Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu, onoliko kolika je Njegova subhanehu ve te’ala veličina i koliko samo Njemu dolikuje. Nema drugog boga osim Njega. Neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru islam, do Sudnjega dana.
Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Kada čovjek pogriješi, na njegovo srce stavi se tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od tog grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto. Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu rije;ima: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Musned i Džamiu-t-Tirmizi)
Griješenje prema Uzvišenom Allahu ostavlja traga i ima svoje posljedice na srce i dušu čovjeka, na dunjaluku i na ahiretu. Grijeh prema Allahu subhanehu ve te’ala je razlog umanjivanja znanja koje se posjeduje, a također i razlog nemogućnosti sticanja novog znanja. Čisto islamsko znanje je Allahovo subhanehu ve te’ala svjetlo i On ga daje samo bogobojaznim osobama, dok biva uskraćeno griješnicima.
Kada je Imam Šafija rhm. došao učiti kod Imama Malika rhm., Malik je bio zadivljen njegovim jakim pamćenjem, bistrinom uma i poznavanjem Allahove vjere, pa mu je rekao: Vidim da ti je Allah Uzvišeni podario Svoje svjetlo, stoga ga nemoj ugasiti tamom grijeha.
Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Svaki vjernik, ukoliko ga snađe teška situacija, pa se u njoj strpi radi Allaha subhanehu ve te’ala, osloni se na Njega i samo kod Njega traži izlaza, Allah će mu dati izlaz odakle se i ne nada. Rekao je naš Uzvišeni Gospodar: … a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan … (el-Talak:2,3)
Za razliku od bogobojaznosti koja je uvijek bila razlogom Allahove subhanehu ve te’ala pomoći, griješenje i nepokornost su ti koji bivaju razlogom teškog i tegobnog života. Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: Zaista se robu uskraćuje opskrba zbog njegova griješenja. (Ahmed u Musnedu)
Onaj ko griješi prema Allahu subhanehu ve te’ala gubi povjerenje i kod Allaha dž.š. i kod ljudi. Neki od selefa (dobrih prethodnika) bi govorili: Kada god bi pogriješio prema Allahu subhanehu ve te’ala, to bih primijetio na svojoj ženi, pa čak i na svojoj jahalici.
Rekao je Hasan el-Basri rhm.: Griješnici su kod Allaha izgubili svaku vrijednost, jer da nije tako Allah bi ih sačuvao griješenja. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: … a koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. (el-Hadždž:18)
Griješnik gubi svaki osjećaj za veličinu grijeha. On ih vidi sitnim i postaju mu svakodnevnica. Bilježi Imam Buhari rhm. od Ibn Mes’uda r.a. da je rekao: Vjernik kada počini grijeh, vidi ga velikim kao brdo i svakog časa očekuje da se ono sruči na njega i uništi ga, dok griješnik svoj grijeh vidi poput mušice koja sleti na njegov nos, a on je otjera rukom.
Griješnika ne bole njegovi grijesi, baš kao što neko lijepo reče: Mrtvoga ne bole rane. Zbog toga na grijeh ne uzvraća pokajanjem, nego svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti Allahu, zbog koje je stvoren.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? (el-Furkan:43)
Neki od prethodnika su smatrali da se ovdje misli na onoga ko se za svačim, što god mu na um padne, povodi, pa na ovome svijetu živi kao životinja, ne znajući za svoga Gospodara i ne robujući Mu kako je to On naredio i zabranio, nego biva od onih, za koje Uzvišeni kaže: ... koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere ... (Muhammed:12)
Međutim, uživaće u tome kratko vrijeme, jer njegovo griješenje je uticalo na skraćivanje njegova života. Islamski učenjaci su se podijelili u tri grupe po ovome pitanju:
1. Jedni od njih kažu da se griješnicima uskraćuje bereket u životu, tako da, ma koliko dugo živjeli, život im prođe brzo, kao da su na jedna vrata ušli, a na druga izašli.
2. Drugi kažu da uistinu griješenje čini život kraćim, pa tako ukoliko čovjek konzumira neka opojna sredstva, nakon kraćeg vremena ona će uticati na njegovo zdravlje i ubrzati njegov odlazak sa ovoga svijeta.
3. Treći kažu da je pravi život život srca, a Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio srca griješnika mrtvim, kao što kaže: … tvari su, nisu živi. (el-Nahl:21) Tako da su griješnici ustvari mrtvaci koji dunjalukom hode.
Kao što na dunjaluku njihov život nije bio ispunjen istinskom srećom i na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti će moći umrijeti pa da izgube osjećaj patnje i bola nego će im biti, kao što kaže Allah Uzvišeni: … i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti, njega će teška patnja čekati. (Ibrahim:17)
Ono o čemu treba svaki griješnik da razmisli, jeste da sve posljedice koje ga pogađaju zbog njegovih grijeha osjećaju i snose posljedice svi ostali na dunjaluku, ljudi i životinje. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru … (el-Rum:41)
Rekao je Ebu Hurejre r.a.: Zbog griješenja griješnika uskraćuju se blagodati i pticama u gnijezdu.
Rekao je Mudžahid rhm.: Kada se desi teška godina i kada se uskrati kiša, životinje proklinju griješnike od Ademovih sinova i govore: Ovo su znaci griješenja sinova Ademovih.
Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas sačuva griješenja, javnog i tajnog, i da nas učini od onih koji neće gledati u beznačajnost grijeha, nego u veličinu Onoga prema kome se čine grijesi.
Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Kada čovjek pogriješi, na njegovo srce stavi se tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od tog grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto. Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu rije;ima: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Musned i Džamiu-t-Tirmizi)
Griješenje prema Uzvišenom Allahu ostavlja traga i ima svoje posljedice na srce i dušu čovjeka, na dunjaluku i na ahiretu. Grijeh prema Allahu subhanehu ve te’ala je razlog umanjivanja znanja koje se posjeduje, a također i razlog nemogućnosti sticanja novog znanja. Čisto islamsko znanje je Allahovo subhanehu ve te’ala svjetlo i On ga daje samo bogobojaznim osobama, dok biva uskraćeno griješnicima.
Kada je Imam Šafija rhm. došao učiti kod Imama Malika rhm., Malik je bio zadivljen njegovim jakim pamćenjem, bistrinom uma i poznavanjem Allahove vjere, pa mu je rekao: Vidim da ti je Allah Uzvišeni podario Svoje svjetlo, stoga ga nemoj ugasiti tamom grijeha.
Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Svaki vjernik, ukoliko ga snađe teška situacija, pa se u njoj strpi radi Allaha subhanehu ve te’ala, osloni se na Njega i samo kod Njega traži izlaza, Allah će mu dati izlaz odakle se i ne nada. Rekao je naš Uzvišeni Gospodar: … a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan … (el-Talak:2,3)
Za razliku od bogobojaznosti koja je uvijek bila razlogom Allahove subhanehu ve te’ala pomoći, griješenje i nepokornost su ti koji bivaju razlogom teškog i tegobnog života. Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: Zaista se robu uskraćuje opskrba zbog njegova griješenja. (Ahmed u Musnedu)
Onaj ko griješi prema Allahu subhanehu ve te’ala gubi povjerenje i kod Allaha dž.š. i kod ljudi. Neki od selefa (dobrih prethodnika) bi govorili: Kada god bi pogriješio prema Allahu subhanehu ve te’ala, to bih primijetio na svojoj ženi, pa čak i na svojoj jahalici.
Rekao je Hasan el-Basri rhm.: Griješnici su kod Allaha izgubili svaku vrijednost, jer da nije tako Allah bi ih sačuvao griješenja. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: … a koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. (el-Hadždž:18)
Griješnik gubi svaki osjećaj za veličinu grijeha. On ih vidi sitnim i postaju mu svakodnevnica. Bilježi Imam Buhari rhm. od Ibn Mes’uda r.a. da je rekao: Vjernik kada počini grijeh, vidi ga velikim kao brdo i svakog časa očekuje da se ono sruči na njega i uništi ga, dok griješnik svoj grijeh vidi poput mušice koja sleti na njegov nos, a on je otjera rukom.
Griješnika ne bole njegovi grijesi, baš kao što neko lijepo reče: Mrtvoga ne bole rane. Zbog toga na grijeh ne uzvraća pokajanjem, nego svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti Allahu, zbog koje je stvoren.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? (el-Furkan:43)
Neki od prethodnika su smatrali da se ovdje misli na onoga ko se za svačim, što god mu na um padne, povodi, pa na ovome svijetu živi kao životinja, ne znajući za svoga Gospodara i ne robujući Mu kako je to On naredio i zabranio, nego biva od onih, za koje Uzvišeni kaže: ... koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere ... (Muhammed:12)
Međutim, uživaće u tome kratko vrijeme, jer njegovo griješenje je uticalo na skraćivanje njegova života. Islamski učenjaci su se podijelili u tri grupe po ovome pitanju:
1. Jedni od njih kažu da se griješnicima uskraćuje bereket u životu, tako da, ma koliko dugo živjeli, život im prođe brzo, kao da su na jedna vrata ušli, a na druga izašli.
2. Drugi kažu da uistinu griješenje čini život kraćim, pa tako ukoliko čovjek konzumira neka opojna sredstva, nakon kraćeg vremena ona će uticati na njegovo zdravlje i ubrzati njegov odlazak sa ovoga svijeta.
3. Treći kažu da je pravi život život srca, a Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio srca griješnika mrtvim, kao što kaže: … tvari su, nisu živi. (el-Nahl:21) Tako da su griješnici ustvari mrtvaci koji dunjalukom hode.
Kao što na dunjaluku njihov život nije bio ispunjen istinskom srećom i na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti će moći umrijeti pa da izgube osjećaj patnje i bola nego će im biti, kao što kaže Allah Uzvišeni: … i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti, njega će teška patnja čekati. (Ibrahim:17)
Ono o čemu treba svaki griješnik da razmisli, jeste da sve posljedice koje ga pogađaju zbog njegovih grijeha osjećaju i snose posljedice svi ostali na dunjaluku, ljudi i životinje. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru … (el-Rum:41)
Rekao je Ebu Hurejre r.a.: Zbog griješenja griješnika uskraćuju se blagodati i pticama u gnijezdu.
Rekao je Mudžahid rhm.: Kada se desi teška godina i kada se uskrati kiša, životinje proklinju griješnike od Ademovih sinova i govore: Ovo su znaci griješenja sinova Ademovih.
Molim Allaha subhanehu ve te’ala da nas sačuva griješenja, javnog i tajnog, i da nas učini od onih koji neće gledati u beznačajnost grijeha, nego u veličinu Onoga prema kome se čine grijesi.
Priredio: E.M.
fakultet da'we i usuli-d-dina,
Islamski Univerzitet, Medina
