Islam je vjera Istine i mora se boriti za napredak - HUTBA

Hutba iz Poslanikove džamije u Medini, održana 22. muharrema 1423.

Islam nije samo vjerovanje bez izvršavanja ibadeta, niti je to činjenje ibadeta bez morala, niti je moral bez vjere. Islam nije ibadet, moral i vjerovanje bez prakticiranja u životu

 

Hatib: Abdulbari es-Sebiti 

 

Oporučena nam je bogobojaznost. Kaže Uzvišeni: "O vjernici,  bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani!" (Ali-Imran, 102.).

 

Islamom je Allah, dž. š., zapečatio sve prijašnje objave i poslanice. U islamu je postavio neke propise koji su stalni i nikad ni u kojim uvjetima ne trpe izmjene. To je jedan od znakova  veličine naše vjere i njene vječnosti i prilagođenosti svakom mjestu i svakom vremenu.

 

Od onoga što ne trpi nikakvu izmjenu, dopunjavanje niti  oduzimanje su, naprimjer, Allahova, dž. š.,  svojstva, svojstva meleka, postojanje dženneta, džehennema, Sudnjeg dana, kaburska iskušenja i druge nama nepoznate pojedinosti. To su i obavezni namazi, kojima nije dozvoljeno dodavati ili oduzimati propisani broj rekata. Propisi zekata, hadždža i posta također nisu podložni promjenama. 

 

Muškarac i žena su kao dva krila

 

Od strogo zabranjenog ummetu, što nikad i ni u kom slučaju nije dozvoljeno činiti, jesu sihir, ubistvo, blud, kamata, uzimanje imetka jetimu, krađa, ogovaranje i potvora. Nepromjenjivost u propisima vezanim za žene ogleda se u iskrenosti, emanetu, stidu i strpljenju. 

 

Islam veoma mnogo drži do čistog društva. Zato zabranjuje džahilijetske običaje. Zabranio je muškarcu osamljivanje sa ženom koja mu nije rod i obrnuto. Zabranio im je rukovanje. Preporučuje obaranje pogleda i naređuje ženama da oblače šerijatsku odjeću koja će ih pokrivati. U porodičnom životu, islam je također odredio ono šta se može mijenjati, a šta ne. Tako su, naprimjer, dozvoljeni razvod braka i poligamija. 

 

Muž  je glava porodice. U islamu niko nema pravo zabranjivati razvod braka ni poligamiju. Niko nema pravo niti smije dozvoljavati ženama miješanje sa muškarcima i  skidanje hidžaba, da bi se na taj način "prokulturile" ili “civilizirale”. 

 

Nema promjena u tome da su muškarac i žena u islamu kao dva krila. Nema života niti zajednice bez njih dvoje. Allah je ženu stvorio i obavezao je isto kao i muškarca. Kaže Uzvišeni:

 

"Ljude i džine sam stvorio samo da Mi robuju" (Ez-Zarijat, 56.).

 

Žena je u islamu kao i muškarac. Allah joj je propisao da se pridržava šerijata. I obaveza joj je naučiti ono što će joj koristiti na dunjaluku i na ahiretu. Nepromjenjivo je u islamu i to da je Allah, dž. š., muškarca i ženu obavezao različitim dužnostima i učinio je da se razlikuju. Žena se od muškarca razlikuje građom tijela i nekih organa. Osobenosti žene su: brzina na jeziku, nježnost, sentimetalnost, stid, sramežljivost i sve druge osobine kojim ih je obdario Onaj Koji sve zna. Shodno tome i njenoj prirodi, On ju je i obavezao dužnostima koje može izvršavati. Isto je i sa muškarcem. 

 

U islamu se ne mijenja ni to da se islamsko društvo i zajednica moraju razlikovati od drugih, nemuslimanskih, zato što su njihovi putevi različiti. Poslanik, a. s., u svim prilikama je muslimanima preporučivao da se razlikuju od drugih. Šerijatom se od muslimana traži da se njihovo društvo razlikuje od drugih. 

 

Vrijeme velikih događaja

 

Ono što se ne mijenja u islamu jest zabrana njegova raspa-rčavanja. Od islama se uzima sve onako kao što je to i naredio Allah, dž. š. Od islama se uzima i vjerovanje i ibadet i moral i propisi... Islam nije samo vjerovanje bez izvršavanja ibadeta, niti je to činjenje ibadeta bez morala, niti je moral bez vjere. Islam nije ibadet, moral i vjerovanje bez prakticiranja u životu. 

 

Govorimo o onome što nije dozvoljeno mijenjati u životu muslimana zato što živimo u vremenu kad se svakodnevno rađaju nove nauke i otkrivaju nova saznanja. Živimo u vremenu kad svijet preplavljuju veliki događaji. Dolazi do velikih izuma i sve se to brzo širi. Istok Zemljine kugle spojio se sa njenim zapadom, sjever sa jugom. Ne može proći više od jednog trena a na jednom kraju Zemlje već se zna  šta se dogodilo na drugom kraju. Novine i napredak u svakom pogledu su postali najnormalnija pojava i u islamskom svijetu. Na arapskom jeziku riječ "ettavr" znači promjena stanja. Ta promjena može biti nabolje a može i nagore. Danas riječ tetavur znači  promjena nabolje.

 

Podsticanje na  sticanje znanja,  rad i stalan pokret

 

Vjera Istine se ne može boriti protiv napretka koji ne donosi štetu šerijatu. Zato muslimane ne čudi kad čuju da islam podstiče na sticanje znanja, rad i stalan pokret. Nas ne čudi kad u Vječnoj Knjizi pročitamo priču o Ademovu  znanju, ili Nuhovoj vještini pravljenja lađe, ili sposobnosti Davudovoj u upotrebi željeza. Nas Kur'an uči o snalaženju u ekonomiji kroz priču o Jusufu, a. s., govori nam o Zu-l-Karnejnovom umijeću pravljenja brana.

 

I poslanik Muhammed, a. s., podsticao je muslimane da rade i rekao je:

 

"Vi više znate od mene o  dunjalučkim stvarima" (Muslim ).

 

To je islam! On ne brani upoznavanje sa životom. Naprotiv, podstiče ljude na rad, privređivanje i, samim tim, na napredak. Koristan napredak vodi ka približavanju  muslimanskog društva prvoj generaciji koja je primjer ostalima, a koju je odgojio Poslanik, a. s. Približit će se tako što će  proučavanjem i trudom otkriti kakvo je bilo razumijevanje vjere kod te generacije. Razumjet će tačno sve tekstove i postupke koje su oni činili. A što se tiče neispravnog shvaćanja napretka, to je shvaćanje koje predstavlja islam pomiješan sa nekim neislamskim običajima.

 

Šta muslimane  vodi nazatku

 

Muslimane nazatku vodi  pozivanje na unošenje novina i onog što nije od islama u propise koji ne trpe promjene. To ruši muslimanski moral i vjeru i čini ih potčinjenim drugima. Nas povratak vjeri vodi napretku. Ko se svojim ponašanjem i pridržavanjem vjere vrati prvoj generaciji, on nije nazadan. On je iskren musliman koji teži čistoti islama. 

 

Ako napredak, promjene i novine koriste olakšavanju puta do grijeha, loš je to napredak. Nije svaki napredak pohvalan. 

 

Ne može biti pohvalan i koristan napredak preko sile, otimačine, alkohola, razvrata. Napredak kome je cilj udovoljavanje niskim ljudskim porivima i strastima, može biti samo nazadak i rušenje društva. Ako je cilj napretka dobrota i mir među ljudima, onda je takav napredak poželjan. Ali, ako mu je cilj stvaranje nereda i zla, on nam - kao takav - nije potreban. Loše je ono što neki nazivaju napretkom time što, pod izgovorom širine islama, dozvoljavaju ono što sa islamom nema veze, na taj način pokušavajući “unaprijediti” islam. 

 

Naročito islam treba težiti boljitku  i  uspjehu 

 

Nema sumnje  da   je     analogija dozvoljena bogobojaznim učenjacima i samo njima. Ali, u islamu postoje i stvari koje su jasne i nema analogije niti    mijenjanja bez obzira na promjene vremena. Svi narodi teže boljitku i uspjehu. Naročito tome teži islamski ummet. Ali, islamski ummet ne može po svaku cijenu raditi sve što rade drugi. Sve što radimo treba biti dozvoljeno Kur'anom i sunnetom. U onome što radi, ovaj ummet mora dati prednost vjeri nad dunjalukom. Jer, bez akide mi nismo ništa. Osnov napretka muslimana su akida i moral. Musliman ne smije popuštati pa činiti zabranjene stvari pod izgovorom napretka. Naša najviša vrijednost je u slijeđenju Kur'ana i sunneta. 

 

Ponos ovoga ummeta odbija slijeđenje drugih koji vode utapanju i poistovjećivanju sa njima. Nije dozvoljeno slijeđenje, jer na taj način zajedno gubimo i vjeru i dunjaluk. Zar nije naš ummet odabran nad ostalima da svojim primjerom druge izvuče iz mraka na svjetlost?! Zar se od našeg ummeta ne traži da preuzme vođstvo od drugih?! To neće moći ako budemo smatrali druge boljima od sebe i slijedili ih stopu po stopu, lakat po lakat. Znači, svaki napredak u muslimanskom društvu smatra se pohvalnim i poželjnim ako omogućava ono što je osnovno muslimanu: robovanje Allahu, jer Allahu pripada vlast nad Zemljom. Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori, i ne budite kao oni koji govore: 'Slušamo!' - a ne slušaju. Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju. Da Allah zna da od njih ima ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti; i izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni" (El-Enfal, 20.-26.).

 

Preveo: Kemal Baković