subota, 5. siječnja 2013.

Uloga mesdžida u Islamu

ISLAMSKI UNIVERZITETI

 

Dosta je veličine i časti za mesdžid ako spomenemo da je on bio škola i univerzitet, čije temelje je udario najbolji čovjek, najodabraniji Poslanik i najbolji učitelj čovječanstva, Muhammed, a.s.

 

Kad govorimo o mesdžidu i njegovoj ulozi i pravilima koja su vezana za mesdžid, moramo znati da je njih postavio i objasnio Allahov Poslanik, a.s., kroz svoju poslaničku praksu. Mesdžid je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio mjesto za ibadet i odgoj. Iz njega su poticale najznačajnije ideje i on je bio stjecište i rasadnik korisnog znanja, ibadeta, džihada itd. Mesdžid je ostavio neizbrisiv trag u izgradnji islamske ličnosti i njene pripreme za kuću vječnosti. On je bio škola Allahovog Poslanika, a.s., iz koje su izišle najbolje generacije u historiji čovječanstva.

 

Iz te škole je izišao najbolji učenik Muhammeda, a.s., Ebu Bekr, r.a., i njegov zamjenik i savjetnik Omer, r.a., i plemeniti ashab, kojeg su se stidjeli meleki, Osman ibn Affan i jedan od najučevnijih i najhrabrijih ljudi, uopće, Ali ibn Ebi Talib.

 

Iz te škole je izišao i uspješno je završio veliki i nenadmašni vojskovođa Halid ibn Velid, zatim neprikosnoveni muhadis - Ebu Hurejre, veliki pobožnjak Ebu Zerr, muftija islamskog ummeta Abdullah ibn Omer, muffesir Islama Abdullah ibn Abbas, znameniti mislilac Selman Farisi, intelektualac nevjerovatne pronicljivosti Amr ibn As, nedostižni pjesnik Hasan ibn Sabit, nadareni govornik Sabit ibn Kajs i mnogi drugi ashabi, koji nisu odgajani na univerzitetima zapada niti istoka, već u mesdžidu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U mesdžidu za koji kaže Allah, dž.š.: "Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, dž.š., zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 108.)

 

Pitaj mesdžid, čiji se to bokovi pokreću u ibadetu i ko to čelom na zemlju pada pet puta na dan, pred Allahovom veličinom reći će ti - muslimani.

 

Pitaj mesdžid, ko je taj iz čijih usta je potekao živi govor, najljepši savjet i dirljiva hutba. I ko je taj ko sa njegova mimbera nudi najbolji program generacijama i ulijeva iman iz njegovog mihraba u ljudska srca? - Reći će ti - muslimani.

 

Pitaj mesdžid, ko je taj ko iz njega pravdu širi među ljudima i poziva u život, ponos i sreću - reći će ti - muslimani.

 

Ovakvi i oni koji su njih slijedili izašli su iz škole nubuvveta i odgajali su u mesdžidu Resula, a.s., koji je od čobana i trgovaca svilom odgojio i izgradio vođe ummeta, i od obožavaoca kamenja i drveća najuglednije vođe čovječanstva.

 

Muhammed, a.s., je kroz život u mesdžidu nudio najbolji program i najbolje rješenje za život. On je pokrenuo mozgove i pameti na razmišljanje, a srcima je ponudio mudrost i uputu.

 

Iz mesdžida je Poslanik, a.s., slao brigade vjernika i opremao i odgajao vojsku istine, koja će se suprostaviti sljedbenicima laži i zablude.

 

 Civilizacijski, kulturni i svaki drugi napredak u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., počinjao je iz mesdžida. Svjetlo istine i pravde zračilo je svoje zrake iz mesdžida. Allah, dž.š., za graditelje i održavatelje mesdžida veli: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 18.)

 

Šta u stvari znači održavanje ili izgradnja mesdžida (imaretul mesdžid)?

 

Učenjaci ehli sunneta vel-džema'ata kažu da imaretul mesdžid može značiti jedno od dvoje:

 

a) ili podizanje i izgradnju mesdžida u ime Allaha, dž.š., kako kaže Resul, a.s.: "Ko sagradi mesdžid u ime Allaha, dž.š., makar kolik gnijezdo ptice, Allah će mu sagraditi dvorac u Džennetu."

 

b) ili izgradnju (oživljavanje) mesdžida zikrom, veličanjem Allaha, dž.š., korisnim znanjem i naprednim djelovanjem. Dakle, oni koji grade mesdžide da služe svojoj svrsi, jesu iskreni Allahovi robovi.

 

Mi ne živimo sa mesdžidom i u mesdžidu jedan dan u sedmici, već cijeli život, jer smo mi ummet koji je vezan za mesdžid. Naš život, naše aktivnosti i djelovanje kreću iz mesdžida.

 

Kaže Uzvišeni: "U džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni." (Prijevod značenja - En-Nur, 36.-37.) To su dakle oni koji Allaha veličaju neprestano. To su Allahovi štićenici, sljedbenici "La ilahe illallah".

 

Kaže Ali Tantavi: "Zar je vrijednost mesdžida samo u pet dnevnih namaza? Zar je vrijednost mesdžida samo u sedmičnom okupljanju muslimana radi džuma-namaza? Zar je samo vrijednost mesdžida u nekoliko minuta razgovara pri susretu u njemu? Ne. Vrijednost, značaj i uloga mesdžida je puno veća od toga."

 

Muhammed, a.s., nas je naučio da mesdžid ima ulogu škole (univerziteta) za izučavanje nauke, jer je Poslanik, s.a.v.s., prije svega poslan kao mualim - učitelj.

 

U jednom hadisu on je rekao: "Primjer onoga sa čime me je Allah poslao od upute i znanja je kao primjer rodne kiše." (Buhari, Muslim)

 

Muhammed, a.s., je jednog dana ušao u mesdžid i vidio dvije skupine ljudi. Jedna skupina je sjedila i upućivala dove Allahu, dž.š., spominjala i veličala Allaha, a druga skupina je učila nauku, raspravljala i postavljala pitanja učenjacima. Kada je to vidio, Resul, a.s., je rekao: "Ova skupina pobožnjaka traži od Allaha i ako hoće daće im, a ako hoće uskratiće im. A ova druga skupina traži znanje, a ja sam poslat kao mualim i sjeo je sa ovom drugom skupinom."

 

Njegova dava se temeljila na ilmu (znanju), ali uz iman (vjerovanje), jer je znanje bez vjerovanja obmana i to je obično saznanje golih činjenica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je koristio mesdžid za prijem i doček izaslanika, vladara, uglednih skupina i pojedinaca i tu ih upoznavao sa suštinom islamskog učenja i pozivao ih da prihvate Islam kao jedinu ispravnu vjeru i jedini ispravan program života, jer je Islam, kako kaže Sejjid Kutb: "Vjera koja je u podudarnosti sa ovim svijetom i ona je ta koja čisti i liječi ljudska srca." Kaže kršćanin Morison: "Nije nikakvo čudo što je Allah poslao Muhammeda kao poslanika i prije njega je slao poslanike. Već je čudo to što je on 40 godina živio kao nepismeni čovjek, a onda je odjedanput postao najbolji govornik, sudija, vladar i učitelj." I uistinu je tako, jer da je pisao prije toga, rekli bi: "Ti si napisao Kur'an!", da je znao čitati, rekli bi svi: "Čitao si prijašnje knjige i suhufe i na osnovu toga si sastavio Kur'an."

 

Zato kaže islamski pjesnik Ševki: "Tvoj brat Isa, a.s., je pozvao mrtvog i on je oživio, a ti si čitav jedan narod podigao iz pepela."

 

Mesdžid je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio i mimber za hutbe i govor koji je ostavljao neizbrisiv trag na ljudska srca. A  najbolji govornik jeste upravo Muhammed, a.s., i jedna od njegovih mnogobrojnih mudžiza (čuda) i dokaza njegovog poslanstva jeste belaga - savršen i jezgrovit govor. O tome je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Zaista mi je dat jezgrovit govor." Kažu učenjaci hadisa: "Nemoguće je da i jedan čovjek kaže i izrekne nešto poput Muhammeda, a.s.”, tj. nemoguće je da sa tako malo riječi kaže tako puno značenja.

 

Pored toga što je Muhammed, a.s, učinio mesdžid mjestom ibadeta i hutbi, dočeka delegacija, možemo slobodno reći da je mesdžid u to vrijeme bio i klub islamskih pjesnika i književnika. Resul, a.s., je jednog dana približio mimber pjesniku Hasanu ibn Sabitu i rekao: "Vrijeđaj ih (mušrike) Hasane, Allah će te pomoći Džibrilom." Pitao ga je jedanput Poslanik, a.s.: "Kakvo je tvoje stanje Hasane u odnosu na nevjernike?". On je odgovorio: "O Allahov Poslaniče, moj jezik je takav da ga staviš na kamen, kamen bi raspuknuo, a da ga staviš na kosu, obrijao bi je."

 

Imam Buhari bilježi slučaj kada je Omer, r.a., ušao u mesdžid i zatekao Hasana gdje recituje svoje stihove, pa ga je Omer, r.a., srdito pogledao, a Hasan mu je rekao: "Ja sam, Omere, recitovao svoje stihove u vrijeme onoga koji je bolji od tebe", aludirajući na Poslanika, a.s., a Ebu Hurejre je na to dodao: "Istinu je rekao Hasan." Ne možemo a da ne spomenemo i poznati slučaj natjecanja u pjesništvu, u mesdžidu Allahovog Poslanika, a.s., Jednog dana su predstavnici iz plemena Benu Temima došli sa svojih sedam pjesnika, među kojima je bio i u to vrijeme nenadmašni pjesnik Zeberkan ibn Bedr. Resul, a.s., ih je pozvao u Islam, a oni su to odbili rekavši: "Nećemo to učiniti dok ne pobijedimo tvoje pjesnike." Muhammed, a.s., je prihvatio taj izazov i sedmorici mušričkih pjesnika suprotstavio svog pjesnika Hasana ibn Sabita, koji je "do nogu" potukao pjesnike Benu Temima. Muhammed, a.s., je tako pobjeđivao nevjernika u pjesništvu i govorništvu, kao što ih je pobjeđivao sabljom na bojnom polju.

 

Prenosi se da, kada bi musliman došao kod drugog muslimana radi posjete ili neke potrebe, i ako ga ne bi našao kod kuće, njegova žena bi, ako bi on bio na pijaci, reci: "Otišao je na pijacu i brzo će se vratiti", a ako bi bio u mesdžidu, rekla bi "otišao je u mesdžid i Allah zna kad će se vratiti." To je bilo tako, jer su Allahov Poslanik, a.s., i halife poslije njega iz mesdžida slali muslimane u džihad na Allahovom putu, radi poziva - dave u Islam, jedinu priznatu vjeru kod Allaha, dž.š., i sa tog blagoslovljenog puta neki od njih su se vraćali nakon nekoliko mjeseci ili godina, a neki se nikada nisu vratili. Otišli su na Ahiret tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu i Allah, dž.š., je uslišao njihove dove. Zbog ispravnog razumijevanja Islama i njegove primjene u životu i zbog ispravnog razumijevanja uloge mesdžida kao velike institucije Islama, prve generacije muslimana su obilježile historiju čovječanstva, a historiju Islama posebno, velikim pobjedama i uspjesima na svim poljima i u svim sferama života i ljudskog djelovanja. Oni su bili preteče i prethodnici duhovnog, naučnog i kulturnog napretka čovječanstva, kojim se ponose i kojim će se ponositi sve generacije muslimana do Sudnjeg dana. 

 

Nažalost, u našem vremenu, mesdžid je izgubio svoju pravu ulogu i on ni izdaleka ne služi svojoj svrsi, što je najbolji pokazatelj stanja u kojem se nalazi i životari islamski ummet danas. Onoga dana kada su muslimani zapostavili Allahovu knjigu - Kur'an, i kada su skrenuli sa staze na kojoj ih je ostavio Muhammed, a.s., čije su noći jednako svijetle kao i njeni dani, kada je mesdžid umjesto žive, djelotvorne islamske institucije, postao kulturno-historijski spomenik, čijem se vanjskom izgledu i obliku posvećuje daleko veća pažnja od suštinske uloge koju bi trebalo da ima mesdžid, tada su muslimani doživjeli kako duhovni i moralni, tako i kulturno-civilizacijski sunovrat i umjesto da budu vođe i nosioci napretka i istinskih vrijednosti, zadovoljili su se ulogom slijepih sljedbenika tuđeg, ma kako to tuđinsko bilo nazadno i nemoralno. Zato ne čudi to što se islamski ummet danas nalazi na repu karavane i što je njegova snaga u društvu mizerna i beznačajna.

 

Abdusamed Nasuf Bušatlić