Pridržava se šeri`atskog hidžaba - pokrivanja
Ona se pridržava šeri`atskog hidžaba kada izlazi iz kuće, a to je specifična islamska odjeća koju određuju nepobitni tekstovi iz Allahove Knjige i Sunneta Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Ona neće izlaziti iz kuće, niti se pojavljivati namirisana ili otkrivenih ukrasa pred ljudima koji joj nisu mahremi, jer ona zna da je to haram na osnovu kur`anskog teksta:
“ A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.”[105]
Žena muslimanka nije od onih koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, koje okreću lice svoje od Allahovih dželle we `ala zapovijedi, a kojim su preplavljena savremena društva koja suudaljena od Allahove dželle we `ala upute i pokornosti prema Njemu. Naprotiv, žena muslimanka podrhtava od straha zbog stravične slike koju je oslikao Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem o tim razgolićenim, zavedenim, zalutalim i nemoralnim ženama:
“ Dvije vrste ljudi biće stanovnici džehennema i ja ih poslije ovozemaljskog života, neću više vidjeti: silnici, u čijim su rukama bičevi debljine kravljih repova, kojima tuku svijet, i žene koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, koje okreću lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave njihove su im kao grbe deva. Takve žene neće ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris. A miris njegov se širi na sve strane veoma daleko.” [106]
Mudra žena muslimanka, koja se napaja s vrela čistog islama, koja je odrasla u njegovom prostranom i osebujnom okruženju, ne pridržava se šeri`atskog hidžaba samo zbog tradicije i običaja koje su na nju prenijele njena majka i nena, te ga je naslijedila od njih. Ovome teže neki besposličari kada opisuju hidžab, ne nalazeći za to potporu u nauci, niti bilo koji racionalni dokaz ili uputu iz Svijetle Knjige. Naprotiv, ona ga se pridržava jer je njeno srce ispunjeno imanom - vjerovanjem da je to Allahova dželle we `ala naredba. Njena duša je ispunjena ubjeđenjem da je vjera (islam), vjera koju je Allah dželle we `ala objavio radi izgradnje žene muslimanke, čija ličnost će biti specifična, i kako bi je udaljila od opasnosti nemorala, ništavne degeneracije i ponora zablude. Otud ona i prihvata islam zadovoljne duše, smirena srca i čvrstog ubjeđenja, kao što su ga prihvatile Muhadžirke i Ensarijke onoga dana u kojem je Allah dželle we `ala objavio Svoj propis i Svoju naredbu.
El-Buhari bilježi od Aiše r.a da je rekla: “Allah se smilovao prvim ženama Muhadžirkama. Kada je objavljeno “ neka vela svoja spuste na grudi svoje”, pocijepale su svoje haljine i njima prekrile svoja lica”.
U drugoj predaji, koju isto tako bilježi El-Buhari, stoji: “ Uzele su svoje ogrtače, pocijepale ih radi krajeva kojim su pokrile lica svoja.” [107]
U predaji od Safijje bintu Šejbe stoji da je rekla:” Bile smo kod Aiše radijellahu anha Spomenule smo žene Kurejšijke i njihovu krepost, na što je Aiša o njima rekla:” Doista žene Kurejšijke imaju posebno mjesto, a ja, tako mi Allaha, nisam vidjela boljih žena od žena Ensarijki, nitisam kod bilo koga vidjela čvršće vjerovanje u istinitost Allahove Knjige, niti čvršći iman u ono što je objavljeno! Objavljena je sura En-Nur “neka vela svoja spuste na grudi svoje”, pa su se njihovi ljudi uputili prema njima, učeći im ono što im je Allah dželle we `ala objavio. Tako je čovjek učio svojoj ženi, kćeri, sestri i svim ženama koje su mu u rodu. Ni jedna od njih nije ostala a da nije uzela svoju haljinu, koja je bila oslikana crtežima sedala, pa se njome ogrnula, iskreno prihvatajući i vjerujući u ono što je objavio Allah dželle we `alau Svojoj Knjizi. Tako su one bile umotane iza Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem (klanjajući za njim sabah namaz), kao da na svojim glavama imaju crne gavrane ( tj. njihove glave su bile izrazito crne).” [108]
Allah se smilovao ženama Muhadžirkama i Ensarijkama. Šta ima jače od njihovog imana!! Šta ima iskrenije od njihovog islama! Šta ima ljepše od njihove predanosti istini, prilikom objave islama! Svaka vjernica koja vjeruje u Allaha i Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, doista teži tome da se ugleda u ove ugledne i kreposne žene. Ona će, tako, samu sebe natjerati da se pridržava specifične islamske odjeće, ne obraćajući pažnju na golotinju, otkrivenost i razgolićenost koji je okružuju. Ja ću navesti primjer jedne pokrivene djevojke muslimanke koja studira na univerzitetu. Njen primjer nije nimalo slabiji od primjera žena Muhadžirki i Ensarijki radijellahu anha. Prilikom posjete Univerziteta u Damasku, novinski izvještač ju je upitao o njenom hidžabu i kako ga podnosi na žestokoj ljetnoj vrućini, na što je odgovorila (kur`anskim ajetom): “...Recite: ”Džehennemska vatra je još vruća!” ...”[109]
Pomoću ovakvih svjesnih i čistih djevojaka muslimanki, održavaju se muslimanske kuće i odgajaju generacije na kreposti i dobroti, a društva obiluju radnim ljudima, čvrstim junacima i one su danas, hvala Allahu, mnogobrojne.
Šeri`atski hidžab za ženu nije bio novotarija u islamskom šeri`atu. Naprotiv, on je postojao još prije islama u svim Allahovim zakonima. O tome svjedoče ostaci tih zakona koje nalazimo u iskrivljenim Knjigama, a koje vidimo u čednoj odjeći časnih sestara koje žive i u islamskim zemljama a i u ostalim zapadnim zemljama. Ostatke ovog propisa nalazimo i kod pokrivanja glava kod žena kršćanki prilikom njihova ulaska u crkvu. Današnje bestidno odbacivanje pokrivanja žene, kao i odbacivanje njene čednosti, doista, predstavlja nasrtaj na sveukupne nebeske zakone od Ibrahimovog, Musaovog i Isaovog `alejhi sellam milleta (naroda), pa sve do nebeske čistoće s kojom je došao Islam. To je odbacivanje Allahove jedine vjere, koju je Allah dželle we `ala slao kroz vremena, a koju su donosili poslanici kroz generacije, kako bi se izgradila ljudska ličnost na istini, kreposti i dobroti i kako bi čovječanstvo koje je na pravom putu, putem nebeske upute, postalo jedan ummet, pokoran Gospodaru koji je jedino dostojan da se obožava:
“ Ljudi su jednu zajednicu sačinjavali, a onda su se jedan drugome suprotstavili. A da nije Riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presuđeno o onome oko čega se razilaze.”[110]
“ O Poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite! Ova vaša vjera jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” [111]
“A i u onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo. Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!”[112]
Mnoga savremena ljudska društva insistiraju na otkrivanju žene i njenom razgolićavanju. Njihova nastojanja su samo dokaz devijacije, iskvarenosti i udaljavanja od Allahove dželle we `ala upute. To nije slučaj samo s islamskim zemljama, nego općenito i u svim zemljama svijeta. Ako zapadnjaci ne obraćaju pažnju na ovu devijaciju i nastavljaju u kreiranju sredstava za razgolićavanje, zabludu i dekadencu, ne tražeći za to zapreku u svojim iskrivljenim knjigama, onda muslimani, koji se danonoćno mole učenjem savršene i sačuvane Knjige njihovog Gospodara, nikako ne mogu biti zadovoljni ovom devijacijom, bez obzira koliko ih prikrivalo neznanje, slabost ili nemoć u njihovoj pravoj vjeri. Jer, njegovi (islamski) sveobuhvatni tekstovi iz Allahove Knjige i Sunneta Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem neprestano dopiru do njihovih ušiju, upozoravaju one koji zastranjuju od naredbe Allaha dželle we `ala i Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, obećavajući im na ovome svijetu kušnju a na onome svijetu bolnu patnju:
“... Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”[113]
Otud pozivi pobijeđenih - da se žena otkrije, da sikne svoj hidžab-dovode do brzog neuspjeha pred nepokolebljivošću vjernika i vjernica -djece islamske svijesti-, rasprostranjenih širom svijeta. Tako se u mnogim islamskim krajevima koji svjedoče o pozivima na evropeizaciju žene muslimanke - skidanjem njenog hidžaba i oslobađanjem od njene čednosti, kreposti i pokrivenosti, svjesna, obrazovana i mudra žena muslimanka, vraća svojoj islamskoj specifičnoj odjeći, svome čednom, šeri`atskom hidžabu i svojoj omiljenoj čednosti i pored svih zagovornika evropeizacije, zla i nemorala, počevši od sljedbenika Ataturka u Turskoj, Reze Pahlavija u Iranu, Muhammeda Emana u Afganistanu, Ahmeda Zogoa i Envera Hodže u Albaniji, Markosa Fehmija, Kasima Emina i Hude Ša`ravi u Egiptu. Jedan broj pristalica emancipacije žene i njenog oslobađanja od hidžaba i čednosti, odustao je od svojih prethodnih stavova o nastojanju da se žena otkrije i da se lakomisleno miješa s muškarcima.
Imamo dr. Neval Es-Sa`davi koja je dugo vremena napadala hidžab i one koje ga nose, pozivajući na opako, nasilno i prisilno skidanje hidžaba. Danas ona kritizira stremljenja žene na zapadu i njeno skandalozno razgolićavanje, pa kaže:”Nalazim se na ulicama Londona ... Vidim žene napola gole, koje izlažu svoje tijelo kao da je roba. Odjeća im je zaduženje. Ona čuva tijelo od svih prirodnih faktora i ne treba da predstavlja zavodničke poruke. Kad bi žena gledala na samu sebe kao ljudsko biće, a ne kao na robu, ne bi imala potrebu da otkriva svoje tijelo.”[114]
Od tada Neval Es-Sa`davi objašnjava da podizanje hidžba treba biti podizanje hidžaba (zastora) s umova, posebno kod obrazovanih ljudi i žena. Koliko samo pokrivenih žena, srednjeg obrazovanja posjeduje otvoren i razborit um, koji vrijedi koliko deset umova nekih obrazovanih, glupih, razgolićenih žena koje otkrivaju svoja lica i tjela, a njihovi umovi, instinkti i poimanja su pokriveni. Stoga, ona o svom sljedećem potezu kaže da je to” Podizanje hidžaba (zastora) kojim su prekriveni umovi obrazovanih ljudi i žena.”[115]Ona takođe, kaže:” Ja poznajem profesorice, doktorice, žene inžinjere koje pate zbog političke, socijalne i kulturne nepismenosti.” [116]
Ovo je poznati pisac pripovijedaka Ihsan Abdul-Kuddus koji je preplavio književne krugove svojim pripovijetkama koje pozivaju na izlazak žene iz kuće i miješanje s muškarcima, koje pozivaju na ples s njima na proslavama, skupovima i sijelima. On u intervjuu koji je dao za kuvajtske novine “ El-Enba`”, u broju koji je izašao 18/01/ 1989. god., kaže:” Smatram da su osnova odgovornosti bilo koje žene: kuća i djeca. Ovo je po meni na prvom mjestu. Da nije bilo moje žene, ne bih mogao ostvariti porodicu, postojanost, a ni uspjeh, jer se ona bavi kućom i djecom...”
U tom intervjuu on , takođe, kaže:” Nikad u životu nisam želio da oženim ženu koja radi. I ja sam poznat po tome, jer sam od samog početka spoznao značaj ženine odgovornosti za domaćinstvo!!”
Izbjegava apsolutno miješanje s muškarcima
Mudra žena muslimanka izbjegava miješanje s muškarcima koliko je to u njenoj moći, ne teži tome, niti to podstiče, ugledajući se na Fatimu, Poslanikovu sallallahu `alejhi we sellem kćerku, i ugledajući se na majke vjernika, žene prvih generacija vjernika ( selef), ashaba, tabi`ina, kao i onih koji su ih slijedili u dobročinstvu i koji su bili na pravom putu.
Razboritoj ženi muslimanki nije skriveno koliku opasnu štetu nanosi apsolutno miješanje s muškarcima, kao i kontakt koji upražnjavaju zapadnjaci u najširim razmjerima, kako bi upropastili ispravnu naobrazbu. Stoga, oni (zapadnjaci) inamjeravaju odvojiti djevojke od mladića na mnogim univerzitetima i obrazovnim institucijama. Jedan broj muslimanskih pedagoških uglednika je bio svjedokom ovog odvajanja prilikom njihove posjete Evropi, Americi i Rusiji. Jedan od njih je i pedagog prof. Ahmed, kojeg je sirijsko minstarstvo odgoja poslovno poslalo u Belgiju, prlikom čega je posjetio belgijske škole. Prlikom jedne njegove posjete osnovnoj školi za djevojčice, upitao je direktoricu:” Zašto ne miješate dječake sa djevojčicama u ovom stupnju obrazovanja?” Odgovorila je :” Uočili smo veliku štetu prilikom miješanja djece, čak i u stupnju osnovnog obrazovanja.”
Do nas dolaze vijesti da je i Rusija došla do ovih saznanja, pa je osnovala odvojene univerzitetske odsjeke u kojim se ne miješaju studenti sa studenticama.
U Americi broj ovih odsijeka prelazi cifru od 170 odsijeka u kojim se ne miješaju studenti sa studenticama, nakon što su pedagozi i mentori s ovih univerziteta osjetili štetu koju nanosi miješanje u društvu koje je naviklo na miješanje u svim aspektima društvenog života.
Svjedočenja o štetnosti miješanja ucijelom svijetu se ne mogu ni zamisliti, a svako od njih predstavlja očit dokaz mudrosti islama koji zabranjuje miješanje. Islam odvaja islamska društva, koja su na pravom putu uz pomoć upute njihovog Gospodara, od te opasne i ubitačne nevolje, kojom se rasipa energija i koja potresa ljudska srca, osjećaje i svijest.
Ne rukuje se s muškarcima osim s mahremima
Neosporno je da žena muslimanka nema potrebe da se miješa s muškarcima ili da se rukujes nekim od njih, osim sa svojim mahremima, ugledajući se na riječi i djela Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. El-Buhari bilježi od Aiše, majke vjernika, radijellahu anha da je rekla:
“ Kada bi vjernice, čineći hidžru, došle Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem, bile bi ispitane, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: “ O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, - ... do kraja ajeta” [117]Aiša radijellahu anha je rekla: ”One vjernice koje bi priznale ovaj uvjet, pristale bi i na ispit.” [118]Kada bi pristale na taj uvjet, Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi im rekao: ”Idite, učinile ste prisegu.”
Ne, tako mi Allaha, ruka Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem nije nikada dotakla ruku neke žene, nego je tu prisegu činio riječima. Tako mi Allaha, Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je postupao prema ženama samo onako kako mu je Allah dželle we `ala naredio, govoreći im pri tom: “ Prisegnuo sam vam riječima”[119]
Putuje samo s mahremom
Islamska praksa je da žena putuje samo s čovjekom koji joj je mahrem, jer put nije bez poteškoća, naprotiv, biva popraćen raznim opasnostima, nedaćama i poteškoćama. Nije dobro, a ni ispravno da se žena sama izlaže bilo čemu od ovoga, a da s njom nije mahrem, koji će od nje odstraniti nedaće i otkloniti od nje opasnost. Otud i dolaze mnogobrojne, uzastopne i raznovrsne poslaničke zabrane da žena bez mahrema sama putuje:
U Muslimovom “ Sahihu” stoji: “ Ženi, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvoljeno da putuje ni koliko je razdaljinaod tri noći, osim sa svojim mahremom.” [121]
Postoje mnogobrojni hadisi o ovom poglavlju, a nama je dovoljno ovo što smo naveli. Svi ovi hadisi potvrđuju uvjetovanost mahrema za ženino putovanje, osim u iznimnim slučajevima koje su učenjaci pojasnili i prezentirali svoja mišljenja o njima. [122]
Ovako se žena muslimanka s pravom pokorava svome Gospodaru, biva poslušna Njegovoj naredbi, kloni se onoga što je On zabranio, zadovoljna je Njegovom presudom i ustrajna je u izučavanju svoje vjere, vjerskih obreda i vjerskog ponašanja. Ona podnosi poteškoće kako bi bila pokorna prema Uzvišenom Allahu, pa makar to bilo u suprotnosti s mnogim preovladavajućim društvenim shvatanjima. Sve ovo nam sa sigurnošću dokazuje da je ona spašena, da je ona ta koja ima koristi i ona koja će ući u džennet, kao što je to Plemeniti Kur`an potvrdio:
“ Tako mi vremena,- čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”[123]
Zadovoljna je s Allahovim Kada`om i Kaderom
Nema sumnje da je žena muslimanka, koja je pokorna odredbama svoga Gospodara, zadovoljna s Njegovim kada`om i kaderom. Stoga, zadovoljstvo s kada`om i kaderom spada u jedno od najvećih znakova imana, pokornosti, bogobojaznosti i pobožnosti koji se nalaze u čovjeku. Otud je svjesna muslimanka, koja praktikuje svoju vjeru, stalno zadovoljna s onim što je zadesi u njenom životu, bilo da se radi o dobru ili zlu, jer se u ovom njenom zadovoljstvu, u svakom slučaju, nalazi dobro, kao što je to obznanio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u svojim riječima:
“ Čudno je čovjekovo stanje. U svakom njegovom stanju je hajr, a to je samo kod pravih vjernika. Ako ga zadesi radost, zahvalan je i to mu bude hajr, a ko ga zadesi nevolja, strpljiv je i to mu bude hajr.” [124]
Muslimanka, doista, duboko u sebi vjeruje da sve ono što je zadesi u ovom životu, nije bilo zato da bi pogriješila, a ono u čemu pogriješi nije zato da bi je to pogodilo. Sve je to kada` i kader (određenje), stoga i jeste hajr u svakom njenom stanju. Ako je zadesi radost, svojim jezikom će mnogo zahvaljivati Bogu, Onome koji blagodat daje, Onome koji sve daje. Bit će među onima koje zahvaljuju, koje su pokorne i koje su postigle uspjeh, a ako je zadesi nevolja, strpit će se i bit će od onih koje su strpljive, koje su spašene i koje će ući u džennet.
Pomoću ovog čvrstog i dubokog imana, žena muslimanka podnosi sve nedaće, iznenađenja i katastrofe. Podnosi ih smireno, zadovoljna s Allahovim kada`om i kaderom, pomažući se strpljenjem, namazom i zadovoljstvom s onim što je zadesi. Njen jezik će se zabaviti zahvalom na Allahovom određenju, kao što je toučinila El-Hansa` pošto su joj javili o pogibiji sva četiri sina, kada je rekla:” Hvala Allahu koji me je počastio njihovom pogibijom (time što su pali kao šehidi). Molim Allaha da me sastavi s njima u okrilju Svoje milosti.” [125]Ili će , pak, tražiti utočište na mjestu na kojem klanja, tražeći pomoć u strpljivosti i namazu, kao što je to činila Esma bintu `Umejs, nakon što su je pogodile nedaće, katastrofe i nevolje, tako što je izgubila svog prvog muža Dža`fera bin Ebi Talib radijellahu anhu, zatim je pretrpila gubitak drugog muža Ebu Bekra Es-Siddik radijellahu anhu, a nakon toga je izgubila i svoga sina Muhammeda bin Ebi Bekr radijellahu anhu.
Mnogobrojni su primjeri slučajeva Esme i El-Hansa` u istoriji žene muslimanke, vjernice, koja strpljivo podnosi sve nedaće. Njih će Allah bez računa nagraditi:
Ona je ta koja se kaje
Duša žene muslimanke je prekrivena gafletom (nemarom, neopreznošću i bezbrižnošću), zbog čega se pokliznula ili je zadesio neki propust, koji ne dolikuje budnoj i svjesnoj ženi muslimanki,pa je zaglibila prilikom izvršenja naredbi svoga Gospodara. Ali, ona ne ostaje ravnodušna u tom svom gafletu, nego žuri ka onome što će je probuditi iz sna i trgnuti iz njenog gafleta. Tražit će oprosta za svoju pogrešku ili svoj nemar i vratiti će se ka uzdizanju svoga imana, ka pročišćenju svoje duše i toploti svoje pobožnosti, tražeći oprosta, kajući se i vraćajući se u okrilje svoga Gospodara, Smirenoga:
Gaflet ne obuzima srce u kojem se nalazi radost imana, nego obuzima srca koja su zahrđala od gafleta, nereda, smutnji i nepokornosti. A srce bogobojazne i budne žene muslimanke neprestano je otvoreno za prihvatanje upute, pokornosti i udisanja povjetarca tevbe, milosti i oprosta.
Osjeća odgovornost za članove svoje porodice
Odgovornost žene muslimanke za članove njene porodice nije ništa manja pred Allahom dželle we `ala od odgovornosti muškarca. Naprotiv, odgovornost žene je čak i veća od odgovornosti muškarca, zbog njenog poznavanja skrivenih stvari iz života njene djece koja s njome žive duži period vremena.Oni je iznenađuju stvarima kojim ne iznenađuju oca. Svjesna žena muslimanka osjeća ovu odgovornost, svaki put kada do njenog sluha dopru riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado. Narodne straješine i poglavari su pastiri, pa će i oni biti odgovorni za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i biće odgovoran za svoje stado. Žena je pastir u kući svoga muža, pa će i ona biti odgovorna za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gospodara pa će i on biti odgvoran za svoje stado. Ukratko, svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.” [128]
Njeni osjećaji odgovornosti neprestano je tjeraju na suprotstavljanje devijacijama, ako se nađu u ponašanju nekih članova njene porodice, te ih odstranjuje ako bi zadesle nekog od njih. Žena neće šutjeti ni na kakvu vrstu devijacije ili slabosti, nipodaštavanja ili nedostatka koji nađe u svojoj kući i u svojoj porodici. Ako se to ne desi, onda je njena vjera tanka, u njenoj ličnost se nalazi slabost, a u njenoj svijesti je nedostatak.
Njen cilj je zadovoljstvo Allaha dželle we `ala
Iskrena muslimanka neprestano teži, u činjenju svojih djela, ka Allahovom dželle we `ala zadovoljstvu, vagajući ih ovom preciznom vagom: ono čime je Allah dželle we `ala zadovoljan, činit će ga , a ono čime Allah dželle we `ala nije zadovoljan, odreći će ga se i klonit će ga se. [129]
Kada dođe do konflikta između onoga čime je Allah dželle we `ala zadovoljan i onog s čime su ljudi zadovoljni, ona će izabrati ono čime je Allah dželle we `ala zadovoljan, bez ikakvog kolebanja ili kajanja, pa makar to i ne odgovaralo ljudima.
To je zato jer ona svojom dubokom islamskom svješću i svojom suptilnošću, saznaje da je zadovoljstvo ljudi cilj do kojeg se ne može doći, cilj koji svojom aspiracijom vodi do Allahove dželle we `ala srdžbe. Ona o svemu ovome traži uputu u praksi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže:
“ Ko teži Allahovom zadovoljstvu time što će rasrditi ljude, Allah će mu biti dovoljan i neće ovisiti od pomoći ljudi, a ko bude težio zadovoljstvu ljudi time što će rasrditi Allaha, Allah će ga prepustiti ljudima (da od njih traži pomoć).” [130]
Ovim preciznim mizanom i savršenim mjerilom, pred ženom muslimankom se pojašnjavaju saznanja o pravom i autentičnom putu. Tako ona zna šta odabire, a šta ostavlja, a njeno vječito mjerilo, koje ne griješi, jeste zadovoljstvo Allaha dželle we `ala. Time iz života žene muslimanke iščezavaju sve smiješne i sramne suprotnosti u koje zapadaju mnoge žene koje su zalutale od Allahove dželle we `ala upute.
Ima i onih koje vidimo na namazu skrušene, ali su u mnogim slučajevima potpale pod uticaj svojih strasti. Udaljile su se od istine a na sijelima njihovi jezici bivaju zabavljeni gibetom, nemimetom (ogovaranjem) i klevetanjem ljudi. Spletkare protiv onih koje ne vole i izmišljaju protiv njih izmišljotine, kako bi im nanijele zlo i kako bi im naštetile. One imaju nedostatak u svojoj vjeri, slabost u svom vjerovanju i nedostatak u svom poimanju istiniitosti ove savršene i potpune vjere, koju je Allah dželle we `ala objavio kako bi se u potpunosti formirao čovjek u svim oblicima svoje ličnosti. Sve ovo je zbog toga kako bi čovjekovi javni i tajni postupci bili u skladu s Allahovim dželle we `ala zadovoljstvom, kako bi bili u skladu s Njegovom uputom, ostvarujući autentično ponašanje koje je islam zacrtao za čovjeka u ovom životu.
Što se tiče onih žena koje se u nekim stvarima pokoravaju Allahu dželle we `ala, a u drugim ne, svoje postupke ili neke od njih proizvoljno mjere. Izgleda da su one polovina muslimanki i ovo je dvojnost kojom bivaju pogođene žene koje su se odvojile od upute svoje vjere i vjerovanja. Ovo je jedna od najopasnijih moralnih i etičkih bolesti koje pogađaju savremenog čovjeka.
Pokorna je značenju robovanja Allahu dželle we `ala
Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere, vjeruje dubokim imanom da je na ovom svijetu stvorena radi jednog velikog cilja, koji je Uzvišeni Gospodar odredio:
Po mišljenju mudre žene muslimanke, život nije samo zato da bi se vrijeme provelo u uobičajenim svakodnevnim poslovima, niti da bi se uživalo u ugodnostima života i njegovih ukrasa. Život je poruka upućena svakom muslimanu da se uzdigne do razine u kojoj će se ostvariti njegov ibadet prema Allahu dželle we `ala Ova razina se sastoji u tome da svim svojim djelima priključi nijet-odluku, da teži ka Allahovom zadovoljstvu i da se trudi da zadobije Njegovo zadovoljstvo. To je stoga što su djela u islamu ograničena nijjetom, kao što je to potvrdio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegova poslanika, njegova hidžra je hidžra Allahu i Poslaniku; a ko bude učinio hidžru zbog materijalne koristi, ili zbog žene - da bi je oženio, njegova hidžra je za ono za šta je naumio.” [132]
Otud žena muslimanka može i biti u neprestanom ibadetu dok obavlja sve svoje poslove, kao da je u neprestanoj pokretnoj bogomolji, sve dok je u svojim nijetima svjesna da obavlja svoju poslanicu u ovom životu, onako kako joj je to Allah, dželle we `ala, odredio.
Ona se nalazi u ibadetu dok čini dobročinstvo prema svojim roditeljima, dok je poslušna prema svome mužu, dok se posvećuje odgoju svoje djece, dok obavlja svoje kućne poslove, održava rodbinske veze itd. Sve dok to čini s nijjetom, povodeći se za Allahovom dželle we `ala naredbom, njen ibadet pripada samo Njemu.
______________________________________________________
[105] En-Nur 31.
[130] Hadis bilježi Et-Tirmizi 4/34 na kraju poglavlja o zuhdu. Ovaj hadis je hasenun.
[131] Ez-Zarijat 56.
[132]Muttefekun `alejhi.Pogledaj “ Šerhus-sunneti “,1/401, knjiga “ Et-taharetu“, poglavlje “ En-nijjetru fil-vudui ve gajrihi minel-`ibadat.”
[130] Hadis bilježi Et-Tirmizi 4/34 na kraju poglavlja o zuhdu. Ovaj hadis je hasenun.
[131] Ez-Zarijat 56.
[132]Muttefekun `alejhi.Pogledaj “ Šerhus-sunneti “,1/401, knjiga “ Et-taharetu“, poglavlje “ En-nijjetru fil-vudui ve gajrihi minel-`ibadat.”
