ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

PRENOŠENJE TUĐIH RIJEČI - NEMIMET


Prenošenje tuđih riječi je jedna od najružnijih osobina koju čovjek može posjedovati. One potpiruju smutnju, trgaju veze, siju mržnju, razbijaju zajednicu, prijatelje čini neprijateljima i braću strancima. Čak rastavlja voljene i dovodi do ubistva. U priči koju bilježi imam Semerkandi el-Hanefi stoji da je neki čovjek prodavao dječaka. Prodavac je mušteriji rekao: ''Dječak nema nikakve mahane osim što prenosi tuđe riječi.'' Smatrajući to neznatnim, mušterija ga kupi. Nakon nekoliko dana boravka kod novog gazde, dječak reče njegovoj ženi: ''Tvoj čovjek te ne voli i on se samo velikodušnim pravi, pa hočeš li da ti bude naklonjen – da te voli? ''Hoću'' - reče ona. Zatim joj je dječak rekao da uzme britvu i da obrije nešto dlaka sa unutrašnje strane njegove brade. Poslije toga dječak je otišao čovjeku i rekao: ''Tvoja te je žena samo za ljubavnika uzela. Hočeš li da ti se to obistini? ''Hoću'' – reče čovjek. ''Pravi se da spavaš'' – reče dječak. Tako se čovjek napravi da spava, a žena uze britvu da obrije nešto njegove brade. Vidjevši je čovjek pomisli da hoće da ga ubije, pa uze od nje britvu i ubi je. Čuvši to, njeni bližnji ubiše čovjeka, zatim dođoše njegovi bližnji i tako među njima nastade krvoproliće. (''Tenbihul-gafilin'', Semerkandi el-Hanefi, str.82)

Prodavac je mušteriju upozorio na nešto opasno (na prenošenje tuđih riječi), međutim, mušterija neznajući opasnost prenošenja tuđih riječi i nemogavši to shvatiti iz razloga prodavanja dječaka (prodavan je zbog nemimeta) je doveo sebe do propasti.

Definicija nemimeta

Nemimet je prenošenje tuđih riječi s ciljem sijanja nereda među ljudima. Čovjek čuje da neko o nekome nešto ružno govori i požuri da to prenese onome ko je bio predmet priče: ''Taj i taj o tebi priča to i to''. Nemimet nije samo to već se ogleda i u razotkrivanju nečega što govornik ili osoba kojoj je govor prenešen ili neko treći ne voli, svejedno bilo to riječima, pismom, davanjem znakova ili mimikom. («Šerhu sahihi muslim», 2/181.).

Kur'an o nemimetu

Allah, dželle šanuhu, u suri El-Kalem kaže: ''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili i ne slušaj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrca, nasilnika, velikog grješnika.'' (El-Kalem, 9 – 12)

''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš.'', tj. mušrici; ''da ti popustiš'', tj. da se složiš sa nečim od onoga na čemu su oni, bilo govorom ili postupkom ili šutnjom; ''pa bi i oni popustili'', tj. ti što javnije Allahovu vjeru ispovjedaj i obznani ono što joj je suprotno; ''i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena'', tj. onoga koji se mnogo kune za nešto, a to nije osim laž; ''prezrena'', tj. škrca bez imalo mudrosti i ikakve brige za dobrom, nego mu je sva briga oko prohtjeva njegove škrte duše; ''klevetnika'' tj. onoga koji ljudima puno mahana nalazi i puno ih vrijeđa ogovaranjem, izigravanjem itd.; ''koji tuđe riječi prenosi'', tj. onaj koji prenosi riječi nekih ljudi drugim ljudima s ciljem sijanja fesada, izazivanja neprijateljstva i mržnje. («Tefsir sa'di», 962. – 963.). Kada bolje razmislimo o navedenim ajetima i njihovom komentaru, možemo uvidjeti neke od osobina onoga koji prenosi tuđe riječi. Jedna od tih osobina jeste da se mnogo kune kako bi uvjerio onoga kome prenosi u ono što prenosi. Zatim je prezren zbog toga što nema nimalo mudrosti pa ljudi razotkriju njegove namjere i preziru ga. Može se još prepoznati što ljudima puno mahana nalazi, i puno ih vrijeđa.

Hadis o nemimetu

1.Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: ''U džennet neće ući onaj koji prenosi tuđe riječi.'' (Muttefekun alejhi). U jednoj verziji ovog hadisa spominje se ''nemmam'', a u drugoj ''kattat''. Obje riječi imaju isto značenje – prenošenje tuđih riječi. Međutim, neki učenjaci među njima prave razliku pa kažu da je «nemmam» onaj koji prisustvuje govoru pa ga prenese, a da je «kattat» onaj koji prisluškuje (načuje) pa prenese.'' («Fikhul-hanefi fi sevubihil-džedid», str.459.). Imam Nevevi kaže da se ovaj hadis odnosi na onoga koji je ohalalio nemimet, a znao je da je zabranjen, ili se odnosi na onoga koji neće ući u džennet kao što će ući uspješni.

2. Od ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored dva kabura i rekao: ''Njih dvojica se sada kažnjavaju, a ne zbog nečeg velikog: jedan je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao od mokraće. (Muttefekun alejhi).

3. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Hoćete li da vam kažem koji najgori među vama? «Hoćemo!» – odgovorili su. ''Oni koji tuđe riječi prenose, oni koji voljene rastavljaju i oni koji nedužne potvaraju'' – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Ahmed). Kazna za nemimet nije određena samo za onaj svijet, nego dolazi i na ovom svijetu. Prenosi se da je Musa, alejhi selam, tri puta izlazio sa svojim narodom radi upućivanja molbe Allahu, dželle šenuhu, da spusti kišu – Benu-israil je bio zahvaćen sušom. Allah, dželle šanuhu, im nije udovoljio pa je Musa, alejhi selam, rekao: '' Bože moj, Tvoji robovi tri puta te mole, a Ti im ne udovoljavaš.'' Allah, dželle šanuhu, mu je objavio da im dova nije primljena zbog čovjeka koji je prenosio tuđe riječi, a bio je među njima. Musa, alejhi selam, je obavjestio narod o tome, ovaj čovjek se iskreno pokaja i Allah dželle šanuhu, spusti kišu. («Tenbihul-gafilin», 83.).

Onaj ko čuje prenošenje tuđih riječi dužan je:

1. Ne povjerovati onome ko ih prenosi, jer je dotični nepošten čovjek. Potvrda za to su riječi Uzvišenog Allaha: ''O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vjest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite.'' (El-Hudžurat, 6.).

2. Spriječiti onoga ko to čini, posavjetovati ga i ukazati mu na pogubnost toga što radi.

3. Prezirati ga u ime Allaha, jer je i kod Allaha prezren.

4. Ne sumnjičiti svoga odsutnog brata, jer je to grijeh, kao što stoji u riječima Uzvišenog: ''...klonite se mnogih sumnjičenja neka sumnjičenja su, doista, grijeh.'' (El-Hudžurat, 12.).

5. Ono što je čuo ne smije ga na uhođenje navesti, to je zabranjeno riječima Uzvišenog: ''... i ne uhodite jedni druge!'' (El-Hudžurat, 12.).

6. Ne osjećati nikakvo posebno zadovoljstvo, zatim ne pričati o tome nikome, kako na taj način i sam ne bi postao klevetnik i prenosilac tuđih riječi. Neka se zato, oni sa oštrim jezikom pripaze i neka govore samo ono što je za Allahova stvorenja dobro! Dovoljne su im Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo dobro ili neka šuti.'' (Muttefekun alejhi). («Šerhu sahihi muslim», 2/181.; «Tenbihu-l-gafilin», str. 82. – 83.).

Priredio: Imamović Esnaf