Meni je draže pomoći bratu u vjeri, kada mu je pomoć potrebna, nego povući se u džamiju mjesec dana čineći ibadet.
Darežljivost, oprost i trpljenje vrline su lijepo odgojena čovjeka.
Čovječnost se ogleda u čovjekovoj iskrenosti, pružanju pomoći braći u vjeri, činjenju dobra i otklanjanju neugodnosti od susjeda.
Da je htio Allah džellešanuhu, sve bi vas učinio ili bogatim ili siromašnim. Međutim, On vas je iskušati htio, pa je jedne bogatim učinio, a druge u siromaštvu ostavio, ali je svima put dobra pokazao kada je rekao: … ''I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se čuvaju lakomosti, oni će sigurno biti spašeni.'' (Kur’an, 59:9)
Plemenit čovjek žuri učiniti dobro što prije, a pokvarenjak odugovlači s činjenjem dobra i od njega bježi.
Nije pravedan onaj koji traži da ga poštuješ, a on ti uskraćuje svoju pomoć.
Mi smo ubrajali u škrte ljude sve one koji su htjeli dati zajam svome bratu u vjeri, jer mi smo se međusobno pomagali. Brat bratu je volio više nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtač polovi da bi pomogao onome koji ogrtača nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada dođe vrijeme iftara, otišao bi kod svog brata u vjeri i rekao: "Ja sam danas postio u ime Allaha džellešanuhu! Želim da i ti imaš udjela u mom dobru, pa pruži mi nešto čime bih okončao svoj post!" i on bi mu davao čašu vode ili šaku hurmi zato da bi mu Allah džellešanuhu podario nagradu kao i postaču.
Upamtio sam vrijeme kada se čovjek brinuo oko porodice svog brata, kada umire i četrdeset godina. Upamtio sam vrijeme kada su ljudi naređivali svojima da ne odbiju nijednog potrebnog (pomoći) i ne ostave ga razočaranim.
Nije grijeh jesti i piti u kući svog prijatelja i prije nego te on osobno ponudi.
Čovjek će biti pitan za sve što potroši i za izdatke na svoje roditelje. Jedino neće biti pitan što je potrošio na brata u vjeri i u druge pokornosti Allahu džellešanuhu, jer se On stidi pitati ga za ono što je u tu svrhu potrošio.
Nije ljudski da čovjek zarađuje na svom bratu - drugom čovjeku.
Čuvaj se onoga koji ti prenosi tuđi govor, jer će i drugom prenijeti tvoj govor.
Čovjeće, čovjeće! Pazi na djela svoja. I opet: Pazi na djela svoja! Gledaj u kakvom ćeš stanju susresti Stvoritelja i Gospodara svoga !
Dobročinitelji se prepoznaju po iskrenosti u govoru, čuvanju emaneta, ispunjavanju obaveza, neuobraženosti, obilaženju rodbine, samilosti prema slabima, činjenju dobra, lijepom odgoju i ponašanju, obilju blagosti, širenju znanja i rijetkom druženju i sjedenju sa ženama.
Čuvaj se Allahovih džellešanuhu zabrana, bit ćeš pobožan ! Budi zadovoljan onim što ti je Allah džellešanuhu dao, bit ćeš bogat ! Budi dobar susjed, bit ćeš vjernik ! Voli ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš pravedan !
Ne smiji se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i čitavo tijelo !
Ljudi, vi nećete postići ono što želite sve dok budete udovoljavali pohotama tijela, a nećete ostvariti svoja nadanja sve dok se ne strpite na neugodnostima. Strpljivost je džennetska riznica. Čovjek postiže svako dobro ako se strpi samo za trenutak.
Ko postigne stepen zadovoljstva, nije mu potrebna druga opskrba. Ko je zadovoljan, otrpiće sva iskušenja.
U Hasanovom prisustvu posvađala se dvojica pa jedan od njih dobro izgrdi onog drugog. Brišući znoj sa čela, ovaj citira Allahove džellešanuhu riječi: ''Strpljivo podnositi i praštati - tako treba svaki pametan postupiti.'' (Kur’an 42:43). Na to Hasan reče, - Pametan li je, tako mi Allaha, u vrijeme kada neznalice razbor uništiše! Ljudi, ili ćete se vi okititi strpljivošću, ili ćete propasti !
Neko je omalovažavajući psovao Ebu Zerra, radijallahu `anhu, pa je on odgovorio: "Između mene i Džehennema postoji prepreka koju, ako savladam, bolji sam nego što kažes, a ako je ne mognem preći, već se u Džehennem strovalim, onda sam zaista gori nego što si rekao.
''Strpi se, čovječe, jer ti ideš Onom koji zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.'' (Kur’an, 40:19).
Neko je opsovao nekoga pa ovaj reče: "Da Allah džellešanuhu ne čuje, ja bih ti uzvratio."
Dvije su strpljivosti: strpljivost u nesreći i strpljivost od griješenja. Ko tada otrpi, zaista je strpljiv.
Zaista je Allahu džellešanuhu najdraži onaj gutljaj što ga čovjek ispije kao lijepu utjehu i otrpljenje kada ga zadesi bolna nesreća te gutljaj srdžbe koju proguta čineći dobro, praštajući i pokazujući blagost.
Čovječe! Ne možes nikada sastaviti vjerovanje i vjerolomstvo. Kako ćes biti vjernik kad susjed nije miran od tebe?! A kako ćes pak biti musliman ako od tebe nije miran ostali svijet ?! Zar Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, nije rekao: "Nema vjerovanja onaj u koga se nema povjerenja, a ni vjere onaj koji ne ispunjava obećanja." On je također rekao: "Nije vjernik onaj od čijeg zla strahuje njegov susjed."
Čovječe! Nisi u istinskom imanu sve dok drugima iznalazis mahane, a ni sam nisi bez njih. Stoga, prvo otkloni svoju mahanu, a ostavi druge i njihove mahane. Ali, znaj, nikada nećeš moći otkloniti sve svoje mahane, pa je najpreče da se njima posvetiš i pozabaviš. A ako zeliš biti pravedan onda ne istražuj tuđe mahane pa ćes i Allahu džellešanuhu biti drag i mio.
Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran! Drugima pronalaziš grijehe, a svoje grijehe zanemaruješ i zaboravljaš. U oku svoga brata vidiš trunku, a u svome oku ne vidiš gredu. Koliko je malena tvoja pravednost, a velika tvoja nepravednost !
Allahov Polanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dobročinitelji na ovom svijetu biće dobročinitelji i na onom svijetu. Jer, njima će Allah džellešanuhu oprostiti grijehe zbog dobra što su ga činili Njegovim stvorenjima. Na Sudnjem danu biće im rečeno: "Svoja dobra vi poklonite kome želite, jer su vama oproštena vaša hrđava djela." I oni će svoja dobra pokloniti i tako opet dobročinitelji postati."
Darežljivost i iskrenost najbolja su svojstva.
Zapamtio sam ljude koji na svoje dinare i dirheme (zlatnike i srebrenjake) nisu polagali veće pravo od svoga brata u vjeri. Pa što je s vama, ljudi; škrtarite u onome za što ćete biti pitani i za šta ćete morati račun polagati!?
Nema vjere onaj ko čovječnosti nema.
Ko zadrži žito četrdeset dana čekajući da mu se podigne cijena, neće se moći spasiti od grijeha pa makar ga kasnije on lično samljeo, hljeb zamijesio i siromahe njime nahranio.
Ne sastoji se ljepota susjedstva u otklanjanju neugodnosti od susjeda već u strpljenju na neugodnostima.
Allah džellešanuhu će sačuvati od šejtana i Džehennema čovjeka u kojeg se nađu ova četiri svojstva: suzdržanost u strahu, žurbi, srdžbi i pohoti.
Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najčistiji obraz; pobožnost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponašanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomoćnik; zadovoljstvo je najveće bogatstvo; Allahova pomoć je najbolja pomoć; a sjećanje na smrt najbolji je propovjednik.
Ne budi kao onaj koji skuplja znanje učenih i mudrost mudrih, a prema Istini se odnosi kao jedan od glupih.
Allah džellešanuhu će uvesti u Džennet i obasuti milošću čovjeka koji je dobar prema roditeljima, samilostan prema potčinjenima, brižan prema siročetu i zaštitnik nemoćnih.
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dvije su vrste znanja: znanje u srcu, i ono što je korisno, i znanje na jeziku, koje je, u stvari, Allahov džellešanuhu dokaz protiv čovjeka.''
Zavist razara vjeru brže od širenja svrabeža po tijelu. Pametan i oštrouman vjernik povećava svoje strahovanje od Allahove džellešanuhu kazne kad god mu uzvišeni Allah poveća dobro.
Vjernik je najveći radiša i on se boji samo Allaha džellešanuhu. Kad bi on potrošio na Allahovom putu zlata koliki je Uhud (brdo), ne bi bio siguran da se spasio. On ponavlja sve dok se u spas ne bude osvjedočio: "Nikada se, zaista nikada, neću spasiti!’ A licemjer govori: "Dosta li je prosta svijeta! Šta su moji grijesi prema njihovim?! Allah je milostiv i mnogo prašta pa će i meni oprostiti.'' Čovjeće, zašto tako govoriš? Radiš hrđava djela zavaravajući se pustim nadanjima u oprost (od Allaha džellešanuhu).
Ko je lošeg odgoja, sam je sebe kaznio.
Čiji je imetak velik, veliki su mu i grijesi.
Ko mnogo govori, često griješi.
Da nije znanja, ljudi bi bili isti kao životinje.
Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Prvi nazovi selam pri susretu s bratom u vjeri, dozivaj ga njemu najdražim imenom i napravi mu mjesto u sijelu pa će ti to povećati ljubav prema njemu."
Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitničav prema vama! Prokletstvo Allahovo je na sitničava čovjeka kao i onoga koji je sitničav sitničavu!
Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?!
Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih!
Brate, pazi šta ćeš govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nečega drugog osim zbog griješna govora?!"
U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući.
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta."
Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoć bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao.''
Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati.
Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo.
Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.
Na pitanje Rebia ibn Subha da li su deset rekata namaza koje je on redovito klanjao poslije jacijskog farza sunnet ili nafila, Hasan je odgovorio: ''Nisu sunnet, jer kada bi bili sunnet, musliman ih ne bi propuštao. Ali, sine brata moga, u lijepo ponašanje muslimana i potpunost njegove vjere spada i ovo: Kad sebe privikne na činjenje nekog dobra, i to redovito, ili se privikne na neki ibadet Allahu džellešanuhu, potrebno je da u tome bude ustrajan čitavo vrijeme.''
Ljudi, okitite se svojstvima koja preporučuje Allah džellešanuhu i pazite na Njegove propise, pa ćete biti prijatelji Allahovi.
Nikome osim Sulejmanu, `alejhi-s-selam, nije data nijedna blagodat za koju neće odgovarati. Sulejmanu, `alejhi-s-selam, je rečeno: ''Ovo je naš dar, pa ti podari ili zadrži, nećes zbog toga odgovarati.'' (Kur’an, 38:39)
Ko je siguran u nadoknadu, ne škrtari u davanju.
Čovjek nije nikada produžio nadu, a da nije pokvario djelo.
Ti si, o čovjeće, sastavljen od dijelova. I kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe.
Allah džellešanuhu se smilovao Ibn Mes`udu koji kao da je vas imao u vidu kada je rekao: "Vaš zahid (onaj koji je suzdržljiv od ovosvjetskih dobara) u stvari, pohlepan je za ovim svijetom, vaš mudžahid (borac na Allahovom putu) nemaran je, a vaš alim (učenjak) prava je neznalica."
Ko se boji samo Allaha džellešanuhu, On učini da se njega sve drugo boji. A ko se boji svijeta, Allah džellešanuhu učini pa se on boji svega i svačeg.
Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, rekao je: "Družite se i izbjegavajte druženje", to jest, budite drugovi u lijepim poslovima, a izbjegavajte ljude u hrđavim poslovima.
Musliman je dužan prema muslimanu: pomoći dobročinitelju, odazvati se onome ko ga pozove, zatražiti oprost za griješnika i uputiti istini onog koji istinu traži.
Ko svom bratu muslimanu otkloni neku neugodnost, biće mu oprošteni njegovi raniji (manji) grijesi.
Prenosi se da je Uzvišeni Allah rekao Ademu `alejhi-s-selam: "O Ademe, u četvero je sadržano sve što se odnosi na tebe i tvoje potomstvo. Jedno od toga je za Mene, jedno je za tebe, jedno je između Mene i tebe, a jedno između tebe i svijeta. Moje je: da samo Meni robuješ i da mi ne smatraš nikoga ravnim. Tvoje je: da radiš, a Ja ću te kako budeš nagraditi onog Dana kada ti Moja nagrada bude najpotrebnija. Između Mene i tebe je: ti dovu upućuj, a moje je da je uslišam. A između tebe i ostalog svijeta je: prijateljuj i druži se s ljudima s onim radi čega želiš da se oni druže s tobom."
Razumijevanje je kao posuda u kojoj se čuva znanje.
Znanje vodi ka djelu, a djelo vodi u dobro.
Strast vodi u grijeh.
Imetak je bolest oholih.
Ovaj svijet je pijaca na kojoj se kupuje onaj svijet.
Teško, i opet teško, svakom onom koji Allahove džellešanuhu blagodati troši u
griješenju prema Njemu!
Čovječe! Ne sastoji se vjerovanje u tome da se svijetu prikazuješ vjernikom, a zavaravaš se pustim željama. Istinsko vjerovanje je ono koje se urezalo duboko u srce i koje potvrđuju čovjekova dobra djela.
Kada je Hasan bio obaviješten o smrti Davuda et-Taija, rahimahullahu, izjavio je: ''Neka mu Allah oprosti grijehe! Bio je, tako mi Allaha, poput zdravlja čiju vrijednost shvatimo tek onda kada ga izgubimo.''
Tražite znanje - da biste razumjeli vjeru.
Bavite se medicinom - da biste upoznali tijelo.
Upoznajte gramatičke znanosti - da bi vaš govor bio pravilan.
Ko pogrešno uči Kur’an, laže na Allaha džellešanuhu. U Kur’anu stoji: ''… a Kur’an je ziasta knjiga zaštićena, laž joj je strana bilo s koje strane, ova Knjiga je objava Mudrog i hvale Dostojnog.'' (41:41-42). Pogrešno učenje Kur’ana je ravno najvećoj laži.
Ne budi pohlepan, nećes biti ponižen.
Ne moli od ljudi, neće ti se umanjiti, a ostaćeš čovjek.
Ako nisi blag, pokazuj se blagim.
Ako nisi učen, nastoj da naučiš.
Čovjek je uglavnom onakav s kakvim se poistovjećuje.
Savršen čovjek je onaj, u kojeg se nađe ovo četvero: vjera koja ga upućuje razum za kojim se povodi plemenito porijeklo koje ga ćuva i stid koji mu dostojanstvo štiti. A u koga se nađe makar jedno od ovoga, on je u svom narodu među odabranima.
Kome će se musliman požaliti ako ne bratu muslimanu?! Jer koga boli ono što njega boli ako ne boli njegova brata u vjeri?! Musliman je ogledalo muslimanu: preko njega on sagledava svoje mahane i uočava greške. Prije vas bi musliman sreo svoga brata pa bi mu rekao: "Brate moj, ja ne mogu sve svoje grijehe ni znati ni vidjeti. Zato, ako u nečemu vidiš dobro, naredi mi da ga činim, a spriječi me u zlu!" Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Allah se smilovao svakom onom koji nam ukaže na naša hrđava djela!" Oni prije vas su primali savjete jedni od drugih i tako se međusobno pomagali.
Vjernici su jedno: kad vjernika pogodi neka žalost, to i ostale vjernike ražalosti; kad se vjernik veseli, i ostali vjernici su veseli.
Ti od svog prijatelja i druga imaš udio od druženja s njima, pa odaberi sebi pravog druga i prijatelja. A za hrđavo društvo bićeš pitan!
Čovječe, budi jako oprezan, jer čovjek često uzima hranu koja mu nije dozvoljena, zalazi tamo gdje mu nije mjesto i sjeda u društvo koje ga mijenja, i tako, malo po malo, odlazi njegova vjera a da to on i ne osjeća.
Znak da neko traži znanje u ime Allaha džellešanuhu je njegova skrušenost, pobožnost i skromnost.
Nastojte da prisustvujete dženazama jer je u tome nagrada onom koji je strpljiv u onome što ga je pogodilo, onom koji klanja dženazu i onom koji umrlog zagrće. Ko pričeka dok umrli bude zakopan, biće mu oprošteno sedamdeset velikih grijeha.
O ljudi, čuvajte se odugovlačenja u poslu jer sam čuo jednog od dobrih ljudi kako kaže: "Mi ne želimo umrijeti prije nego što se pokajemo, a umiremo ne pokajavši se."
Prije uzimanja hrane ima dvanaest lijepih svojstava, od kojih su četiri dužnosti, četiri sunneta i četiri pohvalna svojstva. Dužnosti su: proučit Bismillahi (U ime Allaha), smatrati jelo lijepim, zadovoljiti se postojećim i zahvaliti na toj blagodati. Sunneti su: sjediti na desnoj nozi, jesti ispred sebe, jesti trima prstima desne ruke i oblizati prste. A pohvalna svojstva su: oprati ruke prije i poslije jela, smanjiti zalogaj, dobro sažvakati hranu i ne gledati u lica prisutnih za vrijeme jela.
Najvrijednija stvar je zarada na šerijatski dozvoljeni način i brat u vjeri koji, ako se s njim dogovaraš o ovosvjetskim poslovima, uvjeriš se u ispravnost njegova mišljenja, a ako se s njim dogovaraš o stvarima vjere, uvjeriš se da je pravi znalac u tome.
Čovjek može biti učen, a da ne bude pobožan, a može biti pobožan, a da ne bude učen (razuman). Međutim, Muslim ibn Jesar je bio i pobožan i učen i pametan.
Divan li je bio Bekr ibn Abdullah! Čuo sam ga kako jednom zapovijeda da se bude blag i kako podstiće na oprost rekavši: "O ljudi, zagasite svoju srdžbu sjećajući se džehennemske vatre!" A Ebu Derda je rekao: "Dok je u srdžbi, čovjek je najbliži Allahovoj srdžbi."
Ko se okitio razumom, spasio se propasti.
Lijepo postupaj s ljudima jer je zadržavanje među njima kratko.
Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.
Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mržnja.
Ne idi nikom osim onom čijem dobru se nadaš, od čije vlasti ne strahuješ, čiji blagoslov očekuješ i čijim znanjem ćeš se moći okititi.
____________________________________________________________
Darežljivost, oprost i trpljenje vrline su lijepo odgojena čovjeka.
Čovječnost se ogleda u čovjekovoj iskrenosti, pružanju pomoći braći u vjeri, činjenju dobra i otklanjanju neugodnosti od susjeda.
Da je htio Allah džellešanuhu, sve bi vas učinio ili bogatim ili siromašnim. Međutim, On vas je iskušati htio, pa je jedne bogatim učinio, a druge u siromaštvu ostavio, ali je svima put dobra pokazao kada je rekao: … ''I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se čuvaju lakomosti, oni će sigurno biti spašeni.'' (Kur’an, 59:9)
Plemenit čovjek žuri učiniti dobro što prije, a pokvarenjak odugovlači s činjenjem dobra i od njega bježi.
Nije pravedan onaj koji traži da ga poštuješ, a on ti uskraćuje svoju pomoć.
Mi smo ubrajali u škrte ljude sve one koji su htjeli dati zajam svome bratu u vjeri, jer mi smo se međusobno pomagali. Brat bratu je volio više nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtač polovi da bi pomogao onome koji ogrtača nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada dođe vrijeme iftara, otišao bi kod svog brata u vjeri i rekao: "Ja sam danas postio u ime Allaha džellešanuhu! Želim da i ti imaš udjela u mom dobru, pa pruži mi nešto čime bih okončao svoj post!" i on bi mu davao čašu vode ili šaku hurmi zato da bi mu Allah džellešanuhu podario nagradu kao i postaču.
Upamtio sam vrijeme kada se čovjek brinuo oko porodice svog brata, kada umire i četrdeset godina. Upamtio sam vrijeme kada su ljudi naređivali svojima da ne odbiju nijednog potrebnog (pomoći) i ne ostave ga razočaranim.
Nije grijeh jesti i piti u kući svog prijatelja i prije nego te on osobno ponudi.
Čovjek će biti pitan za sve što potroši i za izdatke na svoje roditelje. Jedino neće biti pitan što je potrošio na brata u vjeri i u druge pokornosti Allahu džellešanuhu, jer se On stidi pitati ga za ono što je u tu svrhu potrošio.
Nije ljudski da čovjek zarađuje na svom bratu - drugom čovjeku.
Čuvaj se onoga koji ti prenosi tuđi govor, jer će i drugom prenijeti tvoj govor.
Čovjeće, čovjeće! Pazi na djela svoja. I opet: Pazi na djela svoja! Gledaj u kakvom ćeš stanju susresti Stvoritelja i Gospodara svoga !
Dobročinitelji se prepoznaju po iskrenosti u govoru, čuvanju emaneta, ispunjavanju obaveza, neuobraženosti, obilaženju rodbine, samilosti prema slabima, činjenju dobra, lijepom odgoju i ponašanju, obilju blagosti, širenju znanja i rijetkom druženju i sjedenju sa ženama.
Čuvaj se Allahovih džellešanuhu zabrana, bit ćeš pobožan ! Budi zadovoljan onim što ti je Allah džellešanuhu dao, bit ćeš bogat ! Budi dobar susjed, bit ćeš vjernik ! Voli ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš pravedan !
Ne smiji se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i čitavo tijelo !
Ljudi, vi nećete postići ono što želite sve dok budete udovoljavali pohotama tijela, a nećete ostvariti svoja nadanja sve dok se ne strpite na neugodnostima. Strpljivost je džennetska riznica. Čovjek postiže svako dobro ako se strpi samo za trenutak.
Ko postigne stepen zadovoljstva, nije mu potrebna druga opskrba. Ko je zadovoljan, otrpiće sva iskušenja.
U Hasanovom prisustvu posvađala se dvojica pa jedan od njih dobro izgrdi onog drugog. Brišući znoj sa čela, ovaj citira Allahove džellešanuhu riječi: ''Strpljivo podnositi i praštati - tako treba svaki pametan postupiti.'' (Kur’an 42:43). Na to Hasan reče, - Pametan li je, tako mi Allaha, u vrijeme kada neznalice razbor uništiše! Ljudi, ili ćete se vi okititi strpljivošću, ili ćete propasti !
Neko je omalovažavajući psovao Ebu Zerra, radijallahu `anhu, pa je on odgovorio: "Između mene i Džehennema postoji prepreka koju, ako savladam, bolji sam nego što kažes, a ako je ne mognem preći, već se u Džehennem strovalim, onda sam zaista gori nego što si rekao.
''Strpi se, čovječe, jer ti ideš Onom koji zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.'' (Kur’an, 40:19).
Neko je opsovao nekoga pa ovaj reče: "Da Allah džellešanuhu ne čuje, ja bih ti uzvratio."
Dvije su strpljivosti: strpljivost u nesreći i strpljivost od griješenja. Ko tada otrpi, zaista je strpljiv.
Zaista je Allahu džellešanuhu najdraži onaj gutljaj što ga čovjek ispije kao lijepu utjehu i otrpljenje kada ga zadesi bolna nesreća te gutljaj srdžbe koju proguta čineći dobro, praštajući i pokazujući blagost.
Čovječe! Ne možes nikada sastaviti vjerovanje i vjerolomstvo. Kako ćes biti vjernik kad susjed nije miran od tebe?! A kako ćes pak biti musliman ako od tebe nije miran ostali svijet ?! Zar Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, nije rekao: "Nema vjerovanja onaj u koga se nema povjerenja, a ni vjere onaj koji ne ispunjava obećanja." On je također rekao: "Nije vjernik onaj od čijeg zla strahuje njegov susjed."
Čovječe! Nisi u istinskom imanu sve dok drugima iznalazis mahane, a ni sam nisi bez njih. Stoga, prvo otkloni svoju mahanu, a ostavi druge i njihove mahane. Ali, znaj, nikada nećeš moći otkloniti sve svoje mahane, pa je najpreče da se njima posvetiš i pozabaviš. A ako zeliš biti pravedan onda ne istražuj tuđe mahane pa ćes i Allahu džellešanuhu biti drag i mio.
Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran! Drugima pronalaziš grijehe, a svoje grijehe zanemaruješ i zaboravljaš. U oku svoga brata vidiš trunku, a u svome oku ne vidiš gredu. Koliko je malena tvoja pravednost, a velika tvoja nepravednost !
Allahov Polanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dobročinitelji na ovom svijetu biće dobročinitelji i na onom svijetu. Jer, njima će Allah džellešanuhu oprostiti grijehe zbog dobra što su ga činili Njegovim stvorenjima. Na Sudnjem danu biće im rečeno: "Svoja dobra vi poklonite kome želite, jer su vama oproštena vaša hrđava djela." I oni će svoja dobra pokloniti i tako opet dobročinitelji postati."
Darežljivost i iskrenost najbolja su svojstva.
Zapamtio sam ljude koji na svoje dinare i dirheme (zlatnike i srebrenjake) nisu polagali veće pravo od svoga brata u vjeri. Pa što je s vama, ljudi; škrtarite u onome za što ćete biti pitani i za šta ćete morati račun polagati!?
Nema vjere onaj ko čovječnosti nema.
Ko zadrži žito četrdeset dana čekajući da mu se podigne cijena, neće se moći spasiti od grijeha pa makar ga kasnije on lično samljeo, hljeb zamijesio i siromahe njime nahranio.
Ne sastoji se ljepota susjedstva u otklanjanju neugodnosti od susjeda već u strpljenju na neugodnostima.
Allah džellešanuhu će sačuvati od šejtana i Džehennema čovjeka u kojeg se nađu ova četiri svojstva: suzdržanost u strahu, žurbi, srdžbi i pohoti.
Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najčistiji obraz; pobožnost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponašanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomoćnik; zadovoljstvo je najveće bogatstvo; Allahova pomoć je najbolja pomoć; a sjećanje na smrt najbolji je propovjednik.
Ne budi kao onaj koji skuplja znanje učenih i mudrost mudrih, a prema Istini se odnosi kao jedan od glupih.
Allah džellešanuhu će uvesti u Džennet i obasuti milošću čovjeka koji je dobar prema roditeljima, samilostan prema potčinjenima, brižan prema siročetu i zaštitnik nemoćnih.
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dvije su vrste znanja: znanje u srcu, i ono što je korisno, i znanje na jeziku, koje je, u stvari, Allahov džellešanuhu dokaz protiv čovjeka.''
Zavist razara vjeru brže od širenja svrabeža po tijelu. Pametan i oštrouman vjernik povećava svoje strahovanje od Allahove džellešanuhu kazne kad god mu uzvišeni Allah poveća dobro.
Vjernik je najveći radiša i on se boji samo Allaha džellešanuhu. Kad bi on potrošio na Allahovom putu zlata koliki je Uhud (brdo), ne bi bio siguran da se spasio. On ponavlja sve dok se u spas ne bude osvjedočio: "Nikada se, zaista nikada, neću spasiti!’ A licemjer govori: "Dosta li je prosta svijeta! Šta su moji grijesi prema njihovim?! Allah je milostiv i mnogo prašta pa će i meni oprostiti.'' Čovjeće, zašto tako govoriš? Radiš hrđava djela zavaravajući se pustim nadanjima u oprost (od Allaha džellešanuhu).
Ko je lošeg odgoja, sam je sebe kaznio.
Čiji je imetak velik, veliki su mu i grijesi.
Ko mnogo govori, često griješi.
Da nije znanja, ljudi bi bili isti kao životinje.
Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Prvi nazovi selam pri susretu s bratom u vjeri, dozivaj ga njemu najdražim imenom i napravi mu mjesto u sijelu pa će ti to povećati ljubav prema njemu."
Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitničav prema vama! Prokletstvo Allahovo je na sitničava čovjeka kao i onoga koji je sitničav sitničavu!
Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?!
Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih!
Brate, pazi šta ćeš govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nečega drugog osim zbog griješna govora?!"
U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući.
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta."
Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoć bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao.''
Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati.
Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo.
Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.
Na pitanje Rebia ibn Subha da li su deset rekata namaza koje je on redovito klanjao poslije jacijskog farza sunnet ili nafila, Hasan je odgovorio: ''Nisu sunnet, jer kada bi bili sunnet, musliman ih ne bi propuštao. Ali, sine brata moga, u lijepo ponašanje muslimana i potpunost njegove vjere spada i ovo: Kad sebe privikne na činjenje nekog dobra, i to redovito, ili se privikne na neki ibadet Allahu džellešanuhu, potrebno je da u tome bude ustrajan čitavo vrijeme.''
Ljudi, okitite se svojstvima koja preporučuje Allah džellešanuhu i pazite na Njegove propise, pa ćete biti prijatelji Allahovi.
Nikome osim Sulejmanu, `alejhi-s-selam, nije data nijedna blagodat za koju neće odgovarati. Sulejmanu, `alejhi-s-selam, je rečeno: ''Ovo je naš dar, pa ti podari ili zadrži, nećes zbog toga odgovarati.'' (Kur’an, 38:39)
Ko je siguran u nadoknadu, ne škrtari u davanju.
Čovjek nije nikada produžio nadu, a da nije pokvario djelo.
Ti si, o čovjeće, sastavljen od dijelova. I kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe.
Allah džellešanuhu se smilovao Ibn Mes`udu koji kao da je vas imao u vidu kada je rekao: "Vaš zahid (onaj koji je suzdržljiv od ovosvjetskih dobara) u stvari, pohlepan je za ovim svijetom, vaš mudžahid (borac na Allahovom putu) nemaran je, a vaš alim (učenjak) prava je neznalica."
Ko se boji samo Allaha džellešanuhu, On učini da se njega sve drugo boji. A ko se boji svijeta, Allah džellešanuhu učini pa se on boji svega i svačeg.
Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, rekao je: "Družite se i izbjegavajte druženje", to jest, budite drugovi u lijepim poslovima, a izbjegavajte ljude u hrđavim poslovima.
Musliman je dužan prema muslimanu: pomoći dobročinitelju, odazvati se onome ko ga pozove, zatražiti oprost za griješnika i uputiti istini onog koji istinu traži.
Ko svom bratu muslimanu otkloni neku neugodnost, biće mu oprošteni njegovi raniji (manji) grijesi.
Prenosi se da je Uzvišeni Allah rekao Ademu `alejhi-s-selam: "O Ademe, u četvero je sadržano sve što se odnosi na tebe i tvoje potomstvo. Jedno od toga je za Mene, jedno je za tebe, jedno je između Mene i tebe, a jedno između tebe i svijeta. Moje je: da samo Meni robuješ i da mi ne smatraš nikoga ravnim. Tvoje je: da radiš, a Ja ću te kako budeš nagraditi onog Dana kada ti Moja nagrada bude najpotrebnija. Između Mene i tebe je: ti dovu upućuj, a moje je da je uslišam. A između tebe i ostalog svijeta je: prijateljuj i druži se s ljudima s onim radi čega želiš da se oni druže s tobom."
Razumijevanje je kao posuda u kojoj se čuva znanje.
Znanje vodi ka djelu, a djelo vodi u dobro.
Strast vodi u grijeh.
Imetak je bolest oholih.
Ovaj svijet je pijaca na kojoj se kupuje onaj svijet.
Teško, i opet teško, svakom onom koji Allahove džellešanuhu blagodati troši u
griješenju prema Njemu!
Čovječe! Ne sastoji se vjerovanje u tome da se svijetu prikazuješ vjernikom, a zavaravaš se pustim željama. Istinsko vjerovanje je ono koje se urezalo duboko u srce i koje potvrđuju čovjekova dobra djela.
Kada je Hasan bio obaviješten o smrti Davuda et-Taija, rahimahullahu, izjavio je: ''Neka mu Allah oprosti grijehe! Bio je, tako mi Allaha, poput zdravlja čiju vrijednost shvatimo tek onda kada ga izgubimo.''
Tražite znanje - da biste razumjeli vjeru.
Bavite se medicinom - da biste upoznali tijelo.
Upoznajte gramatičke znanosti - da bi vaš govor bio pravilan.
Ko pogrešno uči Kur’an, laže na Allaha džellešanuhu. U Kur’anu stoji: ''… a Kur’an je ziasta knjiga zaštićena, laž joj je strana bilo s koje strane, ova Knjiga je objava Mudrog i hvale Dostojnog.'' (41:41-42). Pogrešno učenje Kur’ana je ravno najvećoj laži.
Ne budi pohlepan, nećes biti ponižen.
Ne moli od ljudi, neće ti se umanjiti, a ostaćeš čovjek.
Ako nisi blag, pokazuj se blagim.
Ako nisi učen, nastoj da naučiš.
Čovjek je uglavnom onakav s kakvim se poistovjećuje.
Savršen čovjek je onaj, u kojeg se nađe ovo četvero: vjera koja ga upućuje razum za kojim se povodi plemenito porijeklo koje ga ćuva i stid koji mu dostojanstvo štiti. A u koga se nađe makar jedno od ovoga, on je u svom narodu među odabranima.
Kome će se musliman požaliti ako ne bratu muslimanu?! Jer koga boli ono što njega boli ako ne boli njegova brata u vjeri?! Musliman je ogledalo muslimanu: preko njega on sagledava svoje mahane i uočava greške. Prije vas bi musliman sreo svoga brata pa bi mu rekao: "Brate moj, ja ne mogu sve svoje grijehe ni znati ni vidjeti. Zato, ako u nečemu vidiš dobro, naredi mi da ga činim, a spriječi me u zlu!" Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Allah se smilovao svakom onom koji nam ukaže na naša hrđava djela!" Oni prije vas su primali savjete jedni od drugih i tako se međusobno pomagali.
Vjernici su jedno: kad vjernika pogodi neka žalost, to i ostale vjernike ražalosti; kad se vjernik veseli, i ostali vjernici su veseli.
Ti od svog prijatelja i druga imaš udio od druženja s njima, pa odaberi sebi pravog druga i prijatelja. A za hrđavo društvo bićeš pitan!
Čovječe, budi jako oprezan, jer čovjek često uzima hranu koja mu nije dozvoljena, zalazi tamo gdje mu nije mjesto i sjeda u društvo koje ga mijenja, i tako, malo po malo, odlazi njegova vjera a da to on i ne osjeća.
Znak da neko traži znanje u ime Allaha džellešanuhu je njegova skrušenost, pobožnost i skromnost.
Nastojte da prisustvujete dženazama jer je u tome nagrada onom koji je strpljiv u onome što ga je pogodilo, onom koji klanja dženazu i onom koji umrlog zagrće. Ko pričeka dok umrli bude zakopan, biće mu oprošteno sedamdeset velikih grijeha.
O ljudi, čuvajte se odugovlačenja u poslu jer sam čuo jednog od dobrih ljudi kako kaže: "Mi ne želimo umrijeti prije nego što se pokajemo, a umiremo ne pokajavši se."
Prije uzimanja hrane ima dvanaest lijepih svojstava, od kojih su četiri dužnosti, četiri sunneta i četiri pohvalna svojstva. Dužnosti su: proučit Bismillahi (U ime Allaha), smatrati jelo lijepim, zadovoljiti se postojećim i zahvaliti na toj blagodati. Sunneti su: sjediti na desnoj nozi, jesti ispred sebe, jesti trima prstima desne ruke i oblizati prste. A pohvalna svojstva su: oprati ruke prije i poslije jela, smanjiti zalogaj, dobro sažvakati hranu i ne gledati u lica prisutnih za vrijeme jela.
Najvrijednija stvar je zarada na šerijatski dozvoljeni način i brat u vjeri koji, ako se s njim dogovaraš o ovosvjetskim poslovima, uvjeriš se u ispravnost njegova mišljenja, a ako se s njim dogovaraš o stvarima vjere, uvjeriš se da je pravi znalac u tome.
Čovjek može biti učen, a da ne bude pobožan, a može biti pobožan, a da ne bude učen (razuman). Međutim, Muslim ibn Jesar je bio i pobožan i učen i pametan.
Divan li je bio Bekr ibn Abdullah! Čuo sam ga kako jednom zapovijeda da se bude blag i kako podstiće na oprost rekavši: "O ljudi, zagasite svoju srdžbu sjećajući se džehennemske vatre!" A Ebu Derda je rekao: "Dok je u srdžbi, čovjek je najbliži Allahovoj srdžbi."
Ko se okitio razumom, spasio se propasti.
Lijepo postupaj s ljudima jer je zadržavanje među njima kratko.
Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.
Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mržnja.
Ne idi nikom osim onom čijem dobru se nadaš, od čije vlasti ne strahuješ, čiji blagoslov očekuješ i čijim znanjem ćeš se moći okititi.
____________________________________________________________
