Sveti mjeseci u Islamu

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate !!!

Allah, dž. š., iz svoje milosti i mudrosti, učinio je neke mjesece vrednijima od drugih. Ramazan je i prije islama Arpima bio najvredniji mjesec. Poseban značaj imaju i četiri sveta mjeseca: zu-l-ka’de, zu-l-hidže, muharrem i redžeb

 

Piše: Kemal Baković

U Kur’anu kaže Allah, dž. š.: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kad je Nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone" (Et-Tevbe, 36.). U ovom ajetu nam Allah, dž. š., kaže da je, otkad je stvorio Nebesa i Zemlju, dan i noć, Sunce i Mjesec, učinio da broj mjeseci bude dvanaest i da od tih dvanaest mjeseci četiri budu sveta. Ajet, također, objašnjava i da su svi ibadeti u islamu vezani samo za ovih dvanaest lunarnih mjeseci.

 

U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže: “Pitaju te o mlađacima. Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk'” (El-Bekare, 189.). Kao što je mjesec posta tačno vremenski određen, tako su precizno određeni i sveti mjeseci. 

 

Godina ima dvanaest mjeseci 

 

Na Oprosnom hadžu je Poslanik, a. s, pojasnio koji su to sveti mjeseci kad je rekao: “O ljudi, vrijeme se okreće. Godina ima dvanaest mjeseci. Od njih su četiri sveta. Tri su jedan za drugim, zu-l-a’de, zu-l-hidže i muharrem. Redžeb je sam i nalazi se između dva džumadea i ša’bana”. 

 

Poslanik, a. s., namjerno je rekao da se redžeb nalazi između džumad-el-uhra i ša'bana zato što su Arapi iz plemena Rebiatu bin-Nezar, u džahilijetu, radi vlastitih interesa, zvali ramazan redžebom, a redžeb ramazanom.

 

U predislamsko doba su arapska plemena često vodila ratove. Pa, ako nastupi sveti mjesec, nisu prekidali borbu nego bi taj mjesec proglasili običnim, a drugi, obični - svetim, pa bi nastavljali borbu. Ovo je igranje i ismijavanje sa vjerom. Allah je tako nešto nazvao nevjerstvom i rekao je: “Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim – da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju” (Tevbe, 37.).

 

Ova četiri sveta mjeseca su mjeseci u kojima treba povećati ibadet. U njima je zabranjeno započinjati bilo kakvu borbu, osim onima kojima je zulum učinjen. Nagrade za dobra djela u njima su veće od nagrada u drugim mjesecima. Isto tako je i kazna za grijeh počinjen u njima znatno veća nego u drugim mjesecima. 

 

Grijeh je u njima veliki, a i nagrade su velike 

 

Bilježi ibn ebi-Talha od Ibn-Abasa, r. a., da je rekao: “Allah, dž. š., učinio je posebnim četiri mjeseca. Učinio ih je svetim i velikim. Grijeh je u njima učinio velikim, a i nagrade za dobra djela velike. 

 

Posebni su po tome što je u njima povećan ibadet i umanjeno činjenje zla, iako je uvijek zabranjeno činiti zlo. Rekao je Allah, dž. š.: “Nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadžadža” (Bekare, 197.). Vjernici se trebaju bojati Allaha i u svetim i u ostalim mjesecima. Ne smiju činiti nikome nepravdu ni u svetim mjesecima niti van njih. Pri završetku ovog ajeta, Allah, dž. š., kaže: “U njima ne griješite!” Najveći grijeh je širk, prema kur’anskim riječima: “Mnogoboštvo je zaista velika nepravda” (Lukman, 13.). U Buharijevom "Sahihu" stoji da je nepravda na Sudnjem danu tama za onoga ko jê činio na dunjaluku. Allah, dž. š., zabranio je nepravdu Sebi, pa je zabranio i ljudima. Muslim, Ibn-Madže i Tirmizi bilježe kudsi-hadis u kome Allah, dž. š., kaže: “O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nepravdu i učinio sam je među vama zabranjenom. Pa ne činite nepravdu. O robovi Moji, svi ste vi na stranputici osim onih koje Ja uputim. Tražite uputu, pa ću vas uputiti. O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim. Tražite, pa ću vas nahraniti. O robovi Moji, svi ste vi goli osim onih koje Ja obučem. Tražite, pa ću vas obući. O robovi Moji, vi  griješite po danu i po noći a Ja praštam sve grijehe. Tražite, pa ću vam oprostiti. O robovi Moji, vi niti Mi možete šta naštetiti, niti mi možete šta pomoći. O robovi Moji, kad bi i vaši prvi i vaši posljednji, i ljudi i džinni, bili kao što je najbogobojazniji od vas, to nimalo ne bi povećalo Moju vlast. O robovi Moji, kad bi vaši prvi i vaši posljednji, svi ljudi i džinni, bili poput najvećeg nevjernika od vas, to nimalo ne bi umanjilo Moju vlast. O robovi Moji, kad bi se vaši prvi i vaši posljednji, svi ljudi i svi džinni, skupili u jednoj dolini, pa svaki zatražio od Mene i Ja mu dao to što traži, to od Mene ne bi uskratilo ni koliko je kad se izvadi igla iz mora. O robovi Moji, Ja brojim vaša djela, a zatim nagrađujem prema njima. Ko nađe dobro, neka zahvali Allahu. A ko nađe mimo toga, neka ne kori nikoga osim sebe”.  

 

Ne činiti zulum prema sebi 

 

Allah, dž. š., zabranjuje nam da u ovim mjesecima činimo zulum samima sebi. Zulum prema sebi nećemo učiniti samo ako mijenjamo svete mjesece običnima. Zulum je i ako te mjesece ne iskoristimo čineći dobro u njima, a ostavljajući grijehe. Zulum prema sebi čine oni koji znaju da je nešto Allah, dž. š., strogo zabranio, a uporno ga čine.

 

Zulum prema sebi je da nam prolazi dan za danom, a mi ih iskorištavamo samo za pohlepno i  sebično prikupljanje novca, i ne osvrćemo se na siromaštvo drugih držeći se stare izreke: “Nek komšiji crkne krava makar meni crkle dvije”.

 

Zulum sebi činimo i time što, umjesto da smo zahvalni na Allahovim blagodatima, mi ih koristimo u haram. Koliko nas je koji blagodat pogleda koji nam je dao Allah koristimo gledajući ono što je zabranjeno?! Blagodat jezika koristimo pričajući ono sa čim Allah, dž. š., nije zadovoljan... Razmislimo kolike su Allahove blagodati prema nama, a zatim se pitajmo koristimo li te blagodati čineći dobro i na taj način zahvaljujući Allahu ili ih trošimo u harame. Allah, dž. š., kaže:

 

“Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” (Er-Rahman, 60.).  I kaže: “Od Allaha je svaka blagodat koju uživate” (En-Nahl, 53.).  “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali” (Ibrahim, 34.).