NEKA NIKO NE REMETI ISLAM, JEDINU OAZU OČUVANE BOŽIJE RIJEČI, JER TAKAV RADI PROTIV BOGA, SEBE I ČOVJEČANSTVA
| Zato mi pozivamo na ujedinjenje oko neprikosnovenih principa i izvorne Božije Riječi, jer je to jedini realan i ispravan način ujedinjenja. Kaže Uzvišeni: "Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ne pridružujemo i da jedni druge pored Boga, ne držimo bogovima. "Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi Njemu predani." (Prijevod značenja - Ali Imran, 64.) |
U posljednje vrijeme se protežiraju ideje približavanja vjera, pa čak i njihovog eventualnog ujedinjenja. Dužni smo znati stav Islama o ovom pitanju i kako se postaviti naspram toga, jer jedan musliman ne smije biti pasivan u pogledu dešavanja oko sebe, niti smije biti neodređen, posebno kada se radi o pitanjima vjere, zalaganja za nju i njenu odbranu. Na početku govora o ovoj važnoj tematici bitno je da se podsjetimo na nekoliko temeljnih činjenica koje će nam, sa Božijom pomoći, olakšati razumijevanje ovih pitanja na čvrstim osnovama u koje nema sumnje.
VJERU OBJAVLJUJE UZVIŠENI STVORITELJ
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, stvorivši čovjeka nije ga ostavio da luta bez cilja i tako nered čini na Zemlji. Prvi čovjek je ujedno i prvi vjerovjesnik ljudima koji znade istinu o Bogu Uzvišenom, te poučavaše svoje potomstvo tome. Nakon njega redaše se poslanici i vjerovjesnici ljudima, kako bi ih upoznavali sa njihovim Stvoriteljem i poučavali ih kako živjeti u zadovoljstvu Uzvišenog. Ovakvi pozivi ljudima da se odazovu svome Gospodaru i prihvate Njegovu Uputu i Zakon nailazili su na jak otpor i protivljenje onih koji nisu htjeli da se pokore i povinuju odredbama Svevišnjeg, slijedeći svoje niske strasti i ne želeći poremetiti svoje ovosvjetske položaje i dobra. Na sve načine su ometani u izvršenju svoga Emaneta, pa ćemo vidjeti da , "Nijedan poslanik im došao nije a da mu nisu se rugali." (Prijevod značenja - Ja-sin, 30.) i kaže Uzvišeni: "Mi smo od sinova Israilovih čvrst zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik donio ono što im po volji duša njihovih ne bi, neke bi u laž ugonili, a neke bi ubijali." (Prijevod značenja - El-Maide, 70.) Takvi se nisu samo sa tim zadovoljavali, već su i Božije Objave mijenjali kako bi ih ljudima krivo predstavili i na taj način njima ovladali. Kaže Uzvišeni: "A zar oni ne znaju da Allah zna sve ono što oni kriju i sve što pokazuju. Neki od njih su neuki, ne poznaju Knjigu, već samo izmišljotine i oni samo nagadaju. A teško onima koji svojim rukama Knjigu pišu, a zatim govore: "Evo, ovo od Boga je" kako bi time korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što pišu ruke njihove i teško njima zbog onoga što zarađuju.” (Prijevod značenja - El-Bekare, 77.-79.) i kaže Uzvišeni: "Ima među sljedbenicima Knjige zbilja jedna skupina koja Knjigu čitajući krivi jezike svoje, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: "To je od Boga", a to nije od Boga i o Bogu svjesno govore laži. Nezamislivo je da čovjek kome Bog da Knjigu i znanje i vjerovjesništvo, poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni mimo Boga", nego bi im govorio: "Budite Božiji, jer vi Knjigu poučavate i pomno je čitate. On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani, Njemu predani". (Prijevod značenja, Ali Imran, 78.-80.)
Ljudi ne bijahu kadri da sačuvaju Božije Objave tokom vijekova progona i zlostavljanja, sile i zuluma, pa neki popustiše te se povinovaše raznim politikama i pritiscima, dosta od vjerovanja i propisa vjere prihvatiše kao Bogom dane, iako svjesni da se ljudska ruka u njih umiješala. Neki su to sebi pravdali teškom situacijom kroz koju prolaze, neki opet kao jedno privremeno rješenje, pa će se stvari vratiti na svoje mjesto kasnije, a neki opet, smatrali su da je takva prilagođena vjera najbolje rješenje za dotično vrijeme i mjesto, te da nas Bog nije zadužio striktnim slijeđenjem objavljenih propisa, već je, po njihovom shvatanju, sasvim dovoljno poštivanje vjere, a razumu ljudskom je dato da prihvata od nje što želi i mijenja šta hoće i kako hoće, te umjesto pokornosti Bogu Jedinome počeše slijediti svoje strasti i prohtjeve i uzeše ih za svoja božanstva. Ona mala skupina pravih i iskrenih vjernika bješe izložena svakojakom nasilju i progonima. I ljudi živješe ponovo u zabludama i neznanju, razjedinjeni, bez cilja i odgovornosti. Zatim posla Uzvišeni Svoga povjerljivog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, cijelom čovječanstvu sa Knjigom koja potvrđuje orginalno u objavama poslanicima prije njega, ispravlja iskrivljeno i ukazuje svima na pravi put postavljajući jasan i precizan Zakon koji ostaje na snazi do Sudnjeg dana. Allah, dželle šanuhu, dade garanciju da će sačuvati Svoju posljednju Objavu, a da će ova vjera biti pomognuta i očuvana zauvijek, jer više nema novih poslanika preko kojih bi vjera mogla biti ispravljena.
Nevjernici toga vremena sve su pokušavali da ocrne časnog Poslanika i ometu njegovu uzvišenu misiju, te spriječe ljude od prilaska novoj vjeri. Prijetili su i silu provodili, zatim su obećavali i nudili ustupke, ali sve bezuspješno. Jednom su predložili da nađu kompromis u tome da jedne godine on obožava njihova božanstva, a oni će druge godine Allaha obožavati, pa biješe objavljena sura “Kafirun” u kojoj se definitivno i za sva vremena daje odgovor svima onima koji pokušavaju da promjene nešto iz Objave pozivajući na "dogovore" oko Vjere i njeno prilagođavanje novim vremenima, ljudima, prohtjevima i "približavanje" stavova medu različitim vjerama, čak i između izvorno očuvane Božije Objave i onoga u što nema nimalo sumnje da je iskrivljeno ljudskim rukama. Kaže Uzvišeni: "O vi nevjernici, ja ne obožavam ono sto vi obožavate, niti vi obožavate ono što ja obožavam, a ja nisam obožavao ono što vi obožavate, i vi niste obožavali ono sto ja obožavam .Vama vaša vjera, a meni moja" (Prijevod značenja - El-Kafirun, 1.-6.)
Objava i Vjera koja se na njoj bazira isključivo je pravo Uzvišenog Stvoritelja i niko nema pravo ispred Njega Svevišnjeg da se "dogovara" i "pregovara", pa tako ni da mijenja i prilagođava bilo šta iz vjere bilo čemu drugome. Čak ni poslanici nisu imali pravo bilo šta reći u vjeri sami od sebe bez objave, a kamoli bilo šta promijeniti po svom nahođenju iz onoga što je objavljeno. Kaže Uzvišeni za svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: "A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite, Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika, kako vi malo vjerujete, i nisu riječi nikakva proroka, kako vi malo razmišljate. Objava je od Gospodara svjetova. A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti" (Prijevod značenja - El-Hakkah, 40.-47.)
A što se tiče prijedloga da izmijeni nešto iz Objave ili čak kaže od sebe nešto joj slično, Uzvišeni za to kaže: "A kada im se kazuju Naši jasni ajeti onda govore oni koji se ne nadaju susretu sa Nama: "Donesi ti nama drugi Kur'an, ili Ga zamijeni. Reci: "Nezamislivo je da Ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem neposlušan svome Gospodaru, patnje na Velikom danu." Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Bogu laži iznosi ili koji Negove dokaze poriče. Zasigurno neće uspjeti zločinci." (Prijevod značenja - Junus, 15.-17.)
VJERA JE KOD BOGA JEDNA
Zbog velikog iskušenja da čovjek popusti pred nekim prijedlozima i zahtjevima da se vjera "pojednostavi, olakša, učini prihvatljivijom i bližom ljudima, te da ne izlazi iz okvira uobičajenog i naslijeđenog od predaka" i zbog velike opasnosti odstupanja od Istine ,a samim tim i iskrivljavanja i nestanka izvorne Vjere, Uzvišeni Allah upozorava Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na to i učvršćuje ga u istinskoj vjeri, a samim tim i njegov ummet rekavši: "A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi Knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi. …I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijeha njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, veliki grješnici. Zar oni žele sud paganstva. A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje.” O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane. Oni su jedni drugima zaštitnici. A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. Allah uistinu neće uputiti na Pravi put narod koji nepravdu čini. Zato ti vidiš one u čijim srcima je bolest kako se žure da sa njima prijateljstvo sklope, govoreći: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati." (Prijevod značenja - El-Maide, 48.-52.) U ovom kontekstu su i ajeti koji dolaze poslije spomenutih, pa je dobro i njih proučiti i vidjeti njihovu poruku. Sura “Maide” je među posljednjim surama objavljenim Muhammedu, sallallahu alehi ve sellem, pa samim tim nije od derogiranih, posebno kada se uzme u obzir da ovdje govori o propisima koji ne podnose derogaciju.
Zbog velikog izazova pred ovakvim iskušenjima, gdje se pokušava mijenjanje propisa vjere ukrasiti i opravdati njenim uljepšavanjem i prikazivanjem u najljepšem svjetlu kako bi bila što prihvatljivija ljudima, i kako oni ne bi mogli izreći kritike na njen račun. Uzvišeni Allah je učvrstio Svoga Poslanika na Pravom putu i pomogao mu u prevazilaženju ovog izazova i zamke, te u tom smislu kaže: "I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te za prijatelja uzeli. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio i tada bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao." (Prijevod značenja - El-Isra', 73.-75.)
Danas čujemo da se sve češće upotrebljavaju izrazi koji u sebi nose dvosmisleno značenje kao što su jedinstvo objavljenih vjera i njihovo približavanje, a svjedoci smo isto tako da se pod tolerancijom i suživotom mnogo toga pokušava proturiti. Što se tiče jedinstva objavljenih vjera, trebamo se podsjetiti da je vjera koju je Uzvišeni objavio preko Svojih poslanika samo jedna, u smislu da su načela vjerovanja jedinstvena i u objavama u tom pogledu nema nikakve razlike iako su se propisi obreda i zakoni donekle razlikovali.
Današnji židovi i kršćani koji svoju vjeru vezuju za Musaa, alejhisselam, odnosno za Isaa alejhisselam u mnogome imaju izblijedjelu sliku i samo neke ostatke objavljene im vjere, a mnogo toga je doživjelo izmjene i krivotvorenja. Pozivanje na ujedinjenje "nebeskih vjera", pod kojim se misli na Islam, kršćanstvo i židovstvo, je jedna velika zabluda i prevara, jer kaže Uzvišeni: "Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete isti." (Prijevod značenja - En-Nisa', 89.)
UJEDINJENJE JE OKO zajedniČke RIJEČI
Zato mi pozivamo na ujedinjenje oko neprikosnovenih principa i izvorne Božije Riječi, jer je to jedini realan i ispravan način ujedinjenja. Kaže Uzvišeni: "Reci: ’O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ne pridružujemo i da jedni druge pored Boga, ne držimo bogovima. "Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi Njemu predani." (Prijevod značenja - Ali Imran, 64.)
Što se tiče međusobnog dijaloga mi smo spremni na njega i pozivamo u njega kako bi se istina pojasnila i pravi put ukazao. Ali ako se radi o dijalogu u kome se traži od nas da se odreknemo izvorne Božije Objave za račun nečijih prohtjeva i ovosvjetskih koristi, onda to ne dolazi u obzir. Kaže Uzvišeni: "I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, - ne sa onima među njima koji su nepravedni, - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo". (Prijevod značenja - El-Ankebut, 46.)
Čast bi bila cijelom ljudskom rodu da svi zajedno ustanu da pomognu i brane ovu jedinu do danas očuvanu Objavu Uzvišenog, a ne da neki još uvijek nastoje da i nju iskrive kao što učiniše sa onima prije nje.
Kada govorimo o toleranciji i suživotu onda treba istaći da su muslimani i kod nas i na drugim mjestima bili kroz historiju primjerom dobrih odnosa sa susjedima i pripadnicima drugih vjera i ubjeđenja. Nije zapamćeno da su se svetili, a kamoli činili genocide i neljudska djela. Mi možemo drugima održati lekciju u pažnji i poštivanju i učinili smo to praktično, a nemaju pravo oni koji se koriste vjerom da ruše džamije i druge bogomolje da uopće govore o poštivanju i toleranciji koju su pogazili. Treba se prisjetiti kako je Salahuddin Ejjubi, rahimehullah, ušao u Jerusalem, a još prije njega Omer, radijallahu anhu, i kako nikome zulum nije učinjen. A isto tako treba se prisjetiti kako su krstaši ušli u njega i kako proliše nevinu muslimansku krv, te se time ponosiše. Kako kršćani Evrope uzvratiše Endelusu (Španiji) koja im dade toliko znanje i naučnike, koja ih nauči kulturi i ponašanju, kako joj uzvratiše inkvizicijom i lomačama. Kaže Uzvišeni: "Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični, ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji sa njima prijateljuju to su pravi zulumćari." (Prijevod značenja - El-Mumtehina, 8.-9.)
Ali ako se misli pod suživotom da musliman trpi da mu se skrnave svetinje i da to prihvata i toleriše pod ogrtačem navodne slobode i prava da govori ko šta hoće, makar to zadiralo i u prava drugih, onda je to pogrešno shvatanje tolerancije koju je bolje u ovom slučaju nazvati ideološkim nasiljem i genocidom. Svaka sloboda koja zadire u prava drugih nije više sloboda niti ičije ljudsko pravo. Islam ne pušta ljude da rade šta hoće pod izgovorom da su slobodni, makar ta sloboda štetila drugima, pa i njima samima.
Svijet je danas u krizi vjere i morala, a crkva se već odavno odrekla svoje uloge u ovom svijetu, jer ne bijaše kadra da sa onim što joj ostade od Objave uredi ovosvjetska pitanja. Zato je i bila ustala protiv naučnika i učenjaka, jer se njihov rad suprostavljao vjerskim učenjima. Tako nastade sekularizam i današnji svijet nije usrećen tehnološkim napretkom, jer je duhovno nazadovao i nema pravog cilja. Sa Islamom je u potpunosti drugačije. On ne samo da podstiče nauku, već je i usmjerava i daje joj jedan čedni i pošteni duh koji koristi čovjeku, a u službi je Uzvišenom Gospodaru. Neka niko ne pokušava još ovu jedinu oazu na kojoj se zadržala i očuvala Božija Riječ poremetiti i promijeniti, jer time radi protiv Boga i protiv sebe i protiv čovječanstva.
Mr. hfz. Muhamed Porča
