Tumačenje kur'anskih ajeta koji su pogrešno shvaćeni - III dio
Riječi Uzvišenog Allaha:
"One koji su vjerovali i one koji su bili Jehudije, i nasranije, i Sabejci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, - doista čeka nagrada od Gospodara njihova: ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!" (Prijevod značenja - El-Bekare, 62.)
Kaže Es-Suddi: "Vjerovanje Židova se ogledalo u pridržavanju Tevrata i prakse Musaa, alejhisselam, dok nije došao Isa, alejhisselam, pa kada se on pojavio, onaj ko bi se pridržavao Tevrata i prakse Musaa, alejhisselam, i ne bi to ostavio niti bi slijedio Isaa, alejhisselam, bio je od propalih. Vjerovanje nasranija (sljedbenika Isaa, alejhisselam,) se ogledalo u pridržavanju Indžila i vjerozakona Isa-a. Takvi su bili vjernici od kojih se to prihvata, dok nije došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pa ko ga ne bude od njih slijedio, i ne bude ostavio vjerozakon Isaa i Indžila, bio bi upropašten." (Tefsir Ibni Kesir,1/138-139) Tako je, u slučaju da nastavi slijediti ispravan vjerozakon prijašnjih poslanika, nakon što Uzvišeni pošalje novog, jer se time suprotstavlja Njegovoj naredbi i želji i pretpostavlja Mu slijeđenje svojih strasti koje time uzima za svoje božanstvo koje slijedi mimo naredbi Stvoritelja, pa, ustvari, i ne slijedi prijašnji vjerozakon.
Šta tek reći za one koji slijede iskrivljeni vjerozakon i vjerovanje koji su puni kontradiktornosti, a odbacuju novu izvornu i orginalnu Božiju Objavu. Nema sumnje da su takvi na jasnoj zabludi i oni mogu očekivati za svoj pogrešan trud i nastojanja samo veliku kaznu i vječnu patnju, a neće imati druge prilike, kada dođu na Sudnji dan, da se isprave i promijene svoja vjerovanja i djela. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova, ne čuje za mene niko od ovih naroda, niti Židov, niti kršćanin, a zatim umre ne povjerovavši u ono sa čime sam poslan, a da neće biti od stanovnika vatre." (Muslim i Ahmed ibni Hanbel)
Riječi Uzvišenog Allaha: "One koji su vjerovali" odnose se na muslimane, koji su povjerovali i slijedili posljednjeg Allahovog poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, do Sudnjeg dana, a nazvani su mu'minima-vjernicima po iskrenom i čvrstom vjerovanju po kome se prepoznaju i odlikuju nad drugima i zato što vjeruju u sve vjerovjesnike i poslanike i u sve od gajba (nevidljivog).
Riječi Uzvišenog Allaha: "i one koji su bili jehudije" se odnose na sljedbenike Musaa, alejhisselam, koji su slijedili Tevrat i Musaov Vjerozakon do pojave Isaa, alejhisselam. Opisuje nam Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kako će pravi vjernici i sljedbenici Musaa alejhisselam, biti sa njim na Sudnjem danu. "Predočeni su mi narodi, pa bi prolazio vjerovjesnik i sa njim jedan čovjek, i vjerovjesnik, a sa njim dvojica, i vjerovjesnik, a sa njim manja skupina, i vjerovjesnik, a nije sa njim niko, pa ugledah veliko crnilo koje zastrije horizont, pa poželjeh da bude moj ummet, pa bi rečeno: "Ovo je Musa u svom narodu, zatim" mi bi rečeno:"Vidi", pa ugledah veliko crnilo koje zastrije horizont, te mi bi rečeno: "Pogledaj ovoliko i ovoliko", te vidjeh veliko crnilo koje zastrije horizont, pa se reče:" Ovi su tvoj ummet, a sa ovima sedamdeset hiljada ispred njih ulaze u Džennet bez računa." (Muttefekun alejh)
Nazvani su jehudijama po riječi tehevvud, što znači vraćanje i pokajanje. Kaže Musa, alejhisselam: "I dosudi nam na ovom svijetu dobro, i na onom svijetu, - mi se, uistinu, vraćamo Tebi !" (Prijevod značenja - El-Ea'raf, 156.)
Moguće je da su nazvani jehudijama-pokajnicima po velikom pokajanju koje su učinili nakon obožavanja zlatnog teleta u periodu kada je Musa, alejhisselam, otišao na Turi Sina planinu, gdje je primio Tevrat napisan na pločama od Uzvišenog Gospodara. Njihovo pokajanje se ogledalo u međusobnom ubijanju dok im Stvoritelj nije oprostio. Ima mišljenja da su nazvani jehudima po najstarijem sinu Ja'kuba, alejhisselam, Jehuzi. Neki smatraju da je ovo ime došlo od riječi hevade, što znači međusobna ljubav, pa su voljeli i pazili jedni druge. Ebu 'Amr ibnul 'Ala zastupa mišljenje da je njihovo ime nastalo od toga što su učeći Tevrat, pokretali se (yetehevvedun). Oni se i u svojim molitvama njišu i pokreću.
Riječi Uzvišenog Allaha: "i nasranije" se odnose na sljedbenike Isaa, alejhisselam koji su slijedili Indžil i Isaov Vjerozakon do pojave Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što je Uzvišeni poslao Svoga poslanika Isaa, alejhisselam, palo je u dužnost Izraelićanima da ga slijede i budu mu pokorni, te drugačije vjerovanje i vjerozakon nisu bili priznati. Nazvani su nasranijama po riječi ensar, što znači pomagači, tj. oni koje je pozvao Isa alejhisselam, da pomognu njega i njegovu vjeru. Kaže Uzvišeni: "Kao što reče Isa sin Merjemin: "Ko su moji pomagači na putu ka Allahu." - Učenici odgovoriše: "Mi smo Allahovi pomagači." (Prijevod značenja - Es-Saff, 14.), a poznati su i po svome međusobnom potpomaganju i samilosti. Ima mišljenja da su ovako nazvani po mjestu Nasiri (Nazaret) u Palestini, po kome je njihov poslanik nazvan Isa Nazarećanin, pa su i oni dobili to ime. Naziv krsćani za takve je netačan i tendenciozan i nikako se ne bi smio naći u prijevodima značenja Kur'ana kod ovog i sličnih ajeta. Pogledajmo kako Uzvišeni Gospodar kaže o onima koji se predstavljaju kao nasranije (pomagači Božije vjere), a, ustvari, oni su je zapostavili: "Mi smo zavjet uzeli i od onih koji govore:" Mi smo nasranije", pa su veliki dio onoga čime su opominjani zapostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili, a zasigurno će ih Allah obavijestiti o onome što su radili." (Prijevod značenja - El-Mai'de, 4.) Obratimo pažnju na kur'anske riječi "od onih koji govore" tj. njihova veza sa pravim vjerovanjem je samo govor koji nema svoga temelja u njihovim djelima i stvarnosti. Uzvišeni Allah kršćanima, tj. onima koji su uzeli raspeće i krst ili križ za svoje vjerovanje, prijeti žestokom kaznom zato što to nije Isaov nauk, već izmišljotina onih koji htjedoše pokvariti vjeru nasranija. Kaže Uzvišeni: "A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar." (Prijevod značenja - En-Nisa', 157-158.)
A kada se radi o vjerovanju u trojstvo, koje je prisutno kod kršćana, onda je Allahov sud sljedeći: "Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, obožavajte Allaha, i mog i vašeg Gospodara! Ko drugog Allahu pridruži, takvome je Allah zabranio Džennet, a njegovo boravište je vatra; a nepravednicima neće niko pomoći. Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!"A nema nikakvog drugog boga osim jednog Boga! I ako se ne prođu onoga što govore, bolna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik bude. Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja - El-Mai'de, 72.-73.)
Nakon što je Uzvišeni poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao pečat svim vjerovjesnicima i poslanika cijelom potomstvu Ademovom do kraja svijeta, palo je u dužnost nasranijama, i svima drugima, da u njega vjeruju i da mu povjeruju u onome što je rekao i da mu budu pokorni u onome što je naredio i da prestanu sa onim što je zabranio, a drugačije vjerovanje i vjerozakon neće biti priznati do Sudnjeg dana. Kaže Uzvišeni: "Allahu je prava vjera jedino - Islam." (Prijevod značenja - 'Ali-Imran, 19.) i kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim Islama, neće mu biti primljena, on je na budućem svijetu od propalih." (Prijevod značenja - El-Mai'da, 85.)
Što se tiče Sabejaca, to je skupina posjednika Knjige koji uče Zebur, kako to kaže Ebul-Alijeh i Er-Rebi' ibnu Enes i Es-Suddi i Ed-Dahhak i Ishak ibnu Rahivejh i zato kaže Ebu Hanife i Ishak: "Nema smetnje da se jede meso životinja koje su oni zaklali i da se ženi njima." Pitan je Vehb ibnu Munebbih o Sabejcima, pa je rekao: "To je narod koji zna samo za Allaha, koji nemaju šerijat (vjerozakon) po kome rade, a nisu učinili nevjerstvo." Kaže El-Halil: "Oni smatraju da su na vjeri Nuha alejhisselam." Ibnu Kesir uzima za najjače mišljenje da je to narod koji nije na vjeri jehudija, niti nasranija, niti medžusija, niti mušrika, već su oni ostali u čistoj prirodi, nemaju nekog određenog propisanog im vjerovanja koje slijede i prihvataju. Zato su mušrici u Mekki nazivali Sabiinima, sve one koji su primili Islam, jer nisu slijedili neku od postojećih vjera u to vrijeme. (Tefsir Ibni Kesir, 1/140.)
Riječi Uzvišenog Allaha: "one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili", objašnjavaju koje je vjerovanje ispravno i prihvatljivo, a to je upravo ono koje počiva na najčvršćem temelju ibadeta i obožavanja jednog i jedinog Uzvišenog Stvoritelja Allaha. Vjerovanje u Njega, dželle ve ala, obuhvata i vjerovanje u Njegove časne poslanike i sve o čemu nas je obavijestio. Tako Uzvišeni naziva nevjernicima one koji neće da vjeruju u neke Njegove poslanike, pored toga što se predstavljaju vjernicima. Kaže Uzvišeni Allah: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo" i žele da između toga iznađu neki put - oni su zbilja pravi nevjernici , a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (Prijevod značenja - En - Nisa', 150-151.)
Spominjanje vjerovanja u Sudnji dan ukazuje na svjesnost iskrenih vjernika da će stati pred svoga Gospodara i da će odgovarati za svoja djela koja učiniše u životu na ovom svijetu. Samim tim sebe su kontrolisali i preispitivali, te nastojali da im učinjena djela budu čista i iskreno urađena samo u ime Uzvišenog Stvoritelja. Svakako da samo vjerovanje, bez njegovih plodova, ne koristi, a to su dobra djela koja su učinjena iskreno od strane vjernika i u skladu sa šerijatom njihovog poslanika, sve dok nije došao novi. Slanje posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa jasnim dokazima cijelom čovječanstvu, čiji su dolazak nagovijestili Allahovi poslanici i Njegove Objave, označava nepromjenjivost i trajnost njegovog Šerijata (vjerozakona) kao i nužnost da bude slijeđen od svih.
Riječi Uzvišenog Allaha: " - doista čeka nagrada kod Gospodara njihova: ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!", ukazuju na garanciju očuvanja njihovih dobrih djela i to da neće strahovati za svoju budućnost od onoga što ih čeka na Sudnjem danu, niti će tugovati za onim što su ostavili iza sebe na ovom svijetu.
mr. hfz. Muhamed Porča
