četvrtak, 24. siječnja 2013.

IMAN U MELEKE

Hutba od Muhameda al Šerifa

U Ime Allaha, neka Mu je svaka hvala i neka je mir i salavat od Allaha na Njegovog dragog Poslanika. Na njega savs, njegove ashabe, i one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

Poslanik savs je jednom prilikom sjedio u svojoj kući, a potkoljenica mu je bila otkrivena. U to je ušao Abu Bekir ra, za njim Omer ra a Poslanik se nije pomjerio sa mjesta. Zatim je ušao Osman ra, pa je Poslanik savs sjeo i prekrio potkoljenicu odjećom i poselamio se sa Osmanom ra na najtopliji način. Aiša ra je to sve vidjela, pa je poslije upitala Poslanika savs zbog čega je tako postupio. Kaže Resul savs: Pa zar da se ne stidim onoga koga se meleci stide?

U hadisu koji smo spomenuli prošli put, kad je Džibril as došao Poslaniku savs i pitao ga o islamu, imanu i ihsanu, smo vidjeli da je Resul savs na pitanje šta je to iman, odgovorio: Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i u kader-dobar i loš. Današnja hutba će govoriti o imanu u meleke.

Kroz sva vremena našeg stvaranja, tu su se nalazili meleci sa određenim zadatcima. Kad nismo bili ništa u majčinom stomaku, melek nam je došao i udahnuo nam dušu. Oni su tu svaki dan da obavještavaju Allaha svta (iako On zna) o našem namazu. Oni su tu svaki čas da zapišu ono što mi šapućemo i ono što mi govorimo. Kad nam vrijeme istekne, oni su tu da nam uzmu duše. A kad dođe Sudnji dan, melek će puhnuti u Sur da ga oglasi.

Vjerovanje u meleke je od stubova imana svakog muslimana. Meleci su Allahova stvorenja. Oni su stvoreni od svjetlosti, ne jedu niti piju, nisu ni muškog niti ženskog roda, i oni se ne umaraju. Neki su cijelo vrijeme od kad su stvoreni u rukuu, drugi na sedždi. A kad dođe Sudnji dan, oni će se podići iz tog položaja, i reći: Hvaljen nek si Ti, Naš Gospodaru, nismo Ti ibadet činili onako kako doliči Tvojoj Veličini! To su Allahova stvorenja, stvoreni prije našeg oca Adem as.

Poslanik savs nas je obavjestio o njihovim osobinama i djelima. Među tim su neke:

Prvo: Oni su veliki. Kaže Resul savs:Vidio sam Džibrila as u njegovom orginalnom obliku. Imao je 600 krila. Svako krilo mi je skrivalo horizont.(Koliko je između istoka i zapada). Ovaj događaj se spominje u Kuranu: On ga je na obzorju jasno vidio.(81;23).

Drugo: Imaju mogućnost mijenjanja oblika, kao što znamo iz događaja sa Merjemom, kao i iz hadisa kad je Džibril došao pred Poslanika savs i kad su ga svi ashabi vidjeli, u obliku čovjeka izrazito bijele odjeće i crne kose.

Treće: Oni žive na nebesima, i odatle se spuštaju da izvrše svoje dužnosti koje su im naređene. Allah kaže: Gotovo da se nebesa raspadnu iznad njih...(42:5).

Ovo su samo neke od njihovih karakterisitka. Što se tiče njihovog odnosa prema vjernicima, oni su im veoma bliski. Kaže Resul savs da meleci svjedoče skupinama vjernika, u njihovim halkama gdje se spominje Allah. Kaže Resul savs: Allah ima meleke koji putuju i traže one koji slave Allaha, po putevima i stazama. Pa kad ih nađu, pozivaju jedni druge: Ovdje je ono što tražite. Zatim ih meleci okruže svojim krilima do zemljanog neba. Kad se ljudi koji su spominjali Allaha raziđu, meleci se vraćaju Svome Allahu, koji ih pita iako On zna: Šta kažu moji robovi? Meleci Mu odgovore: Kažu subhanAllah, Allahu Akbar, alhamdulillah. Allah zatim kaže: Pa jesu li me vidjeli? Meleci kažu: Ne! Allaha nam nisu te vidjeli. Zatim Allah kaže: Šta bi tek radili da su me vidjeli? Kažu meleci: Da su Te vidjeli, još više bi te slavili i zahvaljivali i spominjali bi Tvoju neovisnost o nikome. Allah ih zatim pita: Pa šta traže od mene? Meleci kažu: Tvoj Džennet. Allah im zatim kaže: Pa jesu li ga vidjeli? Kažu meleci: Ne. Allaha nam nisu ga vidjeli. Kako bi radili da su ga vidjeli? Kažu meleci: Da su ga vidjeli, još više bi se trudili ga ga zarade i još više bi žudili za njime. Kaže Allah: Od čega traže zaštitu: Kažu meleci: Od vatre. Kaže Allah: Jesu li je vidjeli? Kažu meleci: Ne, Allaha nam nisu je vidjeli.Kaže Allah: Pa šta bi radili da su je vidjeli? Kažu meleci: Da su je vidjeli još više bi bježali od nje i puno bi se je bojali. Zatim kaže Allah: Vi ste svjedoci da sam im oprostio. Kaže zatim Resul savs: Pa je jedan od meleka rekao: Među ovim ljudima je bio jedan koji nije od njih, nego se tu samo našao jer je imao neku potrebu. Kaže Allah: Oni su ljudi čiji drugovi neće biti gubitnici.

Meleci vole vjernike. Kaže Resul savs: Kad Allah zavoli nekoga, On pozove Džibrila i kaže mu: O Džibril, Ja volim tog i tog, pa ga i ti zavoli. Onda Džibril pozove meleke sa neba i kaže: Allah voli tog i tog, pa ga zavolite. Pa ga meleci zavole.A onda Allah učini da ga vjernici na zemlji zavole.(Buharije i Muslim).

Meleci čine dove za vjernike. Kao što nam je Resul savs objasnio: Koji god od Allahovih robova čini dovu za mene, jedan od meleka čini dovu za njega. Sahih al Džamii. I Poslanik savs nam je objasnio, da ima melek, kojem je dužnost da moli za onoga koji moli za brata u odsustvu. Melekova dužnost je da govori: Amin, i tebi isto.

Bez sumnje je da meleci pomažu mumine u džihadu. U bitci na Bedru, Poslanik savs je napustio Medinu sa samo 317 ashaba, da dočekaju karavanu, nespremljeni za neku veliku borbu. Kad se muslimanska vojska srela sa preko 1000 boraca Kurejšija, svi na konjima, devama, naoružani, borba im se učinila nezamisliva, naročito jer je to bila prva borba u Islamu. Poslanik savs je ušao u svoj šator, molio i digao ruke tražeći pobjedu od Allaha. Podigao je ruke tako visoko da mu je ogrtač spao sa leđa, pa mu ga je Abu Bekr podigao. Resul savs je plakao i molio Allaha, sve dok ga Abu Bekr nije pozvao i rekao: Allah je čuo tvoju molbu, ja ResulAllah, i On će te pomoći. A zatim je Allah objavio ajet: Kad je Gospodar Tvoj nadahnuo meleke: Ja sam sa vama, pa učvrstitte one koji vjeruju. U srca nevjernika, Ja ću strah uliti, pa ih vi po vratovima udrite i po prstima.(8;12). Džibril je upitao Poslanika savs: Kakav položaj imaju učesnici Bedra kod vas? Kaže Resul savs: Oni su najbolji od nas. Kaže Džibril: Isto tako, meleci koji su učestvovali na Bedru su najbolji od meleka.

Meleci su sa vjernicima kad umiru. Allah nam govori o danu kad se vadi duša vjernika: Onima koji govore: Gospodar naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. (41;30).

Meleci i kafiri. Isto kao što su meleci dio života mumina, njegove smrti, tako su oni i dio života kafira, samo na drugi način. Kaže Resul savs: Kada Allah zamrzi neku osobu, On pozove Džibrila i kaže mu: O Džibril, Ja mrzim toga i toga, pa ga i ti mrzi. Zatim Džibril pozove meleke nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga mrzite. A onda Allah učini pa ga zamrze i stanovnici zemlje.

U vrijeme Poslanika savs, kafiri su se ismijavali i tražili da vide meleke, tvrdeći da će samo tako povjerovati. Allah je zapisao njihov govor u Kuranu, za njih i za sve one koji vjeruju svojim očima a ne srcima: Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati- govore: Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo? Oni su zaista u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli. Onoga Dana kada ugledaju meleke, griješnici se neće radovati i uzviknuće: Sačuvaj nas Allahu.(25;21-22). I kad uđu u vatru, Allah nas obavještaa o njihovom razgovoru sa melecima-čuvarima Džehennema: I oni koji će u vatri biti, govoriće stražarima džehennemskim: Zamolite Gospodara svoga, da nam bar jedan dan patnju ublaži. (40:49)

Draga braćo i sestre, šta je naša dužnost prema melecima? To je da vjerujemo u njih, i da ih poštujemo na način koji to zaslužuju. Pa kad mi čujemo da meleci ne ulaze u kuće u kojima su slike i psi, moramo odmah ukloniti ono što sprećava meleke da posjete naše kuće. To nam kaže hadis Resula savs. Nažalost, mnogi muslimani danas, stavljaju slike idola, kipova, lutki, na zidove. Kad dođe vrijeme namaza, neki ih prekriju, neki ne. Nije ni važno. Takva kuća je bez prisustva časnih meleka, njihovog osiguranja i dove. A kad meleci nisu tu, onda džini i šejtani se skupljaju u takivm kućama. Da nas Allah zaštiti od njih. Zaključno, nama najbliži meleci su nam oni na ramenima, koji zapisuju naša dobra i loša djela. Allah ih spominje u Kuranu: On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije onaj koji bdije(50;18).

Kad bi mi imali kasetu da nas snima na ramenima, i kad bi za svako veličanje Allaha dobijali jedan dolar, a ko god govori loše dobio bi jedan udarac po leđima, šta bi se desilo u društvu? Ono bi eksplodiralo od tesbiha! SubhanAllah, alhamdulillah, Alahu Akbar. Čak i kad bi nekog poselamio oni bi ti odgovorili sa tesbihom, i tehlilom i tekbirom. Pa na kraju dana neko bi dobio 30 000 neko 50 000 dolara, pa ko nebi učestvovao u takvom natjecanju.

Draga braćo i sestre, naše se riječi snimaju, a nagrada je puno veća. Zaista Allah i meleci blagosiljaju Poslanika, o vjernici donosite i vi selam i blagosiljajte ga.

_____________________________________________