Islamska akida (vjerovanje) II dio – Tevhidu-l-uluhije
| Tevhid Uluhijje znači priznavanje samo Allaha za Boga i činjenje svih vrsta ibadeta samo Allahu dž.š. Uluhijjet također može značiti i ibadet jer riječ ILLAH (Bog) označava Boga koji se obožava i kome se čini ibadet, te se zbog toga ovaj tevhid zove još i tevvhidul-ibadet. |
Što se tiče riječi ibadet islamska ulema se razišla u pogledu njene definicije, iako je značenje kod svih jedno. Ibadet je rekli smo ono šo Allah dž.š. najviše voli i sa čime je zadovoljan, i to je ono zbog čega je Allah stvorio stvorenja. Kaže Uzvišeni: “A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog osim da Mene obožavaju.’’ (Prijevod značenja - Ez-Zarijat, 56.) Mi ćemo spomenuti definiciju ibadeta od šejhul islama ibnul Tejmijje, jer je ona najsadržajnija. Kaže ibn Tejmijje: ’Ibadet zajedničko ime za sve što Allah dž.š. voli i sa čime je zadovoljan od riječi i djela, bilo da su tajna ili javna.’’ Ovo je najpreciznija definicija ibadeta jer je kompletna vjera (din) sadržana u ibadetu. Sam ibadet adrži tri temeljne stvari, a to su ljubav, strah i nada. Ove tri osobine čine ibadet Allahu potpunim i onaj ko se veže samo za jedno od ovo troje, taj nije upotpunio ibadet i svoje robovanje Allahu dž.š. Obožavanje Allaha samo ljubavlju (mehabbet) je put sufija a obožavanje Allaha samo s nadom redža’ je put murdžija, a onaj ko obožava Allaha samo sa strahom taj slijedi put Haridžija. Zato da bi ibadet bio potpun, on mora sadržati i ljubav, i strah, i nadu.
Postoji više vrsta ibadeta. U ibadet ulazi namaz, zekat, post, hadž, sadaka, ispunjavanje emaneta, dobročinstvo prema roditeljima, ispunjavanje ugovora, naređivanje dobra, a zabranjivanje zla, džihad, dova, zikr, zavjet, traženje pomoči i utočišta itd. Obaveza je da se svi ovi ibadeti čine samo Allahu dž.š. i onaj ko bilo koji od ibadeta uputi nekom drugom kao što je npr. upučivanje dove nekom drugom mimo Allahu, prinošenje žrtve, traženje pomoći od mrtvih ili odsutnih, ili živih u onome u čemu ne može pomoći niko osim Allah, učnio je najveći grijeh ŠIRK koji Allah ne oprašta osim iskrenim pokajanjem. Kaže Uzvišeni: ’Allah neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim’’ (Prijevod značenja - En-Nisa, 116.) Zato svaki musliman vjeruje da je Allah jedini istinski Bog i Stvoritelj svega postojećeg. i vjeruje da On nema ortaka, i da Njemu nije ništa slično, i da niko osim Allaha ne zaslužuje da bude obožavan. Ovo vjerovanje zasniva se na jasnim tradicionalnim i razumskim dokazima, a prije svega na uputi od Allaha dž.š. jer koga Allah uputi, on je od upućenih, a koga Allah u zabludi ostavi, on je od zalutalih. što se tiće tradicionalnih dokaza oni se mogu sažeti u slijedećem.
1. Svjedočenje Allaha dž.š. i svjedočenje meleka i učenih ljudi da je Allah Jedini Istinski Bog. Kaže Uzvišeni: ’’Allah svjedoći da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da on postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!’’ (Prijevbod značenja - Ali Imran, 18.)
2. Obavijest Allaha dž.š. o njegovom Uluhijjetu (božanstvenosti) u mnogim Kur’anskim ajetima kao što su: Alah je, nema boga osim Njega - živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež, ni san! (Prijevod značenja – Bekare, 255.) ’A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega - Milostivog Samilosnog! (Prijevod značenja – Bekare, 163.) Rekao je Uzvišeni Allah Musa a.s. :’’Ja sam uistinu Allah nema boga osim, Mene pa me obožavaj.’’ (Prijevod značenja – Taha, 14.) Rekao je takođe Svom posljednjem poslaniku Muhammedu a.s. :’’Znaj da nema drugog istinskog boga osim Allaha.” (Prijevod značenja – Muhammed, 19.)
3. Obavijest Allahovih poslanika i njihov poziv njihovim narodima da priznaju samo Allaha kao Boga i da samo Njega obožavaju i ibadet Mu čine. Nuh a.s. se obrati ovim riječima: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se klanjajte vi drgog boga osim Njega nemate.” (Prijevod značenja – A’raf, 59.) A također i Hud, Salih, Ibrahim, Musa, Isa a.s. nijedan od njih nije došao a da nije rekao narodu svome: “O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate.’’ Musa a.s. je rekao Izraelčanima:’’Zar da vam pored Allaha tražim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao.’’ Isa a.s. je rekao svome narodu:’’Allah je doista i moj i vaš Gospodar pa se njemu klanjajte, to je pravi put.’’ (Prijevod značenja – Ali Imran, 52.) Muhammed a.s. je na sjedenju poslije namaza učio:’’Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha jedinog koji nema sudruga.’’
RAZUMSKI DOKAZI
1. Neosporni Allahov Rububijjet (Gospodaarstvo) obavezuje i zahtijeva potvrdu Allahovog Uluhijjeta (Božanstvenosti) jer Gospodaar koji oživljava, usmrčuje, daje, uskraćuje, donosi korist i otklanja štetu, zaslužuje da bude obožavan od strane Njegovih stvorenja i Njegova svojstva savršenstva obavezuju na pokornost, ljubav i veličanje samo Njega, težnju za Njim i strah samo od Njega.
2. Kada znamo da je svako stvorenje podređeno Allahu dž.š. tj. da njegovo stvaranje, i opskrba, njegov život, i njegova sudbina zavisi od Allaha dž.š., kako onda može razuman čovjek obožavati nešto drugo mimo Allaha. I kada znamo da otpada svaka mogućnost da neko od stvorenja posjeduje svojstvo stvaranja, onda je jasno da samo istinski Bog zaslužuje da bude obožavan, a to je Allah dž.š. i da je obožavanje bilo koga drugog mimo Allaha nasilje prema samom sebi i degradacija čovjeka kao ličnosti. i kako onda, poštovani čitaoče, razuman čovjek može pojmiti to da danas u 20-om stoljeću koji je u znaku velikog trijumfa nauke i naučnih otkriča, a samim tim i trijumfa razuma, i u vremenu kada je čovječanstvo zakoračilo u 21. stoljeće postoje ljudi, ili bolje reći narodi, koji obožavaju kravu, kao što je slučaj sa Hindusima u Indiji. čak šta više poznato je da je njihov vođa i otac “moderne” Indije, Mahatma Gandi, bio obožavalac krave. I šta reći za skupine ljudi čija spoznaja i vjerovanje nisu ni cent odmakli od vjerovanja i svatanja idolopoklonika predislamskog doba, onih koji su pravili kipove od drveta i kamena, kao što to danas rade budisti i kršćani, a zatim se tom kipu klanjaju i upučuju mu molitve tražeći od njega pomoć i sreću u životu. Zatim, šta reći o zabludi kršćana koji su učinili širk Allahu dž.š. i koji su učinili veliko nasilje i nepravdu Allahovom robu i poslaniku Isa a.s. tako da ga jedni smatraju bogom. Drugi opet drže da je on božiji sin a treći da je duh sveti. A Allah dž.š. u Kur’anu o njemu veli:’’Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi i on bi’’ (Prijevod značenja – Ali Imran, 59.) “Mesih, sin Merjemin samo je poslanik i prije njega su dolazili i odlazili poislanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako mi iznosimo jasne dokaze i pogledaj zatim njih kako se odmeću.’’ (Prijevod značenja – Maide, 75.)
VEZA IZMEĐU TEVHIDA RUBUBIJJE i TEVHIDA ULUHIJJE
1. Što se tiče odnosa između ove dvije vrste tevhida treba istaći da tevhid Rububijje obavezuje na tevhid Uluhijje, što znači da potvrda Rububijjeta (Gospodarstva) zahtijeva potvrdu Uluhijjeta (Božanstvenosti), jer onaj ko zna da je Allah Gospodar (Rabb) Stvoritelj i Onaj koji sve određuje obveza mu je da obožava samo Njega Jedinog, ne pripisujući mu druga ni u čemu. S druge strane tevhid Rububijje sam po sebi ulazi u tevhid Uluhijje, jer onaj ko obožava samo Allaha i samo Njemu ibadet čini, mora vjerovati da je Allah Gospodar i Stvoritelj svega. Kao što je rekao Ibrahim a.s.: “A da li ste razmišljali,” upita on, ”da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista neprijatelji moji? Ali to nije gospodar svjetova koji me je stvorio i na pravi put uputio i koji me hrani i poji, i koji me, kada se razbolim, liječi, i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživjeti, i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!’’ (Prijevod značenja – Šua’ra, 75.-82.) Tevhid u koji su pozivali svi Allhovi poslanici jeste upravo tevhid Uluhijje, jer potvrda samo tevhida Rububijje tj. da je Allah Jedini Gospodar, nije dovoljna da bi neko bio musliman, jer je to potvrdio i sam iblis: ’’Reče: Gospodaru, zato što si me u zabludi ostavio.’’ (Prijevod značenja – Hidžr, 39.) Potvrdili su ovaj tevhid i mušrci kojima je poslat Muhammed a.s., kako to Kur’an potvrđuje u mnogim ajetima, kao što je “ako ih upitaš ko ih je stvorio, reći će Allah.’’ (Prijevod značenja – Zuhruf, 87.) Zato onaj ko potvrđuje samo tevvhid Rububijje ne postaje musliman dok ne potvrdi i tevhid Uluhijje i dok ne bude obožavao samo Allaha dž.š. onako kako je Allah naredio. Ovo je objašnjenje ništavnosti i neispravnosti mišljenja sljedbenika ilmul-kelama i sufija koji tvrde da tevhid koji se traži od ljudi jeste potvrda da je Allah Stvoritelj i da Njemu pripada odredba. i onaj ko to potvrdi kod njih, postaje musliman. Kaže šejhul slam ibn Tejmijje: ’’Većina Mutekellimina (sljedbenika ibnul-kelama ili skolastike) potvrđuju u svojim i studijama tevhid i dijele ga na tri vrste. Tako oni kažu: ’’On, Allah, Jedan je u Svom biću i nema druga, On je Jedan Svojim svojstvima i nema sličnog, On je Jedan u djelima i nema ortaka.’’ Međutim, najpoznatiji tevhid od njih jeste ovaj treći, a to je tevhid djela što znaći da je Allah jedini stvoritelj. Oni misle da je ovo tevhid koji se traži od ljudi i da je to značenje rijeći LA ILLAHE ILALLAH - nema boga sem Allaha i čak šta više, oni Uluhijjet tumače kao moć stvaranja, a poznato je da se mušrici nisu razilazili sa Poslanikom oko ovog tevhida, nego su potvrđivali da je Allah Stvoritelj svega, da odredba pripada Allahu, ali su i pored toga ostali mušrici (idolopoklonici). Dokaz za našu tvrdnju su riječi Allaha dž.š.: ’’Mi smo svakom narodu poslanika poslali Allahu se klanjajte a kumira se klonite’’ (Prijevod značenja – Nahl, 36.) Dakle, poslanici nisu svojim narodima govorili podvrdite da je Allah Jedini Stvoritelj, jer oni su to tvrdili, već su im govorili :’’Obožavajte samo Allaha, a kumira se klonite.’’
I ako bismo slijedili mišljenje Mutekellimina i sufija, onda onima koji obožavaju kravu, sunce, zvijezde, Isaa i druga izmišljena božanstva, ne bismo mogli kazati da čine širk, posebno ako kažu da oni to čine samo da bi ih približili Allahu dž.š. i da oni nevjeruju da zvijezde, ili neka druga božanstva, stvaraju i određuju sudbinu. Ovo isto kažu danas oni koji čine ibadet kaburovima obilazeći oko njih, i tražeći od mrtvih da se zauzimaju za njih i onda kažu ovo nije širk jer mi ne vjerujemo da mrtvi stvaraju i bilo šta određuju, nego su oni samo posrednici između nas i Allaha. Allahu dž.š. se utjećemo od skretanja sa ispravne staze, od pogrešnog razumijevanja i nespravnog vjerovanja. Nastaviće se, Inšaallah.
| Bušatlić Nasuf - Abdussamed |
