MEVLUD I LJUBAV PREMA MUHAMMEDU s.a.v.s.

12. rebiu-l-evvel, dan rođenja Muhameda, s. a. v. s, prilika da se prisjetimo važnosti sunneta u našem životu

 

Razlučiti izvorni islam od novotarija i duh vjere od običaja

 

Pjevati mu hvalospjeve, čak pritom i suze puštati, a u isto vrijeme izbjegavati Kur'an i sunnet kao svoje vodilje, laž je i pokušaj obmane. Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Ostavio sam vam dvije stvari kojih ako se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet!"

 

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimović

Ovih dana, kao i svake godine, prisjećamo se rođenja najvećeg učitelja svih vremena, vječitog uzora i najdražeg čovjeka na svijetu, Muhammeda, s. a. v. s. Dvanaesti rebiu-l-evvel je datum koga se muslimani rado i sa ushićenjem sjećaju. Toga dana je zasjalo svjetlo Upute svim svjetovima. Međutim, postavlja se pitanje: Da je živ, bi li Allahov Poslanik, s. a. v. s., bio zadovoljan našim načinom ispoljavanja ljubavi prema njemu i njegovom sunnetu? Ovo pitanje bi trebalo biti mjerilo svih naših aktivnosti i djela koja poduzimamo na putu slijeđenja Poslanika, a. s. Hoćemo li sutra, kad ga sretnemo, ako Bog da, na Sudnjem danu, moći svijetla lica pogledati u njega i reći: "Allahov Poslaniče, i ja bih se napio sa tvoga vrela, jer sam dosljedno slijedio tvoj sunnet!"? 

 

Novotarija se predstavlja kao sunnet

 

Sunnet, za koji tvrdimo da ga slijedimo, postao je sve drugo samo ne sunnet. Sunnet je za mnoge novotarija, a novotarija se predstavlja sunnetom. 

 

Činjenica je da Poslanik, a. s., od nas nije tražio da ga kujemo u zvijezde, nego da ga slijedimo i da mu budemo privrženi. Uzvišeni Allah kaže:  "Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! - a Allah prašta i samilostan je'. Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' A ako oni glave okrenu - pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike" (Ali-Imran, 31.-32.).

 

Muhammed, a. s., zahtijevao je praktičnu, a ne deklarativnu vjeru. Svi njegovi hadisi su u tom smjeru. Najveći broj Bošnjaka se deklarativno izjašnjavaju kao muslimani vjernici. U njihovu vjeru, ako Bog da, niko ne sumnja. Međutim, prakticiranje vjere im je slaba strana. Muhammedu, s. a. v. s., sigurno će biti drago što ga njegovi sljedbenici vole, ali mu neće biti drago što će njegovi sljedbenici radi neobavljanja namaza biti izloženi riziku odlaska u Džehennem. Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Prvo za što će biti pitan rob na Sudnjem danu jest namaz; ako on bude dobar - bit će dobra i ostala djela, a ako namaz ne bude bio dobar - neće valjati ni ostala djela". U kur'anskom ajetu stoji: "Sretnici će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar (Džehennem) dovelo?' 'Nismo', reći će, 'bili od onih koji su namaz obavljali'" (El-Mudessir, 40.-43.). Dakle, ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., uvjetovana je slijeđenjem njegovoga puta, jer svi muhadisi prenose hadis u kome stoji da je najbolji put - put Muhammeda, s. a. v. s.

 

Istinska, a ne lažna ljubav

 

Sasvim je prirodno da u svemu nastojimo udovoljiti onome koga volimo, biti mu poslušni i pokorni, imitirati ga i činiti djela koja on voli. U protivnom, to je lažna i licemjerna ljubav koja stoji na staklenim nogama. Voliti Poslanika, s. a. v. s., a ne činiti djela koja bi on volio da činimo, u namjanju ruku je licemjerstvo.

 

Pjevati mu hvalospjeve, čak pritom i suze puštati, a u isto vrijeme izbjegavati Kur'an i sunnet kao svoje vodilje, laž je i pokušaj obmane. Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Ostavio sam vam dvije stvari kojih ako se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet".

 

Kad bi svojim ashabima nešto naredio, preporučio ili ih ukorio, svi bi bez pogovora izvršavali ili ostavljali ono što im naredi, odnosno zabrani. U tom pogledu, poznate su bile riječi: "Za tebe bih žrtvovao i oca i majku, Allahov Poslaniče!" ili: "Slušamo i pokoravamo se!" 

 

Primjer ljubavi prema Poslaniku, s. a. v. s., primjer je žene koja je u jednoj od bitaka izgubila svoje najmilije, a koja - i pored saznanja da su mrtvi - pita za Poslanika, s. a. v. s. Nju interesira život onoga bez koga ummet ne može. Kad su joj saopćili da je on živ, ona je zahvalila Allahu i rekla: "Svaka nesreća pored gubitka Poslanika je beznačajna!" 

 

Uzvišeni kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne zadesi" (En-Nur, 62.). Ovo užasno upozorenje i zastrašujuća prijetnja usmjereni su prema onima koji se suprotstavljaju njegovim naredbama, koji idu drugim putem, a ne njegovim i koji se iskradaju iz reda radi vlastite koristi ili da bi izbjegli zlo.

 

Mi se uvrijedimo ako nam neko kaže da smo slabi sljedbenici Poslanika, s. a. v. s. Skloni smo reći da mi njega volimo, ali smatramo da je također dobro ono što su radili naši preci. Kad naša praksa dođe u sukob sa onim što je govorio Poslanik, s. a. v. s., kažemo što su govorili narodi svojim poslanicima: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru, i mi ćemo ih u stopu slijediti" (Ez-Zumer, 22.). 

 

Čuvajte se novotarija u vjeri

 

Tako djela predaka naših i njihovo slijeđenje pretpostavljamo slijeđenju sunneta Poslanika, s. a. v. s., koji nam je rekao: "Dužni ste se pridržavati moga sunneta i sunneta mojih nasljednika koji su na Pravom putu. Čuvajte se novotarija u vjeri, jer unošenje bilo kakve novotarije vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u vatru". Vjernik mora razlučiti svjetlo Poslanikovog, s. a. v. s., sunneta od svega što nije sunnet, izvorni islam od novotarija, i duh vjere od običaja. Poslanik, s. a. v. s., ponosit će se sa nama samo ako budemo dosljedno u praksi provodili sve ono čemu nas je poučavao i u šta je svijet pozivao. Ashabi su u svemu slijedili Poslanika, s. a. v. s. Mnogi od njih su išli dotle da bi čak svojim stopama stajali na mjesta gdje je i on stajao. Oni nisu razlikovali malu od velike naredbe ili malu od velike zabrane. Njima je, kad se radi o Poslaniku, s. a. v. s.,  sve bilo jednako obavezno. Oni su znali da je Poslanik, a. s., došao sa svjetiljkom da bi ih izveo iz tmina zablude na svjetlo Upute. Onaj ko ima svjetiljku slijedi se kroz tamnu i mrklu noć. Ko se udalji od nje, bojati se da će i zalutati. Ashabi su strahovali da se Poslanik, s. a. v. s.,  na njih ne naljuti ili  da ga, ne daj Bože, sutra, na Sudnjem danu, ne vide i da ne budu sa njim.

 

"Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ljudi" (En-Nisa, 69.). Ovaj ajet je objavljen da bi se utješili ashabi, koji su vrlo voljeli Poslanika, s. a. v. s. Oni su htjeli znati hoće li u budućem životu biti zajedno sa njim i drugim istaknutim muslimanima, budući da će oni - zahvaljujući svojim velikim zaslugama - zauzimati visok položaj. Allah, dž. š., u ovom ajetu im kaže da će svi koji su se pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku u Džennetu dobiti dostojno mjesto te da će moći uživati u društvu odanih vjerovjesnika, šehida i pravednika. "Svako će biti proživljen sa onim koga je volio" (El-Buhari).

 

Ashabi su učili dijete ko im je najdraži i koga treba najviše cijeniti i poštovati. Prvo što bi dijete saznavalo bile su riječi: "Tvoj Gospodar je Allah, tvoj Poslanik je Muhammed, s. a. v. s." S tim riječima se čovjek rađa i umire, a s njima započinje i kaburski život kad ga budu ispitivali dvojica meleka. Oni su u psihu svoje djece usađivali ljubav prema onome koga je Uzvišeni Allah poslao da čovječanstvo izbavi iz zablude. Za sve što su tražili od svoje djece, obavezno bi naglasili da to traže zato što je to Allahov Poslanik tako radio ili tražio da se radi. Tako je dijete od malehna imalo uzor koji je slijedilo. Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku" (En-Nisa, 59.). Put vjere i temeljnog poretka sastoji se u tome da se pokorava Svemogućem Bogu i slijedi Njegovog Poslanika ravnajući se prema njegovom sunnetu. "Ko slijedi mene - taj slijedi i Allaha, a ko ne slijedi mene - taj ne slijedi ni Allaha" (El-Buhari i Muslim). Uzvišeni Allah je rekao: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje" (El-Ahzab, 21.). On nam je, u svim svojim izjavama, djelima i svim situacijama, ponudio najbolji primjer koji uvijek treba slijediti. Njegove riječi, kao ni njegova djela nisu nastali iz njegove samovolje, nego su plod vahja i inspiracije od Allaha. 

 

"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi" (El-Ahzab, 6.). On ima pravo na veće poštovanje i više ljubavi nego sami krvni srodnici. Od vjernika se traži da ga - kad dođe do sukobljavanja - slijedi radije nego oca i majku ili braću i sestre. Veoma često se događa da roditelji, bračni drug ili, pak, rodbina zahtijevaju nešto od čovjeka što je u suprotnosti sa načelima islama. Čovjek je pred izborom koga će poslušati, njih ili Poslanika, s. a. v. s., za kojeg Allah, dž. š., kaže: "Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo postupiti po svom izboru" (El-Ahzab, 36.). 

 

Veće pravo nego  rodbina

 

Odluka Allahovog Poslanika se mora tretirati i prihvatiti kao Allahova odluka, jer Allahov Poslanik ni u čemu samovoljno ne odlučuje. On nam je bliži nego što smo  mi sami sebi. Nijedna druga međuljudska veza nije usporediva s vezom između Allahova Poslanika i vjernika. Allahov Poslanik više voli vjernike i više brine o njihovom dobro nego što to čine njihovi roditelji ili, pak, oni sami. Roditelji, bračni drugovi ili djeca mogu vam i nauditi, egoistično se prema vama ophoditi ili vas navesti na greške i zablude, ali ne i Allahov Poslanik. On radi za vas samo ono što vodi vašem vječnom dobru i sreći. Svoju brigu prema sljedbenicima je najbolje opisao u sljedećem hadisu: "Primjer odnosa između mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru na koju se zalijeću leptiri i skakavci. On ih tjera od vatre, a oni uskaču u nju. Isto je tako i sa mnom. Ja vas štitim od vatre, a vi mi izmičete iz ruku" (Muslim). 

 

Uzvišeni, Premilostivi Gospodaru, učini nas njegovim ispravnim i dostojnim pristalicama!