Kur'an je prije četrnaest stoljeća spomenuo najnižu tačku na Zemlji

Činjenice na koje upozorava nauka

''I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an, vjerovati!'' (El-Araf, 185)

 

Pripremio: Edhem Bakšić 

Premda Kur'an nije nikakva "naučna" knjiga, činjenice koje se, na jezgrovit i upe-čatljiv način, izlažu u raznim kur'anskim ajetima, predstavljaju naučno potvrđene istine koje je čovjek uspio otkriti tek uz pomoć sa-vremene tehnologije dvadesetog stoljeća. Tako je čo-vjeku današnjice, pomoću otkrića o nastanku i širenju univerzuma, (ne)pokretlji-vosti planina, nastanku rude gvožđa, ulozi vjetrova u nastanku kiše, nemiješanju dvaju mora, različitim otiscima prstiju kod svih ljudi, etapama razvoja bebe u majčinoj utrobi i sličnim primjerima, još jednom do-kazano da je Kur'an Allahova riječ, riječ Onoga Koji sve zna i Koji je o svemu obavješten. Vjernicima je to ug-lavnom poznato, a oni drugi su uglavnom ravnodušni."A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti" (En-Nisa', 82.).

 

Ipak, radi i jednih i drugih, imamo namjeru istaknuti još neke činjenice koje su manje poznate, a koje bez sumnje uvjeravaju svakog ko razmišlja u neosporni zaključak - Kur'an je knjiga čiji su navodi apsolutno tačni.

 

Ajeti sure Er-Rum

 

Jedno od saopćenja koje Kur'an iznosi o pitanju događaja koji se još nisu dogodili, nalazi se u prvim ajetima poglavlja sure Er-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu: "Elif-lam-mim. Bizantinci su pobjeđeni u 'susjednoj' zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. Za nekoliko (3-9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći, - On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan" (Er-Rum, 1-5).

 

Ovi ajeti su objavljeni 616. godine, nakon što su kršćani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, i pripadaju mekanskoj skupini ajeta, dakle iz perioda su kad je Muhammed, s. a. v. s., još bio u Mekki. Allahovom voljom, ajeti su objavljeni neposredno nakon bitke, za koju tadašnji stanovnici Mekke nisu mogli tako brzo saznati. Stoga je ova "informacija" pobudila veliko zanimanje kako samih muslimana, tako i Kurejšija. Ovi drugi nikako nisu mogli povjerovati da čovjek u Mekki, u jednoj noći, može saznati šta se dogodilo u nekom mjestu hiljadu kilometara dalje. Za to je, kako su smatrali, trebalo najmanje mjesec dana. 

 

Pobjeda Bizantinaca

 

Nakon ove bitke, Perzijanci su zauzeli Antiohiju, Da-mask i Jerusalim. Ali, u ajetima se saopćava da će Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. 

 

Međutim, u to je vrijeme Bizant pretrpio tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci, nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantski kralj Herakleus je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Veliki broj guvernera se pobunio protiv kralja i imperija je došla do tačke raspadanja. Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizanta. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja sure Er-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina - ''fi bid'i sinin'' - što u arapskom jeziku predstavlja period od tri do devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti. 

 

Nekoliko godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Er-Rum, decembra 624., dakle nakon osam godina, u blizini ruševina Minova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizanta i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovoga rata, Perzija je bila primorana potpisati sporazum o vraćanju teritorija Bizantu koje je u prethodnom ratu okupirala. Tako je došlo do obistinjavanja bizantske pobjede koju je Kur'an najavio.

 

Najniža zemlja

 

Sljedeća mudžiza koja se nalazi u istim ajetima također je i geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu po-glavlja Er-Rum ističe se da će Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na Svijetu. Ova činjenica je sadržana u formulaciji "edn-el-erd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ "edna", koja znači i "najdonji, najniži, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A riječ "erd" znači Svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u značenju "najnižeg mjesta na Svijetu".

 

Zanimljivo, mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen jezera Lut se nalazi na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom visinom na Svijetu. Dakle, Bizantinci su, kao što je to Kur'an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na Svijetu.

 

Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja jest činjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo moguće ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguće da je, u vrijeme objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tačku Svijeta. Međutim, ovo područje je u Kur'anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom visinom. 

 

Allahova pomoć  muslimanima, a ne kršćanima?

 

Dalje, neki savremeni komentatori Kur'ana navode još jednu nevjerovatnu činjenicu vezanu za ove ajete, a to je konstatacija: ''I tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći,- On pomaže kome hoće''. U ovim ajetima spominje se Allahova pomoć kojoj će se vjernici radovati. Mnogi smatraju da je ta Allahova pomoć usmjerena spram Bizantinaca, dakle kršćana. Neki, pak, smatraju da je to nemoguće, jer Allah, s. v. t., nema potrebe pomagati kršćane, odnosno nevjernike, pogotovo u vremenu kad je Muhammed, s. a. v. s., boravio u Medini i kad je, uvjetno rečeno, spremao svoju vojsku za dan kad će se sukobiti i sa Bizantom i sa Perzijom. Tu tezu potkrjepljuju i samim izrazom - ''ve jevme izin - i tada će se'' - koji se odnosi tačno na dan kad se bitka dogodi, kad će se Allahovoj pobjedi radovati vjernici. 

 

Bitka na Bedru u isti dan

 

Nekom logikom, naravno uz prethodno pitanje na koga se odnosi Allahova pomoć, postavlja se i pitanje kako će vjernici saznati istoga dana da se bitka stvarno dogodila. Zato oni smjelo zaključuju da je Allah, s. v. t., možda u ovim ajetima mislio na Njegovu pomoć - ''bi nasr-i-llahi'' - muslimanima, jer se u isti dan, 624. godine, odigrala i Bitka na Bedru. U toj bitki, presudnoj po islam i muslimane, Allah, s. v. t., svesrdno je, i sa Džibrilom i mnogim drugim melekima, pomogao svog poslanika, s. a. v. s., i vjernike kako bi porazili mnogo jačeg neprijatelja, baš kako je spomenuto u ajetu. Allah ipak najbolje zna. 

 

Bilo kako bilo, sve ovo predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur'an zaista riječ Svevišnjeg, Allaha, dž. š.