utorak, 15. siječnja 2013.

ISLAMSKI STAV PO PITANJU LOŠEG GOVORA I GRĐENJA ASHABA


Vrste lošeg govora i grđenja ashaba, te stav Islama o svakoj vrsti ponaosob!

Grđenje je govor kojim se želi neko potcjeniti, omalovažiti, poniziti, držati ga lahkoumnim, prezrijeti ... jer se sve navedeno da nazrijeti u trenucima kada neko nekoga vrijeđa, bez obzira na njihova ubjeđenja, isto tako i proklinjanje, prekoravanje, kuđenje, osuđivanje, gnušati se nad nekim i sl. (El-Sarim El-Meslul) Grđenje i kuđenje ashaba je različitih stepena, gdje je jedan gori i ružniji od drugoga, tako neko ponižava i optužuje ashabe za nevjerstvo (kufr), i griješenje (fisk); neko ih optužuje i prekorava radi dunjalučkih stvari poput škrtosti, slabog razmišljanja i zaključivanja, i ovakvi stavovi prema njima od strane nekih pojedinaca ili grupa je upućeno većini ashaba, ili pak svima! Svoje omalovažavanje i proklinjanje upućuju čak i na adresu onih ashaba o čijim vrijednostima govore mutevatir hadisi

Pojašnjenje svake vrste ponaosob

1. Ko optuži Ashabe ili veći dio njih, za nevjerstvo (kufr), odmetništvo (riddet), nemoral i griješenje (fisk), ne sumnjamo u to da je, osoba koja tako govori, postala nevjernikom, iz slijedećih razloga:

• Iz ovakvih riječi i stavova se da razumjeti da su oni, koji su nam prenijeli Kur'an i Sunnet, nevjernici (kafiri) ili nemoralne i griješne osobe (fasici), što može dovesti vjerodostojnost Kur'ana i Hadisa pod znak pitanja, i unijeti sumnju u srca, jer optužba usmjerena protivu prenosilaca, je ujedno optužba usmjerena i protivu onoga što oni prenose i govore.

• U ovakvim riječima i stavovima je samo vrijeđanje Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, jer se radi o njegovim drugovima, i njegovoj ličnosti, jer bez sumnje znamo da kuđenje nečijih prijatelja i savjetnika, nije drago nikome, a vrijeđanje Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je kufr – nevjerstvo, što je i poznato.

• U ovakvim stavovima se nalazi sušta laž i protivriječenje slovu Kur'ana i onome što on navodi od Allahova dž.š. zadovoljstva s njima, iznošenje Njegove dž.š. pohvale nad njima – tako da podaci i informacije koje nam Kur'an i sunnet iznose i daju po ovome pitanju su svi kategorični i definitivni (kat'ijj), a ko odbije ono što je kategorički jasno u vjeri postao je nevjernikom!!!

• Šejhul-islam Ibn-Tejmijjeh pojašnjavajući propis vezan za ovu vrstu, kaže: "... a ko pređe granicu i kaže da su se ashabi odmetnuli nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, osim malog broja njih oko desetak i nešto, ili da su svi u globalu postali nemoralnim i griješnicima (fasici), nema sumnje da osoba koja tako misli ili kaže je kafir - nevjernik, jer on se suprostavlja slovu Kur'ana, koji na više mjesta iznosi Allahovo dž.š. zadovoljstvo sa ashabima, izriče Njegove dž.š., pohvale prema njima, čak i onaj koji sumnja u nevjerstvo ove osobe i njegovih stavova sam je kafir - nevjernik ...'' Kasnije navodi: ''... a kufr - nevjerstvo osobe koja ovako govori i drži se ovih stavova, je opće poznata stvar u vjeri!'' (Iz djela El-Sarim El-Meslul, Ibn-Tejmijje)

• El-Hejsemi izjavljuje: "... razilaženja može biti možda samo u kuđenju ili prigovaranju nekim ashabima, a što se tiče kuđenja i omalovažavanja svih njih, nema sumnje u to da onaj koji tako misli ili govori je kafir - nevjernik! (Iz djela 'El-Sava'ik El-Muhrika')

S obzirom na jasnoću općih dokaza, par učenjaka navodi i podrobnije dokaze, poput:

• Komentar ajeta od strane islamskih učenjaka, iz sure El-Feth: "Muhammed je Allahov Poslanik ... kada Allah dž.š. dalje u ajetu navodi: ''... kako bi s njima najedio nevjernike...'' Imam Malik komentarišući ovaj ajet iznosi da su oni koji se na njih srde – kafiri – nevjernici, jer ih ashabi nerviraju i ljute, a koga ashabi iznerviraju i naljute taj je kafir – nevjernik, u čemu se sa njime slaže i imam Šafija i ostali. (El-Sava'ik El-Mursele', Tefsir 'Ibn-Kesir')

• Buharija i Muslim prenose od Enesa r.a. da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ljubav prema Ensarijama je dio imana-vjere, a znak nifaka–licemjerstva, je mržnja prema Ensarijama". U drugoj predaji stoji: "Ne voli ih osim vjernik, i ne mrzi ih osim licemjer-munafik". Imam Muslim prenosi hadis Ebu-Hurejre r.a. da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Čovjek koji vjeruje u Allaha, i u Sudnji Dan, ne mrzi Ensarije" – a onaj koji ih omalovažava, psuje i grdi je samo nadodao svojoj dozi mržnje, tako da je neminovno to da je ta osoba munafik – licemjer, koji ne vjeruje u Allaha dž.š. niti Sudnji Dan. (Iz djela 'El-Sarim El-Meslul', Ibnu Tejmijje)

• Potvrđena je predaja od emirul-muminina Omer ibn-el-Hattaba r.a. da je udarao štapom one koji su mu davali prednost nad Ebu Bekrom r.a.. Rekao bi: ''Ebu Bekr r.a. ja najbolji čovjek nakon Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u tome i tome ...'', a potom reče: ''Ko bude suprotno ovome govorio biće kažnjen kaznom za potvoru". (Iz djela 'El-Sarim El-Meslul')

• Ali b. Ebi Talib r.a. izjavljuje: "Ko god bude pričao da sam ja bolji od Ebu Bekra i Omera biće kažnjen kaznom za potvoru" (Iz djela 'El-Sunneh, Ibnu Ebi 'Asim) Pa, kada dvojica pravednih halifa, Omer i Alija r.a., bičuju one koji samo daju prednost Aliji nad Ebu Bekrom, ili Omeru nad Ebu Bekrom r.a., imajući u vidu da davanje prednosti nekome nad nekim nije i njegovo psovanje, kuđenje, grđenje i sl., možemo samo pretpostaviti i zamisliti kakva li bi kod njih bila kazna za prijestup – potcjenjivanja, omalovažavanja, kuđenja ili psovanja ashaba (Iz djela 'El-sarim El-Meslul', Ibn-Tejmijje)

2. Ko bude grdio i vrijeđao neke od ashaba, dirajući im u vjeru, optužujući ih za nevjerstvo, nemoral i sl., a u pogledu njihove vrijednosti postoji niz mutevatir predaja, poput Hulefaur-rašidina (Ebu-Bekr, Omer, Osman, 'Ali), ta osoba je, po najispravnijem mišljenju, nevjernik - kafir, jer se u ovome slučaju nailazi na poricanje nečega što je mutevatir.

Muhammed ibn-Ebi-Zejd prenosi od Sahnuna da je izjavio: "Ko bude rekao u vezi Ebu-Bekra, Omera, Osmana i Alije da su bili u nevjerstvu i zabludi – biće ubijen; ko bude psovao i kudio ostale mimo njih - biće egzemplarno kažnjen! (El-Šifa', Kadi 'Ijad)

Hišam ibn- 'Ammar izjavljuje: Čuo sam Malika kako kaže: "Ko bude psovao i grdio Ebu-Bekra i Omera r.a. - biće ubijen, a ko bude psovao i kudio 'Aišu r.a. – biće ubijen, jer Allah dž.š. u pogledu nje kaže: "Alah vas savjetuje da se nečem sličnom nikada više ne vratite, ako vjernici ste" (En-Nur: 17.) Tako da onaj koji bude loše govorio o 'Aiši r.a., i iznosio potvore o njoj, suprostavio se slovu Kur'ana, a onaj koji protuslovi Kur'anu - biva ubijen! (Iz djela 'El-Sava'ik El-Muhrikah') U drugoj predaji od Imam Malika stoji: "Ko bude psovao i kudio Ebu-Bekra, biće bičevan, a ko bude psovao i kudio 'Aišu, biće ubijen. Bi mu rečeno: Zašto tako? Zato što govor protivu 'Aiše je protuslovljenje Kur'anu". (Iz djela El-Šifa', Kadi 'Ijad)

Ono što se da primjetiti – a Allah najbolje zna – da je Imam Malik, u ovoj predaji imao za cilj optužbe vezane za Ebu-Bekra, koje nisu dosezale stepen nevjerstva, što nam pojašnjava preostali dio teksta vezan za 'Aišu r.a., gdje je rekao: ''Ko je potvori i optuži, suprostavio se slovu Kur'ana'', tako da je ova vrsta omalovažavanja posebna u njenom slučaju, gdje, onaj koji to bude izgovorio, biva proglašen nevjernikom, i ne obuhvata svaku potvoru, jer se prenose od Imam Malika predaje o ubojstvu onih koji optužuju za kufr – nevjerstvo, i ostale mimo Ebu-Bekra r.a.. (El-Šifa, Kadi 'Ijad)

El-Hejsemi ukazuje na slično kada govori o stavu prema onima koji kude i psuju Ebu-Bekra, pa kaže: "... ukratko, može se reći da je psovanje i kuđenje Ebu-Bekra kufr – nevjerstvo, po hanefijskoj pravnoj školi, jedan od dva stava u šafijskoj pravnoj školi, a poznato je, u malikijskoj pravnoj školi, da se takva osoba bičuje, tako da po njima taj postupak ne predstavlja kufr – nevjerstvo; da, ali od njega (Imam Malika), je tkđ. izdat proglas po pitanju Haridžija da je takav postupak kufr – nevjerstvo, tako da po ovom pitanju kod malikija postoje dva rješenja, ako je kuđenje i omalovažavanje na razini tekfira (proglasiti nekoga nevjernikom), onda se ta osoba proglašava kafirom, a ako se u prigovorima, psovkama, kuđenju ne primjete znaci tekfira, onda ta osoba nije kafir. (El-Sava'ik) Također dodaje: "... a što se tiče tekfira, odnosno proglašavanje nevjernicima Ebu-Bekra r.a. i njemu sličnim ashabima, kojima je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, posvjedočio i zagarantovao da će ući u Džennet – šafijska pravna škola se nije oglasila po ovome pitanju, a ono što ja mislim je da su osobe koje tako izraze svoje mišljenje – kategorički nevjernici! (El-Sava'ik El-Muhrikah)

El-Hareši kaže: "Ko optuži 'Aišu r.a. za ono od čega je čista, a što nam je Allah dž.š. potvrdio, ... ili bude negirao suhbet Ebu-Bekru, ili islam desetorice, ili islam svih ashaba, ili bude proglasio nevjernicima, jednog od četvorice, prvih pravednih halifa – postao je nevjernik, kafir! (El-Hareši 'ala muhtesar Halil)

El-Bagdadi izjavljuje: "I rekli su da se proglašava nevjernikom – kafirom, svaki onaj koji proglasi nevjernikom makar i jednog od desetorice, kojima je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, zagarantovao Džennet; i rekli su da je majčinska ljubav neophodna prema ženama Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i da se proglašava nevjernikom svaki onaj koji ih proglasi nevjernicama, ili pak neke od njih!" (El-Ferku bejnel-firek)

Po ovom pitanju, kao što vidite, postoji razilaženje među islamskim učenjacima, a najjače mišljenje je ono za koje smo navodili dokaze malo prije. Oni koji tvrde da osoba koja počini prijestup kuđenja i psovanja ashaba nije kafir – nevjernik, složni su u tome da je ta osoba veliki griješnik, zbog počinjena velika grijeha, radi kojeg zaslužuje ta'azir i primjerenu, vaspitno-odgojnu, kaznu, srazmjernu ashabu kojeg je uzeo kuditi, i vrsti omalovažavanja i psovki.

Bliže pojašnjenje:

El-Hejsemi rhm. izjavljuje: "Oni koji ne proglašavaju nevjernicima osobe koje kude i psuju ashabe, su složni na tome da su takve osobe veliki griješnici – fasici". (El-Sava'ik El-Muhreka)

Ibnu Tejmijje rhm. kaže: "Ibrahim en-Neha'i je izjavio: ''Govorilo se da je psovanje Ebu-Bekra i Omera jedan od velikih grijeha.''

Slično njemu je izjavljivao i Ebu-Ishak el-Sebi'i: ''Psovanje Ebu-Bekra i Omera je veliki grijeh, o kojem Allah dž.š. kaže: "Ako se vi budete sačuvali grijeha velikih, onih vama zabranjenih ..." – pa ako je ruženje, kuđenje i psovanje istih toliko teško onda se u najmanju ruku počinioc treba kazniti ta'azirom – ublaženom kaznom, jer je ona propisana za svaki grijeh i zločin za kojeg nema tačno određene kazne – hadd, niti otkupa – kaffaret.

Što se ovoga stava tiče, ne znamo da se iko od islamskih učenjaka razišao po ovome pitanju, bilo ashaba, Tabi'ina ili ostalih 'alima Ehli-Sunneta vel-džema'ata, i svi su oni složni da je na nama vadžib hvaliti ashabe, činiti im istigfara, tražiti im milost od Allaha dž.š. ... a i kazniti svakog onog koji o njima bude loše govorio!" (El-Sarim El-Meslul)

El-Kadi 'Ijad izjavljuje: "Psovanje nekog od ashaba je veliki grijeh, a naš stav po tom pitanju je kao i stav većine islamskih učenjaka – kažnjava se ta'azirom tj. ne ubija se ..." (Sahih Muslim bi šerh el-Nevevi)

'Abdul-Melik ibn-Habib kaže: "Ko od šija ode u fanatizam, izrazi mržnju prema Osmanu r.a. i odrekne ga se, biće žestoko, vaspitno-odgojno, kažnjen, a ko svoju mržnju pojača mržnjom prema Ebu-Bekru i Omeru – njegova kazna je još teža, batinjanje nad njime će se nekoliko puta ponavljati, a zatvor mu se može produžiti i do smrti ..." (El-Šifa, 2/1108)

A po pitanju grđenja, kuđenja i psovanja Ebu-Bekra se neće zadržati samo na bičevanju kao što je slučaj kod ostalih, jer je to bičevanje samo zbog diranja u suhbet, a ako se suhbetu Ebu Bekra r.a. doda i ostalo što zahtijeva poštovanje poput pomaganja ove vjere i muslimana, te osvajanja koja su se desila za vrijeme njegove vladavine, te hilafet – svaka od nabrojanih zasluga zahtijeva i povećanje kazne onome ko te zasluge ne bude znao cijeniti, ili pak na suprot, koji ih bude omalovažavao i nad njima se gnušao! (El-Sava'ik El-Muhrikah) Ta'azir koji se spominje u slučaju ovih osoba nije stavljen na dobrovoljnoj bazi imama ili emira zaduženog za izvršavanje i sprovođenje istih, već je ta'azir u njihovome slučaju vadžib – obavezan!

Imam Ahmed kaže: "Nije dozvoljeno nikome spominjati ashabe po ružnome, niti im iznalaziti mahane i manjkavosti, a ko to bude uradio, na vladaru je obavezno sprovođenje vaspitno-odgojne mjere, ili kazne, nad izvršiocem dotična grijeha, i vladar nema pravo oprostiti mu, već će ga kazniti, i tražiti od njega da se pokaje, pa ako se pokaje, pokajanje će mu biti primljeno, a ako se i dalje bude držao svojih stavova, kažnjavanje će se nastaviti, i ostavit će ga u zatvoru do smrti ili pokajanja!" (Tabekatul-Hanabile, 1/24)

Dakle, brate i sestro, vidi šta kaže jedan od imama Ehli-sunneta po pitanju iznalaženja mahani ili diranja u vjeru ijednog od ashaba, te i po pitanju obaveznosti njegova kažnjavanja, a s obzirom da se radi o velikom grijehu, njegov počinioc biti će tretiran kao i ostali veliki griješnici, a onaj koji učini dozvoljenim i ohalali ovaj veliki grijeh postaje nevjernikom tj. kafir!

Muhammed ibn-Abdul-Vehhab izjavljuje u povodu ohalaljivanja psovanja i grđenja Ashaba slijedeće: "... a ko svoje kuđenje, omalovažavanje, proklinjanje usmjeri na pojedine ashabe, pogotovu na one čija je cijena i vrijednost potvrđena mutevatir predajama poput Hulefair-rašidina: Ebu-Bekra, Omera, Osmana ili Alije, i bude stvarno namjeravao kuditi ih, psovati ili potcjenjivati, i bude dozvolio i ohalalio to djelo – postao je nevjernikom, zbog svog protuslovljenja onome što je kategorički potvrđeno od strane Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a onaj koji poriče Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je kafir – nevjernik; ko bude kudio, opsovao ili omalovažio bez prethodna ubjeđenja da treba tako radit, i ne bude to ohalalio i dozvolio – postao je velikim griješnikom, jer je psovanje i kuđenje muslimana veliki grijeh, a neki proglašavaju nevjernikom samo zbog općeg psovanja i proklinjanja Ebu-Bekra i Omera. (El-Red 'alel-Rafidah)

Kadi Ebu-Ja'ala, dovezujući se na riječi imama Ahmeda, kada je bio upitan o osobama koje proklinju i psuju Ashabe, kaže: "Ne smatram ga muslimanom" - izjavljuje: "Njegove riječi je moguće razumjeti na slijedeći način: "Ne smatram ga muslimanom" - ako bude ohalalio grijeh psovanja, proklinjanja i kuđenja ashaba, i on postaje nevjernikom bez ikakva razilaženja među ulemom, iz čega se razumije da ne treba biti ubijen onaj koji to ne ohalali, a bude i dalje smatrao taj čin grijehom i haramom, kao što je slučaj i sa ostalim grijesima. (Iz djela El-Sarim El-Meslul, Ibn-Tejmije)

Rezime svega navedenog je da onaj koji bude ashabe proklinjao i kudio, u vjeru i povjerljivost im dirao, a o toj skupini ashaba i njihovoj vrijednosti, govori niz mutevatir predaja – taj postaje nevjernikom tj. kafirom, kao najpreferiranije mišljenje, zbog toga što je ustao i porekao ono što je utvrđeno mutevatirom, a što se tiče učenjaka koji ga ne proglašavaju nevjernikom, oni su složni na tome da je ta osoba veliki griješnik – fasik, koji zaslužuje egzemlarnu kaznu – ta'azir, i ukor, i imamu nije dozvoljeno oprostiti mu, a kazna će mu biti s obzirom na ashaba kojeg je uvrijedio, a po njima, takva osoba se ne proglašava nevjernikom, osim u slučaju kada taj grijeh ohalali i dozvoli; što se tiče onih koji pređu granicu ohalaljivanja tj. oni koji budu vjerovali da se tim psovanjem, proklinjanjem i kuđenjem ashaba samo približavaju Allahu dž.š. i 'ibadet Mu čine – proglašavaju se nevjernicima bez ikakva razilaženja među islamskim učenjacima, a za dokaz nam služe prije navedeni citati i stavovi uleme.
Priredio: Sead ef. Jasavić

Islamski Univerzitet, Medina