Draga braćo, prije svega podsjećam sebe i vas na bogobojaznost i takvaluk prema Allahu, subhanehu ve te'ala, i na javi i onda kad smo sami, javno i tajno. Podsjećam vas na Allahove naredbe i zabrane, podsjećam vas na Allahov Džennet na Allahove blagodati i istovremeno na Allahovu kaznu na Allahovu prijetnju.
Draga braćo, ako pažljivije posmatramo atmosferu koja vlada među nama vidjećemo da živimo i doživljavamo jednu okrutnu i nemilosrdnu realnost. Ta okrutnost i nemilosrdnost sve više zauzima maha i u takvoj atmosferi sve se češće čuju vapaji i žal i težnja za islamskim bratstvom. Sve više ljudi osjeća kolko im to nedostaje i kolko im to treba, kad su okusili gorčinu jednog drugačijeg ponašanja i drugačijeg odnosa, grubost, egoizam, situacije u kojoj svako vodi računa samo o sebi i svoj interes stavlja na prvo mjesto.
Duhovna osamljenost, siromaštvo, samoća i strah nas sve više osvaja i hvata. S druge strane atmosfera islamskog bratstva je atmosfera u kojoj se čovjek osjeća sigurno i lijepo, ima čvrst osjećaj da nekome i nečemu pripada, da ga okružuju ljudi koji mu daju pozitivne savjete, koji su mu uvjek spremni pomoći i od kojih mu ne prijeti nikakva opasnost, zbog toga što su njegova prava kod njih Allahovom vjerom i šeriatom zagarantovana. Međutim, u svijetlu ovog materijalističkog života i ove materijalističke civilizacije koja sve više preovladava u našim životima mi osjećamo kako se to bratstvo polako gubi. A kako i nebi kad je sve manje nastojanja da se u ime Allaha volimo i ne samo volimo nego i bilo šta drugo da u ime Allaha učinimo.
Sve je manje želje za činjenjem dobrih djela, a taj prostor koji mi ne iskorištavamo za dobra djela popunjavaju manje dobra ili nažalost u sve više slučajeva i loša djela. Mnogo ljudi svojim ponašanjem osjećajući to ili ne osjećajući, jednostavno raskidaju te veze, stvaraju razdor među ljudima i ruše onu zgradu koju Islam i Allah, subhanehu ve te'ala, ovim šeriatom želi da izgradi. To je čvrsta zgrada u kojoj su vjernici kao zidine u kojima se svaki elemenat jedan na drugi oslanja. Mnogi su, neosjećajući, postali pravi specijalci u širenju fesada, potpaljivanju fitni, širenju mržnje, pravljenju razdora itd...
Polazeći od ovoga počet ćemo, uz Allahovu pomoć, sa ukazivanjem na one stvari i ponašanja koja razaraju bratstvo, i ono što donosi razdor. Prije toga moramo se osvrnuti na Kur`an i sunnet i vidjeti kako to bratstvo izgleda kroz Kur`an i sunnet. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u svima poznatom ajetu:”Samo su vjernici braća.“ Dakle, to pravo bratstvo može zaživjeti samo među vjernicima. “Zato izmirujete između svoje braće.“(El-Hudžurat 10) Kad Allah, subhanehu ve te'ala, govori o Džennetu i blagodatima Dženneta onda ističe da je jedna od tih Džennetskih blagodati to bratstvo. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:”I Mi ćemo iz njihovih prsa istisnuti svaku pakost i oni će biti braća na prijestoljima jedni prema drugima okrenuti.“(el-Hidžr 47) Dakle, Allah, subhanehu ve te'ala, od Dženetskih blagodati nabraja to da će biti kao braća jedni prema drugima okrenuti.
Oni koji se zavole u ime Allaha, , subhanehu ve te'ala, i žive kao braća osjetit će tu blagodat još na dunjaluku. To bratstvo tu ljepotu življenja osjećaju još na dunjaluku. Oni koji te bratske veze kidaju i na svaki način ih ruše, siju razdor, oni kvare dio te džennetske atmosfere na dunjaluku a još manje će je osjetiti na ahiretu. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nabraja sedmoricu ljudi koji će biti u Allahovom hladu u danu kada ne bude drugog hlada, kada se drugi ljudi budu kupali u znoju od muka i tegoba koje su ih zadesile i od dugog čekanja i iščekivanja i priželjkivanja da jednom suđenje već počne, sedmorica će biti u hladu, uživat će. Od tih sedmorice Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo:”Dva čovjeka koja se zavole u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, i na tome se sastanu i isto tako na tome se rastanu.“ Znači ne pokvari se to njihovo bratstvo, ostane to njihovo bratstvo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, do kraja. Mi često ne možemo ni da zamislimo šta je to bratstvo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, a kamoli da ga doživimo i u svom praktičnom životu osjetimo. Kolko smo puta samo čuli ovaj hadis a kolko puta smo se iza toga zapitali šta je to bratstvo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, Imamo li mi ikoga oko sebe koga volimo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, ili su svi ljudi oko nas tu, radi toga, i dobri smo prema njima, da bi nam kakvu korist ili uslugu mogli učiniti. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u hadis kudsiju:”Oni koji se budu voljeli u ime Moje veličine, biće na mimberima od svjetlosti na kojima će im zavidjeti poslanici i šehidi.“ Zavidjeti, ne u smislu da se njima ta blagodat ukine, nego će i oni poželjeti takve mimbere od svjetlosti, tako uzvišeno mjesto kod Allaha, subhanehu ve te'ala, kao oni koji se vole u ime Allaha, subhanehu ve te'ala.
U drugom hadisi-kudsiju kaže Allah, subhanehu ve te'ala:”Zaslužili su Moju ljubav oni koji se vole u ime Mene, i zaslužili su ljubav oni koji održavaju međusobne veze u Moje ime, Moju ljubav su zaslužili oni koji nasihat jedni drugom daju radi Mene, Moju ljubav su zaslužili i oni koji jedni drugima daju i pomažu se.“ U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:”Da je čovjek otišao da posjeti svoga brata u drugom selu, pa je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao meleka da ga zasjedne na putu, pa kad je ovaj došao do meleka zaustavio ga je i pitao: 'Gdje ćeš?' Odgovorio mu je:' Želim da posjetim brata u ovom selu'. Imaš li ti kakvog imetka kod njega, ili kakve potrebe i koristi od njega?' Odgovorio mu je: 'Nemam nikakve koristi od njega, ništa ne očekujem od njega, osim što ga volim u ime Allah, subhanehu ve te'ala. Melek mu je onda rekao: 'Ja sam Allahov izaslanik tebi da te obavjestim da te Allah, subhanehu ve te'ala, zavolio kao što si ti njega u Njegovo ime zavolio.“ Poznat je hadis isto tako gdje kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Tri su stvari koje čovjek ako ih nađe kod sebe osjetit će slast imana...“ Draga braćo,osjetit će slast imana, nešto radi čega taj čovjek iman nizašto drugo neće dati. Između ostalog na prvom mjestu svakako:''...da mu Allah i Poslanik budu draži od svega ostalog. A zatim da zavoli čovjeka ni zbog čega drugog osim u ime Allaha, subhanehu ve te'ala..'' Ko želi slast imana nek se preispita kroz svoj odnos sa ljudima oko sebe, i da li je kroz ovo našao i osjetio tu slast imana.
Danas kada se sve mjeri i gleda kroz materijalnu dobit mnogi ljudi i to bratstvo i dobre odnose mjere time. Mi, kao muslimani, moramo napustiti ovako razmišljanje, inače će naši odnosi biti kao odnosi životinja, na principu koristi i štete. Kada je upitan Muhamed ibn el-Munkedir, kao što spominje Ibn Kesir u svojoj Bidaji (početak i kraj) , poznatoj knjizi iz istorije, odgovorio je:''Susret sa braćom, i da ih obradujem''. To je bila sva njegova dunjalučka slast da unese radost u srce svoga brata. Rekao je još Hasan el-Basri:''Naša braća su nam draža od naših porodica, naša braća nas podsjećaju na ahiret a naše porodice nas podsjećaju na dunjaluk''. Na isto pitanje Sufjan es-Sevri je odgovorio:”Susret sa braćom.“ Rekao je Halid ibn Safan:”Najveći slabić je onaj ko se ne trudi da nađe sebi braću.“ Svakako braću koju će voljeti u ime Allaha, subhanehu ve te'ala.
Kakvu ulogu ima u tvom životu ovo islamsko bratstvo, makar ga ti i ne cijenio, osjetit ćeš kad postaviš sebi par pitanja. Zapitaj se brate ko ti je pomogao poslije Allaha, subhanehu ve te'ala, da izađeš na pravi put?. Ko ti je pomogao poslije Allaha, subhanehu ve te'ala, da ugledaš ovaj hidajet, ovu uputu?. Zatim, kad si ga ugledao ko ti je pomogo da se otarasiš džahilijeta, i džahilijetskog društva.? Ko ti je bio zamjena za ono džahilijetsko društvo?. Ko ti je pomogao da ostaviš sve one džahilijetske navike.? Ko te učvršćuje i dan danas na pravom putu?. Ko ti daje i pomaže da savladavaš iskušenja i fitne u svojoj vjeri u ovom okruženju gdje živiš, da se održiš na pravom putu.? Pitaj se da li bi to mogao bez braće koja su tu.? Dalje, ko su ti ljudi kojima otkrivaš svoje tajne?. S kim se savjetuješ i ko ti savjete daje, na koga misliš i od koga očekuješ da će biti s tobom kad te neka nedaća zadesi?. Zato je, zbog svih ovih pitanja i ovih odgovora koje svako od nas treba da sam da, Omer, radiAllahu anhu, rekao:”Susret sa braćom odagnava zabrinutost.“
Nakon ovoga pogledajmo braćo šta je to što uništava to bratstvo i zašto je u velikoj mjeri oslabilo i sve ga manje među nama ima. Svakako na prvom mjestu i najopasnija stvar za bratstvo je pohlepa za dunjalukom općenito, a posebno pohlepa za onim što drugi imaju i posjeduju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Budi zahid u dunjaluk volit će te Allah, subhanehu ve te'ala, a nemoj težiti za onim što imaju ljudi, volit će te ljudi.“ Osnovna pretpostavka za održavanje ovog bratstva je da mi ne težimo i ne čeznemo za onim što jedan od nas ima, da ne gledamo sa požudom u imetke jedni drugih. Zaista, ovaj hadis zadire u suštinu naše psihologije, ovo je dokaz i mu`džiza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i još jedna potvrda:”Da on ne govori po hiru svome nego je to samo objava koja mu se objavljuje''(En-Nedžm3-4). Vi vidite da kad osjetite kod nekog da ne zapitkuje i ne gleda plaho po vašem imetku i ono što je kod vas da ste rahatniji prema njemu, a ko god vas počne zapitkivati i zagledati oko vašeg imetka odmah osjećate neku tjeskobu i odmah se osjećate nelagodno. Allah, subhanehu ve te'ala, savjetuje onog kojem je od svih ljudi taj savjet najmanje trebao, dakle, mi smo preči od njega da saslušamo taj savjet i da ga uzmemo i da ga nikad ne zaboravljamo:”I nemoj da bacaš pogled na ono čime smo razne vrste kafira opskrbili od dunjalučkih ukrasa, da bi im te blagodati bile fitna, a nagrada tvog Gospodara je bolja i vječna.“(Taha 131) Kada se Allah, subhanehu ve te'ala, tako obraća Poslaniku čije je srce bilo prebogato bogobojaznošću prema Allahu, subhanehu ve te'ala, da bi gledalo za tuđim imetcima onda smo mi, sa ovako bolesnim srcima kakva jesu, preči da ovaj savjet uzmemo i nikad ne zaboravljamo. Otuda vidimo ovo opuštanje, zbog te pohlepe za dunjalukom. Vidimo to opuštanje među nama i vidimo kako se, opuštaju naši jezici pa slobodno udaraju i mljackaju u pljuvački koja nam curi iz pohlepe za ovodunjalučkim uživanjima. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da naša srca od toga izliječi.
S druge strane mu`min, dakle, ne samo da ne gleda u tuđe imetke i da nema nikakve požude za tuđim imetcima i dunjalukom nego čak suprotno, savjetuje se sa svojom braćom. Od njih savjet traži i od njih nasihat traži, jer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:”Dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi.“ Dakle, to je pravi odnos. Ne samo da želi ono što je u njihovim rukama nego kako Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje ensarije:”I oni koji su još prije nastanili Medinu i učinili je kućom imana, vole one koji im dolaze i ne osjećaju ništa u svojim prsima zbog onoga što se muhadžirima daje.“ Muhadžiri dolaze u Medinu, nemaju nigdje ništa i onda se svaka dobit u Medini djeli se muhadžirima. Ensarije nikakve tegobe zbog toga ne osjećaju. Ne osjećaju ništa ni zbog toga što ih je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u Kur`anu prije ensarija, i zbog toga što se često davala prednost muhadžirima nad ensarijama. Ni zbog čega toga ništa osjećali nisu. I ne samo to nego im čak daju prednost nad sobom. Čak i onda kad su i sami u neimaštini. Prenosi se u povodu objave ovog ajeta da je došao muhadžir gladan kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ko će ugostiti ovog muhadžira, pa se javio jedan od ensarija. Odveo ga kući i rekao ženi pripremi nam večeru. Pa mu žena reče:'' Kako ću pripremiti večeru kad u kući nema ništa, osim malo hrane koja je pripremljena za našu djecu do sutra''. On joj reče: '' Zabavi ti djecu a našem gostu pripremi večeru ''. I onda kada je ona pripremila večeru stavio je pred gosta večeru, ugasio svijetlo da bi gost jeo u mraku i imao osjećaj da i on sa njim jede. Tim povodom je objavljen ajet da se uči do Sudnjeg dana: ” Ko pobjedi svoju pohlepu, postići će što želi. “(El-Hašr 9) Draga braćo, od nas se ne traži ovoliko, od nas danas se traže mrvice koje mi zgrnemo i bacimo u kantu za smeće, nažalost, poslije svojih bogatih obroka. To se od nas traži. Mi nismo uspjeli ni u tolikoj mjeri.
Draga braćo, ako pažljivije posmatramo atmosferu koja vlada među nama vidjećemo da živimo i doživljavamo jednu okrutnu i nemilosrdnu realnost. Ta okrutnost i nemilosrdnost sve više zauzima maha i u takvoj atmosferi sve se češće čuju vapaji i žal i težnja za islamskim bratstvom. Sve više ljudi osjeća kolko im to nedostaje i kolko im to treba, kad su okusili gorčinu jednog drugačijeg ponašanja i drugačijeg odnosa, grubost, egoizam, situacije u kojoj svako vodi računa samo o sebi i svoj interes stavlja na prvo mjesto.
Duhovna osamljenost, siromaštvo, samoća i strah nas sve više osvaja i hvata. S druge strane atmosfera islamskog bratstva je atmosfera u kojoj se čovjek osjeća sigurno i lijepo, ima čvrst osjećaj da nekome i nečemu pripada, da ga okružuju ljudi koji mu daju pozitivne savjete, koji su mu uvjek spremni pomoći i od kojih mu ne prijeti nikakva opasnost, zbog toga što su njegova prava kod njih Allahovom vjerom i šeriatom zagarantovana. Međutim, u svijetlu ovog materijalističkog života i ove materijalističke civilizacije koja sve više preovladava u našim životima mi osjećamo kako se to bratstvo polako gubi. A kako i nebi kad je sve manje nastojanja da se u ime Allaha volimo i ne samo volimo nego i bilo šta drugo da u ime Allaha učinimo.
Sve je manje želje za činjenjem dobrih djela, a taj prostor koji mi ne iskorištavamo za dobra djela popunjavaju manje dobra ili nažalost u sve više slučajeva i loša djela. Mnogo ljudi svojim ponašanjem osjećajući to ili ne osjećajući, jednostavno raskidaju te veze, stvaraju razdor među ljudima i ruše onu zgradu koju Islam i Allah, subhanehu ve te'ala, ovim šeriatom želi da izgradi. To je čvrsta zgrada u kojoj su vjernici kao zidine u kojima se svaki elemenat jedan na drugi oslanja. Mnogi su, neosjećajući, postali pravi specijalci u širenju fesada, potpaljivanju fitni, širenju mržnje, pravljenju razdora itd...
Polazeći od ovoga počet ćemo, uz Allahovu pomoć, sa ukazivanjem na one stvari i ponašanja koja razaraju bratstvo, i ono što donosi razdor. Prije toga moramo se osvrnuti na Kur`an i sunnet i vidjeti kako to bratstvo izgleda kroz Kur`an i sunnet. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u svima poznatom ajetu:”Samo su vjernici braća.“ Dakle, to pravo bratstvo može zaživjeti samo među vjernicima. “Zato izmirujete između svoje braće.“(El-Hudžurat 10) Kad Allah, subhanehu ve te'ala, govori o Džennetu i blagodatima Dženneta onda ističe da je jedna od tih Džennetskih blagodati to bratstvo. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:”I Mi ćemo iz njihovih prsa istisnuti svaku pakost i oni će biti braća na prijestoljima jedni prema drugima okrenuti.“(el-Hidžr 47) Dakle, Allah, subhanehu ve te'ala, od Dženetskih blagodati nabraja to da će biti kao braća jedni prema drugima okrenuti.
Oni koji se zavole u ime Allaha, , subhanehu ve te'ala, i žive kao braća osjetit će tu blagodat još na dunjaluku. To bratstvo tu ljepotu življenja osjećaju još na dunjaluku. Oni koji te bratske veze kidaju i na svaki način ih ruše, siju razdor, oni kvare dio te džennetske atmosfere na dunjaluku a još manje će je osjetiti na ahiretu. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nabraja sedmoricu ljudi koji će biti u Allahovom hladu u danu kada ne bude drugog hlada, kada se drugi ljudi budu kupali u znoju od muka i tegoba koje su ih zadesile i od dugog čekanja i iščekivanja i priželjkivanja da jednom suđenje već počne, sedmorica će biti u hladu, uživat će. Od tih sedmorice Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo:”Dva čovjeka koja se zavole u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, i na tome se sastanu i isto tako na tome se rastanu.“ Znači ne pokvari se to njihovo bratstvo, ostane to njihovo bratstvo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, do kraja. Mi često ne možemo ni da zamislimo šta je to bratstvo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, a kamoli da ga doživimo i u svom praktičnom životu osjetimo. Kolko smo puta samo čuli ovaj hadis a kolko puta smo se iza toga zapitali šta je to bratstvo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, Imamo li mi ikoga oko sebe koga volimo u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, ili su svi ljudi oko nas tu, radi toga, i dobri smo prema njima, da bi nam kakvu korist ili uslugu mogli učiniti. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u hadis kudsiju:”Oni koji se budu voljeli u ime Moje veličine, biće na mimberima od svjetlosti na kojima će im zavidjeti poslanici i šehidi.“ Zavidjeti, ne u smislu da se njima ta blagodat ukine, nego će i oni poželjeti takve mimbere od svjetlosti, tako uzvišeno mjesto kod Allaha, subhanehu ve te'ala, kao oni koji se vole u ime Allaha, subhanehu ve te'ala.
U drugom hadisi-kudsiju kaže Allah, subhanehu ve te'ala:”Zaslužili su Moju ljubav oni koji se vole u ime Mene, i zaslužili su ljubav oni koji održavaju međusobne veze u Moje ime, Moju ljubav su zaslužili oni koji nasihat jedni drugom daju radi Mene, Moju ljubav su zaslužili i oni koji jedni drugima daju i pomažu se.“ U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:”Da je čovjek otišao da posjeti svoga brata u drugom selu, pa je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao meleka da ga zasjedne na putu, pa kad je ovaj došao do meleka zaustavio ga je i pitao: 'Gdje ćeš?' Odgovorio mu je:' Želim da posjetim brata u ovom selu'. Imaš li ti kakvog imetka kod njega, ili kakve potrebe i koristi od njega?' Odgovorio mu je: 'Nemam nikakve koristi od njega, ništa ne očekujem od njega, osim što ga volim u ime Allah, subhanehu ve te'ala. Melek mu je onda rekao: 'Ja sam Allahov izaslanik tebi da te obavjestim da te Allah, subhanehu ve te'ala, zavolio kao što si ti njega u Njegovo ime zavolio.“ Poznat je hadis isto tako gdje kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Tri su stvari koje čovjek ako ih nađe kod sebe osjetit će slast imana...“ Draga braćo,osjetit će slast imana, nešto radi čega taj čovjek iman nizašto drugo neće dati. Između ostalog na prvom mjestu svakako:''...da mu Allah i Poslanik budu draži od svega ostalog. A zatim da zavoli čovjeka ni zbog čega drugog osim u ime Allaha, subhanehu ve te'ala..'' Ko želi slast imana nek se preispita kroz svoj odnos sa ljudima oko sebe, i da li je kroz ovo našao i osjetio tu slast imana.
Danas kada se sve mjeri i gleda kroz materijalnu dobit mnogi ljudi i to bratstvo i dobre odnose mjere time. Mi, kao muslimani, moramo napustiti ovako razmišljanje, inače će naši odnosi biti kao odnosi životinja, na principu koristi i štete. Kada je upitan Muhamed ibn el-Munkedir, kao što spominje Ibn Kesir u svojoj Bidaji (početak i kraj) , poznatoj knjizi iz istorije, odgovorio je:''Susret sa braćom, i da ih obradujem''. To je bila sva njegova dunjalučka slast da unese radost u srce svoga brata. Rekao je još Hasan el-Basri:''Naša braća su nam draža od naših porodica, naša braća nas podsjećaju na ahiret a naše porodice nas podsjećaju na dunjaluk''. Na isto pitanje Sufjan es-Sevri je odgovorio:”Susret sa braćom.“ Rekao je Halid ibn Safan:”Najveći slabić je onaj ko se ne trudi da nađe sebi braću.“ Svakako braću koju će voljeti u ime Allaha, subhanehu ve te'ala.
Kakvu ulogu ima u tvom životu ovo islamsko bratstvo, makar ga ti i ne cijenio, osjetit ćeš kad postaviš sebi par pitanja. Zapitaj se brate ko ti je pomogao poslije Allaha, subhanehu ve te'ala, da izađeš na pravi put?. Ko ti je pomogao poslije Allaha, subhanehu ve te'ala, da ugledaš ovaj hidajet, ovu uputu?. Zatim, kad si ga ugledao ko ti je pomogo da se otarasiš džahilijeta, i džahilijetskog društva.? Ko ti je bio zamjena za ono džahilijetsko društvo?. Ko ti je pomogao da ostaviš sve one džahilijetske navike.? Ko te učvršćuje i dan danas na pravom putu?. Ko ti daje i pomaže da savladavaš iskušenja i fitne u svojoj vjeri u ovom okruženju gdje živiš, da se održiš na pravom putu.? Pitaj se da li bi to mogao bez braće koja su tu.? Dalje, ko su ti ljudi kojima otkrivaš svoje tajne?. S kim se savjetuješ i ko ti savjete daje, na koga misliš i od koga očekuješ da će biti s tobom kad te neka nedaća zadesi?. Zato je, zbog svih ovih pitanja i ovih odgovora koje svako od nas treba da sam da, Omer, radiAllahu anhu, rekao:”Susret sa braćom odagnava zabrinutost.“
Nakon ovoga pogledajmo braćo šta je to što uništava to bratstvo i zašto je u velikoj mjeri oslabilo i sve ga manje među nama ima. Svakako na prvom mjestu i najopasnija stvar za bratstvo je pohlepa za dunjalukom općenito, a posebno pohlepa za onim što drugi imaju i posjeduju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Budi zahid u dunjaluk volit će te Allah, subhanehu ve te'ala, a nemoj težiti za onim što imaju ljudi, volit će te ljudi.“ Osnovna pretpostavka za održavanje ovog bratstva je da mi ne težimo i ne čeznemo za onim što jedan od nas ima, da ne gledamo sa požudom u imetke jedni drugih. Zaista, ovaj hadis zadire u suštinu naše psihologije, ovo je dokaz i mu`džiza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i još jedna potvrda:”Da on ne govori po hiru svome nego je to samo objava koja mu se objavljuje''(En-Nedžm3-4). Vi vidite da kad osjetite kod nekog da ne zapitkuje i ne gleda plaho po vašem imetku i ono što je kod vas da ste rahatniji prema njemu, a ko god vas počne zapitkivati i zagledati oko vašeg imetka odmah osjećate neku tjeskobu i odmah se osjećate nelagodno. Allah, subhanehu ve te'ala, savjetuje onog kojem je od svih ljudi taj savjet najmanje trebao, dakle, mi smo preči od njega da saslušamo taj savjet i da ga uzmemo i da ga nikad ne zaboravljamo:”I nemoj da bacaš pogled na ono čime smo razne vrste kafira opskrbili od dunjalučkih ukrasa, da bi im te blagodati bile fitna, a nagrada tvog Gospodara je bolja i vječna.“(Taha 131) Kada se Allah, subhanehu ve te'ala, tako obraća Poslaniku čije je srce bilo prebogato bogobojaznošću prema Allahu, subhanehu ve te'ala, da bi gledalo za tuđim imetcima onda smo mi, sa ovako bolesnim srcima kakva jesu, preči da ovaj savjet uzmemo i nikad ne zaboravljamo. Otuda vidimo ovo opuštanje, zbog te pohlepe za dunjalukom. Vidimo to opuštanje među nama i vidimo kako se, opuštaju naši jezici pa slobodno udaraju i mljackaju u pljuvački koja nam curi iz pohlepe za ovodunjalučkim uživanjima. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da naša srca od toga izliječi.
S druge strane mu`min, dakle, ne samo da ne gleda u tuđe imetke i da nema nikakve požude za tuđim imetcima i dunjalukom nego čak suprotno, savjetuje se sa svojom braćom. Od njih savjet traži i od njih nasihat traži, jer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:”Dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi.“ Dakle, to je pravi odnos. Ne samo da želi ono što je u njihovim rukama nego kako Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje ensarije:”I oni koji su još prije nastanili Medinu i učinili je kućom imana, vole one koji im dolaze i ne osjećaju ništa u svojim prsima zbog onoga što se muhadžirima daje.“ Muhadžiri dolaze u Medinu, nemaju nigdje ništa i onda se svaka dobit u Medini djeli se muhadžirima. Ensarije nikakve tegobe zbog toga ne osjećaju. Ne osjećaju ništa ni zbog toga što ih je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u Kur`anu prije ensarija, i zbog toga što se često davala prednost muhadžirima nad ensarijama. Ni zbog čega toga ništa osjećali nisu. I ne samo to nego im čak daju prednost nad sobom. Čak i onda kad su i sami u neimaštini. Prenosi se u povodu objave ovog ajeta da je došao muhadžir gladan kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ko će ugostiti ovog muhadžira, pa se javio jedan od ensarija. Odveo ga kući i rekao ženi pripremi nam večeru. Pa mu žena reče:'' Kako ću pripremiti večeru kad u kući nema ništa, osim malo hrane koja je pripremljena za našu djecu do sutra''. On joj reče: '' Zabavi ti djecu a našem gostu pripremi večeru ''. I onda kada je ona pripremila večeru stavio je pred gosta večeru, ugasio svijetlo da bi gost jeo u mraku i imao osjećaj da i on sa njim jede. Tim povodom je objavljen ajet da se uči do Sudnjeg dana: ” Ko pobjedi svoju pohlepu, postići će što želi. “(El-Hašr 9) Draga braćo, od nas se ne traži ovoliko, od nas danas se traže mrvice koje mi zgrnemo i bacimo u kantu za smeće, nažalost, poslije svojih bogatih obroka. To se od nas traži. Mi nismo uspjeli ni u tolikoj mjeri.
Dakle, traženje savjeta, i davanje prednosti drugom nad sobom je pravi bratski odnos, a ne pohlepa za onom što drugi imaju. Kad iznesemo problem pred svog brata to ne znači da od njega nešto tražimo osim savjeta. Možda će nam više pomoći kad nam kaže:'' Boj se Allaha, nemoj to i to činiti, osaburi Allah, subhanehu ve te'ala, te iskušava, velika je nagrada kod Allaha'', itd.. nego da nam nešto da i od same konkretne pomoći.Kako mi danas jedni druge savjetujemo ovdje na zapadu ? Često imamo savjetnike koji će nas nasavjetovati kako uspješno da živimo na socijali i preživljavamo na ovaj ili onaj način. To nisu savjetnici. Iako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da je gornja ruka bolja od donje, mi se upuštamo u takve stvari. Nije problem kad je čovjek u nuždi, ali mi sami hoćemo tako stanje i raspitujemo se na koji način se može to uspješno obaviti. Gornja ruka, ovdje kafirska, koja nam daje bolja je od naše donje. Osim toga na koji način u takvoj poziciji ti možeš prestavljati autoritet, ugled, i kakav daija i pozitivan primjer praktičnog Islama?. Čime ti pokazuješ pozitivni primjer Islama.? Kad će kjafir u tebi vidjeti nešto pozitivno pa se zapitati o Islamu, ako se tako postavljamo i ako tako razmišljamo. Osim toga mi i kad sebi dozvoljavamo takvo ponašanje, mi hoćemo i dalje da zadržimo jedan nivo, jedan standard koji se ne može ostvariti na takav način pa onda često pribjegavamo pozajmljivanjima, dugovima i drugim problemima koji razaraju tkivo bratstva.
Ovo nije kritika za one koji su u nuždi i prinuđeni su. Ja sam često pitan, a nisam bio svjestan o čemu se radi, smije li se uzimati ono bolovanje itd.? Pomislim što nebi smjelo jel, kad je čovjek bolestan ? Ne, nego je pitanje smijeli se, pa ćemo mi onda stalno uzimati i kad treba i kad ne treba, makar otišli pa slagali da smo bolesni itd. Dakle sve su to pojave koje ukazuju na nedostatak u islamskom odgoju i nedograđene ličnosti islamskim ahlakom.
O međusobnom odnosu, savjetovanju, davanju prednosti bratu nad sobom, bi trbalo daleko više govoriti, za ovu priliku uzmite i doživite ovo braćo, kao savjet.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:”Musliman je muslimanu brat, ne čini mu zulum niti ga ostavlja i napušta.“ Kaže u drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:”Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša neće se dvojica zavoliti a zatim se posvađati i veza se između njih prekinuti osim zbog grijeha kojeg je jedan od njih učinio.“ Ovdje dolazimo do drugog uzroka raskidanja bratstva, drugog velikog razloga i velikog otrova koji uništava bratske veze a to su grijesi. Kao što spominje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada govori o partnerima koji zajedno trguju i rade kaže:”Ako budu iskreni i budu istinu govorili Allah, subhanehu ve te'ala, će dati bereket u njihovoj trgovini, a ako budu tajili i lagali Allah, subhanehu ve te'ala, će ukinuti bereket u njihovoj trgovini.“ Kaže ibnul- Kajim kada govori o posljedicama grijeha između ostalog:”Od posledica grijeha je da onaj koji uradi grijeh osjeti odbojnost prema svojoj braći.“ I viđećete braćo ko god se odmetne u neki grijeh nema ga više, ne pojavljuje se među braćom, teško mu je da dođe. O čemu se ovdje radi. Kad je pokvario svoj odnos sa Allahom, subhanehu ve te'ala, i kad je ljubav Allahova prema njemu oslabila, Allah je učinio da i ljubav onih ostalih koje On voli prema njemu oslabi, i da on osjeća odbojnost prema tom društvu, ne može i teško mu je da se u takvom društvu pojavi.
Od bolesti koje ruše islamsko bratstvo je nepridržavanje edeba u dijalogu. Allah, subhanehu ve te'ala, nam naređuje kad govorimo da govorimo najljepše riječi. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:”Reci Mojim robovima kada govore nek govore ono što je najljepše, zaista šejtan želi da nered među njima napravi.“(El-Isra 53) Kad i sa najljepšom namjerom izgovoriš riječ koja je dvosmislena, šejtan će onom drugom šapnuti da si nešto ružno želio. Zaista, je šejtan otvoreni i jasni neprijatelj čovjeku. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Lijepa riječ je sadaka.“ Koliko mi malo sadake na taj način dijelimo?. Isto tako Allah, subhanehu ve te'ala, kada govori o savjetima Lukmana svome sinu kaže:”Hodaj umjereno i spusti svoj glas zaista je ružan glas magarca kad reve.“Prenosi se od jednog od učenjaka da je rekao:”Dođe mi nekad neki čovjek i priča mi hadis ili neki drugi šeriatski propis koji ja znam prije nego što se on rodio ali me ipak edeb obavezuje da ga saslušam dok on ne završi.“
Čak i odnosu prema kafirima, imamo primjer kada je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Utbe ibn Rebi'a i obratio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući ga u kufr i da ostavi poslanstvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga slušao, nije ga prekinuo. I u najružnijem govoru ne prekida ga a kad je završio pitao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:'' Jesi li završio ebu Velide? Kad je potvrdio da je završio tek onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo riječ. Dakle, mora se voditi računa o riječima, a govorili smo o jeziku i riječima i koliko je bitno da čuvamo svoj jezik od ružnog govora više puta.
Draga braćo, nekom drugom prilikom ćemo nastaviti o stvarima koje danas nismo stigli pomenuti, a kobne su za naše islamsko bratstvo. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas uputi i učvrti na pravom putu i da ubrza svoju pomoć ! Amin !
