Kada je u pitanju stav Islamskih učenjaka in šerijatski propis po pitanju šiija, kaže imam Buharija rahmetullahi alejhi : “Svejedno mi je da li klanjao za džehmijom ili rafidijom-šiijom, ili klanjao za židovom ili kršćaninom! Njima se ne naziva selam, niti ih je dozvoljeno posjećivati, niti je dozvoljeno ženiti njihove žene, njihovo svjedočenje se ne prihvata, niti je dozvoljeno jesti meso od njih (koje oni zakolju).” (Halku ef alil-ibad, imam Buharija 125)
Imam Šafija, Allah mu se smilovao kaže: “Od sljedbenika zablude nisam vidio ljude koji više lažu od rafidija-šiija! (Šerh usulu itiqad Ehli sunnet, imam El-Lalikai, 2811)
Imam Malik rahmetullahi alejhi rekao je komentarišući 29 ajet sure el-Feth: “Rafidije (šiije) koje mrze ashabe su nevjernici, jer ashabi razljućuju rafidije, a onaj ko mrzi ashabe je nevjernik, shodno ovom ajetu!”
Kaže imam Kurtubi u svom tefsiru: “Lijepo li je rekao Imam Malik u svom komentaru, i pogodio je tumačenje ovog ajeta, jer ko bude umanjio vrijednost samo jednog ashaba, ili ga bude uvrijedio, on je odbacio ono što je došlo od Gospodara svjetova i poništio je Šerijat muslimana.”
Takođe kaže imam Malik Allah mu se smilovao: “Onaj ko psuje ashabe Allahovog Poslanika s.a.w.s. ne zaslužuje ime musliman! (El-Hallal, u svome dijelu “Es-sunne”)
Došlo je u “Kitabu sunne” da je rekao imam Ahmed ibn Hanbel o rafidijama: “Oni se odriču ashaba Muhammeda s.a.w.s., psuju ih, umanjuju njihovu vrijednost i zasluge, te proglašavaju sve ashabe nevjernicima osim četvorice: Alije ibn Ebi Taliba, Ammar ibn Jasira, Mikdad ibn Esveda, i Selman El-Farisija. Nemaju rafidije nikakvog udjela u Islamu!”
Rekao je imam hafiz Abdurahman El-Mehdi koji je umro 198 g. po hidžri: “Rafidije i džehmije su dva posebna naroda, i uopšte ne pripadaju Ummetu Muhammeda s.a.w.s.! (Buharija)
Muhammed ibn Jusuf 212 g. po hidžri je rekao: “Čuo sam čovjeka koji je pitao ovoga učenjaka - “šta je sa onim koji psuje Ebu-Bekra?” Pa je odgovorio: On je nevjernik! Takvome se ne klanja dženaza, i nemojte ga ni dirati rukama svojim! Podignite ga pomoću drveća, pa ga tako zakopajte u rupu!
Kaže Ebu Muhammed Abdullah ibni Muslim ibnu Kutejbe, koji je umro 276 g. po hidžri: “Pretjerivanje rafidija u ljubavi prema Aliji r.a. koje se ispoljava davanjem prednosti njemu nad onima kojima je sam Muhammed s.a.w.s. davao prednost nad njim, zatim njihova tvrdnja da Alija r.a. dijeli poslanstvo sa Poslanikom s.a.w.s. (jer jasno kažu da je Džibril a.s. pogriješio u donošenju objave, i da je trebao donijeti Aliji r.a. a ne Muhammedu s.a.w.s.), zatim tvrdnja da njihovi imami znaju gajb - sve to u sebi sadrži kufr (nevjerstvo) i laž, veliko neznanje i glupost!
Poznato je da kršćani na tvrdnje da je Biblija izmijenjena, uzvraćaju tvrdnjom šiija da je i Kur’an izmijenjen. Kaže ibn Hazm El-Andalusi: “Što se tiče ovih tvrdnji kršćana, treba znati da šiije nisu muslimani! Oni su sekta koja se pojavila 25 g. nakon smrti Poslanika s.a.w.s. i to je grupacija koja ide putem židova i kršćana u laži i nevjerstvu.” (Ibn Hazm, El-Fisal, 2/213)
Šejhul Islam Ibn Tejmijje proglasio je djelima kufra: psovanje ashaba, vjerovanje da je Kur’an manjkav i izmijenjen, vjerovanje da imami znaju gajb (nevidljivo, budućnost), a onoga ko to čini i pored toga što su do njega došli jasni dokazi i istina - tekfirio je (proglašavao nevjernikom).
Salahudin Ejjubi je, kad je odbacio krstaške ratove od Damaska, i oslobodio Kuds, rekao: “sada idemo na batinije”, sektu šiija, koji su prvi izmislili i napravili mevlud 350-te g. po hidžri, kako navodi Ibn Kethir u El Bidaje Ven-nihaje. I kada su ga pitali: “Zar nije preče da navalimo još više na kršćane i da ih potpuno porazimo, on je odgovorio: “Ne, između njih nema nikakve razlike.” Ovako je govorio Salahudin Ejjubi, velikan ovoga Ummeta. Zato što je 321 g. po hidžri u Mekku došla grupa šiija, ohalalili su krv muslimana i prolili je. Počeli su ubijati hadžije, isčupali su Hadžerul – esved i odnijeli ga sa sobom. Popeo se jedan od njih na vrata Ka’be i ismijavao se sa Kur’anom, govoreći: “Gdje su ptice koje nose kamenje?” I Hadžerul esved je ostao kod njih sve do 332 g. sve dok sunnije nisu ojačale, i halifa im je zaprijetio, pa su ga morali ponovo vratiti u Ka’bu.
Rafidije je iz vjere izveo Jemenski židov Abdulllah ibn Sebe, a kršćane Pavle, takođe židov, koga oni danas smatraju svecem, a koji je bio poznat po proganjanju sljedbenika Isaa a.s. u Kudsu. Zatim je prešao na kršćanstvo, i podvalio Rimljanijma priču o Isau kao bogu, baš kao što je Abdulllah ibn Sebe došao s pričom da je Alija božanstvo.
Prenosi se od Sabija da je rekao: “Upozoravam na zablude, a najgora od njih jesu rafidije-šiije! Od njih ima židova koji zatiru Islam da bi živjela njihova zabluda. U Islam nisu ušli iz želje i straha od Allaha, nego iz mržnje prema sljedbenicima Islama, i želje da ih vrijeđaju. Alija ibn Ebi-Talib na koga se pozivaju, ih je spalio vatrom i protjerao u daleke krajeve. Iskušenje sa rafidijama-šiijama, je isto kao iskušenje sa židovima:
● židovi su rekli: Kralj može biti samo iz Davudove porodice, a rafidije su rekle: namjesnici mogu biti samo iz Alijine porodice.
● židovi su rekli: Nema džihada na Allahovom putu sve dok se ne pojavi mesih Dedždžal ili ne siđe Isa a.s. s neba, a rafidije su rekle: nema džihada dok se ne pojavi Mehdi i dok ne pozove pozivač sa neba.
● židovi ne smatraju da ima priček nakon razvoda, Šiije takođe.
● židovi preziru Džibrila, govoreći da je on njihov neprijatelj iz redova meleka, a šiije govore da je pogriješio donoseći objavu Muhammedu s.a.w.s.
Međutim, židovi i kršćani su odlikovani nad šiijama u jednome. Kad su židovi bili upitani: ko su najbolji ljudi iz vaše vjere, odgovorili su: Musaovi slijedbenici. Kad su kršćani bili upitani: ko su najbolji ljudi iz vaše vjere, odgovorili su: Isaovi pomagači. Kad su šiije upitane: ko su najgori ljudi u vašoj vjeri, odgovorili su: Muhammedovi ashabi!
_________________________________________________________________
