TRI SAVJETA
Mnoge izreke opisuju lijep ahlak, u većini njih se kaže da su to vedrina lica, plemenitost, znati saslušati probleme i nedaće na koje nailaze ljudi i pomagati pri njihovom rješenju, zatim praštanje, strpljivost, lijep odnos...
Piše: T. Muhened |
Od Ebu Zerra i Muaza ibn-Džebela, r. a., prenosi se da je Poslanik, a. s., rekao: "Boj se Allaha gdje god da si, poslije lošeg uradi dobro djelo koje će poništiti loše, i sa ljudima se ophodi na najljepši način". Bilježe Tirmizi, Hakem i drugi; hadis je hasen
Ovaj plemeniti hadis sadrži tri velika savjeta. Prva dva se odnose na prava Allaha, dž. š., a treći na prava njegovih robova.
1. Naredba o bogobojaznosti u svakoj situaciji
To je oporuka prvima kao i posljednjima, kao što kaže Uzvišeni: "Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama već zapovijedili da se bojite Allaha..." (En-Nisa, 131).
I oporuka Poslanika, a. s., njegovom ummetu. Kad bi slao nekog emira, pratio putnika, držao hutbu ili vaz, preporučivao je bogobojaznost. Kad ga je Ebu-Seid el-Hudri zamolio da mu nešto oporuči, rekao mu je: "Budi bogobojazan, u tome je svako dobro" (prenose Ahmed i Taberani).
Jedne prilike je Poslanik, a. s., držao dirljiv govor od koga su ustreptala srca i zasuzile oči, pa su mu rekli: "Kao da ti je ovo posljednji govor, pa nam nešto oporuči". Rekao im je: "Oporučujem vam bogobojaznost, poslušnost i pokornost".
Ashabi, tabiini i njihovi dobri nasljednici svoja pisma i hutbe započinjali su pozivom na bogobojaznost.
Osnova straha jest da čovjek uvijek strepi da ne padne u ono čega se boji i da se čuva svega što vodi onome čega se boji. A strah roba od svoga Gospodara ogleda se u činjenju dobrih dijela koje će ga spasiti od kazne ili srdžbe bivajući pokoran naredbama i ustežući se od nepokornosti. U potpunu bogobojaznost spada izvršavanje obaveza i ostavljanje zabranjenih stvari i sumnjivih dijela, a poslije toga u to spada i činjenje pohvalnih, a ostavljanje pokuđenih stvari.
Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću
Uzvišeni Allah kaže: "Elif, lam, mim. Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali, i molitvu budu obavljali, i udaljavali se od onoga što im Mi budemo davali. I onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali" (El-Bekare, 1-4).
U istoj suri se kaže: "Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i u meleke i u knjige i u vjerovjesnike, i koji od imetka iako im je drag daju rođacima, siročadi, siromasima, putnicima namjernicima i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju, i zekat daju, i koji obavezu svoju, kad je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni se Allaha boje i ružnih se postupaka klone" (El-Bekare, 177).
Dokaz da ostavljanje sumnjivih stvari spada u bogobojaznost jesu i Poslanikove, a. s., riječi: "Ko ostavi sumnjive stvari spasio je svoju vjeru i čast". U hadisu koji bilježi Tirmizi stoji: "Rob neće biti bogobojazan dok ne ostavi ono što mu je dozvoljeno, bojeći se da ne uradi nešto što mu nije dozvoljeno".
Neki ljudi danas rade sumnjive stvari i nimalo se ne ustručavaju. Ne osvrću se na savjete drugih nego samo kažu: "Neka ljudi pričaju šta hoće, mene nije briga za ono što pričaju jer ja sam nevin". Ovako rezonovanje je pogrešno. Odbrana i čuvanje časti je šerijatom naređeno.
Svi smo čuli priču kad su Poslanika, a. s., noću vidjeli ashabi sa svojom suprugom Safijom, r. a., kako je Poslanik, a. s., tada, čuvajući svoju čast, prišao ashabima i rekao im da je to njegova žena Safija, da ne bi o njemu pomislili nešto loše. A Poslanik, a. s.,je bio čist od grijeha. Zato je obaveza udaljavanje od sumnjivih stvari i uvažavanje savjeta muslimana. To je vrlo važno, a posebno ako smo taj savjet dobili od daije.
Ibn-Mesud, tefsireći ajet "Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (Ali-Imran, 105) kaže: "To znači da se pokoravaš, da ne griješiš, da Ga spominješ, a ne zaboravljaš, da Mu zahvaljuješ, a da ne budeš nezahvalan" (Hakim).
Značenje riječi "da ga spominješ, a ne zaboravljaš" jest da se rob svojim srcem prisjeća Allahovih naredbi i kad je u pokretu i kad stoji, kad priča i kad šuti da ih izvršava i da se kloni svih Njegovih zabrana.
Mnogo je ljudi koji izvršavaju farzove i nafile, ali čine neke od harama. Omer ibn-Abdul Aziz kaže: “Nije bogobojaznost da postiš danju, a klanjaš noću. Bogobojaznost je da ostaviš ono što je Allah zabranio i činiš ono što je On naredio «
Sablja na vlastitom vratu
Tabiin et-Talk ibn-Habib kaže: “Bogobojaznost je da radiš u pokornosti Allahu, i da ostavljaš griješenje, nadajući se nagradi od Allaha, što ukazuje na važnost šerijatskog znanja zato što se neki ljudi ustručavaju od nekih stvari misleći da su zabranjene, a one to nisu, nego, čak šta više, znaju da čine djela za koja smatraju da su ibadeti, a to su zabranjene novotarije. Poznati alim El-Kerhi rekao je: “Kako će biti bogobojazan onaj ko ne zna čega se treba bojati”, a zatim je rekao: “Ako ne znaš biti bogobojazan, radit ćeš sa kamatom. Ako ne znaš biti bogobojazan, proći ćeš pored tuđe žene, a nećeš oboriti svoj pogled. Ako ne znaš biti bogobojazan, svoju sablju ćeš staviti na svoj vrat (tj. borit ćeš se protiv šerijatskog vođe muslimana i prosut ćeš muslimansku krv)”.
Poslanikove, a. s., riječi “Boj se Allaha gdje god da si” znače: U tajnosti i javno kad te vide ljudi”. Poslanik, a. s., rekao je Ebu-Zeru: “Oporučujem ti bogobojaznost tajno i javno u onome što ti je naredio” (Ahmed).
Pet dnevnih namaza
2. Podsticanje na pokajanje i činjenje dodrih dijela
Pošto je čovjek slab i sklon griješenju ma koliko bio bogobojazan. Poslanik, a. s., dodaje: “Poslije lošeg, uradi dobro djelo koje će poništiti loše”.
Allah, dž.š., je to oporučio bogobojaznima u suri Ali-Imran riječima: “I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svog i džennnet prostran kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje Za one koji i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjaljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine,I za one koji se kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjetei oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.Njih čeka nagrada i oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći,u kojima će vječno ostati, a divne li negrade za one koji budu tako postupili (Ali imran,133-136).
Kaže Uzvišeni: “Oni koji se Allaha boje čim sablazan šejtanska dodirne sjete se i odjednom dođu sebi” (El-Araf, 201).Rekao je Uzvišeni također:»I obavljaj molitvu početkom i krajem dana ,i u prvim časovima noći.Dobra djela zaista poništavaju rđava.To je pouka za one koji pouku žele» Hud, 114. Buhari i Muslim bilježe od Ibn-Mesuda da je jedan čovjek poljubio ženu, pa je došao Poslaniku i rekao mu to. Poslanik, a. s., šutio je sve dok nije spušten ajet pa ga je Poslanik proučio (Hud, 114). Ovaj čovjek je rekao: “Je li ovaj ajet samo za mene?” Poslanik a.s. reče: “To je za sve ljude općenito”.
U Ahmedovom i Tirmizijevom hadisu stoji da mu je naredio još i da uzme abdest i klanja. Uzvišeni je rekao: “Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lahkomislenosti i koji se ubrzo pokaju i njima će Allah oprostiti. Allah sve zna i mudar je” (En-Nisa, 17).
Poslanik, a. s., kaže: “Onaj koji se pokaje od grijeha je poput onoga ko uopće nema grijeha” (Ibn-Madždže).
Od Ebu-Bekra, r. a., prenosi se da je Poslanik, a. s.. rekao: “Nijedan čovjek ne počini grijeh a da zatim ustane, uzme abdest i klanja, pa da zatraži oprost od Allaha a da mu Allah ne oprosti”, a zatim je proučio ajet: “I za one koji se kad grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah, i koji svjesno u grijehu ne ustraju” (Ali-Imran,135). Buharija i Muslim bilježe od Ebu-Hurejre da je Poslanik, a. s., rekao: “Šta mislite da je pred vratima svakog od vas rijeka i da se u njoj okupate pet puta dnevno, biste li imali na sebi imalo prljavštine”. Odgovore: “Ne bi ostalo nimalo prljavštine”. Kaže: “Pa, tako je isto i sa klanjanjem pet dnevnih namaza. Allah, dž. š., njima briše grijehe”.
Poslanik je rekao: “Ko iskreno i vjerujući isposti ramazan, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi” (Mutefekun alejhi).
Činjenje tevbe
Brišu li dobra djela velike ili male grijehe? Neki učenjaci kažu da dobra djela brišu sve grijehe, i velike i male, bez ikakve potrebe za tevbom. I to je slabo mišljenje. Ispravno mišljenje, ono na kome su se većina učenjaka složili, jest da dobra djela brišu samo male grijehe, a što se tiče velikih, za njih je potrebno učiniti tevbu poslije počinjenog djela. Allah je naredio tevbu poslije počinjenog lošeg djela, a onoga ko se ne pokaje nazvao je zalimom Kako kaže u suri Hudžurat 11:»A oni koji se ne pokaju oni su zalimi «
Kad bi se veliki grijesi praštali abdestom i obavljanjem farzova, onda ne bi bilo potrebe za tevbom. Ako bi se veliki grijesi tako praštali, ne bi nikome ostao grijeh za koji će gorjeti u vatri. Dokaz za ovakvu tvrdnju im je hadis: “Pet namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana briše ono što je između njih od grijeha osim velikih grijeha" (bilježi Muslim).
Bilježe Nesai, Ibn-Hiban i Hakim da je Poslanik, a. s., rekao: "Tako mi onoga u Čijoj je ruci moja duša, nema roba koji klanja pet puta dnevno, posti ramazan, daje zekat, čuva se velikih grijeha, a da mu se ne otvore dženetske kapije i ne kaže mu se uđi u miru”. U hadisi-kudsiji Uzvišeni Allah kaže: "Sine Ademov, spomeni me u prvim satima dana i u posljednim satima dana i oprostit ću ti ono što si činio između toga osim velike grijehe za koje se ne pokaješ “ (Ebu-Neim).
Ispravni prethodnici su mnogo činili ibadete i pazili su se da ne učine ni najmanji grijeh, a da ne traže oprosta i da se ne pokaju. Otuda riječi Ibni-Mesuda, r. a.: "Mu'min vidi grijehe kao da su brdo koje će se survati na njega, a pokvarenjak gleda svoje grijehe kao mušicu koja mu sleti na nos, pa mahne rukom" (Buharija). Hasan Basri je rekao: "Znam ljude koji i kad bi podijelili u ime Allaha blaga kolika je Zemlja, ne bi bili sigurni od svojih grijeha”.
3. Lijep odnos s ljudima
Mnogi misle da bogobojaznost počiva na izvršavanju Allahovih prava, a ne prava ljudi. Poslanik, a. s., jasno je istakao da se vjernik mora lijepo ophoditi s ljudima, posebno ako je taj vjernik daija, muallim ili neko drugi koga slijede ljudi. Oni su najpreči da se lijepo ophode s ljudima. U mnogo slučajeva dobri vjernici ne paze na prava drugih ljudi ili se veoma malo obaziru na njih. U isto vrijeme, velika je stvar udovoljavati pravima Allaha i pravima ljudi. Prakticirati je mogu samo poslanici, iskreni vjernici i rijetki dobri ljudi. Allah, dž .š., u ajetima iz sure Ali-Imran, jasno je dao do znanja da je od znakova bogobojaznosti miješanje s ljudima i lijepo ophođenje s njima. To je iskazao riječima: "I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i džennet prostran kao Nebesa i Zemlja pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u obilju i kad su u oskudici udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine (Ali-Imran, 133-134). Poslanik, a.s., objasnio je da lijep ahlak upotpunjuje iman.
Bilježe imam Ahmed i Ebu-Davud od Ebu-Hurejre, r. a., a on od Poslanika, a. s., da je rekao: "Najpotpunijeg imana su vjernici sa najljepšim ahlakom". A u drugom rivajetu: "Čovjek može biti mu'min iako nije najpotpunijeg ahlaka, samo što tada nije najpotpunijeg imana". Također je rekao Poslanik, a.s.: "Mu'min sa svojim lijepim ahlakom može dostići stepene onoga ko posti i klanja nafilu" (Ahmed, Ebu-Davud). I rekao je, također: "Najviše radi čega će ljudi ulaziti u džennet jest bogobojaznost i lijep ahlak" (Ahmed i Tirmizi).
I od ispravnih prethodnika prenose se mnoge izreke koje opisuju lijep ahlak, a u većini njih se kaže da su to vedrina lica, plemenitost, znati saslušati probleme i nedaće na koje nailaze ljudi i pomagati pri njihovom rješenju, zatim praštanje, strpljivost, lijep odnos...
Bilježi imam Ahmed u svom Musnedu i Hakim od Ukbeta ibni-Amira: "Rekao mi je Allahov poslanik, a. s.: “O Ukbe, hoćeš li da ti kažem koji je najbolji ahlak i na dunjaluku i na ahiretu – uspostavljaj lijep odnos sa onima koji žele raskinuti odnose s tobom. Udijeli onome ko tebi uskraćuje i praštaj onima koji su ti zulum počinili”.
