Jezičko značenje: Riječ akida preuzeta je iz riječi akd koja ima značenje vezanja neke stvari, pa, stoga riječ i'atekadtu znači vezao sam za dotičnu stvar svoje srce. Dakle, akida je vjera koju čovjek ispoljava i ona je djelo srca, tj. vjerovanje srcem u neku stvar i njeno potvrđivanje.
Šerijatsko značenje: Akida je vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Posljednji dan i vjerovanje u odredbu dobra i zla, što se, takođe, naziva i temelji imana.
Šerijat se dijeli na stvari u koje se biva ubjeđeno (i'atikadijat) i stvari koje treba praktično obavljati (amelijat). Dakle, i'atikadijat nisu vezani za kakvoću nekog djela. One su poput ubjeđenja u Allahov rububijjet i obaveznost činjenja ibadeta samo Njemu, subhanehu ve te'ala, kao i ubjeđenja u ostale spomenute temelje imana. Dok, amelijat su stvari koje su vezane za kakvoću nekog djela. Poput su namaza, zekata, posta i ostalih praktičnih propisa.
Ispravna akida osnova je na kojoj počiva vjera i s kojom djela bivaju ispravna, kao što Uzvišeni Allah kaže, a stoji u prijevodu značenja: "Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, obožavajući svoga Gospodara, ne čini Njemu ravnim nikoga." (Prijevod značenja El-Kehf, 110.)...
Takođe, Uzvišeni je rekao, a stoji u prijevodu značenja: „Tebi je, doista, objavljeno kao i onima prije tebe, ako bi ti Allahu smatrao nekoga ravnim, tvoja djela bi sigurno propala i ti bi bio od stradalih.“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 65.)
Takođe, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „Zato, obožavaj Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru. Zar, iskreno ispovijedanje vjere nije dug Allahu?!“ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.-3.)
Ovi ajeti, i mnogi drugi sličnog značenja, ukazuju da djela neće biti primljenja osim ako budu čista od svakog vida širka, pa je stoga glavna briga svih poslanika, alejhimu salatu ve selam, bila popravljanje i čišćenje akide. Prvo čemu su pozivali svoje narode bio je poziv u obožavanje Allaha Jednog i Jedinog i ostavljanje činjenja ibadeta nekome drugom mimo Njega Uzvišenog, kao što Allah, subhanehu ve te'ala, govori o tome, a stoji u prijevodu značenja: „Doista, Mi smo svakoj ljudskoj zajednici poslanika poslali: 'Allaha obožavajte i klonite se taguta!'“ (Prijevod značenja En-Nahl, 36.)
Svaki poslanik, kada bi se obraćao svome narodu, prvo što bi im rekao bilo je: „Allaha obožavajte, vi drugog boga mimo Njega nemate!“ (Prijevod značenja El-E'araf, 59, 65, 73, 85.) Ove riječi svojim narodima govorili su: Nuh, Hud, Salih, Šu'ajb i svi ostali vjerovjesnici.
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u Mekki, nakon poslanstva, trinaest godina pozivao je narod u tevhid i popravljanje, čišćenje akide, jer je ona osnova na kojoj se gradi cijela vjera.
Stoga su i da'ije i svi koji teže popravljanju naroda, u svakom vremenu, povodili se za vjerovjesnicima i poslanicima i svoj poziv otpočinjali pozivom u tevhid i popravljanje akide, a zatim, nakon toga, usmjeravali bi se pojašnjavanju ostalih vjerskih propisa.
Hajruddin Tahir Ahmetović
Hajruddin Tahir Ahmetović
