Hutba u Khobaru, šejh Muhamed Salih al Munajjid
Hvaljen neka je Allah, Koji nas je stvorio da Mu ibadet činimo i koji nam je propisao Svoju vjeru i Šerijat, i Koji prima naša pokajanja za naše greške i ono što zaboravimo kao i ono na što smo primorani. Allah nam zapovjeda da se čvrsto držimo Njegove vjere, kao što On kaže: Držite se čvrsto onoga što smo vam dali.(Baqara,63). Kur'an je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine,: lakrdija nikakva on nije!(Tariq,13-14 ).Međutim, mnogi ljudi ovo ne uzimaju za ozbiljno, navodeći slabe razloge. Ovo je jedan od znakova munafika, licemjera, koji uzimaju vjeru za igru i zabavu(Al Maida,57) a kada se opomenu ili savjetuju dolaze sa razlozima gorim od grijeha. Često čujemo čudne odgovore od ljudi kojima savjetujemo da se suoče sa svojim lošim djelima i grijesima. Na primjer:
Zašto ne prestaneš sa grijehom? Odgovaraju:
-Vremena su teška, a i večina ljudi to čini
-Još nisam dobio uputu
Ili kad im se kaže na primjer, ta šala što si sad rekao je krupna stvar i ismijavanje Islama, kažu:
-Moj nijet je ispravan, a ja sam se samo šalio.
Ili kad ih pitamo, kao možeš raditi taj posao koji je haram, kažu:
-Ja nemogu naći drugi posao, zar ću umrijeti od gladi.
Ili kad ih pitamo, kako možeš se rukovati sa ženom kojoj nisi mahrem, kažu
-Srce mi je čisto.
Kad ih pitamo zbog čega ne bude djecu na sabah, kažu:
-Jadna djeca, nisu se naspavali a sutra imaju školu.
Kad im kažeš da su im ćerke prešle desetu godinu a još uvijek nose kratku odjeću i nemaju hidžab kažu:
-One su još male, kad budu starije onda ćemo im reći da stave hidžab.
Ili kad kažeš nekoj ženi da nosi hidžab, kaže:
- Meni to fino ne stoji, šta će mi ljudi reći, nemogu disati pod ovim itd.
Kad im kažemo boj te se Allaha i ne nosite šarenu odjeću, ukrašenu sa likovima, kažu:
-Bilo je samo ovo kupiti u radnji.
Kad im se kaže kako možete donjeti neki haram u kuću, kažu:
-Žena i djeca me natjerali.
Zašto ne klanjaš u džamiji?
-Imam nema fin glas, a i ljudi dolaze naparfemisani raznim mirisima.
Zašto se briješ?
-Meni brada ne stoji fino itd.
Ovakvi ljudi iznalaze izgovore, jedan za drugim, za veće ili manje grijehe, u propaloj želji da izbjegnu osjećaj krivice i izbjegnu savjete iskrenih ljudi. Sa namjerom da nađemo rješenje ovakvih stvari i naučimo više o ovoj opasnoj pojavi, pozvaćemo se na Allahovu Knjigu i Sunnet Allahovog Poslanika savs, kao i rječi uleme. Neki od slučajeva lažnih izgovora nalazimo u Kuranu. Allah je spomenuo u Svojoj Knjizi primjere lažnih izgovora, od kojih je većina urađena od strane munafika, kao što su njihovi izgovori za ne rađenje propisanih dužnosti, od kojih je največi džihad na Allahovom putu, kao i druge dužnosti. Kaže Allah: Kad se među njih vrate oni (munafici) će vam se pravdati. Reci: Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavjestio. Allah i Njegov Poslanik će vidjeti kako ćete postupati, zatim vi ćete biti ponovo vraćeni Onome Kojem je poznat vidljivi i nevidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavjestiti.(Tewbah,94). Kaže Ibn Kesir: Ovdje nam Allah kaže da kad su se muslimani vratili u Medinu, munafici su počeli da se izgovaraju. Pa Allahove riječi "Ne pravdajte se, jer mi vam ne vjerujemo", znače da mi to ne uzimamo za istinu, nas je Allah već o vama obavjestio, rekao nam istinu o vama, vaša djela će biti znana ljudima na ovom svijetu, a Allah će vas obavjestiti o vašim djelima, dobrim i lošim i suditi vas prema njima.
Kab ibn Malik ra priča šta se desilo kad je izostao iz pohoda na Tebuk. On kaže: "Kad sam čuo da se Poslanik savs vraća sa Tebuka, ispunio sam se kajanjem i počeo sam razmišljati o laži koju bih rekao da bih izbjegao Poslanikovu savs srdžbu pa sam se posavjetovao sa nekim rođacima. A kad sam čuo da se Resul savs primakao Medini, ovakve misli su me napustile i znao sam da ne bih nikad mogao naći izlaz laganjem, pa sam odlučio da kažem istinu. Ujutro je Resul savs ušao u Medinu, pa je kao i obično otišao prvo u džamiju, klanjao dva rekaata i čekao ljude. Pa kad je to učinio, oni koji su izostali iz pohoda, počeli su da se pravdaju i zaklinju. Bilo ih je oko 80. Poslanik savs je primio njihovo javno izvinjavanje i njihove zakletve, i zamolio je za njihov oprost, ostavljajući njihove skrivene misli Allahu. Zatim sa ja izašao i poselamio ga, a on mi se nasmiješio kao što se ljut čovjek nasmiješi i reče: Priđi. Pa sam prišao i sjeo ispred njega. Kaže: Šta je tebe zadržalo da ne ideš? Zar nisi imao jahalicu? Ja mu odgovorih: Jesam. Allaha mi, da sam sjedio sa bilo kim drugim na ovom svijetu, vjerovao bih da bi se mogao izvući iz ovakve situacije i izbječi njegovu ljutnju, praveći razna ispričavanja, jer sam vješto baratao argumentima. Ali Allaha mi znao sam da kad bih slagao a ti prihvatio kao izgovor, vrlo brzo bih navukao Allahovu srdžbu na mene. A ako ti kažem istinu, koja ćete naljutiti, ja se nadam Allahovom oprostu. Ja nemam izgovora. Nikad nisam bio jači niti bogatiji nego kad sam izostao iz pohoda. Kaže Resul savs: Dosad što si rekao je istina. Idi i čekaj šta će Allah odrediti u tvom slučaju. Pa sam otišao a i neki ljudi iz Benu Salima su ustali za mnom i rekli mi: Allaha nam, mi nismo nikad znali da si ti počinio neki grijeh, do sada. Zašto i ti nisi kao i drugi koji su izostali, došao sa nekim izgovorom? Bilo bi dovoljno da je Poslanik učinio dovu za tvoj oprost. Allaha mi, toliko su me zadržali da sam pomislio da se vratim i da nešto slažem. Ali sam ja njih onda upitao: Ima li ko od vas da je u istoj situaciji kao i ja? Kažu: Da, imaju dvojica ovdje koji su rekli nešto slično kao i ti, pa su dobili isti odgovor. Pa sam ih upitao: Ko su oni? Kažu: Muraara ibn Rabii i Hilal ibn Umejja. Oni su mi spomenuli ova dva imena od dvojice dobrih ljudi, koji su bili na Bedru i imali izuzetne kvalitete. Ja sam ostao bez teksta kad sam čuo njihova imena." Prenosi Buhari
Kad je Allah spomenuo one koji su slagali Poslaniku savs i iznjeli lažne izgovore, On ih je spomenuo na najgori mogući način kao što smo več naveli u ajetu sure Tewba.
Kaže Allah: Kad su neki među njima rekli: O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka zato se vratite! a drugi među njima su tražili dopuštenje od Poslanika i govorili: Kuće su naše nezaštićene! a nisu bile nezaštićene, nego su htjeli da se izvuku.
Ovo je izgovor munafika kad su htjeli da izostanu iz pohoda protiv saveznika i da se vrate svojim kućama, tvrdeći da su nezaštićene. Njihov izgovor je neprihvatljiv, jer oni u stvari nisu htjeli da štite svoje kuće već su htjeli da pobjegnu. Kao što Allah kaže u zadnjem ajetu.
A drugi među njima su tražili dopuštenje od Poslanika. Prenosi se od Ibn Abbasa ra da su oni rekli: Bojimo se da nam neko ne opljačka kuće. Ovo se prenosi više od jednog alima. Ovi munafici su koristili izgovor da idu kućama, tvrdeći da su im otvorene i da ih je lako napasti, bez zaštite od neprijatelja, a Allah kaže: A nisu bile nezaštićene. kao što su oni tvrdili već: su oni htjeli da se izvuku.-hoće reći pobjegnu od borbe. Tefsir Ibn Kesir.
Kaže Allah: Ima ih koji govore: oslobodi me( od džihada) i ne dovedi me u iskušenje. Eto baš su u iskušenje pali. A nevjernici sigurno neće umaći džehenemu.(Tewba,49). Kaže Ibn Kesir ra: Allah kaže, da među munaficima ima onih koji će reći: O Muhamede, ostavi me i ne stavljaj me na kušnju borbe zajedno sa tobom, zbog mladih rimskih djevojaka. A kaže Allah: Eto baš su u iskušenje pali: mislići da su oni već zapali u fitnet, samim tim što govore. Muhamed ibn Ishak priča da Zuhri, Jezid ibn Ruman, AbdAllah ibn Abi Bekr, Asim ibn Qatada i drugi su rekli: Jedan dan kad se spremao da ide u džihad protiv rimljana, Resul savs je rekao Džadu ibn Kajsu, bratu Beni Salima: O Džad, Kako se osječaš kad ideš u borbu protiv Beni Asfar(rimljana)? Kaže: O Božji Poslaniče, hoćeš li me ostaviti da ne idem sa tobom i da se ne stavljam na iskušenje? Jer Allaha mi, u mom narodu nema čovjeka koji više voli žene od mene, a ja se bojim da kad vidim njihove žene neću se moći kontrolisati. Na ovo se Resul savs okrenuo od njega i rekao: Dajem ti dozvolu da ostaneš. Onda su objavljeni gore navedeni ajeti odnoseći se na Džada ibn Kajsa. Ali fitna u koju je Džad zapao, ne sljedeći Poslanika savs, i voleći više svoj život nego život Poslanika savs, je daleko veća od rimskih žena. A kafiri neće moći pobjeći iz džehenema, kao što se navodi na kraju ajeta.
Također Allah kaže navodeći izgovore munafika: A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.(Tewba,65-66). Kaže Ibn Qajjim ra: Ako osoba kaže riječi kufra ili razvoda braka u šali, njegova žena je time razvedena od njega, a zbog riječi kufra on je kafir, bez obzira što je to bilo u šali, jer on kad je ovo rekao on je to i mislio. Činjenica da se šalio nije izgovor. Ovo nije isto kao kad se neko primora da kaže ove riječi, ili pogriješi ili zaboravi, od ovih stvari ima izgovor. Onaj ko je primoran da kaže nešto nije mu grijeh, ali onaj ko se šali ne smije se šaliti riječima kufra niti razvoda braka. Jer on ih je rekao bez prisile ili greškom ili iz zaborava. Allah i Poslanik ne prihvataju šalu kao izgovor, naprotiv takva osoba još više zaslužuje kaznu. Zar ne vidite da Allah prima izgovor onoga koji je primoran da kaže riječi kufra ako mu je srce ispunjeno imanom, ali On ne prima izvinjenje onoga koji se šali. (Ilam al Muwaqqiin, 3/63).
Mi kažemo svakom otpadniku i munafiku koji zagovaraju kufr i jasno daju izjave koje su kufr u djelima o idejama, ili novinskim artiklima ili pjesmama, nek nađu izgovor da nisu namjeravali vrijeđati vjerske simbole niti stvari koje su svete u islamu, niti ličnost Poslanika savs, mi kažemo tim munaficima: Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo!(Tewba, 94). Mi kažemo takvima: Čekajte Dan kad će vam se reći: O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili.(Tahrim, 7).
Još jedan od glupih izgovora, a o kojima nas je Allah obavjestio u Knjizi, je onaj kad su Beni Israil rekli Musi as kad ih je vodio prema Svetoj Zemlji. Ibn Qajjim ra kaže vezano za židove: Jedan on načina na koji se šejtan igrao sa njima je kad ih je Allah spasio faraona i njegove tiranije, i kad im je podjelio more, i pokazao im Svoje ajete i čuda, i pomogao im i zaštitio ih i dao im slavu, i dao im što nije nikome dao od Svojih stvorenja. Tada im je Allah naredio da uđu u grad koji im je On dao. Ovdje je ulazila i radosna vijest da će uskoro osvojiti zemlju i da će grad biti njihov, ali su oni odbili da se pokore naredbi, i na sve ovo odgovaraju: O Musa- rekoše oni, dok god su oni u njoj, mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati.(Maida,24). Zamisli samo, koliko je Musa as bio dobar prema njima, kako se pažljivo odnosio prema njima, kako ih je opominjao o Allahovim blagodatima, i Njegovom obećanju da će im dati grad. On im je rekao da mu ne čine neposlušnost, okrećući se na petama, i upozoravao ih da ako mu budu neposlušni, biće od gubitnika. Tako je on kombinovao naređenja i zabrane, radosne vijesti i upozorenja, hrabrenje i strah, podsječanja na prijašnje blagodati. Ali oni su odgovorili na najgori mogući način i odbili su Allahovo naređenje rekavši: O Musa: u njoj ima nemilosrdan narod, i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne izađu,.(Maida, 22). Oni nisu pokazali nikakvo poštovanje prema Allahovom Poslaniku, onome sa kim je Allah govorio, pa su ga čak i nazvali samo po imenu, ne rekavši "Božji Poslaniče". Oni su tvrdili da snažan narod drži grad, a zaboravili su snagu Onoga koji vlada zemljom i nebesima, Koji je kadar potčiniti sve tirane narodu koji Mu se pokorava. Njihov strah od ovih nasilnika, čija čela se nalaze u Ruci Allahovoj, je bila veća od straha od Uzvišenog, neka je Hvaljen; imali su više straha od njih nego od Njega. Pa su zatim javno pokazali svoju neposlušnost i odbili pokornost: i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne izađu.(Maida,22). Ovim su potvrdili nepokornost na više tačaka:
-Rekli su razlog nepokornosti: U njoj(Svetoj Zemlji) je narod velike moći.
-Rekli su da se neće pokoriti, izjava počinje sa riječi "Inna" koja znači zaista, sigurno, a koju slijedi riječ "lan" negacija koja znači nikad, hoće reći mi u nju nećemo ući ni sad niti ikad. Zatim oni počinju navoditi uvjete njihovog ulaska u grad, a to je da ga nasilnici moraju prvo napustiti. Zatim Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju(Maida,23) pokoravajući se Njegovoj komandi, od bogobojaznih, -ovo je stav većine i ispravan-(Njih dvojica su rekli)- Rekoše: Navalite im na kapiju(Maida,23), kapiju grada, napadnite ih, jer se oni vas boje, Pa kad kroz nju prođete, bićete sigurno pobjednici.(Maida, 23). Onda su ih oni vodili onome što donosi pobjedu, naime oslanjanju na Allaha. Ali njihov odgovor je bio kao što znamo: O Musa, dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti. Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati.(Maida,24). Neka je slavljen Onaj čije strpljenje je tako veliko, da kad su Mu ovako odgovorili na Njegovu komandu, i ovako se ponijeli prema Njegovu Poslaniku, On im se smilovao i nije požurio da ih kazni. Njegovo strpljenje i dobrota je bila toliko velika da najgora kazna koju im je dao je da su lutali kroz pustinju 40 godina, sa oblacima koji su im pravili hlad, i sa manom i prepelicama koje su im dolazile da ih jedu.(Ighathah al Lahfan,2/313).
Nakon što smo pročitali ajet u kojem Allah spominje lažne izgovore i odgovara na njih, trebamo se vratiti nazad i razmisliti o našim dužnostima i o onome što se zahtjeva i očekuje od nas. Trebamo razmisliti o našim ličnim prečicama i izgovorima koje imamo u mislima ili koje dajemo drugim ljudima. Allah je poslao Knjigu nama muslimanima i obavezao nas da Ga obožavamo, i slijedimo Njegove naredbe. Mi nemamo izgovora da ne slijedimo šerijat i mi nemamo izbora kad dođu Allahove naredbe! Sjetimo se šta je rekao Sad ibn Rabii kad ga je Zeid ibn Sabit našao na izdahu. Rekao mu je: Reci mom narodu, ansarijama, da nemaju izgovora pred Allahom ako se nešto desi Poslaniku savs a njhove oči još trepću!(hoće reći još su živi). A zatim je ispustio dušu, nek je Allah sa njim zadovoljan.
Izgovori ljudi u nepripadanju Islamu
Ima puno stvari koje mnogi ljudi donose kao izgovore da se nebi pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku. Na primjer: Islamski zakoni su teški, ovo su teška vremena, još nisam upućen itd. A jedan od njih je da kažu: Mi se bojimo ljudi! Oni se boje ljudi, a Allah zaslužuje više da Ga se boje. Pa zar nije On Taj koji kaže: Već se bojte Mene. (Maida,3). Ili :Ne bojte se ljudi, već se bojte Mene.(Maida,44). Zar to nije jedan oblik širka, da se čovjek boji ljudi na isti način na koji treba da se boji Allaha, pa čak i više? Muawija je pisao Aiši ra, majci vjernika: Pošalji mi pismo i posavjetuj me, kratko. Pa je Aiša ra mu odgovorila: Neka je mir na tebe. Čula sam Poslanika savs da kaže, da ko god traži da zadovolji Allaha a time razljuti ljude, Allah će ga štititi od ljudi. A ko god traži da zadovolji narod a razljuti Allaha, Allah će ga ostaviti narodu. Neka je selam na tebe.( Tirmizi,2414.) Ljudi iznose kojekakve gluposti ne želeći da usade Allahove i Poslanikove zakone, želeći da se opravdaju i otklone osjećaj krivice, da opravdaju svoja djela tvrdeći da su pod pritiskom i sl. O ovome kaže Ibn Qajjim: Niko nema razlog da se ne pokorava Allahu i da ide protiv Njegovih naredbi, kada zna za njih, i u stanju je da učini ono što je naređen da učini, i ostavi ono što mu je zabranjeno. A ako stvarno postoji razlog, neće se kazniti niti kriviti, kako na ovom tako ni na drugom svijetu.(Madaridž Saalikin 1/189).
Krivi sam sebe, a ne ostale i umri od kajanja jer nemaš izgovora. Neki ljudi koriste šejtana kao izgovor. Neki opet svaljuju sve na Kada i Kader, na sudbinu. Ovo je najgora vrsta izgovora. Allah je povezao ukras ovoga svijeta sa grijehom šejtana, i Allah kaže: A šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili.(Anam,43). Ili u ajetu: Mnogim mnogobošcimasu tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali(Anam, 137). Ovo se ne kosi sa ajetom: Kao i ovima, tako smo svakom narodu, lijepim postupke njihove predstavljali.(Anam, 108). Jer kad se ovo veže za Allaha, misli se da je ovo pitanje sudbine, Kada-i-Kadera, a kad se ovo veže uz šejtana , znači da je on uzrok dotičnih stvari. Štaviše, kad se grijeh čini lijepim, ovo je kazna onima koji ga vole i prihvataju jer im je šejtan finim prikazao, jer kazna za loša djela je još loših djela a nagrada za dobra je još dobrih djela. Ono što se želi reći je da korištenje kadai-kadera kao izgovor je u suprotnosti sa kajanjem, i nikao nije prihvatljiv kao izgovor. U nekim prenosima se kaže da kad čovjek počini grijeh, a zatim kaže: O Gospodaru, ovo je bilo Tvoje određenje, i ovo je ono što si mi Ti propisao, Allah mu odgovori: Ti si ovo uradio, ti si ovo zaslužio, ti si ovo želio i tome si težio, i Ja ću te kazniti zbog toga. A ako kaže: O Gospodaru, ja sam zgriješio, priznajem i kajem se, Allah mu kaže: Ja sam ti to odredio da ti se to desi, i Ja ću ti zato oprostiti. Ako on uradi dobra djela i kaže: O Gospodaru, ja sam ovo uradio pa sam dao sadaku i klanjao i hranio druge, Allah mu odgovori: Ja sam te pomogao i uputio. A ako kaže: O Gospodaru, Ti si me pomogao, podržao i blagoslovio, Allah mu odgovori: Ti si to učinio, ti si to želio i ti si to zaradio.
Znači, imaju dvije vrste izgovora: one u kojima osoba ne priznaje da je počinila grešku a ovo se suprotstavlja kajanju, i oni gdje čovjek prizna gresšku a to čini kajanje potpunim.(Madaridž Salikin,1/184)
Neki ljudi mogu imati neke vrste izgovora, ali to su vrlo površni i neće biti od mnogo koristi kad budu stajali pred Allahom. A bojte se na Dan kad krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti, njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati. (Gafir, 52).
Svaki čovjek zna najbolje kakav je i koliko mu je izgovor istinit ili ne. Na Dan ponovnog stvaranja, sve stvari će postati jasne, kao što kaže Allah: Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.(Qijama,14-15).
Prihvatljivi izgovori
U drugu ruku, ima iskrenih ljudi koje Allah zna najbolje, a koji ne čine neke stvari koje su im propisane, jer su sprečeni. Evo primjera:
Prenosi se od Enesa ra da je Resul savs bio na jednom od pohoda i rekao: Ima ljudi u Medini, a mi nismo prešli ni kroz jednu dolinu niti planinu a da oni nisu bili sa nama, jedino što ih je spriječilo da ne budu s nama je opravdan razlog. (Buhari,2627). Kaže Allah: Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali, a teška patnja pogodiće one među njima koji nisu vjerovali.(Tewba,90). Kaže Ibn Kesir: Allah objašnjava stanje onih koji su tražili izgovor da ne idu u džihad i koji su došli Poslaniku savs i počeli se izvinjavati i objašnjavati mu kako su slabi i nesposobni za džihad. Dolazili su iz plemena koja su živjela oko Medine. Dahak kaže da je Ibn Abbas običavao učiti "Ja al madharoon" bez šedde-što znači oni koji nemaju izgovora. Ovo značenje je još jasnije, jer kaže Allah: a oni koji su lagali Allahu i Njegovu Poslaniku su sjedili kod kuće-(drugi prevod 90 ajeta sure Tewba)-što znači da su jedni među beduinima ostali sjedeći kod kuća i nisu čak ni došli da donesu neki izgovor.Pa ih je Allah opomenuo bolnom kaznom i rekao: a teška patnja pogodiće one među njima koji nisu vjerovali. (tefsir Ibn Kesir). Prenosi se od Ibn Abi Malika da je Ibn Abbas učio: Samo nemoćnim muškarcima i ženama i djeci koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta.(Nisa,98). On kaže: Moja mati i ja smo bili među onima koje je izuzeo Allah.(Buhari,4222). Resul savs bi običavao prihvatiti izgovore onih koji su imali valjan uzrok. Prenosi se da je Mugira ibn Šubah rekao: Jeo sam bjeli luk, pa sam došao Poslaniku savs, on je klanjao, pa sam ja izgubio jedan rekat. Kad sam unišao u džamiju, Resul savs je primjetio da se osjeti bjeli luk. Kad je Resul savs završio salat, okrenuo se i rekao: Ko god je jeo od ovog povrća, nek nam se ne približava dok god smrad ne nestane. Kad sam ja završio namaz, ja sam prišao Poslaniku savs i rekao: O Božji Poslaniče, daj mi svoju ruku. Pa sam uzeo njegovu ruku i stavio je na moj pojas, da osjeti omot koji sam imao. Kaže Resul savs:Ti imaš izgovor.(Abu Dawud,3330. Albani ga ocjenjuje sahih, rahmetullahi alejhim). "Omot oko pojasa" znači da su oni kad su bili gladni , svezali jako stomak a ponekad bi ubacili i kamen.
Izgovor ima veliki utjecaj na dobra djela. Neki tekstovi su navedeni navodeći one koji imaju izgovor a ako se tekstovi ne vežu na osobe koji imaju izgovor, biće otvoreni za pogrešno tumačenje. Jedan takav primjer je hadis od Abu Hurejre koji kaže da je Resul savs rekao: Ko god uhvati jedan rekaat sabaha prije nego sunce izađe, uhvatio je sabah, a ko god uhvati jedan rekaat ikindije prije nego sunce zađe uhvatio je asr.(Tirmizi, koji kaže da je hadis od Abu Hurejre sahih hasen). Ovo je hadis na kojem su sahabi i Šafii i Ahmed i Ishaak temeljili svoj stav. Oni prenose hadis i upućuju na osobu koja ima izgovor, kao na primjer onaj koji prespava i promaši namaz, ili zaboravi i kad se probudi ili sjeti baš prije nego sunce izađe ili zađe.(Buhari 545,Tirmizi 171-ova verzija se prenosi od njega).
Drugi primjer kako izgovor utječe na tok stvari:
Dozvoljeni uzroci da ne klanjaš u džematu:
Prenosi se od Abu Hurejere ra da je Resul savs rekao: Skoro da sam naredio da se skupi drveće pa da se prouči ikamet i počne sa namazom, a da im popalim kuće onima koji nisu došli da klanjaju.(Tirmizi 201, a Albani ga ocjenjuje sahih ra, Sahih al Tirmizi,1/69).
Kaže Abu Isa: Hadis Abu Hurejre je sahih hasen. Prenosi se od ashaba Resulullaha savs: Ko god čuje ezan i ne odazove se, njegov namaz se ne računa. Neka ulema kaže: Ovo je striktno pravilo: Nema odobravanja za ne klanjanje u džematu, osim onih sa valjanim uzrokom. A to su:-Bolest
Ibn Mundhir ra kaže: Ja ne znam da se ulema razišla po ovom pitanju, hoće reći svi su složeni da bolestan nemora doći u džemat. Ibn Abbas ra kaže da je Resul savs rekao: Ko god čuje ezan a nema uzroka da mu se ne odazove... Oni su rekli: Kakav uzrok imamo mi, o Božji Poslaniče? Kaže: Strah od bolesti, inače mu se namaz koji klanja neče primiti.(Abu Dawud,464, Albani ga ocjenjuje sahih, bez rečenice" Kakav urok bi mi imali" u Sahih Abu Dawudu 1/110). U svakom slučaju, bolesnik ima valjan izgovor, koji kaže da je izuzet od čina ibadeta ili može ih klanjati poslije. U Buhariju se prenosi da je Resul savs, kad je bio veoma bolestan, rekao Bilalu kuji mu je došao da ga obavjesti o početku namaza- Reci Abu Bekru nek vodi muslimane u namazu.
Ali nije svaka bolest izgovor da se ne klanja u džematu. Na šta se ovdje misli je oslabljavajuća bolest. Kaže šejh Ibn Usejmin u Mumti(4/438-439): Bolest koja nekog izuzima obaveze klanjanja u džematu i džumi je bolest koja če mu zadati veliku bol ako ode da klanja. Delil za ovo je:
-Ajet : Zato se Allaha bojte koliko god možete i slušajte i pokoravajte se..(Tagabun,16)
-Ajet: Allah nikog ne opterećava preko njegovih mogućnosti (Bekara,286)
-Ajet: Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu.(Nur,61)
Drugi uzrok je žestoka kiša i snažan vjetar:
Naafi kaže: Ibn Omer je učio ezan a bila je hladna noč, u Dajnaanu, pa je rekao: Klanjajte gdje ste. On nam je rekao da u hladnoj, kišnoj noći na pohodu, Resul savs bi rekao muezinu da uči ezan, a odmah iza ezana da kaže: Klanjajte gdje ste.(Buhari 596).
Kaže Ibn Džabir ra: Bili smo sa Poslanikom savs u pohodu, pa je padala kiša pa je on rekao: Nek ko god hoće klanja gdje se nalazi(Ahmed,13827, Muslim 1127, Abu Dawud 899).
Prenosi se da je Ibn Abbasra rekao muezinu kad je bila kiša: Nakon što kažeš "Ešhedu enne Muhammeden Rasulullah" ne govori "Haja alel salah" već reci "Sallu fi bujutikum" -klanjajte u kućama. Ljudi su mislili da je ovo čudno pa im je rekao: Jel se čudite na nešto što je onaj ko je bolji od mene učinio?- miseći na Poslanika savs. Zvati ljude na džumu je dakako obaveza, ali nisam htio da dolazite ukaljani.(Buhari 850, Muslim 1128). Prema hadisu Abu Awanah od Ibn Omera: hladna i vjetrovota noć.
Treći uzrok: Strah
Ovo zbog hadisa Ibn Abbasa kojeg smo naveli a u kojem se kaže:"Strah od bolesti"
Ibn Kudama kaže u Mughni(1/631): Straha imaju tri vrste: strah za sebe, za svoj imetak i svoju familiju.
-Strah za sebe: kad se čovjek boji da bi ga mogao neki nasilinik uhvatiti, neprijatelj lopov ili divlja zvijer a svako od ovih stvari bi mu moglo nanijeti zlo.
-Strah za imetak: Kad se čovjek boji da bi mu neki nasilnik ili lopov i slično ili da bi mu kuća mogla biti opljačkana ili spaljena ili mu se kruh peče u pečnici ili mu se nešto kuha pa se boji da ne izgori dok je odsutan, ili ima neku robu koju je ostavio kod nekoga pa ako ga ne sretne ovaj će otići sa njegovom robom. Ove i slične situacije su valjan uzrok za ne dolaska na džumu ili klanjanje u džematu.
-Strah za porodicu:Da ih ne izgubi ili ako mu se djete izgubi a on se nada da će ga stići naći, ili mu je član porodice bolestan pa je potreban i sl.
Četvrti razlog: Kad je hrana postavljena.
Ibn Omer kaže: Resul savs je rekao: Ako neko od vas jede, nek ne požuruje dok ne završi sa jelom, pa čak i da se ikamet prouči.(Buhari,6339. Ibn Kudama kaže u Mugni(1/629): Ako je ručak postavljen u vrijeme namaza, mustehab je jesti pa klanjati, jer se srce i misli koncentrišu. Ibn Omer bi jeo a čulo se učenje imama u namazu. Zatim je on ra rekao: Naši ashabi bi rekli:jesti ručak ima prednost nad namazom u džematu ako neko je potrebi za hranom. Šafii kaže slično.
Ali ovaj uzrok se neče priznati nekom ko ovo namjerno radi da bi izbjegao klanjanje u džematu,jer je ovo varka.
Peti uzrok: Osječaj fizioloških potreba.
Muslim(869) prenosi od Aiše da je Poslanik savs rekao: Netreba klanjati onaj kome je ručak postavljen ili osječaš fiziološku potrebu. Ibn Kudama u Mugni (1/630) kaže: Ovo znači da ako osoba se suzdržava njemu je mekruh klanjati dok god se ne olakša, bez obzira ako bi izgubio namaz ili ne u džematu.
Sve ovo znači da ako bi neko ustao da klanja a nešto ga ometa i skreće mu pažnju i odvraća ga od koncentracije u namazu a on nastavlja klanjati uprkos tome njegov namaz će još uvijek biti valjan. Ibn Usejmin kaže u Mumti 4/447: Ako se neko osječa vrlo pospan on ima uzrok da ne ide na džumu ili na neki namaz u džematu. Primjer ovoga je onaj koji puno radi ili putuje pa je premoren. On može uraditi dvije stvari: ili da ide i klanja u džematu uprkos tome što je pospan i možda ne zna šta govori ili može da odspava pa onda klanja svježi odmoran. Mi kažemo, uradi ovo drugo, jer imaš valjan uzrok.
Neki ljudi, time što obnove abdest, se oslobode sna i osvježe se, u ovom slučaju osoba ne bi trebao proašiti šansu da klanja u džematu. Hadis govori velikom umoru.
Sedmi razlog: Jak i haladan vjetar u mrkloj noći
Imaju dva uslova vezana za ovaj razlog:
-Vjetar treba da je toliko hladan da je vrlo teško izaći vani
-Vjetar treba da je vrlo jak
Izgovori neznanja
Islam izuzima osobu koja nezna kao i onoga koji zaboravi. Resul savs je izuzeo osobu koja ne zna da klanja ispravno jer on ne zna kako, pa mu nije naredio da naklanja prijašnje namaze. On je savs izuzeo trudnu ženu koja je bila u istihaazi jer ona nije znala da namaz i post su joj bili obavezni u takvom stanju(ovo nije bio hajz) pa joj nije naredio da naklanja ono što je propustila. On je savs izuzeo Udej ibn Hatima ra koji je jeo u Ramazanu jer je on vjerovao da je vrijeme pošto nije mogao da razlikuje bjelu od crne niti koje je bio razvukao, pa mu nije naredio da ponovi ono što je propustio. On je savs izuzeo Abu Zarra koji nije znao da mora klanjati pa čak i ako nema vode, on mu je savs naredio da uzme tejemum ali mu nije naredio da ponovi te namaze. Izuzeo je savs Muaviju ibn Hakama koji je govorio u namazu, jer nije znao da je to zabranjeno, ali nije ponovio namaz. Izuzeo je Resul savs ljude iz Kube koji su klanjali prema Kudsu nakon promjene smjera Kible, jer oni nisu bili čuli za to i nisu ponavljali namaz. Ashabi i imami nakon njih izuzimali su ljude koji bi počinili grijeh ako nisu bili u stanju da je to haram i nisu ih kažnjavali za to.(Ilam al Muwaqqiin 1/273)
Allah je oprostio čovjeku koji je radostan kad nađe kamilu u pustinji nakon što je bio izgubio nadu da će je naći, pa kaže: O Allah Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar! Allah ga ne računa kao kafira zbog toga jer je ovaj zbog velike radosti pogrešno izgovorio ove riječi.(Shifa al Aleel 1/138)
Ali mi znamo da osoba u ne znanju nije permanentno izuzeta. Ko god je u stanju da se nauči a to ne uradi ili ko je u stanju da pita i traži fetwe i objašnjenja a ne uradi to, nema izgovora.
Nakon pregleda ovih uzroka i izgovora i onih koji iznose griješnici i munafici, ja sam mislio da upotpunim smisao ove hutbe time što ćemo pogledati izgovore i uzroke koje dobri ljudi navode u slučajevima kad ne učestvuju u stvarima koje su mustehab pa čak i vadžib. Evo nekih primjera:
Na polju dawe i traženja znanja:
Ima ljudi koji donose izgovore u vezi ne sjedenja u društvu dobrih ljudi i dersova a to opravdavaju sljedećim:
1) studiranje i zadaća
2)dosada
3)ne osjeća se dobro u društvu drugih
4)putovanje
5)strah od obaveze vezanja za nešto
6)ovakvi sastanci se smatraju kao odlazak u školu
7)konflikt između ders i nečega drugog što osoba voli
8)mršav program dersa
9)smetnje kod kuće
10)jednoličan ders
11)previše ljudi uključeno u neku aktivnost
12)prisustvovanje novih ljudi koje on sam ne pozna
13)roditelji mu ne dozvoljavaju da ide vani
14)vezan za porodične potrebe
15)nema ko da se brine za mlađu braću i sestre
16) posjeta porodici
17)na putu da dobije posao
18)radi prekovremeno
19)ne želi da ostane vani preko noći
20)bolest
21)izgovor "imam problema"
22)nemam transporta
23)imam nešto hitno
24)ne vjeruje da aktivnosti ili dersovi su važni
25)zauzet privatnim stvarima
26)san
27)gledanje sporta
28)sastanak sa prijateljem
29)nije ubjeđen da ders ima fajde
30)ima drugove koji su nezauzeti ovakvim stvarima pa ne želi da ih ostavi
31)potreba za ženom i djecom
32)tvrdnja da je ders ponavljanje
33)sportski programi ograničeni i nisu dovoljni
34)premalo sadržaja i niske cijene
35)nezainteresovan
Ovi uzroci variraju u jačini i vrijednosti.Neki od njih su valjani kao 14, 20 22, neki ne kao 9,27,32. Problem je da mnogi ne shvataju koliku nagradu oni gube ne prisustvujući ovakvim stvarima. Kad bi oni ovo mogli razumjeti, oni bi se naprezali do krajnjih granica da se izbave situacije i otklone prepreke koje ih sprečavaju da se uključe u ovakve akcije. Problemi se moraju rješavati svaki ponaosob.
1) U slučaju onih koji imaju slab iman:
Oni se moraju suočiti i moraju se savjetovati prema njihovom nivou. Izgovori nekih ljudi se mogu prihvatiti odmah, ali im se još uvijek ukazuje na ono što gube. Druge treba zapitati u cilju urazumijevanja i pokazivanja da njihovi razlozi su bez opravdanja. Ponekad prešutati nečiji izgovor je najbolji odgovor. Ili kombinovanje jasnih izjava sa preprekama. Neophodno je savjetovati odrasle kao poslovne ljude i zaposlene koji nisu na dersovima i sastancima zbog dunjalučkih blagodati i opominjati ih da je ono što je u Allaha bolje i vječno. Neka se opomenu Allahovim riječima: Ali vi više volite život na ovom svijetu, a onaj svijet je bolji i vječan je (Ala, 16-17). Nek se upozore opasnostima ovoga svijeta: Ljdima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: Žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu, a najljepše mjesto povratka je u Allaha.(Ali Imran,14)
Reci: Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša i žene vaše, i rod vaš i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osječate-miliji od Allaha i Njegovog Poslanika i od borbe na Allahovom putu onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese. A Allah grešnicima neće ukazati na pravi put.(Tewba,24). Oni treba da se opomenu da zauzetost njihovim porodicama i djecom, a ne učenje Allahove vjere je veliki gubitak. Allah nas je upozorio na ovo: O vjernici i među ženama vašim i djecom vašom doista imate neprijatelja pa ih se pričuvajte.! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa Allah prašta i Samilostan je.(Tagabun,14). Trebamo biti iskreni ali uljudni. Možemo im reći: Da si htio doći, pripremio bi se i otklonio sve prpreke. Moli Allaha da ne budeš jedan od onih na koje se On naljutio i na koje se odnose Njegove riječi: Sjedi sa onima koji ostaju da sjede u kući(Tewba,46)
2)Oni koji imaju valjan razlog
Treba biti suradnja među daijama i onih koje oni pozivaju, između nastavnika i učenika, sa ciljem da se otklone prepreke. Ima različitih načina da se otklone problemi kao npr sljedeći:
-Objašnjavanje važnosti vremena i kako da se što bolje iskoristi. On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga ko hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran.(Furkan,62).
-Uvjek imati plan pomaganja i podsticanja balansa između interesa i šarijata koliko god je moguće, jer šerijet se bazira na postizanju interesa i balansa među njima.
-Paziti na ono što je prioritetnije. Stvari koje su fard ajn-obaveznost svake osobe-dolazi prije stvari koje su fard kifaje-obaveznost zajednice. Ove stvari koje su fard kifajje su većinom mustehab. Mi trebamo znati šta je preče i u čemu je veča nagrada.
-Ubjeđivanje roditelja da islamske aktivnosti ne smetaju školi već pomažu u podsticanju boljih resultata.
-Pomaganje studentima u njihovi zadaćama tako da mogu stići i na islamske aktivnosti
-Ubrzati odnosno okasniti sa stvarima koje radi familija zajedno, tako da se može prisustvovati dersovima i sl
-Nek nastavnik ili daija kontaktira roditelje da bi omladinac dobio dozvolu i učestvovao na ovim stvarima.
-Planiranje vremena i usklađivanje familije prema islamskim aktivnostima , kao što je uzimanje studenta nakon kućnih obaveza i dovoženje nazad nakon aktivnosti i sl.
-Ubjeđivanje studenata da je vrijeme previše vrijedno da bi se traćilo u društiva gdje nema hajra, i učenje ljudi oko njega o vrijednosti njegovog vremena pa da ga ne zadržavaju sa stvarima koje nemaju fajde za njega.
-Objašnjavanje da ovaki skupovi su odmor zanjega, i način da izbjegne dosadu a povezani sa nagradom i povečanjem imana i znanja.
-Planiranje programa i ispunjavanje vremena sa vrijednim dersovima i usmjeravanje razgovora tako da i drugi osjete da imaju koristi.
-Motivisanje u dersovima, i davanje primjera i zaokupljanje pažnje na stvari koje su dozvoljene.
-Nastojati planirati šemu koja neće ostaviti mjesta izgovorima, pa tako na primjer umjesto svaki dan smanji broj dersova na 3-4 puta sedmično.
-Ne idi u krajnost pa da proglašavaš stvari farzovima kad to nisu u šerijatu i prihvataj valjan izgovor.
-Nastoj rješiti osjetljiva pitanja među braćom i širi atmosferu ljubavi. Uči ih bratskoj ljubavi navodeći im primjere.
-okreni se Allahu i traži od Njega da ti olakša i da nas pomogne
O Allahu, mi tražimo zaštitu na Dan Oživljenja da ne budemo od onih kojima se neće dozvoliti da kažu izgovor(Murselat,36) .Molimo Allaha da nas učvrsti i upiše među one koji se čvrsto drže Njegovih zapovjedi i poslušno slijede Njegovu uputu. Molimo da učinimo dobra djela i da se sačuvamo grijeha. Podaj nam pobjedu i Džennet i sačuvaj nas vatre. Neka je selami salavat na Muhameda savs, njegovu porodicu i ashabe.
2002 Kulturni Centar Skandinavija
________________________________________________
