Preveo i pripremio: Sanel Ramić - (Fakultet Dawe i Usulu-Dina, Islamski Univerzitet, Medina)
Akida ehli-sunneta je ispravno islamsko vjerovanje, sredina između vjerovanja zabludjelih sekti, koje sebe pripisuju islamu. Ona je srednji put u svim segmentima vjerovanja, između dvije skupine, koje se suprotstavljaju njenom učenju. Jedna od njih pretjeruje u nekim pitanjima,druga,pak, čini u njima propuste. Vjerovanje ehli-sunneta je između ove dvije neispravne skupine.
Akida ehli-sunneta je ispravno islamsko vjerovanje, sredina između vjerovanja zabludjelih sekti, koje sebe pripisuju islamu. Ona je srednji put u svim segmentima vjerovanja, između dvije skupine, koje se suprotstavljaju njenom učenju. Jedna od njih pretjeruje u nekim pitanjima,druga,pak, čini u njima propuste. Vjerovanje ehli-sunneta je između ove dvije neispravne skupine.
Spomenućemo pet temeljnih stvari u kojima je akida ehli-sunneta srednji put naspram ove dvije zalutale skupine.
Prvi temelj: Poglavlje ibadeta
U ovom poglavlju ehli-sunnet je sredina između rafidija(šitske sekte) i sekti ed-durūzu i en-nusajirijūn.
Rafidije obožavaju Allaha, Uzvišenog, na način koji On nije objavio, od zikrova, tevessula, raznih novotarija, gradnje na kaburovima, tavafa oko kaburova, prinošenja žrtve kod kabura... A oni koji su još više pretjerali čine čak i ibadet onima koji su u kaburovima, ili im prinose žrtvu, ili traže od njih da im otklone nedaće.
Ed-durūzu i en-nusajirijūn, koje se takođe nazivaju i el-'Uluvijūn, ostavili su ibadet u potpunosti: ne klanjaju, ne poste, ne daju zekat, ne obavljaju hadždž itd.
A što se tiče ehli-sunneta, obožavaju Allaha, Uzvišenog, sa onim što je došlo u Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne ostavljaju ništa od ibadeta koje je Allah, Uzvišeni, naredio, niti uvode novotarije u ibadetima, slijedeći govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uvede u našu vjeru ono što nije od nje,to se odbija.“(Buharija i Muslim), a u drugom rivajetu :“Ko bude uradio djelo koje nije od naše vjere,ono se odbija.“Takođe govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbi:“... Najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa je uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najgore stvari su novine u vjeri, a svaka novotarija je zabluda.“(Muslim)
Drugi temelj: Poglavlje Allahovih lijepih imena i savršenih svojstava
Sredina ehli-sunneta u ovom poglavlju je između onih koji negiraju Allahova imena i svojstva,i onih koji ih porede sa stvorenjima.
Primjer onih koji negiraju Allahova imena i njihova značenja i svojstva su džehmije. A oni koji negiraju Allahova svojstva su mu'tezile. Od njih su i oni koji negiraju većinu Allahovih svojstava i objašnjavaju ih na svojstven način, poput ešarija, oslanjajući se pri tom na ljudski razum, dajući mu prednost nad Allahovom Knjigom i sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što tekstovima Kur'ana i sunneta prilaze razumski, pa ono što razum prihvati prime, a što ne prihvati tumače na sasvim drugi način. Učinili su razum jedan od temelja znanja, a Kur'an i sunnet dolazi tek nakon toga. Oni vjeruju da je to istina, a ustvari, to je velika greška kojom odbacuju Kur'anske i sunnetske tekstove....
Drugi, pak, upoređuju Allahova, subhanehu ve te'ala, svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja,govoreći: “Allahova ruka je poput moje ruke, Allahov sluh je poput mog sluha. “,Uzvišen je Allah od onog što mu pripisuju!
Allah, Uzvišeni, je uputio ehli-sunnet srednjem stavu i u ovom poglavlju,a to je ono na što upućuje Allahova Knjiga i praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oni vjeruju u sva Allahova imena i svojstva, koja su potvrđena u tekstovima šerijata. Allaha, Uzvišeni, opisuju onako kako je On, Uzvišeni, Sam Sebe opisao u Kur'anu,i kako Ga, Uzvišeni, je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,bez negiranja, niti krivog tumačenja, bez upoređivanja i opisivanja, vjeruju da su to istinska svojstva, kakva dolikuju Allahu, bez poređenja sa stvorenjima, slijedeći Allahov Govor:
لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ وَهُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ
„Niko nije kao On!On sve čuje i sve vidi.“ (Es-Šura,11.)
Ehli-sunnet se oslanja na šerijatske tekstove, dajući im prednost nad ljudskim razumom, a čine ljudski razum sredstvom razumijevanja šerijatskih tekstova i uslovom za spoznaju nauke i upotpunjavanje djela.
Ehli-sunnet se oslanja na šerijatske tekstove, dajući im prednost nad ljudskim razumom, a čine ljudski razum sredstvom razumijevanja šerijatskih tekstova i uslovom za spoznaju nauke i upotpunjavanje djela.
Ehli-sunnet je po pitanju razuma opet sredina, ne daje mu prednost nad Kur'anom i Sunnetom, kao što to rade skolastičari (polemičari), mu'tezile i ešarije,a ne ide ni u drugu krajnost,poput ekstremnih sufija, koje vjeruju i potvrđuju stvari koje se kose sa zdravim razumom.
Treći temelj:Poglavlje određenja (Kada i Kader)
Po pitanju ove tačke ehli-sunnet predstavlja srednji put između kaderija i džeberijja.
Kaderije negiraju određenje(kadr), pa kažu:“Djela robova i njihova pokornost,kao i nepokornost, ne ulaze u Allahovu, subhanehu ve te'ala, odredbu. “Po njihovom mišljenju, Allah nije stvorio djela robova , niti je to tražio od njih, naprotiv, oni su neovisni od djela. Tako je rob,po njihovom mišljenju, sam tvorac svojih djela. Pripisali su time Allahu, subhanehu ve te'ala, još jednog Stvoritelja, a taj postupak je širk u rububijjetu, pa su tako postali slični medžusijama(obožavateljima vatre), koji smatraju da svemir ima dva Gospodara.
Džeberijje su pretjerale u potvrđivanju Allahovog, subhanehu ve te'ala, kadera tvrdeći da je rob primoran na svoje djelo,poput perke u zraku,koja nema ni udjela , niti snage, niti svoje volje.
Allah, subhanehu ve te'ala, je uputio ehli-sunnet na istinit govor i sredinu u ovom poglavlju. Oni potvrđuju da su robovi ti, koji, uistinu,izvršavaju djela i da se ta djela pripisuju njima,ali da je postupak roba stvarnost koju je odredio Allah, subhanehu ve te'ala, Svojom voljom i Svojim stvaranjem. Allah, Uzvišeni, je Stvoritelj robova i Stvoritelj njihovih djela, kao što kaže u Kur'anu:
وَاللَّهُ خَلَقَكُمْ وَمَا تَعْمَلُونَ
„A Allah vas stvara i ono što radite.“(Es-Saffat,96.)
Isto tako,rob ima svoju volju,koja je ispod Allahove, subhanehu ve te'ala, volje,kako kaže Allah, subhanehu ve te'ala :
وَمَا تَشَاؤُونَ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ رَبُّ الْعَالَمِينَ
„A vi ne možete ništa htjeti,ako to Allah,Gospodar svjetova,neće!“(Et-Takwir,29.)
Allah, subhanehu ve te'ala, je naredio robu da bude pokoran Njemu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zabranio je nepokornost, Allah, Uzvišeni, voli bogobojazne i nije zadovoljan sa onim koji čini grijehe. Allah, Uzvišeni, je uspostavio dokaz nad ljudima, šaljući im poslanike i objavljujući Knjige, pa ko se pokori,pokorio se zbog jasnog dokaza i po izboru, i zaslužuje najljepšu nagradu. A onaj koji postane nepokoran, sam je to izabrao i zaslužuje kaznu.
وَمَا رَبُّكَ بِظَلَّامٍ لِّلْعَبِيدِ
„A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.“(Fussilet,46.)
Ehli-sunnet vjeruje u četiri stepena određenja(kade i kadera),koja su potvrđena u Kur'anu i sunnetu:
1) Znanje: Allahovo, subhanehu ve te'ala, znanje obuhvata sve stvari, Allah, subhanehu ve te'ala, zna šta je bilo,šta će biti,i šta će raditi stvorenje,prije njegovog stvaranja.
2) Zapisanost: Allah, Uzvišeni, je zapisao sve što će se dešavati, u Levhi-l-Mahfuzu, 50 000 godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju.
3) Allahova volja: Ono što Allah, Uzvišeni, hoće, to biva ,a što ne želi to ne biva, i sve što se desi Allah, Uzvišeni, je htio da se desi prije nego što se desilo.
4) Allah, Uzvišeni, je Tvorac svega: On je Stvoritelj svakog djela i onoga ko ga radi, Stvoritelj svakog pokreta i onoga što se kreće, Stvoritelj mirovanja i onoga što miruje.
Četvrti temelj: Obećanje i Prijetnja
Sredina ehli-sunneta u ovom poglavlju je između onih koji su prihvatili samo ajete prijetnje (haridžije), i onih koji stavljaju ajete nade i milosti, iznad ajeta kazne i prijetnje (murdžije).
Ovi prvi (haridžije) kažu da je počinilac velikog grijeha, poput onog koji počini zinaluk, ili pije alkohol, kafir (nevjernik) i da će biti u vječnoj Vatri.
Murdžije smatraju da je iman potvrda srca i da djela nisu od imana, tako da imanu ne može nanijeti štetu griješenje.Tako tvrde da je iman bludnika ili onoga koji pije alkohol, poput imana ebu-Bekra , i da ne zaslužuje ulazak u Vatru.
Približno vjerovanje imaju danas neki, koji tvrde za sebe da su muslimani, a naći ćes ih da čine mnoge grijehe, izostavljaju mnoge vadžibe, a onda govore:“Ko kaže La ilahe illallah, ući će u Džennet!“
Njima ćemo odgovoriti na dva načina:
1) Kod koga se nađe istinski iman u srcu,taj će ga iman tjerati da čini dobra djela, a da se kloni loših.Činjenica da čovjek radi loša djela, i to javno,a ne radi dobra,ukazuje koliko je to srce prazno i bez istinskog imana.
2) Potrebno je da čovjek prihvati i tekstove prijetnje i tekstove obećanja(nade). Onaj koji se bude vezao samo za tekstove obećanja, a ostavi tekstove prijetnje, već je zalutao, kao što su murdžije zalutale. Isto tako onaj ko se bude vezao samo za tekstove prijetnje, zapostavljajući tekstove obećanja(nade), i on je zalutao.
Kazaćemo ovom griješniku, koji se samo vezao za tekstove nade ,da mora napraviti spoj između nade i prijetnje. Da spoji hadis,koji uzima za dokaz:“Ko kaže La ilahe illallah , ući će u Dzennet.“ ,i ajet :
وَمَن يَقْتُلْ مُؤْمِناً مُّتَعَمِّداً فَجَزَآؤُهُ جَهَنَّمُ خَالِداً فِيهَا
“Onome koji hotimično ubije vjernika,kazna će biti Džehennem,u kome će vječno ostati.”(En-Nisa,93.)
Ako odgovori, da onaj koji je ubio muslimana, a izgovara šehadet, neće ući u Džennet, onda sam sebi proturiječi.
Zato ne smije neznalica govoriti o Allahovoj, subhanehu ve te'ala, vjeri ono što ne zna, jer je to od velikih grijeha. Obaveza je na muslimanu da vjeruje u ono na što ukazuju svi šerijatski tekstovi, u vezi počinioca velikog grijeha,kao što je vjerovanje ehli-sunneta .
Ehli-sunnet vjeruje da musliman, počinilac velikog grijeha, ne izlazi iz islama, on ostaje musliman,nepotpunog imana,sve dok ne počini djelo koje ga izvodi iz vjere. On je vjernik zbog imana kojeg ima,a fasik zbog grijeha kojeg čini. A što se tiče Ahireta, spada pod Allahovu, subhanehu ve te'ala, volju,ako bude htio oprostiće mu, a ako bude htio kazniće ga, kako bi ga očistio od grijeha, a zatim će ga uvesti u Džennet. U Vatri će ostati vječno samo onaj koji je kafir(nevjernik) ili onaj koji učini širk.
Iman kod ehli-sunneta je govor jezika,vjerovanje srca, rad djelima, povećava se pokornošću, a smanjuje se nepokornošću.
Peti temelj: Poglavlje o drugovima (ashabima, radiAllahu anhuma) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Sredina ehli-sunneta u ovom poglavlju je izmedju haridžija i šija.
Šije, a od njih su rafidije, pretjeruju u veličanju porodice Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ,kao što je Alija ibn ebi-Talib, radiAllahu 'anhu, i njegova djeca, Hasan i Husein, radiAllahu 'anhuma. Pozivaju i tvrde da je Alija, radiAllahu 'anhu, nepogrješiv, da zna gajb, da je bolji od ebu-Bekra i Omera, radiAllahu 'anhuma, čak ima i onih koji tvrde da je bog, neuzubillah!
Haridžije, na drugoj strani, proglašavaju nevjernicima Aliju i Muaviju ibn ebi-Sufjan, radiAllahu 'anhuma, a proglasili su nevjernicima i sve one koji nisu na njihovom putu.
Kao što rafidije psuju mnoge ashabe, i tvrde za njih da su nevjernici,da su postali otpadnici poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , čak neki to isto tvrde za ebu-Bekra i Omera, radiAllahu 'anhumane izuzimaju od ashaba nikoga,osim porodice Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i mali broj drugih ashaba. Takođe psuju majke pravovjernih i najuglednije ashabe, ali javno govore suprotno, kako bi se približili ehli-sunnetu. To rade iz svog ubjeđenja, akidetu-tekijjeh, po kome je pretvaranje sastavni dio vjerovanja, pa pokazuju jedno, a kriju drugo.
A ehli –sunnet voli sve ashabe, i zadovoljni su sa svima njima,kao što vjeruju da su najbolja skupina ovog ummeta, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ,odabrana da bude u drušvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Suzdržani su po pitanju njihovog razilaženja, smatraju ih mudžtehidima koji će biti nagrađeni za svoj idžtihad.Onaj koji je pogodio od njih imaće dvije nagrade, a onaj koji je pogriješio imaće jednu nagradu. Vjeruju da je najbolji od njih ebu-Bekr, zatim Omer, pa Osman, pa Alija, radiAllahu 'anhuma. Vole porodicu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatraju da oni kod njih imaju dvostruko pravo: pravo kao muslimani i pravo kao Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem porodica, pa ih vole i zadovoljni su njima.
Preuzeto iz knjige Tehzību teshīli-l-‘akīdeti-l-islāmijje autora doc. Abdullaha ibn Abdul’aziz el-Džibrina, profesora na fakultetu u Rijadu.
________________________________________________
