenjima, On je u isto vrijeme potvrdio Sebi svojstva savršenstva. Kao što je u ajetu: "Niko nije kao On! On čuje i vidi." U ovom ajetu je Allah, dž.š., spojio negaciju svake sličnosti (tešbih) i potvrdu Njegovih svojstava sluha i vida.
I ovo je dokaz da potvrda svojstava ne znači istovremeno i izjednačavanje i upoređivanje, jer su te dvije stvari nespojive.
Tako je u mnogobrojnim kur'anskim ajetima u kojima se potvrđuju svojstva, a negira sličnost i upoređivanje. I ovo je put i staza ispravnih prethodnika - tj. put ehli sunneta vel-džema'ata. Oni dakle potvrđuju Allahu svojstva a negiraju bilo kakvu sličnost i upoređivanje sa stvorenjima. A onaj ko smatra da potvrda i priznanje svojstava ne dolikuje Allahu, dž.š.,, jer ta potvrda zahtijeva poistovjećivanje i upoređivanje (tešbih), taj je samo potvrdio slabost svog razumijevanja, pa ga je to njegovo pogrešno shvatanje odvelo dotle da negira ono što je Allah, dž.š., sebi potvrdio. Tako je i taj džahil sam upao u grešku koju drugima pripisuje i postao od onih koji upoređuju Allahova svojstva sa stvorenjima, a također i od onih koji negiraju Allahu svojstva. I onaj ko potvrdu svojstava Allahu, dž.š., smatra upoređivanjem sa stvorenjima on nije istinski spoznao Allaha, dž.š.
Na kraju ćemo navesti odgovor imama Ebu Bekra Muhammeda ibn Huzejme, upućen džehmijama i ostalim sektama, koje su skrenule sa ispravne staze u pogledu Allahovih imena i svojstava, koji će nam bez sumnje do kraja rasvijetliti stav ehli sunneta po ovom pitanju. Rekao je Ibn Huzjeme: "Džehmije neka je Allahovo prokletstvo na njih, misle da je ono što ehli sunet slijedi u pogledu Allahovih imena i svojstava, potvrđujući ono što je Allah, dž.š., Sebi potvrdio i što Mu je potvrdio Njegov Poslanik a.s. - da je to upoređivanje i poistovjećivanje Allaha, dž.š., sa stvorenjima. Ovo njihovo mišljenje nije ništa drugo do odraz njihovog neznanja i nepoznavanja Allahove Knjige i sunneta Resula a.s., i odraz njihovog nepoznavanja arapskog jezika. Mi kažemo, i to je stav sve uleme ehli sunneta da naš Gospodar Allah, dž.š., ima lice kako nas je naučio Allah, dž.š.,, putem Njegove objave - Kur'ana, rekavši da Njegovo lice ostaje vječno i da neće nestati. Kažemo također: "Lice našeg Gospodara posjeduje svjetlost, blistavost i ljepotu. I kada bi se otkrio zastor sa Njegovog lica sve živo bi bilo spaljeno."
A ljudi također imaju lica i Allah, dž.š., im je odredio propast i nestanak. Lice čovjekovo je stvorenje. Ono je postalo nakon što ga nije bilo. I sva lica ljudska će nestati, umrijeti i postaće zemlja. Nakon toga Allah, dž.š., će ih oživjeti i jedna će u Džennet, a druga u Džehennem. Pa da li razuman čovjek, koji poznaje arapski jezik i poznaje što je upoređivanje može kazati da je ono što smo kazali upoređivanje i poistovjećivanje. Ne, nikako. Ako bi ustvrdili da se u ovome krije poistovjećivanje onda bismo mogli za svakog onog ko kaže da ljudi imaju lica, ali i svinje imaju lica, i majmuni, i divlje zvjeri i sve ostale životinje imaju lica - reći da je takav poistovjetio ljudsko lice sa licima životinja, što nije tačno. I nema sumnje da kada bi džehmiji rekao neko koga on najviše cijeni i poštuje, tvoje lice liči na lice svinje - ili lice psa - a da se ne bi naljutio. Ja sam našao u Allahovoj knjizi da je Allah, dž.š., Sam Sebe opisao određenim svojstvima. Tako kaže: "On čuje i vidi.". (Prijevod značenja - Eš - Šura, 11.) A također za čovjeka kaže: "I dali smo mu sluh i vid.". (Prijevod značenja - El-Insan, 2.)
Naučio nas je Gospodar svjetova da On gleda, kada je objavio: "Trudite se, a Allah će vidjeti vaš trud i Poslanik Njegov i vjernici.". (Prijevod značenja - Et - Tevbe, 105.) Rekao je Musau i Harunu: "Ja sam sa vama - čujem i vidim.". (Prijevod značenja - Taha, 46.) Objavio je zatim: "Gradi lađu pred Našim očima.". (Prijevod značenja - Hud, 37.)
"A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara Svoga, jer ti si pred našim očima." (Prijevod značenja, Tur, 48.)
Potvrdio je Allah, dž.š., Sebi oči, a potvrdio je i čovjeku: "I vidiš ih kako liju suze iz očiju.". (Prijevod značenja - El - Maide, 83.)
Rekao je Allah, dž.š., Iblisu, Allah ga prokleo: "Šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio Svojom rukom?" (Prijevod značenja, Sad, 75.)
Rekao je također: "Ne, obje ruke Njegove su otvorene. On udjeljuje koliko hoće.". Allah, dž.š., je Sebi potvrdio dvije ruke, a obavijestio nas da i ljudi imaju ruke. I zar misle ovi zabludjeli grešnici da onaj ko potvrdi i prizna Allahu ono što je On Sam Sebi potvrdio, upoređuje Allaha sa Njegovim stvorenjima. Sačuvaj Bože, da to bude tešbih (poistovjećivanje) kako to zaključuju neznalice koje svoje neznanje smatraju znanjem i mudrošću. A što se tiče govora njihovih vođa (koji negiraju svojstva) da značenje i smisao tih tekstova gdje se spominju svojstva ne zna niko osim Allah i da je obaveza razdvojiti značenje od vanjskog izraza, na osnovu ovoga, onda se neminovno nameće zaključak da Allahovi poslanici nisu znali značenje onoga što im je Allah, dž.š., objavio, a također ni meleki, niti bilo ko drugi. U tom slučaju ono sa čime je Allah sebe opisao nisu razumjeli ni oni koji su prenosili Allahovu objavu. To je uistinu omalovažavanje Kur'ana i Allahovih Poslanika, a.s., i iznošenje potvora i laži na njih, tako da i ako je Allah, dž.š., objavio Kur'an i obavijestio nas da ga je učinio uputom i objašnjenjem za svaku stvar, i naredio Muhammedu a.s. da dostavi poslanicu u potpunosti i da objasni ljudima ono što im Allah objavljuje i naredio da se razmišlja o Kur'anu, pored toga ono što je najuzvišenije u njemu, a to su tekstovi o svojstvima Gospodara svjetova, ili o Biću Onoga Ko je sve stvorio i Koji sve zna, Koji naređuje i zabranjuje, obećava nagradu i prijeti kaznom, ili o Sudnjem danu, da niko ne zna značenje svih tih ajeta - čak ni poslanici. Takav stav i takvo ubjeđenje je zabluda koju treba potpuno odbaciti, a prihvatiti i slijediti ono na čemu je ehli sunnet vel-džema'at u pogledu Allahovih imena i svojstava.
| Abdusamed Nasuf Bušatlić |
