nedjelja, 6. siječnja 2013.

HIDŽRA JE JEDAN OD NAJBITNIJIH DOGAĐAJA U HISTORIJI ČOVJEČANSTVA

Prije jednog i po milenija, Poslanik, a. s., zajedno sa Ebu-Bekrom, bježeći od mušričkog terora, ostavio je svoj najdraži grad Mekku i preselio se u Medinu. Od tada se počinju računati godine islamskog kalendara. Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a prvi je muharrem 

 

Piše: Kemal Baković 

 

Kad su sljedbenici Knjige izmijenili ono što se nalazilo u njoj, kad su Arapi i mnogi drugi narodi za svoje bogove uzimali drveće i kamenje, u vremenu kad je to bilo najpotrebnije, Allah, dž. š., čovječanstvu je poslao Svoje najdraže stvore-nje, Muhammeda, a. s., naredivši mu: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega; On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i poslanika Njegova, vjerovjesnika koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili!'" (El-Earaf, 158.). 

 

Poslanik, a. s, određen je da pozove ljude da posvjedoče kako nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. To nije bilo jednostavno. Ibn-Abbas i kaže: "Kad je obolio Ebu-Talib, u posjetu su mu došli kurejševićki prvaci, među kojima i Ebu-Džehl, koji mu reče: 'Sin tvoga brata loše govori o našim bogovima. Radi i priča tako i tako. Pa ga  posavjetuj!' Okrenu se Ebu-Talib Muha-mmedu, a. s., i reče: "Bratiću, zašto se ovi ljudi žale na tebe i govore da im po lošem spomi-nješ bogove?' Muhammed, a. s., odgovori: 'Amidža, ja od njih samo tražim da izgovore jednu rečenicu nakon čega bi ih slijedili svi Arapi, a svi stranci bi im džiziju plaćali'. Ebu-Džehl reče: 'Ako je samo jedna rečenica posrijedi, reći ćemo je deset puta'. Tada im Poslanik, a. s., reče: 'Recite: 'Nema drugog boga osim Allaha'. Tada se svim članovima delegacije od muke zatresoše haljine, okrenuše se i odoše govoreći: 'Zar on da bogove svede na jednog Boga? To je zaista, nešto veoma čudno!'"

 

"Allah ti je dozvolio da se iseliš u Medinu…"

 

Pozivao je Poslanik, a. s., ljude da izgovore ove riječi i da ih se pridržavaju u životu, radeći pošteno, odgajajući svoju djecu, šireći pravdu i mir među ljudima. Ljudi su se počeli odazivati. Međutim, tri grupe nisu. Bili su to oholi koji su mislili da jedino oni mogu nešto veliko uraditi, neznalice i oni koji mrze svakog. Na najveće muke su mušrici stavljali Poslanika, a. s., i njegove sljedbenike. Tako je trajalo sve dok nije došao melek Džibril i rekao mu: "Allah ti je dozvolio da se iseliš u Medinu i ovu noć nemoj zanoćiti u svojoj postelji". Iste noći je izišao iz kuće i pred vratima prošao pored grupe mladića koji su se spremali da ga ubiju. Bacio je prašinu po njihovim glavama i učio ajete sure Jasin. Allah, dž. š., učinio je da ga oni ne vide… Sačekao je, sa Ebu-Bekrom, tri dana u pećini Sevr da se potjera umori, a onda je krenuo prema Medini. Taj njegov put se zove Hidžra i od tada se računa početak muslimanske godine.

 

Hidžra u ime Allaha

 

Prvo što je uradio doselivši se u Medinu bila je gradnja džamije. I naredio je svakom muslimanu da se iz Mekke preseli u Medinu. Toliko je Hidžra vrijedna da je Poslanik, a. s., rekao: "Islam briše ono što je bilo prije njega, a Hidžra briše ono prije nje".

 

Poslanik, a. s., i ashabi učinili su Hidžru radi Allaha i Njegove vjere. Nisu time htjeli postići nikakvu dunjalučku korist. Zna se da su neki od njih u Mekki uživali veliki ugled i imali veliko bogatstvo, a u Medini su, od silne neimaštine i gladi, morali na stomak stavljati kamenje i stezati se kaišem.

 

Hidžra je do Sudnjeg dana obavezna iz zemlje u kojoj nije dozvoljeno ispoljavati vjeru u sredinu gdje je to dozvoljeno. Ispoljavanje vjere nije samo obavljanje namaza i post. Da je tako, onda Poslanik, a. s., ne bi ni imao potrebe za iselje-njem. Niko mu nije branio da se zatvori u kuću i ibadeti. Iselio se zato što mu nije bilo dozvo-ljeno pozivati ljude u islam i javno raditi na pozivu u Allahovu vjeru.

 

Poslanik, a. s., i ashabi koji su sa njim učinili Hidžru su najbo-lja generacija muslimana. Ali, i današnja generacija muslimana može imati nagradu Hidžre. U hadisu koji bilježi Muslim, rekao je Poslanik, a. s.: "Činjenje ibadeta u vremenu smutnje je kao Hidžra meni".

 

Prvi muharrem je prvi dan hidžretske godine.

 

Mnogi muslimani danas ne znaju o Hidžri ništa više osim datuma i da toga dana ima mevlud posvećen Hidžri. Muslimanima nije propisano da se toga dana samo prisjećaju Hidžre i Poslanikove, a. s., žrtve. Mi u Allahovom Po-slaniku, a. s., imamo divan uzor, a ni on ni njegovi ashabi nisu obilježavali godišnjicu Hidžre mevludom ili nekom drugom svetkovinom. Muslimanu početak nove godine znači da je još jedna godina njegova života prošla i da je zapisano sve ono što je uradio u njoj. Allah, dž. š., zna za svaki treptaj oka i to je kod Njega zapisano. Ko hoće da zna svoje mjesto kod Allaha, neka se prisjeti šta je sve uradio u prošloj godini. Je li i ono dobra što je učinio bilo iskreno radi Allaha ili radi neke vlastite koristi. 

 

Koliko je onih koji sjednu i zamisle se nad grijesima koje su počinili u prošloj godini, za što će - ako im se Allah ne smiluje - biti kažnjeni?

 

Hasan Basri je rekao: "Sine Ademov, ti nisi ništa drugo nego skup dana. Kad god prođe dan, prošao je dio tebe".

 

Život je vrlo kratak i zato ga treba iskoristiti, što se više može, u pripremi za ahiret. Treba znati i to da za pokaja-nje nikad nije kasno. Ko popravi ono što mu je ostalo od života, oprošteno će mu biti ono što je prošlo od života. Smrt često dolazi kad joj se čovjek najmanje nada i niko neće pobjeći od nje.

 

Vrijednosti mjeseca muharrema

 

Muslim bilježi od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: "Najbolji post nakon ramazanskog je u Allahovom mjesecu koji zovete muharrem, a najbolji namaz nakon propisanog je noćni namaz". Radi njegove veličine i vrijednosti Poslanik, a. s., muharrem je nazvao Allahovim mjesecom. Deseti dan muharema je jevmu-l-ašura. Taj dan je poznat po Musau, a. s, i najvećem silniku faraonu. Allah, dž. š., rekao je: "Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao; doista je smutljivac bio" (El-Kasas, 4.). Toliki je silnik bio da je narod Benu-Israila uzeo za robove, ubijao im je sinove, a kćeri u životu ostavljao. Činio je to radi njihovog učenja da će se među njima roditi Ibrahimov potomak koji će poraziti egipatsku vladavinu. Ali, Allah čini ono što On hoće. Taj mladić koji će srušiti faraonovo carstvo odgojen je upravo u njegovoj kući i u njegovom naručju. Kad je stasao i bio obdaren mudrošću i snagom, Allah je Musaa odredio za poslanika i naredio mu da pozove faraona u vjeru u Jednog Boga. On to nije htio prihvatio radi svoje oholosti i moći. Allah, dž. š., tada naređuje Musau da izvede svoj narod iz Egipta u Šam. Oni i izlaze, ali kad su došli do mora, stiže ih faraon sa vojskom. Tada Allah naređuje Musau da udari štapom po moru. More se rastvorilo i napravilo dvanaest putova kojima su na drugu obalu prešli Musa i njegov narod. 

 

Post na dan ašure

 

Faraon je, u potjeri, krenuo za njima. Ali, kad je zadnji vojnik ušao u more, voda se vratila i faron je sa vojskom bio potopljen. Ovaj događaj se zbio desetog dana muharrema. Taj dan se zove se jevmu-l-ašura. Musa je iz zahvalnosti postio taj dan. 

 

Kad je poslanik Muhammed, a. s. , preselio iz Mekke u Medinu, vidio je da židovi poste toga dana. Upitao je zašto to čine. Rekli su mu: "Ovo je veliki dan. U njemu su spašeni Musa i njegov narod, a utopio se faraon sa vojskom". Rekao je Poslanik, a. s.: "Mi smo, onda, preči Musau i njegovu narodu od vas!" Postio je toga dana i naredio muslimanima da poste (Buhari i Muslim).

 

Lijepo je postiti i dan prije ili dan poslije ašure. Muslim prenosi od Ibn-Abbasa, r. a., da su ashabi rekli: "Allahov poslaniče, na ovaj dan poste i židovi i kršćani". On je odgovorio: "Dogodine, ako Bog da, mi postimo i deveti dan!"

 

U Ahmedovom Musnedu bilježi se da je rekao: "Postite Dan ašure! Razlikujte se od židova, postite dan prije i dan poslije njega!"

 

Od Ebu-Katade se prenosi da je upitan Poslanik, a. s.,  o postu na dan ašure, pa je rekao: "Briše grijehe počinjene u prošloj godini" (Muslim).