Hutba od Muhameda al Šerifa
U Ime Allaha, Svemoćnog, Samilosnog
Asija, žena faraona. Njen iman u Allaha je rastao pod sjenkom nekoga ko je rekao: Ja sam tvoj Gospodar, Najveći!. Kad su vijesti doprle do faraona, vijesti o njenom imanu, one ju je istukao i naredio je svojim čuvarima da to isto učine, a zatim su je izveli na sunce, svezali je i na nastavili da je tuku. Kome se ona obratila? Ona se okrenula Allahu! Njena dova je bila: Moj Gospodaru, izgradi mi kuću kod Tebe u Džennetu, i izbavi me od faraona i njegovog mučenja i naroda nepravednog.
Prenosi se da kad je ona izgovorila ovaj ajet, nebo joj se otvorilo, i ona je vidjela svoju kuću u Džennetu, pa se nasmiješila. Čuvari su gledali začuđeno., jer oni su je mučili a ona se smiješi. Razljučen, faraon je naredio da se donese stijena, sa kojom su htjeli da je usmrte. Ali Allah joj je uzeo dušu prije nego što su oni donijeli stijenu, i ona je postala primjerom za sve vjernike i vjernice do kraja vremena: A onima koji vjeruju- Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću, u Džennetu, i spasi me od faraona i mučenja njegova i izbavi me od naroda nepravednog.(66;11). U hadisu Džibrila as, kad je došao Poslaniku savs, i pitao ga o islamu, imanu, ihsanu, Poslanik savs je u vezi imana rekao: Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i u sudbinu koja ti je određena, bila dobra ili loša.
U životu mi se nalazimo u jednoj od dvije situacije. Ili nam se nešto dobro dogodi, pa u tom slučaju, kao muslimani, mi se zahvaljujemo Allahu na milosti. Ili ako nam se nešto loše desi, nešto što ne volimo, mi se strpimo-sabr. Ovo je ključ sretnog života, koji vodi Allahovom zadovoljstvu. Sabr ili šukr, ovdje prestaje dilema.
Kaže Resul savs: Čudna li je stvar vjernika, sve što mu se desi je dobro po njega. Ako mu se dogodi nešto lijepo, on se zahvali Allahu pa to postane još bolje po njega. A ako mu se dogodi nešto loše, i on je sabir(strpljiv) to postane dobro po njega. I ovo je samo vjernicima.
Ibn Dževzi kaže: Da ovaj dunjaluk nije samo stanica ispita, nebi bila ispunjena bolestima i prljavštinom. Da život nije težak, poslanici i bogobojazni bi živjeli ugodnim životom. Ne, zaista, Adem as je bio na iskušenju dok nije napustio dunjaluk. Nuh as je plakao 300 godina, Ibrahim as je bačen u vatru i bilo mu je naređeno da zakolje svoga sina, Jakub as je plakao dok nije oslijepio, Musa as je izazvao faraona i bio je iskušan svojim narodom. Isa nije imao nikakve opskrbe, osim zalogaja, mrvica, kojim su ga njegovi učenici hranili. I Muhammed savs je dočekao siromaštvo sa sabrom, , njegov najdraži rođak Hamza je masakriran i njegov narod ga je porekao. Lista poslanika i bogobojaznih samo se nastavlja.
Sve što nam se desi, desi se Allahovom voljom. To je dio imana u kadai i kader, da smo zadovoljni Allahovom voljom, dobrom ili naizgled lošom, to su sve Allahovi ispiti na dunjaluku. Kako samo možemo zamisliti da nećemo biti iskušani, kad oni koji su bili bolji su prošli ono što su prošli. I oni su prošli u Allahovom zadovoljstvu.
Hasan ibn Arafah priča: Posjetio sam imama Ahmeda ibn Hanbela, nakon što su ga mučili. Pa sam mu rekao: O Abu AbdAllah, postigao si nivo poslanika! Kaže: Šuti. Zaista, ja nisam vidio ništa drugo do narod koji prodaje svoju vjeru. I vidio sam ulemu koja je bila sa mnom kako prodaje svoj iman. Pa sam si rekao: Šta sam ja i ko sam ja? Šta ću reći sutra Allahu kad budem pred Njim stajao, i kad me bude pitao: Zar si i ti prodao svoju vjeru kao drugi? Pa sam pogledao u bič i sablju pa sam radije izabrao njih. I rekao sam: Ako umrem, vratiću se Allahu i reći: Bio sam naređen da kažem da jedna od Tvojih osobina je nešto stvoreno, pa nisam to učinio. Nakon toga, biće Allahova volja, ili da me uništi ili da mi se smiluje.
Hasan ibn Arafah ga je zatim upitao: Jesi li osjećao bol kad su te udrali? Kaže: Jesam, bolilo me je dok nisam dobio 20 udaraca bičem, a zatim sam izgubio svaki osjećaj.(A udarali su ga preko osam sati). Nakon toga nije me ništa bolilo i taj dan sam klanjao podne stojeći. Pa je Hasan al Arafah zaplakao nakon ovoga. Imam Ahmed ga je zapitao: A zašto ti plačeš? Ja nisam izgubio svoj iman. A nakon toga zašto da se brinem za svoj život?
Oni su bili bolji od nas i evo kako su bili iskušavani. Pogledajmo neka iskušenja, dobra i loša koja nas zadešavaju:
- Mnoge stvari koje nas zadese -od loših stvari- su direktna posljedica naših loših djela. Allah kaže: Kakva god vas nevolja zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili a On mnoge i oprosti.(42;30). Muhamed ibn Siriin bi običavao da kaže kad bi se osjećao tužan: Znam da je uzrok ovoj tuzi grijeh koji sam počinio prije 40 godina.
- Ljudi razumiju da kad im se neka nevolja desi da je to iskušenje od Allaha. Ali draga braćo i sestre, isto tako i kad nam se nešto dobro desi, to je takođe iskušenje od Allaha. Allah kaže:..i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.(7;168).
AbdalMalik ibn Ishak kaže: Nema nikoga a da nije iskušan sa zdravljem i imetkom da bi se provjerilo koliko je zahvalan. I ashab, AbdRahman ibn Auf ra kaže: Bili smo iskušani sa teškoćama pa smo bili strpljivi, pa smo onda bili iskušani bogatsvom pa nismo bili strpljivi. Zato kaže Allah: O vjernici neka vas imanja vaša i djeca vaša, ne zabave od sjećanja na Allaha.(63;9).
Strpljenje se mora imati od početka, ne tri dana poslije, nego kad prva vijest o nevolji stigne. Kaže Resul savs: Zaista je pravo strpljenje kod prve vijesti.
Ima stvari koje se suprotstavljaju sabru. Trganje odjeće, na primjer, udaranje po licu, rukama, proklinjanje i naricanje. Um Seleme kaže: Čula sam Resula savs da kaže: Svaki vjernik koji kad ga zadesi nevolja koja mu je određena od Allaha treba da kaže: Allahu pripadamo i Allahu se vraćamo. Allahu nagradi me u ovoj nevolji, i daj mi bolje od toga.- Svaki musliman koji to kaže, Allah će mu dati bolje od onoga što je izgubio.(Muslim).
Ova iskušenja brišu naše grijehe. Aiša ra kaže: Zaista groznica, (temperatura) briše grijehe, kao što drvo gubi lišće. Nevolje koje nas zadešavaju, razlučuju vjernike od onih koji nisu iskreni. Šumajjit ibn Ajlan kaže: Bogobojazan i nezahvalan su skriveni zdravljem. Kad dođe nevolja, ova dvojica se razdvoje(načinom na koji podnesu nevolju). Allah kaže u Kur'anu: Elif. Lam. Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo. i da u iskušenja neće biti dovedeni!? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.(29;1-3).
Ali ra kaže: Zaista primjer sabura u imanu je kao primjer glave na tijelu. Kad se glava otsiječe, tjelo pada. (Pa je podigao glas): Zaista nema imana onaj ko nema sabura.
Postoje tri vrste sabura koje musliman mora imati:
- Sabur u pokornosti Allahu. Na primjer, čovjek se mora strpiti i klanjati sabah u njegovo vrijeme.
- Sabur da ne budeš nepokoran Allahu. Kao što neko može da kaže: Ja moram slušati muziku u kolima. Ne, nego si ti naređen od Onoga koji ti je dao taj auto, da ne slušaš šejtanske pozive. I ti se moraš strpiti na tome.
- Sabur na onome što nam Allah propiše. Na primjer, ako nam dijete umre, moramo se strpiti i tražiti nagradu od Allaha u našem strpljenju, i kazati samo ono sa čim je Allah zadovoljan.
Imaju dva ključa. Ako ih razumijemo, otvorićemo si vrata sabura u našem životu: Prvi je: Znaj da naše duše, porodice i imetak, ne pripadaju nama, nego Allahu. On nam je to dao, da vidi šta ćemo da uradimo sa njima. I kad On to uzme nazad, On uzima samo ono što mu pripada. Mi nismo imali ništa prije toga i nečemo imati ništa poslije toga. Nismo mi stvorili nešto iz ničega, pa kako onda možemo tvrditi da nama nešto pripada?
Drugi je: Mi smo na putovanju, i cilj nam je ahiret- Džennet ili Džehennem. Ostavićemo dunjaluk, iza nas, i dočićemo pred Allaha sami. Ovo je ono na što treba obratiti pažnju. Ako je Allah zadovoljan, nemoj se brinuti. A ako nije onda se treba dobro zabrinut. Obratimo pažnju na jedan ajet: Redovno molitvu obavljajte naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. (2:238). Ajet prije njega govori o razvodu. Isto tako ajet poslije. Zbog čega je ovaj ajet objavljen između njih? Ulema kaže, a Allah zna, da u teškom periodu, kroz koji čovjek prolazi, ne smije se zaboraviti na Allaha, na namaz. Salat zajedno sa sabrom će olakšati čovjeku da prođe lakše kroz nevolje. O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.(2;153). Dobre vijesti onima koji žele da ustraju na svom sabru. Allah im je obečao tri stvari: Njegov blagoslov, Njegov rahmet, i njihovo upućivanje na pravi put. Njih čeka oprost od Gospodara njihova, i milost; oni su na pravom putu.(2;157). Između njih, smo Mi vođe određivali, i oni su odazivajući se Našoj zapovjedi, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze naše čvrsto vjerovali.(32;24). Sufjan ibn Ujajna kaže: To znači, kad su se držali glavne stvari, učinili smo ih vođama.
________________________________________________
