nedjelja, 6. siječnja 2013.

VJERNICI JEDNI DRUGE OJAČAVAJU

Hutba iz Mesdžidu-l-Akse

 

Rekao je Uzvišeni Allah: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati. - Allah je, doista, silan i mudar" (Et Tevbe, 71.)

 

Hatib: Ismail Nevahide


O muslimani, o vjernici! Jedinstvo i tevhid čvrsto su povezani. Jedinstvo je poput visokog utvrđenja kome ne mogu naškoditi gromovi, vjetrovi i oluje. Tevhid je ulaz u tu tvđavu. Niko ne može ući u tvđavu osim na ovaj ulaz. To je bastion u kome jedni pored drugih žive prvaci i siromasi, bijelci i crnci, Arapi i stranci. Jedan pored drugog žive vladari i robovi, ujedinjeni, a nipošto razjedinjeni. Uzvišeni Allah je rekao: "O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i od jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa" (El-Hudžurat, 13.).

 

Tevhid je, Allahovi robovi, riječ s kojom su ljudi ulazili u Allahovu vjeru u grupama. Kao što je rekao Uzvišeni: "Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo muslimani!'" (Ali-Imran, 64.).

 

Iz tjesnoće dunjaluka u njegovu širinu

 

Muslimani su u svojim zlatnim vremenima bili milostivi jedni prema drugima. Bili su braća, pomagali su jedni druge. Nisu jedni drugima leđa okretali, nego su, kad god je trebalo, prilazili u pomoć bratu, držeći se tako kur'anskih uputa i opisa pravih vjernika. Kaže Allah, dž. š.: "Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima". Odazivajući se riječima najboljeg stvor-enja, Poslanika, a. s., kad kaže: "Vjernik je vjerniku kao čvrsta građevina, jedan drugoga ojačava".

 

Tada su vladali dunjalukom i izvodili su ljude iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, iz tjesnoće dunjaluka u njegovu širinu, iz nepravde nevjerstva u pravdu islama. Bili su kao što ih je i nazvao Allah, dž. š., najbolji narod koji se ikad pojavio. 

 

O vjernici! Ovakvo je bilo stanje muslimana prijašnjih generacija. Danas su muslimane snašle velike nedaće, neredi i smutnje. Muslimani su jučer bili svjetao primjer drugima u pridržavanju i pomaganju na dobročinstvu i bogobojaznosti.

 

Muslimani su danas svuda u svojevrsnoj smutnji, neredu i opasnosti koja im prijeti jer škode islamu zapostavljajući jedinstvo. Ne vide rat koji se nadvio nad njima. Ne vide da se neprijatelji stalno spremaju protiv njih. Istinu je rekao Uzvišeni: "Neće prestati da se bore protiv vas dok vas od vjere vaše ne odvrate, ako budu mogli" (El-Bekare, 217.). 

 

Jedinstvo je najveći prioritet

 

Današnji Muslimani su razjedinjeni na stranke i raznorazne državice i autonomne upravice i neprijatelji im mogu raditi šta hoće. 

 

O muslimani, neobično je okupirati nešto iznutra. Uljez ne može ući u dobro zaštićenu tvđavu i tamo činiti nered. To može samo u slučaju da negdje sa strane iskopa tajni prolaz kojim će ući. Muslimanima je danas najpotrebnije međusobno potpomaganje. Onakvo kakvo je bilo kod prvih generacija ummeta, da presjeku puteve neprijateljima. Njima je, također, potrebno jedinstvo koje će sabrati razjedinjene i ujediniti safove koje su im razjedinili neprijatelji svojim spletkama. 

 

Kad se muslimani ujedine i budu se držali tevhida, neće biti više strašljivih i nesposobnih vođa koji će lijepo govoriti, a to neće djelima pratiti. Tada im neće nauditi vjetrovi koji pušu s raznih strana. Neće im nauditi skupine neprijatelja koje sa svih strana pokušavaju napasti. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: "One kojima je kad su im rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!' - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar!'" (Ali-Imran, 173.). 

 

Njihovoj slozi neće nauditi ni oni iz njihovih redova koji ih napuste. Dokaz tome su riječi Poslanika, a. s.: "U mome ummetu će uvijek biti grupa koja je na Istini. Neće im nauditi oni koji se odmetnu od nje, sve do Sudnjeg dana". U drugom rivajetu se prenosi da su ashabi upitali: "Gdje se nalazi ta grupa, Allahov Poslaniče?" "Oni su u Bejtu-l-Makdisu!"

 

O muslimani, karavan mora ići naprijed, ali, u isto vrijeme, on treba biti u okvirima islama. Ne smije se zaustavljati. Svakom piscu na svakom mjestu zemaljske kugle obaveza je objašnjavati ciljeve islamskog jedinstva i njegove važnosti za muslimane.

 

O vjernici, ako ovo urade alimi, daije i nosioci pera, uradili su svoju obavezu savjetovanja koja im je naređena hadisom: "Vjera je savjet!" 

 

"Rekli smo: za koga, Allahov Poslaniče?" Rekao je: "Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, učenjacima i običnom narodu" (Muslim).

 

Ali, ako se produži šutnja i ne ustanu pronicljivi i pametni da odgovore na sve što se muslimanima danas događa, svaki neprijatelj islama iskoristit će tu šutnju i raditi na rušenju i razjedinjenju muslimanskih safova. Rekao je Allah, dž. š.: "I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih" (El-Enfal, 46.). 

 

Ko se pokaje za grijeh, kao da ga nije ni počinio. Molite Allaha za oprost.